Znanje kao univerzalni alat

Ucenici, 15. gimnazije, vratili se s Matematicke olimpijade u Svicarskoj sa odlicjem. Vlatko Crnkovic. Photo: Daniel Kasap/PIXSELL

Podjela svjetskog znanja i blagostanja, po logici ponude i potražnje premješta se tamo gdje se procesi stvaranja dodane vrijednosti bolje, brže i lakše odvijaju. Danas je to prostor kojim vladaju 'azijski tigrovi' i u krivu smo ako tvrdimo da su postigli svoja ostvarenja zahvaljujući socijalnim ili poreznim mjerama svojih država. Svoj uspjeh mogu zahvaliti jedino visokoj motiviranosti svih dionika u vlastitim procesima prodaje, planiranja i proizvodnje. Čak i onima koji su radili 'za zdjelu riže', azijski gospodarski razvoj može zahvaliti svoje postojanje...

Lovac i nevidljivi zec igraju igru u euklidskoj ravnini…“, početak je pitanja na koje su morali mladi matematičari odgovoriti na Međunarodnoj olimpijadi iz matematike, koja se jeprošlog vikenda održala u Riju. Pobjednici su bili iz Južne Koreje sa 170 bodova, drugi Kinezi, a treći Vijetnamci, koji su 15 bodova iza prvaka. Naši su sa 102 boda vrlo solidno pozicionirani, 35. na svjetskoj ljestvici. Sirija, u čijem je izaslanstvu bio i sin Bashara al-Assada, mladi Hafez, ostvarila je osrednjih 58 bodova, iako mladi Al-Assad pitanje o točkama na kružnici nije u cijelosti riješio.

Naše izaslanstvo nije ulovilo zeca u euklidskoj ravnini, ali je itekako pokazalo da zna znanje i da ne zaostaje za Nijemcima s kojima se mjerilo. Ipak, ostaje zabrinjavajuće pitanje otvoreno – na što to „azijski tigrovi“ – spremaju svoju djecu? Njihovi mladi matematičari pokazali su da zadovoljavaju monstruozne kriterije i mogu odgovoriti na sve probleme koji se pred njih postavljaju. Ne dogodi li se neka bolja raspodjela svjetskih sila, ove rezultate moći ćemo preslikati i na podjelu interesa i utjecaja u svijetu. Oni koji su inteligentniji, uvijek nađu put. Koliko je važno obrazovanje, uče nas i antički primjeri koji svjedoče o tome da je riječ o – borbi za opstanak. Obrazovanje je u staroj Grčkoj išlo ruku pod ruku s odgojem, elementarnom ljudskom tekovinom, koju naša civilizacija kao da nije baštinila od antike. Obrazovati se po Aristotelu, značilo je utjecati na inteligenciju i učiti ono što je korisno za život, a odgajati je značilo utjecati na karakter i učiti ono što vodi vrlini. Upitan jednom, koliko se odgojeni i učeni ljudi razlikuju od neodgojenih i neukih, Aristotel je odgovorio: „Koliko i živi od mrtvih“. I imao je pravo – onaj čija nacija ne zna i ne može, neka ne očekuje opstanak te nacije. Pored ovog vječitog „biti“, važno je i imati, nekakva geografija, prirodni resursi, mnogo znače i ponekad obilježavaju nacije koje su žitelji tih područja; obično povoljne geografske prilike iskvare i razmaze svoje žitelje, pa se ponekad pitamo – kako to da su uspješniji oni ljudi koji žive u ružnijim i surovijim uvjetima, od onih kojižive u lijepim i ugodnim prirodnim okruženjima? Hrvatska je iznimno lijepa zemlja. Na ovoj Olimpijadi u Riju, još smo mogli ponešto uočiti, a to je činjenica da je SAD zadržao rang na četvrtom mjestu, što još više potvrđuje sliku svjetske podjele znanja i dobara.

