Admiral Kolčak – vođa ruskog antikomunističkog otpora (1874.)

Jedno vrijeme najmoćniji vođa antikomunističkog pokreta u Rusiji – Aleksandar Vasiljević Kolčak – rođen je 16. studenog 1874. godine. Ruse koji su se borili protiv boljševičke revolucionarne vlasti obično se naziva bjelogardejcima ili bijelima – kao kontrast crvenoj boji boljševika (naročito njihove Crvene armije).

Kolčak je prije revolucije bio uspješni polarni istraživač. Kao časnik ruske carske mornarice bio je član ekspedicija na Arktiku, a po njemu je nazvan i otok u Karskom moru (to ime je otok Kolčak zadržao sve do danas). Kolčak je bio slavan po svojoj polarnoj istraživačkoj karijeri pa je dobio nadimak Polarni.

Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u Baltičkoj floti, a zatim je kao najmlađi vice-admiral u Ruskom Carstvu imenovan zapovjednikom Crnomorske flote.

Kad su Oktobarskom revolucijom boljševici preuzeli vlast u Petrogradu, admiral Kolčak je postao jedan od branitelja carskog režima. Kontrarevolucionarne snage u Sibiru su osnovale privremenu sve-rusku vladu, a Kolčak je imenovan ministrom vojske i mornarice. Nakon što je car Nikola II. s obitelji ubijen, Kolčak je izveo udar i proglasio se vrhovnim vladarom Rusije. Na teritoriju koji je bio pod njegovom kontrolom vladao je diktatorski i vratio je na snagu stare carističke zakone.

Jedno vrijeme su kontrarevolucionarne snage imale uspjeha u borbi protiv boljševika. Kolčak je raspolagao sa 110.000 vojnika, a dobivao je i izdašnu pomoć od Francuske, Velike Britanije i SAD-a. Na kraju se Crvena armija organizirala i uspjela poraziti njegove snage nakon čega je vlast predao generalu Denjikinu koji je vodio bjelogardejce na južnom bojištu oko Krima.



Iako se Kolčak stavio pod zaštitu europskih saveznika, Čehoslovačka legija, koja je kontrolirala Transibirsku željezničku prugu, izručila ga je boljševicima koji su ga streljali u Irkutsku u veljači 1920. godine. 

piše: Dražen Krajcar

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI