Židovi nam prekrajaju kurikul, Nijemci na nas prevaljuju svoje grijehe, Austrijanci nam zabranjuju komemoracije

0
1424
ilustracija

Hrvati komemoriraju Holokaust i stradanja Židova, ali to Židovima nije dovoljno. Ovih nam dana Židovi prekrajaju naš kurikul za osnovne i srednje škole. Uz svaku židovsku viktimološku presiju u svezi njihovog stradanja u okvirima nikada ostvarene NDH dolaze novi židovski restitucijski zahtjevi. Istovremeno židovske strukture Izraela provode holokaust nad Palestincima, koji su zatočeni u velike zastrašujuće logore, s visokim zidovima. Centri moći proizvode ratove i otimaju naftne i druge resurse. Pojedini arapski režimi osvetnički zazivaju novi holokaust. Uz ekonomske neravnoteže imamo i viktimološke neravnoteže - ignoriranje genocida nad Hrvatima.

Evo židovskih regulatora ponovno kod nas, u svezi našeg kurikula, da nam dociraju gdje griješimo. Trebamo se mikroskopski upoznati s Holokaustom i kod nas će poteći med i mlijeko, a ljude će ispuniti toplina i čovjekoljublje. Moš si mislit. Novi obrazovni kurikul pokazao se kao kukavičje jaje, podmetnuto hrvatskoj naciji za aktiviranje prevladanih prijepora, odnosno za potrebe našeg zamjeranja Židovima. Kupnja potrošenih vojnih zrakoplova od Izraela pretvorila se u naše zamjeranje svim ponuđačima. Svi značajni događaji u RH ulaze u okvire labradorske strategije zamjeranja Hrvata drugima. Što su Židovi i Izrael poduzeli protiv Labradora, koji je 90-ih za potrebe kompromitiranja Hrvata i Hrvatske minirao židovske svetinje? Isti Labrador kontrolira današnju RH, i Židove to nimalo ne smeta. Vrijeme je da Židovima pomognemo da se suoče s našom ružnom sadašnjošću. Gospodo vladajuće žrtve, nemamo više prostora za bilo kakvu restituciju. Nešto smo mogli preliti k vama od ratne odštete Srbije, ali je odšteta izostala. Srbijanci priznaju da su nešto sitno klali i razarali u RH i BiH, ali na tri obroka za Hrvate u humanitarnim logorima Srbije otišli su posljednji srbijanski dinari, pa se može reći da su Hrvati dužni Srbima. Bilo bi bolje da smo sve te silne milijarde restitucijski predali Židovima, umjesto što smo ih bacali na komunjarske parazite nametnute našim brodogradilištima i našem radništvu. Antife vladaju već 74 godine, u dva politička sustava. Lijepu našu pretvorili su u logor, rasprodali su naše nacionalne resurse, nama je sve lošije i lošije, mladi odlaze što dalje od bilo kakvih restitucijskih i sličnih obveza, pa lijepo molimo svjetsko i domaće židovstvo da nas na godinu-dvije oslobodi svoje restitucijske ljubavi, da malo predahnemo. Znate, malo je sramotno da židovska nacija bankara žica hrvatsku sirotinju. Što će Židovima naš novac? Imaju sav novac ovoga svijeta. Oni zapravo žele da smo mi ostali sirotinja, da se tako prepoznaju kao Izabrani narod. Uskoro će kod nas krenuti više kolona za Jasenovac, dok je Austrijska crkva odlučila eliminirati našu jednu jedinu komemoracijsku kolonu za Bleiburg. Austrijanci nas žele samo na svojim skijalištima, na kredit s visokom kamatom.

Vječito Mi i Oni – naše i njihove žrtve

Loading...