Znanje kao univerzalni alat povijesno je prolazilo kroz sito i rešeto provjera i propitivanja, ali i cenzura i zabrana. Restrikcije su dolazile povijesno i periodički, kako bi se kulture i civilizacije, koje su bile na izvoru znanja, štitile od dijeljenja svojih saznanja s drugima. Te zabrane bile su na različite načine provođene – od Justinianovog ukidanja Aleksandrijske akademije, do nekih totalitarističkih zabrana čitavih znanstvenih grana. Sve te zabrane imale su u sebi i inteligentni mehanizam prikupljanja nekih znanja za uzak krug ljudi, koji bi na taj način upravljali svijetom. I danas smo svjedoci sustava koji određuje kako se smije i na kakav način sudjelovati u znanosti. Postoje vrlo strogo propisana mjerila koja čak i najupornijim dionicima znanstvene zajednice „izlaze na harfu,“ pa su mnogi kojima je već prekipjelo, zaključili da im više odlazi vremena na metodologiju, nego na sam sadržaj njihovog rada.

Zreli ljudi koji su stasali u tehničkim znanostima svjedoče da su njihovi profesori inzistirali na točnosti i istinitosti u nacrtima, izračunima i projektima, manje je bilo važno u kojoj formi je sve to bilo napisano. Danas je točnost manje bitna, koliko je bitna forma, točan font, precizan navod citata po APA ili ISO standardima. Došli smo ponovno u fazu kada „zlatne korice“ postaju važnijim od sadržaja knjige. Pretpostavlja se da je uvođenjem bolonjskih standarda u obavezan naputak obrade diplomskih i doktorskih radova, odbijeno mnogo ljudi koji su se htjeli klasično izraziti u znanstvenoj formi, ali im je ta forma toliko zagorčala samu ideju koju su htjeli izreći, da su jednostavno – odustali. Paralelno se opaža velik porast bezidejnih uradaka, koji precizno slijedeći standarde propisane znanstvenim metodama, dobivaju znanstveno priznanje.

Sve to izravno utječe i na podjelu svjetskog znanja i blagostanja, koja se po logici ponude i potražnje premješta tamo gdje se procesi stvaranja dodane vrijednosti bolje, brže i lakše odvijaju. Danas je to prostor kojime vladaju „azijski tigrovi“ i u krivu smo ako tvrdimo da su postigli svoja ostvarenja zahvaljujući socijalnim ili poreznim mjerama svojih država. Svoj uspjeh mogu zahvaliti jedino visokoj motiviranosti svih dionika u svojim procesima prodaje, planiranja i proizvodnje. Čak i onima koji su radili „za zdjelu riže“, azijski gospodarski razvoj može zahvaliti svoje postojanje. Mi u Europi ne možemo tako, ali i mjerila kojima se povodimo, ni ukupno okružje nisu ista. Metodologija poslovnog planiranja koja je neko vrijeme imala uspjeha u SAD-u i Europi, presudila je opstanku većine poduzeća koja su bila još prije dvadesetak godina na prvih sto mjesta svjetske burze, a danas ih više nema. Planiranje iz kvartala u kvartal, okovalo je razvoj europske industrije u svom napretku, a prodajni procesi postali su pretpostavljeni razvojnim. Svi menadžeri koji rade, dokazuju „dvocifreni postotak rasta“ – u protivnom ih se smijenjuje, a dobro znamo da u proteklih dvadeset godina europsko blagostanje nije baš toliko naraslo. Indeksi koji nam govore o pravičnosti raspodjele upućuju nas u bit promjena koje moramo učiniti kako bismo bili sretniji s time šio radimo. Tako nam GINI indeks govori o ukupnim prihodima i poreznim opterećenjima u nekoj zemlji, dok složenija i agregiranija indeksacija uspijeva izračunavati „indeks sreće“ u zemljama svjetske ekonomije. Još su 1996. godine u britanskom medicinskom žurnalu, Kennedy, Kawachi i Prothrow-Stith obznanili studiju utjecaja prihoda na mortalitet. Nazvali su je „Transdisciplinarnom ekološkom studijom Robin Hoodovog indexa u SAD.“ Doista, dokazano je da logika manjih razlika u raspodjeli uspjeha, stvara sretnije nacije. Osim što je bjelodano da sretni ljudi duže i zdravije žive, vidljivo je da je u proteklih 20 godina stupanj zadovoljstva zaposlenih – značajno opao. Održivi balans između posla i privatnog života o kojemu su svi govorili – prevagnuo je na poslovnu stranu. Teza da čovjek mora biti u središtu svega, ostaje samo parola koja se ponavlja na rijetkim sindikalnim okupljanjima ili na predizbornoj periodici. Važno je da ljudima posao ponovno postane poziv, a to je i preduvjet svakog uspjeha europskih nacija.



Trendovi, poput „privremeno zaposlenih“ ili „outsourcinga,“ usluga koje s vremenom čak i ne postaju jeftinije, ali zato sigurno lošije, dovode nas do spoznaje da Europu moramo vratiti onim izvornim kvalitetama koje su obilježile i nastanak Europe. Poslovni procesi ne traju samo jedan kvartal, postoje poslovi koji se grade godinama i desetljećima, poneki čak i generacijama. Ako ćemo to znati poštovati, onda ćemo znati i poštovati sami sebe. Dugoročno nije prihvatljivo da se poslovni nomadi pretvaraju u poslodavce koji vrše pritisak na svoje vlade kako bi im se omogućilo zapošljavanje jeftine radne snage iz zemalja Trećeg svijeta, dok domicilna radna snaga migrira u razvijenije ekonomije. Nisam zagovornik određivanja minimalnih tarifa, očito još uvijek postoji potreba za njihovom regulacijom, ali sam svakako za kažnjavanje onih koji te tarife dovode do apsurda, pa se vraćamo na onu narodnu – „Nek’ crkne magare!“ Na tržištu je strogo zabranjen damping, on se dijeli na sirovinski damping, ekološki damping i socijalni damping. Što se socijalnog dampinga tiče, mnogo toga se se urotilo protiv naših posloprimaca, ali i poslodavaca, no nikada nije proveden niti jedan antidampinški postupak u kojemu bi se nekoga diskvalificiralo s tržišta. Kako u gospodarstvu, tako i u politici, ljudi koji obnašaju neke poslove moraju osjećati izravnu povezanost s tim procesima, u protivnom se događaju otuđenja Hegelovskih razmjera.

Ovaj tjedan je Telecom Italia, pod pritiskom svojeg suvlasnika Vivendi, odlučila dati otkaz svom direktoru koji je tamo radio 16 mjeseci. Da bi proveli postupak otkaza kako valja, morat će isplatiti direktoru Flaviju Cattaneu – 25 milijuna eura. Takvi i slični ugovori sigurno ne utječu pozitivno na motivaciju radnog okružja koje ostaje u poduzeću. „Masnih ugovora“ je uvijek bilo i bit će, međutim svijest o njihovom postojanju više šteti, nego li ti ugovori sami. Od vremena kada se inzistira na transparentnosti svih pojedinosti, stavaka i prihoda, razlike među prihodima nagrizaju društvene odnose i pokazuju svoju štetnost naspram suradnje u poslovnim procesima, gdje posve različito plaćeni ljudi – moraju surađivati. Transparentnost ima uvijek dvije strane medalje; s jedne strane pokazuje jasnu sliku onima koji plaćaju neki javni servis ili se bore protiv možebitnih malverzacija, dok s druge strane stavljaju mnoge vršitelje dužnosti u položaj koji ih „ogoljuje“ u javnosti. Nova moda je da se obznanjuju iznosi štediša po bankama, pa je tako došlo i do skretanja pažnje na svećenstvo koje čuva novac svojih pastvi. Nadam se da će nekim apsurdima doći kraj, jer se nova namjera, da se sve izloži javnosti, kosi sa smjernicama EU-a o zaštiti identiteta, posebice identiteta u elektronskom sektoru i onih podataka koji su pohranjeni u „cloudu“. Još od 1995. godine postoji smjernica o zaštiti podataka (95/46), koja se referira i na osobne podatke, a oslanja se na temeljno ljudsko pravo na privatnost. Zahvaljujući toj smjernici i odluci da se osobni podaci zaštite u „cloudu“, dolazimo do odluke da svi oni koji raspolažu podacima o osobama, posebice bankarski sektor, moraju imati iznimno visok prag sigurnosti svojih sustava. „Data-protection“ ili sigurnost podataka, postao je pojam za nešto za što će se banke morati u narednih godinu i pol iznimno dobro i skupo opremiti, kako bi bile u skladu sa zakonom. Istodobno, javlja se zahtjev za transparentnost svih mogućih konta i transakcija, pa je moguće zamisliti da će banke imati iste podatke koje moraju čuvati, kao i one koje su dužne objaviti. Nažalost, ti odvojeni, ali i suprotni procesi neće se moći izbjeći, pa će se novac potrošiti na svaki od tih postupaka, čiji se učinci međusobno – poništavaju.

Kada ovim saznanjima pribrojimo prašinu koja se je digla među njemačkim europarlamentarcima, koji su mišljena da se istraživački poslovi oko umjetne inteligencije ne bi smjeli prepustiti Kini, doista se čovjek naježi. Zastupnik CDU-a, Jarzombek, hitno zahtjeva izradu Masterplana o tehnologiji budućnosti – umjetnoj inteligenciji. Nakon što je Kina prošloga tjedna obznanila da će 2025. godine biti vodeća zemlja na tom području, taj stručnjak za IT, zahtijeva od Njemačke i EU-a valjan i brz odgovor na kineski stav. Smatra da se takav Masterplan mora oživotvoriti već nakon njemačkih saveznih izbora na jesen i da je važno da gospodarstvo i znanstveno-istraživački poslovi budu u njemu objedinjeni. Za Reuters je kazao: „Ova tehnologija je od tolike presudne važnosti da je ne smijemo prepustiti Kini, gdje postoji posve različita slika o čovjeku!“ Također je upozorio na to, da dok mi u EU-u sagledavamo etičku dimenziju te tehnologije, druge zemlje po pitanju umjetne inteligencije idu naprijed. Ta tehnologija je od iznimne važnosti za neke djelatnosti, kao što su autonomna vožnja i digitalna govorna pomoć. Znanstveni istraživači pokušavaju ljudsko shvaćanje i ljudske postupke rekonstruirati pomoću strojeva. Kancelarka Merkel već je upozorila da se mora spriječiti svaki pokušaj kineskog ili američkog preuzimanja poduzeća iz EU-a, koja se bave tim poslom. Kazala je da bi EU trebala popustiti u pomoćnim propisima koji reguliraju ovaj segment.

Opća popularnost tog segmenta je iznimno niska, a predizborno nije zabilježena kao tema koja bi Nijemce mogla zanimati, pa se očekuje nekakav ozbiljniji pristup ovom pitanju tek nakon izbora u Njemačkoj i EU-u. Prošli tjedan je Kinesko državno vijeće objavilo da će od 2025. godine, Kina biti vodeća u industriji umjetne inteligencije. Vrijednost rasta industrije umjetne inteligencije u Europi procjenjuje se do 2020. godine na 19 milijardi eura, a do kraja 2025. se očekuje da bi ukupna vrijednost mogla iznositi 51 milijardu eura. Bojim se da ćemo morati na ovome polju intenzivnije raditi, ako želimo ikakav opstanak onoga što zovemo – europskim gospodarskim prostorom.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI