Dana 9. studenog 1918. objavljena je abdikacija njemačkog cara Vilima II. i proglašena je u toj državi republika. Prema novom ustavu koji je usvojen 1919. u gradu Weimaru ta je republika u historiografiji postala poznata i pod nazivom Weimarske Republike. Car Vilim II. imao je u trenutku spomenute abdikacije 59 godina, a osim njemačke carske titule morao se odreći i pruske kraljevske titule, jer su položaji cara Njemačkog Carstva i kralja Kraljevine Pruske bili neraskidivo povezani ustavom.
Zbog te su ustavne odredbe propale Vilimove potajne nade da bio mogao ostati i dalje kraljem Pruske. Bivši je car već sljedećeg dana (10. studenog 1918.) vlakom napustio Njemačku i prešao u Nizozemsku. Isprva se smjestio u dvorcu Amerongenu jugoistočno od nizozemskog grada Utrechta. U tom je dvorcu potpisao dokument kojim se formalno odrekao prava na njemačku carsku i prusku kraljevsku krunu. U svibnju 1920. preselio se u devet kilometara udaljenu kuću Huis Doorn, gdje je proveo ostatak života (poživio je sve do lipnja 1941. godine, što znači da je u egzilu proveo više od 22 i pol godine).
Weimarska Republika dozvolila mu je da iz Njemačke iznese nekoliko desetaka vagona pokućstva i ostale pokretne imovine. Nikada mu na međunarodnoj razini nije suđeno zbog suodgovornosti za pokretanje Prvog svjetskog rata, premda je bilo mnogo zahtjeva za time.
Original možete pronaći na povijest.hr