Zagrebački demografski izazov Vladi Republike Hrvatske!

0
591
Robert Anic/PIXSELL

Procjenjuje se kako je ukupni gubitak hrvatskog stanovništva u samo tri posljednje godine, odlaskom prema gore i prema van, premašio nevjerojatnih 250.000 osoba! A to je razdoblje političkih dogovaranja, političke trgovine, rušenja vlastite vlade, nevjerojatnih koalicija, promoviranja osrednjih stranačkih/partijskih kadrova, političke sebičnosti, stupanja stranačkih vojski i uvjeravanja kako bi svi morali to razumjeti i zamišljati budućnost u kojoj će samo njima put biti posut cvijećem. Ostali mogu otići...

Neumoljivost negativnih demografskih pokazatelja i trendova koji nam pristižu o prirodnom padu i iseljavanju hrvatske populacije u razdoblju od 2015. do 2017. godine, svakog su imalo svjesnog i odgovornog stanovnika ove zemlje morali ozbiljno zabrinuti. Pogotovo izvršnu vlast koja planski usmjerava hrvatsku budućnost proračunskim novcem.

Valja se prisjetiti samo osnovnih podataka prije samog osvrta na zabrinutost državne izvršne vlasti i zagrebački izazov premijeru, cijeloj Vladi, resornom ministarstvu i općenito političkom tromom, inertnom, nesposobnom i sebičnom političkom sustavu koji nas okružuje.

Loading...

• Ukupni je prirodni pad stanovništva Hrvatske u te tri godine (zapravo 2 godine i 10 mjeseci, jer su za studeni i prosinac 2017. izvršene procjene prirodnog pada) iznosio nevjerojatnih gotovo 50.000 osoba ili točnije 48.834 (16.702, 14.005 i 18.127). Toliko je, naime, u Hrvatskoj stanovnika više umrlo nego što ih se rodilo!

• Istodobno je silina iseljavanja iz Hrvatske vjerojatno prelazila i 80.000 osoba godišnje. Podaci službene njemačke statistike, samo za Njemačku nam to potvrđuju: 2015. godine u Njemačku je iz Hrvatske uselilo 57.412 osoba, a u Austriju 5531 osoba; 2016. u Njemačku u tri tromjesečja 51.163 osobe (Thomas Pany. 2017: Zuwanderung von EU-Bürgern nach Deutschland: Große Fluktuation? Telepolis , 10. August 2017.), dok podatke za tri mjeseca 2016. i cijelu 2017. godinu možemo samo procijeniti. Kao uostalom i iseljavanje u ostale europske i izvaneuropske zemlje.

Sve, samo ne briga za vlastitu populaciju…

Procjenjuje se kako je ukupni gubitak hrvatskog stanovništva u samo te tri posljednje godine, odlaskom prema gore i prema van, vrlo vjerojatno premašio nevjerojatnih 250.000 osoba! Razdoblje je to političkih dogovaranja, političke trgovine, rušenja vlastite vlade, nevjerojatnih koalicija, promoviranja osrednjih stranačkih/partijskih kadrova, političke sebičnosti podignute na dosad neviđenu razinu u suvremenoj Hrvatskoj, stupanja stranačkih vojski i uvjeravanja kako bi svi morali to razumjeti, u svemu tražiti pozitivno postupanje i zamišljati budućnost u kojoj će samo njima put biti posut cvijećem. Ostali mogu otići.

Koga je to u izvršnoj državnoj vlasti uzbudilo, uznemirilo, potaklo na djelovanje ili barem na očitovanje prema političkoj, znanstvenoj i ukupnoj javnosti? Nemaju se hrabrosti niti pojaviti u istoj toj javnosti niti prokomentirati silinu odlaska hrvatske populacije, ali imaju potrebu štititi sustav i ljude koje su postavili, gospodarsku koncepciju koju su usvojili i koju provode bez imalo osjećaja za najvažniji faktor te koncepcije.

Čitamo ovih zimskih, smrznutih, hladnih i kratkih dana ponos hrvatske političke misli kako nam najavljuje nove proračunske akcije u kojima samo oni osjećaju vedrinu i toplinu, dok se svijet izvan njihovog izoliranog sigurnog okvira galaktički udaljenog od stvarnosti pita – kako je to moguće. Je li moguće da je sve to važnije nego hrvatska demografska, pa onda i svaka druga budućnost i kako je moguće da u tom galaktičkom visokom, nedodirljivom i imaginarnom svijetu nema nikog, ali doslovno nikog tko će postaviti elementarno i jednostavno pitanje: Ljudi, moji, kamo mi to idemo i kuda vodimo zemlju i njezinu populaciju?

•„U sljedeće četiri godine više od pet milijardi kuna investicija u energetsku učinkovitost” (HRVATSKA DANAS, 19.12.2017.).

• „Novi mobiteli za članove Vlade i drugih javnih institucija u vrijednosti od 65 milijuna kuna” (direktno.hr, 19.12.2017.).

• „Luksuzni automobili za Vladu Hrvatske, građani ogorčeni” (Radio Slobodna Europa, 17. 12.2014.)..

• „U 2014. ukupni materijalni rashod pravnih osoba u državnom vlasništvu iznosili su 3,83 milijarde kuna” (Telegram, 20.04.2015.).

• Avioni, sanacije, materijalni pristup, investicije, energetska učinkovitost, regionalni razvoj, gospodarski uzlet, fondovi… sve samo ne briga za vlastitu populaciju bez koje sve ovo nabrojeno nema smisla. Promatramo to već 22, ili čak 27 godina, sve te silne gospodarske mjere i vrle vladine, komorine (neki bi rekli kamorine) i bliske stručnjake, a gospodarski se nismo pomaknuli iz podruma. Zašto? Zato što nemamo temeljnu razvojnu strategiju pretočenu u ustavni zakon kao obavezu, zato što imamo političku isključivost u svemu, zato što nam je izbor sužen na vlastito okruženje, zato što slijedimo želje drugih i puno još toga zato…

Zabrinut Putin, zabrinuta CIA…

Zabrinuo se i veliki i moćni Vladimir Vladimirović: „Putin zabrinut zbog sve lošijeg demografskog stanja u Rusiji” „Ruski predsjednik koji je demografski rast uvrstio među prioritete svojih triju mandata, zadnjih je godina uveo program obiteljskih subvencija kako bi potaknuo Ruse da imaju više djece”.
Brine se i CIA: „MRAČNE PROCJENE AMERIČKE CIA-e: Europa proživljava demografsku propast, evo koliko će stanovnika Hrvatska imati 2050.” (Net.hr, 27.11.2017.) Usput, te su CIA-ine procjene poprilično optimistične za Hrvatsku i najavljuju, možda i veći demografski problem hrvatske budućnosti – moguću i vjerojatnu neplansku supstituciju stanovništva.
Zabrinuo se i Milan Bandić. Napadan rafalno s puno strana i ostajući na nogama ili u sedlu, svjesno izgovara kako je demografski problem ključni razvojni u Zagrebu i Hrvatskoj. Bilo je dovoljno samo osluhnuti struku i znanost i par minuta razgovora za donošenje odluke. Otvorenog garda, brzopotezno, očito već ranije promišljeno i politički čvrsto i jasno. Vrlo iznenađujuće za inače usporene pokrete političara na državnoj razini kad su u pitanju strateške odluke vezane za hrvatsku populaciju i njezinu revitalizaciju. „To je gorući problem Hrvatske broj jedan, i prije obrazovanja i prije zapošljavanja, jer ako nemate ljudi, niti koga imate obrazovati, niti koga imate zaposliti” (M. Bandić, HRT, Radio Sljeme, 12.04.2017.).

Ured za demografiju Grada Zagreba osnovan je skupštinskom odlukom 19. travnja 2017. godine i konačno je demografski problem suvremene Hrvatske, inače prvog reda veličine, postavljen formalno na mjesto u upravljačkom sustavu sukladno njegovom značenju i utjecaju na sve segmente hrvatskog društva, gospodarstva i praktički svih gradskih i državnih djelatnosti i službi. Time je demografska problematika, po prvi put u Hrvatskoj u nekom administrativno-teritorijalnom ustroju, postavljena na istu razinu kao gospodarska, prostorno-planska, financijska, obrazovna, znanstvena, kulturna itd., te potvrđena kao osnova ukupnom planiranju. Samo ju je trebalo razumjeti i imati snage donijeti odluku. Jednostavno.

Objedinjavanjem svih dotadašnjih gradskih mjera stimulativne populacijske politike na jednom mjestu i postavljenom planskom razvojnom koncepcijom, stvoreni su preduvjeti za nove modele demografske revitalizacije, koji nužno uključuju i poticajnu redistribuciju, posebno mladog, obrazovanog i nezaposlenog gradskog stanovništva prema ruralnim i periurbanim prostorima, te poticajno usmjeravanje nezaposlenog gradskog stanovništva prema hrvatskim firmama koje posluju u Hrvatskoj i izvan nje. Oba su spomenuta modela novina u pristupu i bit će postavljeni sukladno potrebi zaustavljanja prostorne polarizacije i velike koncentracije stanovništva u Zagrebu i potrebi hrvatskih poslujućih firmi u inozemstvu, kojima nije najveći problem dobivanje posla na stranim tržištima, nego – nedostatak radne snage.

Zagrebački primjer za hrvatsko razmišljanje

Time se istodobno ublažava trajno preseljavanje iz Hrvatske, podiže razina doznaka u Hrvatsku i pokreće, konačno, djelovanje HZZO-a prema interesima zemlje i matične nezaposlene populacije. Ovom je prilikom, gradska izvršna vlast slijedila logiku, struku i objektivno postojeću državnu i gradsku potrebu. Naravno, kad se potreba razumije i kad imate snagu odlučivanja. Pogled na postojeće i planske mjere i visinu godišnjih izdvajanja oko 700 milijuna kuna upravo i potvrđuje to razumijevanje. Razumijevanje, kako su djeca najveće bogatstvo našeg društva. Vrijedilo bi pogledati i Vis, Blato, Vir, Solin, Umag… i niz drugih malih općina i gradova, gdje su shvatili važnost ljudskog potencijala. Za vlastitu budućnost.

Ranije mjere pronatalitetne politike Grada Zagreba:
Demografski i socijalni model sufinanciranja cijene dječjeg vrtića jedinstven je u Europi. Čak 58 posto roditelja participira u cijeni vrtića u iznosu od 0,00-150 kuna, dok je mjesečna ekonomska cijena vrtića 1900 kuna. Distribucija udjela po razredima dodatno pokazuje posebnost modela.
• 0,00 kn 3 % roditelja
• 19,50 -150 kn 13 %
• 150 kn 42 %
• 150-300 kn 4 %
• 300 kn 16 %
• 300-450 kn 2 %
• 450 kn 9 %
• 600 kn 11 %

Pomoć za opremu novorođenog djeteta; za prvo dijete 1800 kuna, za drugo 3600 kuna, dok za treće i svako daljnje dijete iznosi 9000 kuna godišnje, do navršene šeste godine djetetova života.

Pomoć djeci u obiteljskim paketima i mliječnoj hrani ostvarilo je u 2016. godini oko 1000 djece, dok je pravo na besplatno ljetovanje ostvarilo njih 1185.
Besplatni udžbenici za 100 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola.
Besplatna godišnja pokazna karta ZET-a za 13.500 učenika i studenata iz obitelji čija mjesečna primanja po članu obitelji ne prelaze više od 2000 kuna (ukupno 16 milijuna kuna godišnje).

Subvencionirana cijena pokazne karte ZET-a; učenici osnovnih škola kartu plaćaju 90 kuna, a učenici srednjih škola i studenti 100 od 360 kuna.
Produženim boravkom u osnovnim školama Grada Zagreba, obuhvaćeno je 12.960 učenika u 109 osnovnih škola i 533 odgojno-obrazovne skupine (39 milijuna kuna).
Sufinanciranje prehrane u osnovnim školama Grada Zagreba za oko 41.500 učenika (26 milijuna kuna).

Pomoćnici u nastavi/stručni komunikacijski posrednici; učenicima s teškoćama u razvoju u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba svakodnevno pomažu 512 pomoćnika u nastavi (8 milijuna kuna).
Stipendije – Grad Zagreb je dosad izdvojio više od 300 milijuna kuna (stipendije za učenike i studente slabijeg socijalnog statusa, invalide, romsku manjinu, za deficitarna zanimanja i za nadarene, uključujući i studente, u mjesečnom rasponu 1286,80 do 4339,49 kuna)
Status roditelja odgajatelja s najmanje troje djece. Naknada u visini prosječne mjesečne plaće u RH do 15 godine života, ako najmlađe dijete nije krenulo u osnovnu školu. Prijava više od 3000 zahtjeva i izdanih rješenja potvrđuje ovu mjeru kao ključnu demografsku (200 milijuna godišnje).

Nove mjere:

Besplatno članstvo u Knjižnicama Grada Zagreba (2 milijuna kuna).
Novčana potpora djeci predškolske i osnovnoškolske dobi za izvannastavne aktivnosti.
Školske odore za učenike od I. do VIII. razreda osnovne škole (20 milijuna kuna).
Uvođenje smjenskog rada u dječje vrtiće.
Besplatni udžbenici za 100 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola, itd. itd.
Može li ovo biti izazov državnoj izvršnoj vlasti i može li se isti ili sličan pristup primijeniti na cijelu zemlju? Može, samo treba imati hrabrosti i vjerovati, kako kaže pjesma, ali ipak, kako kaže prijatelj i rokerska legenda Bruno: „Za ljubav treba imat, dušu”…