Charles Stewart Parnell “￿ Briljantni Irac s tragičnim svršetkom (2. dio)

0
24

Nakon zabrane Irske nacionalne zemljišne lige 1881., Parnell je pozvao na opći štrajk zakupaca zemlje u Irskoj. On i njegovi istomišljenici završili su u zatvoru. Nakon izlaska Parnell je s Gladstoneom sklopio sporazum Kilmainham, prema kojem će Irci smanjiti nasilje prema neirskom stanovništvu, a Gladstone će popraviti položaj zakupaca zemlje. Time je okončano razdoblje napetosti zbog situacije sa zemljom nepovoljne za irske seljake. 

Godine 1882. osnovana je nova stranka pod nazivom Irish National League (Irska nacionalna liga) koja je uskoro promijenila ime u Irish Parliamentary Party (Irska parlamentarna stranka). Predsjednik je bio Parnell koji ju je centralizirao i uveo strogu izravnu vlast. Iako su na početku članovi stranke dolazili iz različitih slojeva društva i bili su raznih religija što je uzrokovalo sukobe, pod Parnellovim utjecajem stranka se preobrazila u organizaciju koja predstavlja irske katolike iz srednje klase. Bila je najjača irska stranka, a podupirala ju je i Katolička crkva koja je imala veliki utjecaj na politizaciju naroda i pokretanje irskog nacionalizma, osobito među običnim seljacima.

Loading...

Politika za Home Rule

Sastanak Irske parlamentarne stranke

Jedna od najvažnijih odlika Parnellove politike bila je Home Rule. Home Rule ili autonomija bila je ideja za koju su se borili irski nacionalisti od 1870. do 1918. godine. Za vrijeme Parnellove vlasti u stranci odlika ove politike bila je neodređenost. Naime, autonomija nije imala eksplicitni cilj što joj je donijelo mnogo simpatizera koji su ovako ili onako interpretirali neovisnost Irske. U svakom slučaju, uključivala je vlastiti irski parlament i određene autonomne poslove. Iako je dvosmislenost bila jedna od najizraženijih odlika Parnellove politike, za vrijeme Parnella i Gladstonea podrazumijevala je uspostavljanje irskog parlamenta (local assembly) koji bi bio zadužen za unutarnje poslove, dok bi parlament u Londonu zadržao kontrolu nad vanjskim poslovima, vojskom, valutom, sigurnosti i određenim porezima. Parnell se nije borio da Irska postane republika, nego da ostane unutar Ujedinjene Kraljevine, ali s određenom autonomijom. Međutim, ako bi Irska plaćala porez, morala bi imati predstavnike u zajedničkom parlamentu. Taj problem, kao i mnogi drugi, nikad nije riješen. Naime, političari nisu uspijevali napisati zakon kakav bi odgovarao protestantima iz Sjeverne Irske, koji su ih uvijek rušili. Za vrijeme Prvog svjetskog rata pokret za irsku samostalnost je stavljen u drugi plan, a nakon rata ga je zamijenio Sinn Fein s ciljem uspostavljanja republike. Ironija je u tome što je jedini dio Irske koji je ostvario svojevrsnu autonomiju po modelu Home Rule pod britanskom krunom bila Sjeverna Irska, iako joj se u početku toliko protivila.

Do 1885. Parnell je uspio stvoriti jaku i složnu stranku. Na izborima te godine njegova je stranka ostvarila zavidan broj mjesta u parlamentu, a liberali i konzervativci nisu mogli sastaviti vladu u Londonu bez njih pa je Parnell mogao od njih tražiti neke ustupke za Irsku. Nakon pregovora, liberal Gladstone je pristao na uvođenje politike Home Rule te je uz potporu irskih nacionalista ostvario vlast i ojačao vlastitu stranku. Parnellova je stranka tako ušla u vladajuću koaliciju.