Podsjećanje na Holokaust širilo se 70 godina na sav naš život, filaju nas s poezijom, romanima i filmovima na tu temu, komemorira se od dječjih vrtića i osnovnih škola do UN-a, ulazi u kurikule mnogih zemalja, u osnovne i srednje škole, svako malo imamo svjetski dan na tu ili neku srodnu temu, kolone sjećanja za Jasenovac, pa domaća okupljanja profesionalnih antifa, profesionalnih Židova, i mnogih Srba, onih “humanista” koji ne prepoznaju nedavnu agresiju Srbije na RH i BiH. Sve se to pretvara u kontraproduktivnu viktimološku represiju. Istovremeno ista ekipa i pridružene svjetske asocijacije, genocid nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega, pokušavaju izbrisati iz naše svijesti. Hrvati su ionako suvišni. Po čemu bi to civilizacija krenula drugim putem da se Hrvati nisu nikad oblikovali kao zasebna nacija ili da su posve istrijebljeni? Holokaust se zaista dogodio, svi danas žalujemo zbog toga, ali predstavnici RH, Crkve u Hrvata, i svih Hrvata, trebaju Židovima dobronamjerno objasniti da se u to vrijeme u okvirima Lijepe naše dogodio relativno teži genocid nad Hrvatima, zastrašujuće teži. Židovi su dali veći doprinos civilizaciji nego Hrvati, ali se time ne može opravdati raširena maksima da su židovska stradanja jako važna, a stradanja Hrvata i drugih posve zanemariva. Prema popisima stanovništva u prvoj Jugoslaviji, Židova, Roma i ostalih “ostalih”, u dijelu NDH pod Njemačkom kontrolom, bilo je sveukupno do 20 tisuća. Hrvata je za Drugog svjetskog rata i nakon rata smaknuto 20-30 puta više u odnosu na broj “ostalih” izvan talijanskih zona okupacije, u koje je ustašama bio zabranjen ulazak. U Lijepoj našoj imali smo ustaške postrojbe, ali ne dovoljno njih da uspostave dominaciju i kontrolu, i da zaštite Židove. Restitucijski račun za nacrtanu NDH treba ispostaviti Njemačkoj i Italiji.

Huda jama mora ući u kurikul

Strašna je sudbina Anne Frank, kao i mnoge druge židovske djece u nacističkim i/ili fašističkim logorima, ali usmrćivanje hrvatskih djevojčica u Hudoj jami, gdje su žive zazidane i tako ugušene, od strane antifašista, predstavlja najgrozomorniji zločin u ljudskoj povijesti. Kao što svi suosjećamo s onim što se dogodilo Anni, isto tako naša djeca moraju u svojim mislima posvetiti nekoliko svojih trenutaka hrvatskoj majci zazidanoj u rudokop Barbara, u kojemu se zajedno s njom guši njeno nerođeno dijete. Hrvati žaluju zbog stradanja Židova, Hrvati stradanje Židova komemoriraju i uključuju u svoj kurikul, ali nikako zbog toga ne smiju zanemariti Hudu jamu i tisuću drugih jama za Hrvate. Činjenica je da neki Židovi, mnogi naši susjedi, i svijet, antifašistički genocid nad Hrvatima pravdaju s tim da se Židovima dogodio Holokaust. Zar Židovi nisu dežurni glede komemoriranja i obilježavanja Holokausta prije svega zato što je proveden nad Židovima? Jeste li gdje pročitali da Židovi prosvjeduju zbog nekog drugog genocida? Nakon što su 60-ih godina prošlog stoljeća u Biafri otkrivena velika nalazišta nafte, domicilno i kristjanizirano pleme Ibo jednostavno je odstranjeno, uz kanibalske gozbe, u razmjerima iznad Holokausta, ali mi nije poznato da su Židovi tražili komemoracije za narod Ibo, niti odgovarajuće usklađivanje kurikula. Sve je gurnuto pod tepih, da bi prevladala odurna revizija te tragične povijesti, detaljno krivotvorena za potrebe preotimanja naftnih resursa naroda Ibo. Eto, doslovce su pojedene stotine tisuća katolika, a papinstvo o tome šuti dugih 50 godina. Pape znaju da narod Ibo ne kontrolira svjetski kapital, da je kapital uglavnom pod kontrolom Izabranog naroda, pa stoga danas “rokerski isusovac Franjo” proizvodi sve te svoje budalaštine i cirkuse, uključujući novo suđenje našem mučeniku Alojziju Stepincu, kojega su Tito i titoisti osudili kao katoličkog nadbiskupa i Hrvata, a ovih mu dana Katolička crkva sudi kao katoličkom blaženiku, što je suludo.

