Zataškan incident: Izrael ne želi novac mađarskog Židova!

0
384
Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovic primio je 2013. godine Georgea Sorosa na Pantovčaku. Photo: Daniel Kasap/PIXSELL

Izraelske vlasti su nedavno objelodanile da su Sorosove nevladine organizacije u Izraelu - nepoželjne. Svatko tko poznaje jezik izraelske politike, zna što te riječi zapravo poručuju

Ovih se dana dogodio incident, a činjenica da ga mediji nisu objavili na naslovnicama, govori o tome koliko je sati na planetu. Izraelske su vlasti, naime, objelodanile da su Sorosove nevladine organizacije u Izraelu – nepoželjne. Svatko tko poznaje jezik izraelske politike, zna što te riječi zapravo poručuju.

Soros je, naime, Židov, ali njegova je politika u suštini protucionistička. Pod okriljem „institucija Otvorenog društva“ i drugih nevladinih organizacija, plasira kapital kojeg je zaradio uglavnom špekulacijama na tržištu dionica (burza) – na tamnoj strani kapitalističkog mjeseca. S kapitalistički zarađenim novcem, sada želi promicati socijalističke ideje globalnog internacionalizma. Ali blef i proturječje srž su multikulturalizma.

Milijarder Soros je jedan od najaktivnijih uvoznika islama u Europu: tisuće migranata koji tjedno prelaze Sredozemlje i pristaju negdje na talijanskoj obali, u velikoj su mjeri “djelo” njegovih organizacija, ili barem onih koje su povezane s njima. S migrantima  namjerava  preplaviti Europu. Njegovo je djelo uništavanje zapadne civilizacije koja se temelji na kršćansko-židovskom, te grčkom i latinskom identitetu. Židovsku tradiciju, Soros želi uništiti s istim žarom kao i kršćansku.

Stara Europa  i mnogi njezini intelektualci često su vidjeli u Sorosu produženu ruku izraelske države, Židova i ljude koji žele na bilo koji način stari kontinent baciti na koljena. Ništa ne može biti dalje od istine. Istodobno se Židove povezivalo s globalnim komunizmom koji je, u stvari, u pozadini velike destrukcije Europe. Uz to se može dodati promocija agende LGBT (skraćenica za: lesbian, gay, bisexual, and transgender) koje bi Židovi podržavali, zajedno s komunistima. Ponovno, sve je to neistinito.

Da Židovi nemaju nikakve veze s komunizmom sugeriraju određene osnovne činjenice. Počnimo s onima koje su najskrivenije. Kada su nakon revolucije 1917. godine, boljševici preuzeli vlast u Rusiji, državom su upravljala sedmorica koji su predstavljali tzv. Lenjinov politbiro: Zinovjev, Kamenevev, Trocki, Burbov, Sokolnikov, Lenjin i J. V. Staljin. Osim dvojice, Lenjina i  Staljina, svi su  bili Židovi (podrijetlo Burbova nije određeno). Prvi, koje je Staljin dao likvidirati, bili su sinovi Izraela iz Lenjinova politbiroa. Sokolnikov je, na primjer, ubijen u zatvoru. Čak se u doba Hruščova pokazalo da je iza tog ubojstva stajao NKVD, ali Hruščov nije napravio ništa da bi stvari raščistio do kraja.

Ubojstva židovskih članova originalnog Politbiroa, značila su uvod u formiranje primarnog totalitarizma, koji je danas poznat kao – staljinizam. J. V. Staljin je svoju političku karijeru završio s najavom najnovije čistke, a to je trebala biti čistka protiv Židova. Smrt mu je u ožujku 1953. godine – pomrsila planove.

No, nešto je još značajnije. Židovi iz Lenjinova politbiroa, koji su predstavljali prvu vlast u Sovjetskom Savezu  i bili prve žrtve Staljinova terora, nisu bili rehabilitirani u vrijeme Hruščova,  kada je Sovjetski Savez napravio prvu reviziju staljinizma. Doslovno se ništa nije dogodilo. Neki su bili rehabilitirani u kasnijim godinama, ali najvažniji među njima, nije bio rehabilitiran niti u Gorbačovljevo, niti u Jeljcinovo vrijeme, sve do 2001. godine. Tada je Vrhovni sud Ruske Federacije, naime, oslobodio Lava Trockog svih optužbi. Njegove su knjige ionako legalno došle među državljane Rusije u to vrijeme.

Ali, to je sasvim logično.  Židovi i Izrael su bili prirodni neprijatelji komunizma. Židovska je zajednica nacionalna, komunizam – internacionalan. Židovska zajednica gaji vrijednosti osobne odgovornosti i uspjeha, u ozračju vjere. Vjera je za Židove važnija od bilo čega drugog. Za Sovjetski Savez je ateizam bio službena „religija“, a vjera nešto što je trebalo biti procesuirano. A pri tome nisu radili razliku između kršćanstva, židovstva i islama.

Nije neobično da je Sovjetski Savez bio uvijek u ratu s Izraelom. Izraelci su se,  posebno za vrijeme Hladnog rata,  uvijek branili protiv sovjetskog oružja, s kojim su bili opremljeni arapski sateliti Sovjetskog Saveza, koji su često gravitirali  nesvrstanima,  posebno Titu. Tito je, naime, bio zaštitnik arapskog terorizma, od Abu Nidala do Alija Agcae, kao što to prikazuju najnoviji arhivski izvori.

Sovjetski Savez više ne postoji. A Europa i Izrael imaju zajedničkog neprijatelja. To su oni koji se pod krinkom “filantropije”  krijumčare preko Mediterana ili vode rat na svojim obalama, u Jeruzalemu. Sve dok su Židovi, Židovi – to će tako i biti, jer su im kroz cijelu povijest, ljudi poput Sorosa uzrokovali najviše problema.

Kada bi Europa shvatila tu povijesnu lekciju, bilo bi lakše.