Plutonij je danas jedan od najvažnijih kemijskih elemenata u nuklearnoj tehnologiji. Praktički sve današnje nuklearne bombe sadrže jezgru sačinjenu od tog elementa.
Dana 23. veljače 1941. godine prvi je put u svjetskoj povijesti kemijski identificiran element plutonij (Pu). Radilo se o umjetno proizvedenom plutoniju, premda taj element u vrlo malim količinama postoji i u prirodi. Za otkriće plutonija zaslužan je bio Glenn T. Seaborg, zajedno sa svojim suradnicima Edwinom McMillanom, Josephom Kennedyjem i Arthurom Wahlom. Eksperiment pri kojem je kemijski identificiran plutonij izvršen je u sobi 307 zgrade Gilman Hall na Kalifornijskom sveučilištu u gradiću Berkleyu (University of California, Berkeley). Taj je sveučilišni kompleks smješten u blizini San Francisca, a je udaljen zračnom linijom oko 15 kilometara od poznatog otočića Alcatraza i oko 20 kilometara od slavnog mosta Golden Gate. Plutonij je danas jedan od najvažnijih kemijskih elemenata u nuklearnoj tehnologiji. Praktički sve nuklearne bombe sadrže jezgru sačinjenu od plutonija, jer je taj element vrlo povoljan za proizvodnju lančane reakcije cijepanja atomskih jezgri (nuklearnu fiziju), a razmjerno je lako proizvesti ga u nuklearnim reaktorima. Dapače, plutonij može imati malu kritičnu masu, što znači da je potrebna razmjerno malena količina tog materijala za izradu nuklearne bombe (nekoliko puta manje nego u slučaju urana).