Brački Bleiburg

Odite vi dragi naši domoljubi za Austriju, strepite što će vam učiniti austrijski i slovenski policajci i specijalci, odite se ispuhati i u našem Vukovaru, što dalje od Zagreba, a Titova banda će nesmetano dovršiti privatizacijsku pljačku i rasprodaju nacionalnih resursa – to je osnovna ideja središnjeg komemoriranja našeg Križnog puta u Austriji nakon 1990. Teško se oteti dojmu da je Počasni bleiburški vod pod kontrolom Labradora, kao i sve ostalo u RH. Na čelu NO je Kolega Vladimir Šeks, glavni savjetnik Andreja Plenkovića. Vjerojatno je Vice Vukojević išao za posve drugačijom misijom, ali Labrador sve preusmjerava u svoje vode. Komemoracija na Bleiburgu već 25 godina ima za funkciju pridržavanje obilježavanja našeg hrvatskog holokausta što dalje od Hrvatske, da se komemoracije raspu poput naše dijaspore. Središnju komemoraciju glede genocida nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega, trebamo premjestiti u Hrvatsku, u Zagreb. I, financiranje nove jeftinije ali veće, posjećenije i posvećenije komemoracije, provoditi iz državnog proračuna. I, provesti ozbiljnu kontrolu kako su Kolege trošili harač i dobrovoljne priloge za prividno domoljubne inicijative. Većina Hrvata nisu znali da se za financiranje bleiburške komemoracije ubiru prilozi lokalne samouprave. Hrvatski sabor formalno je bio pokrovitelj, a novci su se okolo skupljali, kao da nismo država, kao da prikupljamo novce za humanitarnu pomoć. Grad Supetar ima svako pravo uskratiti svoje sudjelovanje u takvom financiranju, a obrazloženje gradonačelnice Ivane Marković od 29. studenog prošle godine, na jugoslavenski Dan republike, ipak je nedopustiva provokacija, koja svjesno ili nesvjesno preuzima krivotvorene podatke, proizvedene za potrebe komunjarskog sisanja državnih fondova “bivše” SRH i bivše Jugoslavije. “Grad Supetar nije u mogućnosti odvojiti sredstva za Vaše projekte jer je već predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja našeg otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije, gdje su u četiri godine rata u borbi protiv okupatora poginula 492 bračka borca, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora. U ratu je stradalo 110 djece, dok ih je 118 ostalo bez jednog, a 8 bez oba roditelja. Proslavu ćemo održati u čast i prisjećanje svih onih koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka” – stoji u obrazloženju Ivane Marković. Naravno, Ivana Marković podržava Austrijsku crkvu u discipliniranju Crkve u Hrvata. Boris Vlašić iz Jutarnjeg lista, sklon uveličavanju antifa krivotvorina, ide dalje i tvrdi da su 767 Bračanki i Bračana pobili “ustaše i njihovi suborci”. Mnogi naši problemi dolaze iz takvog antifa blaćenja. Ustaše su za Drugog svjetskog rata mogli doći na Brač samo kao turisti, na ljetovanje, što vrijedi i danas. Činjenice su ove: Talijani su 1941. okupirali otok i na njemu provodili uhićenja, progone i likvidacije, pa i prebacivanje Bračana u partizane za potrebe uznemiravanja teritorija izvan njihove kontrole, na planu širenja Rimskog Carstva prema Savi i Dravi. Nisu Talijani u svojim kamionima dovezli partizane i četnike samo u Prijedor. Suprotno predrasudama o “svjetskom pokretu za slobodu i dostojanstvo”, koji je eto buknuo na Braču, fašisti su bili logistika antifašista – četnici su bili na talijanskoj plaći. Ništa na Braču ne bi ustanički niti ustaški buknulo da fašisti i antifašisti nisu spalili Selca, Bol, Novo Selo, Gornji Humac, Pražnicu, Pučišća i Dračevicu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, Brač je ušao u njemačku zonu okupacije – nekoliko mjeseci kasnije stižu njemačke postrojbe. Nijemci su na Braču suzbijeni od Saveznika već u srpnju 1944. i od tada se zločini na Braču mogu pripisati samo Saveznicima, Titovim partizanima i presvučenim četnicima, dok ustaše ne možemo teretiti za bilo što. “Naša” historiografija izmišlja ustašku prisutnost u vrijeme njemačkog preuzimanja talijanskih zona okupacije. Zlo se ponavlja, pa su ubojice s petokrakom u studenom 1991. bombardirali našu cakavsku iliti cokavsku Milnu (co – što, zac – zašto, poc – pošto).

Famozna karta nikada ostvarene Nezavisne

Za vrijeme Drugog svjetskog rata države su dolazile pod fašističke i antifašističke okupacije, kreirani su novi protektorati, neki su nestajali, neki su se širili ili sužavali, a preko noći bi osvanuli nekakvi slobodni teritoriji za etničko čišćenje. Kako prikazati pulziranje realnih granica NDH, ako je to zabranjeno? Ako je vjerovati našim neprijateljima, njemački protektorat i talijanski protektorat, slijepljeni u virtualnu NDH, cijelo vrijeme rata ostali su u tim papirnatim granicama. Tijekom Drugog svjetskog rata, sve su se granice mijenjale, samo NDH prikazuju kao neosvojivu ustašku tvrđavu u stalnim granicama. Imamo fenomen Nezavisne koja se sastojala od talijanskih i njemačkih okupacijskih zona. Na istoku je zacrtana NDH sve do Beograda, tek toliko da se neki srbijanski logori pretovare na Hrvate. Nakon pada Italije, Istra ulazi u Operationszone Adriatischeh Kunstenland, a NDH u cjelosti postaje njemački protektorat. Istrijanima to nije puno smetalo. Talijanima u Istri nije baš bilo drago, ali kada su stigli partizani, kao novi gospodari, bio je to kraj svijeta i kraj civilizacije. Da je kojim slučajem Poljska 1941. ucrtana kao sastavnica NDH, Židovi bi Hrvatima prigovorili za Auschwitz. Povremeno čujemo nebulozu da je Beograd bio u NDH. Kvalifikacija NDH kao “njemačke i talijanske marionetske države”, nasuprot “okupiranoj Srbiji” ukazuje na antifa marionetsku recenziju povijesti i povijesnih činjenica na štetu Hrvata. Fojbe za Hrvate i Talijane ne mogu se prikazati kao oslobađanje, nego su antifašizam u svojoj primjeni. Svijet je prihvatio zacrtanu kartu NDH kao nešto realno, ostvareno. Kakva je to Nezavisna u kojoj se dodiruju dvije okupacije i dva protektorata dvije različite države, i još je jedna bila fašistička, a druga nacistička. Zanemaruje se činjenica da su Istra i dijelovi Dalmacije ušli u Drugi svjetski rat u sastavu Italije. Zadar je bio pod talijanskom upravom od 1920. do 1947. Nakon pada Italije, Istra nije bila partizanski “slobodni teritorij”, kako nam lažu komunjare, nego su sve zemlje pod talijanskom kontrolom došle pod njemačku kontrolu. Talijani su posijali tragičan nered jedva godinu dana prije pada Italije. Demografski manjak Židova iz suživota s Hrvatima prikazuje se u okvirima topološke unije NDH, SRH i BiH, da se tako pojača dojam o progonu Židova od strane “ustaškog režima”, a zapravo je domaća administracija NDH bila tek treća i/ili četvrta razina vlasti na prostoru zacrtane NDH.

Prevaljivanje krivnje za Holokaust na Hrvate i Poljake

Dogodio se nevjerojatan apsurd. Austrijanci su za komunizma skoro pola stoljeća tolerirali i poticali hrvatsku komemoraciju na Bleiburgu, uključujući ustaško znakovlje, da bi ovih dana došlo do velikog zaokreta. Nakon što je završila još jedna skijaška sezona, a Hrvati se nekako evakuirali iz snježnih nanosa i lavina, Koruška biskupija u Klagenfurtu uskratila je Crkvi u Hrvata dopuštenje za misu na Bleiburškom polju. Dođite nam opet, ali tek u prosincu! Od ove godine, Austrijanci hrvatski grb s prvim početnim bijelim poljem, koji se pojavljivao u državnom znakovlju Austrougarske, prepoznaju kao ustaški i fašistički. Znate, nisu Austrijanci slabo upućeni u svoju povijest. Monarhija se detaljno izučava u školama Austrije i u austrijskim sjemeništima. Polovica Austrijanaca i danas su monarhisti, a da u Hitlerovoj rodnoj domovini ima njegovih obožavatelja, nikoga u to ne treba uvjeravati. Stvarni problem nije austrijski hrvatski grb, niti ona 3 Hrvata s istaknutim U ili ZDS na komemoraciji kod Bleiburga, nego prisutno ozračje da su Njemačka i Austrija, odnosno Hitler i ekipa, prouzročili jezovitu tragediju hrvatske nacije. Hrvati su 1945. kažnjeni za njemačku, talijansku i sovjetsku odgovornost za Holokaust. Spomenuta odluka Austrijske crkve ima za funkciju da stvara nelagodu kod nas, a ne kod germanskih nacija, koje su proizvele Holokaust. Naši neprijatelji iz prve Jugoslavije, najveće zlo ovoga svijeta, u zlu ravni Hitleru, presvukli su se 1944/45. u antifašiste i okupaciju Lijepe naše iskoristili za likvidiranje hrvatske mladosti. Genocid nad Hrvatima proveden je u zastrašujućim razmjerima, kao nekakvo sveukupno svjetsko poravnanje za Holokaust, uključujući komunjarsku likvidaciju klasnog neprijatelja. Likvidiranje Hrvata operativno su proveli Staljinovi i Titovi partizani, orjunaši i presvučeni četnici, uz britansku asistenciju u smislu vraćanja izbjeglih i prognanih Hrvata u ralje antifašističkih ubojica. Genocid su provele horde ubojica pod Titovom kontrolom, ali ne trebamo previdjeti činjenicu da se naš Križni put dogodio prije 1948. godine, i da je Tito tada za sve svoje značajnije odluke konzultirao Staljina. Osim samim Hrvatima i Poljacima, svima drugima paše da se ignoriraju genocidi nad tim nacijama. Kada se promatra broj Židova koji su živjeli u predratnoj Poljskoj, uzima se topološka unija dvije Poljske, one prije rata i one nakon rata, one pomaknute za oko 100 kilometara na zapad, kao kazna za Njemačku. U rujnu 1939. Oświęcim (Auschwitz) je pripojen Njemačkoj. To što je nakon rata vraćen u Poljsku ne znači da su Poljaci odgovorni za nacističke zločine. Postojala je nekakva podnošljiva netrpeljivost između Poljaka i Židova u Poljskoj, a veliko podcjenjivanje Poljaka od strane Židova možemo prepoznati i u romanima Isaaca Bashevisa Singera. Židovi su bili nacija jače kulture i jače tradicije. Oni su kod europskih naroda uveli toalete, i to je jedna od istina o Njima i Nama.

