Teritorij druge najveće država u Africi, Konga, dodijeljen je petog veljače 1885. belgijskom kralju Leopoldu II. u privatni posjed. To je dogovoreno na Berlinskoj konferenciji koja je odlučivala o sudbini velikog dijela kolonijalne Afrike. Leopold II. time je dobio posjed od 2.344.000 kvadratnih kilometara (234.400.000 hektara) s otprilike 30 milijuna stanovnika. Leopoldovi su ljudi zatim započeli kolonijalno izrabljivanje Konga, pretvarajući cijelu zemlju u kraljevu osobnu plantažu robova.
Porobljavanjem je dolazio do besplatne radne snage kako bi iz Konga izvukao sve prirodne resusre – bakar, bjelokost, sirovu gumu, zlato, dijamante… Belgija (parlamentarna monarhija) od toga nije imala koristi – sav je prihod išao izravno kralju. Za svoj teror Leopold je imao i privatnu vojsku. Metode su bile brutalne – mučenja, smaknuća… Primjerice, stanovnicima Konga koji nisu ispunjavali radne kvote znali su odsijecati ruke. Kvote su bile tako nerealno visoke da su susjedna sela napadala jedna druge kako bi odsjekla ruke koje bi davali kolonijalistima kad ne bi mogli ispuniti kvote.
Po nekim procjenama u razdoblju eksploatacije umrlo je desetak milijuna ljudi. Slučaj je postao međunarodni skandal te se Leopold II. morao odreći Konga i prenijeti ga na belgijsku vladu 1908. godine.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr