Judejci i hebreji nisu sinonimi. Višeznačni pojmovi poput Rimljana i Židova preuzimaju konkretna značenja implicitno tvrdnji u kojoj se javljaju. Pojmovno pojednostavljivanje često vodi u jezični i povijesni kaos, koji može biti namjeran
Korupcija razara zemlju, privatizacijska pljačka nesmetano se nastavlja, a takozvano civilno društvo i paraziti iz “kulture” ostaju na našoj grbači. Da magla bude gušća, stalno se obnavljaju prastari prijepori. Židov Ephraim Zuroff izjavio je za kanonizaciju Alojzija Stepinca da će to biti “religiozna tragedija”. Židovski centri u antifašističkom SAD-u primili su prijetnje, oštećeno je stotinjak židovskih grobova, a sve podsjeća na metode Labradora, koji je slično kompromitirao Hrvatsku. Jacob Rothschild tvrdi da je njegova obitelj osnovala državu Izrael. Eto, okupacija Palestine zapravo je obiteljsko nasilje. Slavko Goldstein šuti o aferi “Saucha” i kaže da će se iseliti iz Hrvatske ako uvedemo “Za dom spremni” kao službeni pozdrav. Zašto je veliki problem odlazak jednog starijeg Židova, kada odlaze stotine tisuća mladih Hrvata? I, nitko ne namjerava “Za dom spremni” uvesti kao službeni pozdrav RH, nego je riječ o hrvatskom civilizacijskom određenju za dom i obitelj. Ako Slavko Goldstein misli da ima pravo korigirati hrvatsko nacionalno biće, onda Hrvati trebaju odbaciti židovske lingvističke krivotvorine.
Nije lako. Čovjek se navikne na antisemitizam i onda sazna da je antisemitizam izmišljotina, kao što su izmišljotina i semiti. Mnogi takozvani semitski narodi mrze semitske Židove. Vjerojatno su konstrukcija i hebreji, jer je ta riječ označavala prolaznike i pastire. Egipatska verzija “šasu” označava pješaka. Danas su svi oni teška konjica. Židovska enciklopedija izjednačava hebreje i izraelite, što možemo dopustiti na razini ovoga teksta. Naravno, zbog svega onoga što se hebrejima dogodilo u Holokaustu, temama hebrejstva i jahvizma trebamo prilaziti u dobroj namjeri, uz minimalno usklađivanje krivo podešenih kognitivnih mapa. Možemo li zbog toga današnjoj židovskoj državi Izrael gledati kroz prste, relativizirajući židovsku okupaciju Palestine pod okriljem cionizma? Zašto Slavko Goldstein i Ephraim Zuroff nikada ne prosvjeduju protiv židovske okupacije Palestine? Pao je komunistički Berlinski zid, imamo prosvjede protiv Trumpovog zida prema Meksiku, a 650 kilometara dug zid u današnjem Izraelu, prema Zapadnoj obali, nitko više ne spominje. Ograda je postavljena tako da u židovski dio Izraela uvlači židovska naselja duboko u Zapadnoj obali, s konvergencijom 50-postotnog sažimanja palestinskog teritorija, odnosno logora. Mnogi Palestinci ostali su bez vode. Arapsko proljeće i novi sunitski Kalifat gurnuli su u drugi plan gradnju židovskih naselja na područjima u koja su potisnuti Palestinci.
Hrvati dodvorice
Kada “hrvatski” predstavnici odu u Izrael, na nekakvu krizmu, redovno posjete židovski Zid plača i muzeje Holokausta. Tamo se pretvaraju u babe narikače, a već suzne oči ne mogu prepoznati palestinski Zid očaja. Možete li zamisliti koliko korumpirani hrvatski političar žali bilo koga? Dobro informirane židovske strukture države Izrael, sa sveprisutnim Mossadom u cijelom svijetu, glume da ne vide protuhrvatsko divljanje samozvanih i preskupih odvjetnika židovstva u Hrvatskoj, uglavnom lažnih antifašista. Hrvatska je glede toga nemoćna, zatočena između prijepora NDH, profesionalnih Židova, samozvanih odvjetnika Židova i novih programa restitucije za Židove. U tome smislu očajnički trebamo pomoć države Izrael. Ničim izazvan, premijer Andrej Plenković odmah po povratku s krizme u Izraelu izdiktirao kako “moramo osuditi ustaški režim”. Kojeg li besramnog dodvoravanja židovskim centrima moći! Kojeg li besramnog ismijavanja povijesnih činjenica. Naime, mnogi hebreji priključili su se Ustaškom pokretu zbog velikosrpskog režima, odnosno zbog srbijanske i jugoslavenske diskriminacije hebreja.