Židovska prisutnost prije Drugog svjetskog rata

Usklađivanje kognitivnih mapa – istine fašizma i nacizma

Mišljenja sam da fašizam i antifašizam možemo gledati kao civilizacijski pad. Imajući u vidu doprinos Židova zapadnoeuropskoj kulturi i svjetskoj znanosti, nevjerojatno je da se mogao dogoditi Holokaust. Javlja se sumnja u temeljne odrednice zapadnoeuropske civilizacije. Ne tako davno, u 19. stoljeću europski doseljenici u Sjevernoj Americi aplicirali su robovlasničku formaciju, koja je izrodila opak rasizam bjelačke populacije prema svim obojenim, ako ih tako možemo nazvati. I danas u SAD-u imamo povremeno divljanje Ku Klux Klana, kao i različite oblike bjelačke diskriminacije prema takozvanim Afroamerikancima. Prirodno svemu tome, rasizam se razbuktao i u svome ishodištu – Europi. Na početku Drugog svjetskog rata, vladajuća bjelačka populacija SAD-a jednostavno je sve Japance strpala u logore. Nakon Velikog rata, Italija je bila jedna od pobjednica. U euforiji ratne pobjede, ambicije obnove Rimskog Carstva inicirale su fašizam i fašistički rasizam nekakvih arijevskih naroda i tog uzvišenog arijevskog nakota. Desetak godina kasnije, u poraženoj Njemačkoj pojavio se sličan nacizam übermensch Germana, najprije kao pobuna protiv dikatata pobjednika Velikog rata, da bi prerastao u proces obnove Rimskog Carstva, onoga germanskih osvajača tog imperija – Karl der Große nakitio se titulom Imperator Romanus Sacer. Crnci nisu imali nikakve imovine u Italiji i Njemačkoj, pa se rasizam fašizma i/ili nacizma okrenuo prema Židovima, njihovoj značajnoj imovini, bankama, manufakturama i poduzećima. Nakon što su europski Židovi pretvoreni u prekarijat i besplatnu radnu snagu, što je bio zločin i da nitko nije drugačije zlostavljan i ponižen, rasizam nije ostao na toj imovinskoj i izrabljivačkoj razini, nego je eskalirao u zločinački Holokaust – progone i likividacije Židova. Nacizmu su se priklonili i mnogi njemački intelektualci svjetske razine. Ne vidim kako su to Hrvati kontrolirali te procese i gdje počinje “autohtoni fašizam” Hrvata, kako su ga zlonamjerno kvalificirali Inoslav Bešker i ekipa. U tome smislu, možemo govoriti samo o autohtonom fašizmu velikosrba i prve Jugoslavije. Uvozni je čak i taj autohtoni antifa fašizam nekih “naših” novinara.