Početkom 1886. godine Parnell je bio na vrhuncu moći, ali zbog neslaganja oko zakona o irskoj autonomiji parlament je raspušten i izbori su ponovljeni. Sljedeće godine je došao u centar skandala. Naime, 1882. u Dublinu su ubijeni irski državni tajnik Lord Cavendish i njegov zamjenik koje je imenovala britanska vlada. Ubili su ih pripadnici radikalnog dijela Irskog republikanskog bratstva. Pet godina poslije engleske novine The Times objavile su seriju članaka poznatih pod nazivom Parnellism and Crime koji su, između ostalog, optuživali Parnella za povezanost s terorizmom. U toj seriji članaka objavljena su pisma koja je navodno napisao Parnell. U jednom od njih Parnell izražava žaljenje što je u javnosti osudio ubojstva Lorda Cavendisha i njegovog zamjenika. Parnell je u parlamentu izjavio da on nije autor pisama i zatražio je istragu oko autentičnosti pisama. Konzervativna vlada je radije pokrenula istragu o optužbama protiv Parnella koje su objavljene u člancima te je time stavila na kušnju cijeli irski nacionalni pokret. Povezanost irskog nacionalnog pokreta i terorizma nikad nije dokazana, ali je dokazano da su pisma krivotvorena. To je nanijelo veliku štetu The Timesu, a Parnell je iz cijele priče izašao s još većom potporom Iraca. Međutim, druga afera ga je ipak stajala karijere.

Afera s Kitty O’Shea

Kitty O'Shea
Kitty O’Shea

Godine 1880. Parnell je upoznao gospođu Kitty O’Shea, suprugu kolege iz stranke. Kapetan O’Shea je možda i zaslužan za to što su se Parnell i Kitty upoznali, budući da je poticao svoju atraktivnu suprugu da organizira večere za bogate i utjecajne goste. Kitty i Parnell su se odmah zaljubili. Brak Kitty i kapetana O’Shea nije funkcionirao i njezin suprug ga je održavao isključivo zbog bogatstva Kittyne tete od kojeg su svi živjeli i unatoč tome što je bio svjestan da su Kitty i Parnell u vezi. Već 1881. Kitty i Parnell su počeli živjeti zajedno, a uskoro mu je rodila troje djece. Članovi njegove stranke su najvjerojatnije znali za njihovu aferu, kao i članovi Liberalne stranke pod Gladstoneovim vodstvom. Kapetan je čekao s podnošenjem zahtjeva za razvod do 1889. jer je očekivao da će Kittyna bogata teta nakon smrti ostaviti mnogo novca njoj i njezinoj obitelji.

Međutim, Kittyna teta je novac ostavila isključivo Kitty tako da kapetan nije mogao doći do njega, što je značilo da više nije imao nikakav motiv da ostane s njom u braku. Prvo je Parnella izazvao na dvoboj, ali je, iznenađen što je Parnell pristao, naposljetku odustao. Zatim je podigao tužbu i zatražio razvod od Kitty. Zanimljivo je da su Kitty i Parnell odlučili da se neće braniti na sudu. Kad ga je Michael Davitt, istaknuti član njegove stranke, pitao o optužbama, Parnell je zanijekao krivnju i rekao mu neka tako kaže i njihovim pristašama u Irskoj. Davitt je to prenio dublinskom nadbiskupu koji je bio zadovoljan i odmah je osjetio olakšanje. Kao i mnogi drugi utjecajni ljudi u Irskoj, Davitt i nadbiskup su imali puno povjerenja u Parnella, osobito zašto što su smatrali da je ovo mogla biti još jedna spletka, poput skandala u novinama The Times. Iz tog razloga je irski kler bio šokiran što je suđenje završilo razvodom kapetana i Kitty. Kittyna i Parnellova veza bila je snažna i Parnell je jedva čekao da je oženi, što je 1891. i učinio. Iako je Parnellova supruga danas poznata kao Kitty, njezino je ime bilo Katherine, a prijatelji su je zvali Kate. Samo su je njezini protivnici zvali Kitty, što je u viktorijansko doba bio eufemizam za prostitutku.

Parnellov odnos s Crkvom u Irskoj

Protuirska propaganda – Parnell kao Frankenstein

Nakon skandala s Kitty O’Shea, prvi put u irskoj povijesti došlo je do razilaženja mišljenja između Crkve i političara nacionalista. Katolička crkva u Irskoj koja je dotad snažno podržavala pokret nezavisnosti stala je protiv Parnella. Nakon devetnaest dana, većina Parnellove stranke, uz potporu biskupa, odlučila ga se odreći. Oni su smatrali da je skandal izuzetno oslabio Parnellovu političku moć, a raskol među nacionalistima oslabio njihovu moć u odnosu prema liberalima iz Gladstoneove stranke. Bojali su se da će izgubiti izbore, da će zbog toga odgoditi mogućnost uspostavljanja autonomije te da će položaj Iraca unutar Ujedinjene Kraljevine biti općenito lošiji. Naime, to je Gladstone dao naslutiti u svom pismu javnosti. Nakon sukoba s Gladstoneom, političari koji su podržavali Parnella nagovarali su ga da se privremeno povuče. Međutim, njegov ponos mu to nije dopuštao. Iako je Parnell pokušao vratiti potporu, odrekli su ga se i neki najstrastveniji pristalice, a Crkva ga je proglasila nedostojnim da bude vođa. Nisu ga htjeli na čelu stranke.

Nekoliko dana nakon završetka suđenja uspostavljao se novi Britanski parlament i na taj dan su irski nacionalisti birali predsjednika za nadolazeće zasjedanje parlamenta. Nadbiskup i Davitt su se nadali da će se Parnell dostojanstveno povući i barem privremeno otići u mirovinu te na taj način zaključiti mučan i sramotan skandal. Nadbiskup je dao sve od sebe da nagovori Parnella da se povuče, međutim on se strastveno borio da ostane na svojoj poziciji. Unatoč tome što Parnell nije pokazivao nikakve znakove povlačenja, stranka ga je jednoglasno izabrala za predsjednika u nadi da će se on ipak umiroviti. Većina članova stranke bila je protiv Parnella. Na skorašnjem sastanku, od sedamdesetak prisutnih, samo dvadeset pet članova stranke stalo je na Parnellovu stranu. Osim političara, Parnellov slučaj uvelike je podijelio i cijelu Irsku. Uskoro su se irski biskupi obratili javnosti i proglasili Parnella prema moralnim i društvenim normama nesposobnim za vođenje stranke i irske nacije te ga optužili za potencijalni neuspjeh stranke na izborima, propast koncepcije Home Rule i žrtvovanje interesa zakupaca zemlje.

Na kraju je Parnell ipak ostao na čelu stranke. Neki njegovi protivnici su se organizirali i osnovali Irsku nacionalnu federaciju, dok su se mnogi političari koji su bili protiv njega povukli. Parnell je krenuo u vraćanje potpore birača. Putovao je zemljom, držao govore i svim snagama pokušavao vratiti povjerenje naroda. Na jednom od skupova dobio je upalu pluća koja ga je na kraju stajala života.

Zaključak

Parnell je umro u listopadu 1891. u Dublinu. Unatoč tragičnom odlasku, Parnell je u irskoj povijesti zapamćen kao jedan od najvećih junaka. Na njegov pogreb došlo je više od 200 000 ljudi, što ga je učinilo najvećim pogrebom u državi. Bio je jedan od najvažnijih političara u povijesti Irske. U Parnellovo vrijeme Irska je gradila temelje demokratske vlasti, a njegova stranka bila je branič od revolucionarnih skupina koje su pod svaku cijenu htjele ostvariti neovisnost Irske. Postavio je temelje predstavničkoj vladi u Irskoj te stvorio discipliniranu i neovisnu irsku političku stranku koja je pitanje irske autonomije dovela u centar britanske politike. Temeljio je svoje vodstvo na kultu ličnosti. Bio je gotovo mitski junak za Irce, a jednako su ga prihvaćali i ekstremisti i oni umjereniji i realniji. Osim značajnih uspjeha, doživio je i neke neuspjehe. Napustio je agrarnu borbu, a autoritet mu je uvelike narušila i afera s Kitty O’Shea. Nakon Parnellove smrti frakcija koja ga je podržavala je nestala, a nova stranka imala je tek manju ulogu u parlamentu.

Piše: Kristina Deskar

Charles Stewart Parnell – Briljantni Irac s tragičnim svršetkom (1. dio)

Original možete pronaći na povijest.hr