Nisu stradali samo Židovi
Hitlerov rasni koncept bio je velika sramota za zapadnoeuropsku civilizaciju. I istovremeno glup, jer je išao protiv svih hebreja. Hitler nije poznavao plemenske i konfesionalne sukobe unutar hebrejstva
Hitlerova aplikacija zla na sve hebreje dodatno je povećala razmjere zločina. Nacisti su planirali i etničko čišćenje, u smislu iseljavanja hebreja cionističkim rutama. A to su spriječili takozvani antifašisti. SAD je vratio natrag za Njemačku brod krcat hebrejskom elitom, dok su zapadni Saveznici na Mediteranu surovo potapali njemačke brodove krcate Hebrejima. Pruga prema Bliskom istoku nije opstruirana samo zbog prevoženja njemačkih trupa i njihovog naoružanja, nego i zbog sprječavanja iseljavanja hebreja. Saveznici su tako Nijemcima povećavali unutarnje probleme. Antifašist Staljin jednostavno je klasne neprijatelje “vratio” u Sibir, dopuštajući mnogima da “prebjegnu” u Poljsku i u Njemačku.
Kako sam pristalica funkcionalizma u pročavanju Holokausta, krivnju vidim u konceptu nacizma i njegovim rasnim zakonima, kao i u konceptu komunizma koji je hebreje proglasio klasnim neprijateljem. Ipak, manjkavo obrazovani Hitler produbio je zlo. Nije shvaćao da se pojedine grane hebrejstva zapravo ne trpe, da su u nekakvom stalnom hrvanju za naslijeđe antičkog Izraela. Hitler je pokrenuo Holokaust protiv svih hebreja, pa je tako jastrebovima na strani judaizma sondirao teren na hebrejskoj razini. Kao što to često biva, zajednička nesreća povezuje ljude i nacije. Posvađana hebrejska plemena konačno je pomirio Hitler, što je nekakva pravda prema rasističkom nacizmu. Naravno da radije ostajem s nekim posvađan, nego da se tako s njim izmirim.
Jedna su izraelska plemena bila podređena Feničanima, druga su bila izložena okupaciji Egipta i ropstvu u Egiptu, treća su zasužnjena od Akada, četvrta su bila upregnuta u jaram Babilona, da bi se kasnije dodali Aleksandar i helenizam, a onda i Rim, pa islamski kalifati, a stigli su i križari. Restitucija je djelovala u smislu da se mnogi hebreji ne-Židovi ipak osjete Židovima. Najveća izraelska plemena posve su nestala, vjerojatno i u međusobnom hrvanju. Iako slove kao zatvorena etnička skupina, Židovi su se održali kroz judaiziranje svojih susjeda, primjerice Idumejaca (Herodi). Akceptirani su i udaljeni Kazari, koji su ušli u mimikriju judaizma da izbjegnu konverziju u islam ili kršćanstvo. Bio je to spas za prorijeđeno ezoterično židovstvo, koje je nestajalo i zbog ženidbe u uskim skupinama rođaka – takva je zatvorenost preostale Samaritance dovela na rub nestanka. Samo tisuću Samaritanca preživjelo je pogrome. Oko pet stotina njih živi u okolici Tel Aviva, a ostali žive podno drevnog svetišta Gerizim. Narodnosno se izjašnjavaju i predstavljaju kao “Israeli”, što Židove smeta, jer Židovi ne žele niti izraelitsku konkurenciju glede naslijeđa antičkog Izraela.
Jevreji ili Židovi?
Moramo razlikovati Jevreje ili hebreje i Židove ili Judejce. Izjednačavanje tih pojmova unosi pomutnju i u znanost. Židovi su poput Pavla spominjali svoju hebrejsku pripadnost, a onda su s vremenom izjednačili hebrejstvo i židovstvo, što je znanstveno neprihvatljivo. Možemo zaključiti da su Židovi konačno prihvatili alternativni naziv Jevreja da tako prošire svoje pravo na zemlju i naslijeđe svih hebreja. Cionisti su se sračunato predstavljali kao hebreji. Diskriminacija prema Judejcima u Staljinovoj i Titovoj drugoj Jugoslaviji išla je na klasnoj osnovi, dok je žestoka diskriminacija prema Judejacima u prvoj Jugoslaviji išla na rodoslovnoj i rasnoj osnovi, pa su tako progonjeni svi hebreji odnosno Jevreji, kako naši istočni i sjeverni susjedi krste Judejce. Kao da Bugare nazivate Mongolima. Tako se slučajno dogodilo da Srbi terminološki idu na ruku Židovima, kojima paše da ih zovu Jevrejima, u smislu da su svi hebreji zapravo Judejci. Tako Judejci grabe cjelokupno hebrejsko naslijeđe, što im je značajno i u restituciji glede Holokausta. Promatrajući neke aspekte pojave Kalifata, možemo očekivati i židovska potraživanja za drevnim Sumerom, odnosno za babilonskom “pradomovinom zatočeništva” – ratni požar na Bliskom istoku ulazi u okvire povratka Židova u Babilon, barem na razini prirodnih resursa i “prirodnih” tajnih operacija. Vratili bi se Židovi i u Edenski vrt, ali još uvijek nisu ustanovili njegovu lokaciju.
Zašto u Izraelu nemamo veleposlanika?
Nije mi jasno zašto imamo veleposlanika u Velikoj Britaniji, koja uz Izrael, Rusiji, Tursku i SAD, muti na sve strane. Nemamo u tim zemljama niti svoje obavještajce, ali smo krcati diplomatima i raznoraznom agenturom iz svih zemalja, kao da smo vodeća politička, tehnološka i ekonomska sila. Protiv nas rade i naši i strani diplomati. Što reći nakon što se neki naš diplomat vrati na visoku dužnost u našoj obavještajnoj zajednici? Kada bilo koga pošaljete u Moskvu, Washington, London, Ankaru, ili Tel Aviv, niste sigurni tko će se vratiti. Trebalo bi uvesti običaj da svakog našeg povratnika iz neke diplomatske misije uhitimo već u zračnoj luci, kao stranog agenta. Zapravo bismo trebali uhititi svakog visokopozicioniranog dužnosnika, treći dan nakon njegovog imenovanja na značajnu funkciju.
12 izraelskih plemena
Jako je važno imati na umu povijesnu činjenicu da Židovi nisu bili najbrojnije staroizraelsko pleme. Židovi su prošli sužanjstvo, ali samo ono babilonsko. Mojsije nije bio Židov, što je u svojoj knjizi potvrdio i prilično ozbiljan znanstvenik Sigmund Freud. Egipatsko ropstvo prošla su najbrojnija izraelska plemena Ephraim, Menaše i Levit, koja su formirala prvotno Izraelsko kraljevstvo, koje su židovski redizajneri povijesti proglasili Sjevernim. Jeruzalem su držali Jebusejci. Mojsije nikada nije zakoračio u Jebuseju. Kao centralno svetište jahvizma odredio je Gerizim u Galileji, i to je provedeno stoljećima prije nego što je Veliki Kir preselio u Judeju svoje podanike iz okolice Babilona. Prije akadskog razaranja Samarije 721. prije Isusa, židovstvo nije postojalo. Aleksandar Veliki uspostavio je kontrolu nad zaostavštinom drevne Samarije. Antički Rim pokušao je uspostaviti kontrolu nad Palestinom uz pomoć Židova, što nije funkcioniralo. Iako je na Galilejskom jezeru krajem četvrtog stoljeća napisan prvi židovski Talmud (tri stoljeća nakon Isusovog razapinjanja u Jeruzalemu), prvi Židovi pojavljuju se u Galileji tek nakon rimskog razaranja Jeruzalema 70. godine – prošla su desetljeća od Isusovog pogubljenja u Jeruzalemu. Za one manje upućene: Arapi nisu razorili Jeruzalem, a islam se pojavljuje pet stoljeća kasnije. Što su to Arapi i muslimani učinili Židovima da im Židovi i zapadne sile naprave ovakav nered? Beirut je nekada slovio kao Pariz Mediterana, a pogledajte u što se pretvorio. Pogledajte u što je Zapad pretvorio Irak i Siriju. Židovi glede svog prisjedanja Arapima potežu biblijsko hrvanje s Filistejcima.
Najstarija sačuvana Tora je samaritanski Abisha svitak, koji se dramatično razlikuje od židovske Tore, kao i od kršćanske verzije, odnosno one judaizirane iz našeg Starog zavjeta, koju je dodatno judaizirao i naš zemo Jeronim. Zasebno stoji helenska Septuaginta, iz koje su svi Isusovi citati iz Starog zavjeta, što znači da je u njegovo vrijeme Zakon bila Septuaginta. Ne da su židovski i kršćanski “sveti zapisi” bili neizmjenjivi – sve je okrenuto naglavačke. Toliko se krivotvorilo da je pala i dogma o nepogrešivosti Boga.