Progon Židova u prvoj Jugoslaviji

Židovi i mnogi povjesničari zaboravili su snažnu velikosrpsku diskriminaciju prema Židovima, u prvoj Jugoslaviji. Događali su se konkretni progoni. Nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, pojavili su se uvjeti za formiranje Ustaškog pokreta kakav je osnovan – iz naziva je izostavljen pridjev “hrvatski” jer su ga zajedno formirali Hrvati i Židovi, pa su vrh pokreta činili Hrvati oženjeni s Židovkama. Mađari i Talijani dali su lokacije za ustaške obučne centre, obje te nacije imale su ambicije svog teritorijalnog širenja na hrvatske zemlje, a svjetsko židovstvo je financijski i organizacijski pomoglo plemenitu borbu progonjenih Hrvata i progonjenih Židova protiv velikosrpskog režima. Dogodio se famozni Velebitski ustanak, ali je ugušen. Činilo se da prijateljstvo Židova i Hrvata poprima biblijske izraelske razmjere, a onda je priklanjanje fašističke prve Jugoslavije uz Hitlera promijenilo sve odnose. Uslijedila je njemačka okupacija, kojoj se u Dalmaciji pridodala talijanska. Kada netko spomene “autohtoni hrvatski fašizam”, obratite pažnju na činjenicu da su u Lijepoj našoj rasni zakoni nametnuti od Mussolinija i Hitlera nakon što se u Italiji i Njemačkoj fašizam valjao 22 godine. Talijanska okupacija dijelova Lijepe naše trajala je samo dvije godine. Ustaše su za Židove bili najbolja opcija u okupiranoj Lijepoj našoj, kao servis za niže poslove njemačkog režima – od svih okupiranih zemalja samo su ustaše nametnuli ublažavajuće anekse na rasne zakone. Pustite na stranu izmišljotine o ustaškim logorima u 1941. Riječ je o njemačkim i talijanskim kampovima. Nijemci i Talijani zaista su provodili zločine. Kada su u proljeće / ljeto 1942. partizani i četnici poklali katolike i muslimane Prijedora i okolice, u Prijedor su ih dovezli Talijani, u svojim kamionima. Trebamo prepoznati historiografska pretjerivanja – svako selo u kojemu su prenoćila dva zarobljena partizana ili tri zarobljena četnika prezentira se kao logor. Prema sačuvanom zapisniku nacističke Wansee konferencije iz siječnja 1942. godine, posvećenoj židovskom pitanju, odluka o osnivanju Jasenovca kao radnog logora donesena je na toj konferenciji. Zbog monstruoznog savezničkog zatvaranja ruta za iseljavanje Židova iz Reicha, kao i onih izbjeglih i/ili prognanih s istoka, takozvano Konačno rješenje došlo je u prvi plan, što je za Ustaški pokret generiralo dramatičnu situaciju. Domovnicu u NDH potpisivao je Židov Vlado Singer. Kao šef ustaške obavještajne službe došao je u posjed talijanskog operativnog plana o proširivanju talijanskih okupacijskih zona sve do Drave. Na zahtjev Talijana udaljen je sa svoje dužnosti. Nije uhićen na zahtjev Nijemaca, kako nam podmeću, nego su Talijani Nijemcima proslijedili svoj zahtjev – Singer je radio i živio u njemačkoj zoni kontrole. Naš heroj i mučenik Vlado Singer je u nerazjašnjenim okolnostima likvidiran, nakon pada Italije, i nikako se ne može uzimati za primjer lošeg odnosa Ustaškog pokreta prema Židovima. Istina, Ante Pavelić morao se suprotstaviti Talijanima i Nijemcima u slučajevima poput Singerovog. Vrh Ustaškog pokreta štitio je Židove, ali je zapravo odgovornost Pavelića i njegovih pobočnika što za Židove nisu riskirali vlastitu glavu. Nemojte me krivo razumjeti, progoni Židova bili su prilika za ustaše da se potvrde na civilizacijskoj razini. Da se Ante Pavelić snažnije usprotivio fašistima i nacistima, da je zbog toga pao ili bio smaknut, povijest ovog prostora išla bi drugim, boljim putem. Propuštena prilika zna proizvesti žrtve u milijunima. Primjerice, dok je umirao Stjepan Radić, Beograd i cijeli svijet očekivali su njegov poziv za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije, ali je naš mučenik sebično ostao zatočenik svoje osobne tragedije. Da se prva Jugoslavija raspala prije Drugog svjetskog rata, druga nikada ne bi bila formirana, niti bi Jalta i Teheran postavili sovjetski utjecaj u samostalnoj poslijeratnoj Hrvatskoj.

Prijepor: Srbi i Romi

Nedopustivo je da se Srbi zguraju u žrtve na razini Holokausta, s nekakvim copy-paste pričama. To je blasfemija prema Holokaustu. Kao, ustaše su na srpskom narodu osvetili ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. Ustaše su mogli biti grubi prema Srbima onoliko koliko su to dopuštali Nijemci. Austrijanac Edmund Glaise-Horstenau, Hitlerov osobni izaslanik za NDH, pokušao je kod Austrijanca Hitlera progurati ideju o obnovi Jugoslavije, i obnovi Austrougarske u kojoj treća sastavnica ne bi bila Hrvatska, nego Jugoslavija, kao potvrđena topionica naroda. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u prvoj Jugoslaviji bilo je 13.934.038 stanovnika. Izuzimajući kristjanske konfesije i muslimane, bilo je 70.203 ostalih, među koje su uvršteni Židovi i Romi, kojih je u njemačkoj zoni okupacije moglo biti do 20 tisuća, do 6 tisuća Židova i do 4 tisuće Roma. U slijedećih 10 godina broj Židova nije demografski narastao, nego se Židovima u prvoj Jugoslaviji tada dogodio demografski pad. Razlog je diskriminacija Židova u prvoj Jugoslaviji. Beogradski režim je paralelno Hitleru prema Židovima provodio Hitlerovu politiku: preuzimanje židovskih banaka i manufaktura, uz konkretne fizičke progone, pa i likvidacije. Upravo u tome razdoblju 1931-41. mnogi su Židovi prognani, pa su se neki od njih pridružili Ustaškom pokretu na planu borbe protiv velikosrpskog fašizma. Kako su u prvoj Jugoslaviji prolazili Romi, to tek treba istražiti, ali vidimo da predstavnici Roma za isto područje spominju čak 28 tisuća ubijenih Roma, a srpska i velikosrpska instalacija u Gradini reklamira 40 tisuća ubijenih Roma samo u Jasenovcu. Srbi uporno tvrde da ih je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća, a tu laž prenose nama nesklone nacije i nama nesklone svjetske asocijacije. Ako je Srba u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća, koliko je njih ubijeno u okvirima zacrtane NDH? Ako su Srbi u Drugom svjetskom ratu imali demografski manjak, kako to da ih je 1948. čak 6.547.117, što je polovica stanovništva Jugoslavije iz 1931. Približno je to broj svih pravoslavaca u popisu iz 1931. A broj rimokatolika je značajno pao. I nakon što su u drugu Jugoslaviju uključene katoličke zmelje koje nisu bile sastavnice prve Jugoslavije, poput Istre i Međimurja – zbog toga je katolička prisutnost trebala porasti u stotinama tisuća. Suprotno srpskim tvrdnjama, genocid nije proveden nad pravoslavcima, nego nad katolicima. Jednog će dana u RH biti postavljena instalacija o 700 tisuća smaknutih Hrvata. Na tim odnosima padaju sve velikosrpske obmane. Iako je Ustaški pokret osnovan protiv velikosrpskog režima, ustaše protiv Srba nisu pokrenuli bilo kakvo istrijebljenje. Srbi nisu bili diskriminirani kroz Hitlerove rasne zakone. Ustaše nisu išli niti za progonom Židova. Ne vjerujem da bi takvo nešto učinio niti nekakav ustaški režim, da je zaista postojao i bio dominantan. Da je bilo zločinaca i među ustašama, to nitko ne osporava. U tome smislu Alexander Korb apostrofira “divlje ustaše” izvan kontrole Glavnog stana. Kao što danas imamo osobe koje labradorski dolaze na različite svečanosti u ustaškim odorama, isto se događalo i za Drugog svjetskog rata, kada bi samozvani ustaša postao lokalni šerif u svome selu. Zar udbaši 90-ih nisu glumili ustaše? Antifa Stipe Mesić pjevao je ustaške zornice. Saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi za komemoriranja romskog Samodaripena reče da je “samo u Jasenovcu ubijeno najmanje 16.173 Roma, od toga 5.608 djece”. Obrazloženje: svi Romi NDH deportirani su u Jasenovac, u selo Uštice, koje je činilo nekoliko kuća. I tu im se gubi svaki trag. Što to znači? Da su pobijeni, ili su se razišli na sve strane. Istrijebljenje Roma u režiji Hrvata mogu potvrditi samo ozbiljna forenzička i historiografska istraživanja. Koji je bio motiv Ustaškog pokreta da likvidira naše Rome? Ako je vjerovati bosanskim muslimanima, proglasili su Rome svojima da ih zaštite. Ti isti bosanski muslimani prihvatili su NDH i novi višereligijski koncept hrvatske nacije – domaći Romi time su postali hrvatska romska skupina. A onda trebamo prihvatiti da su ustaše smaknuli tu pridruženu muslimansku i hrvatsku populaciju. Čak i u ovome komunikacijskom vremenu nemoguće je skupiti sve Rome i deportirati ih bilo kuda. Zanimljivo da je razdoblje 1941-45. prošlo bez demografskog odljeva kroz prirodno umiranje, zbog starosti ili bolesti, ili nesreće. Nitko nije likvidirao svog susjeda u sporu oko međe, niti je zlostavljao svoju suprugu, niti se smrznuo od zime, pijan, u nekom jarku. Predivan hrvatski narod. Svi koji su umrli za Drugog svjetskog rata vode se kao “žrtve ustaškog režima”. Eto, Nijemci, Austrijanci, Talijani, četnici i partizani ne bi mrava zgazili. Imamo niz nečasnih činjenica koje možemo vezati uz Srbe i Srbijance: velikosrpka politika proizvela je Ustaški pokret, srpski vrh prve Jugoslavije ušao je u pakt s Hitlerom, Beograd je postao prvi judenfrei grad u Europi, beogradsko Sajmište bilo je logor smrti, četnici su poklali nesrpska sela u Lijepoj našoj. Svejedno, Srbi sebe prikazuju kao žrtve Hrvata, dok Židovi pristaju na tu obmanu, jer ako od naših neprijatelja dobiju potvrdu da je Jasenovac bio logor smrti, da je formiran kroz autonomnu volju Hrvata, onda to Židovima otvara prostor za veće zahtjeve restitucije adresirane na Hrvate i RH. Na karti iz Spiegela od 18. svibnja 2009. u Hrvatskoj je prepoznat Jasenovac, a u Srbiji su prikazani logori Sajmište, Topovske Šupe, Šabac i Niš. Dio Holokausta koji se dogodio u Srbiji ostao je skriven – vrijeme je za ozbiljna znanstvena istraživanja.

Američki Židovi korigiraju naš kurikul

Najprije su neki domaći židovski uglednici zajedno s profesionalnim antifama postavili pitanje zašto je Dnevnik Anne Frank izbačen iz našeg kurikula, odnosno iz različitih popisa obvezne lektire za osnovne i srednje škole. Iako osobno cijeli taj kurikul držim za nepotrebnu papzjaniju, ovdje ću napomenuti da gospoda Židovi i drugovi profesionalne antife jednostavno nisu u pravu. Prvo, Dnevnik Anne Frank nije bio obvezna lektira. Drugo, koncept propisane lektire pada zbog strukovnih razlika između srednjih škola. Treće, ako Dnevnik Anne Frank stavimo u nekakav popis obvezne lektire za osnovnu školu, tada je isti nepotreban u mogućem popisu za srednje škole. Prirodno je da pučkoškolci čitaju Dnevnik AF u dobi kada ga Anna Frank vodila. Ivu Goldsteina smeta što Radovan Fuchs, koordinator Ekspertne skupine za reformu obrazovanja, ne razlikuje Jazovku i Jadovno. Suprotno prigovoru Goldsteina, Jadovno nije znanstveno potvrđeno kao stratište za Židove, a Jazovka je znanstvano potvrđena kao stratište za Hrvate. Posve je prihvatljiv prigovor Gorana Hutineca da novi kurikul ne spominje JNA u velikosrpskoj agresiji na RH i u pobuni dijela Srba u RH protiv samostalnosti RH. Naravno da su samozvani zaštitnici Židova alarmirali svjetsko židovstvo, pa je u prošli utorak Radovan Fuchs primio Roberta Williamsa, zamjenika ravnatelja američkog Ureda za međunarodne poslove u Memorijalnom muzeju Holokausta, na temu propisanog prikaza Holokausta u našem novom kurikulu povijesti. Williams je zatekao ovo stanje: učenici 8. razreda osnovnih škola u nastavnoj godini imaju obveznu temu “Stradanja i zločini protiv čovječnosti – holokaust”. U 4. razredu gimnazija s 70 sati povijesti učenici imaju obveznu temu “Holokaust – sustavni progoni, iseljavanje i koncentracijski logori”, a u onima s 96 sati povijesti više tema: “(1) Progoni i i istrebljenje europskih Židova, Holokaust europskih židova. (2) Holokaust – od nurnberških zakona od završetka Drugog svjetskog rata. (3) Geta i logori smrti.” Williams je zatražio da Holokaust mora biti detaljnije i jasnije razrađen, tako da će naš kurikul za povijest u dobrom dijelu postati kurikul za Jasenovac i Jadovno, židovska verzija, uz sve srpske i srbijanske pretovare. Williams je propustio priliku za odbacivanje krivotvorenih popisa jasenovačkih žrtava s referencama koje se broje u desetcima i stotinama tisuća pogrešnih zapisa. Ne može se graditi suočavanje s prošlošću na krivotvorinama. Što nam preostaje, nego promatrati kako svjetska historiografija zamućuju detalje Holokausta i detalje genocida nad Hrvatima, dok američki Židovi od nas traže krivotvorene detalje onoga što se dogodilo na području prve Jugoslavije. Nekako imam dojam da će pasti i novi restitucijski trošak za Hrvate.