Vremena u Hrvatskoj postaju sve gora, a jutarnja buđenja sve teža…

0
269
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Mirno promatrati razaranje hrvatskog društva i vrijednosnih kriterija u njemu, mahati svojima koji odlaze, prihvaćati demografsko pražnjenje praktički svih hrvatskih regija i usvojiti političku privilegiranost kao temelj društva znači hrvatskoj mladosti pokazivati jednosmjerni put. Ključ je u izbornom sustavu i njegovoj promjeni sukladno interesu cijele Hrvatske, a ne samo stranačke populacije

  1. Prvi je izborni krug za mnoge sklone vjerovanju u predrasude bio veliko iznenađenje. Izjednačenost vodećih kandidata, velika podrška gospodinu Sinčiću i posljednje mjesto gospodina Kujundžića malo je njih očekivalo, a posebno ne izborni stožeri tada aktualnog predsjednika i gospodina Kujundžića. Krenule su analize i brojna tumačenja odnosa snaga, a najvažnije su se odnosile na moguću izlaznost u drugom krugu i vjerojatnost priklanjanje oko 400 tisuća glasača vodećim kandidatima u drugom krugu.

Razvijale su se teorije s gotovo istim pristupom kao i u predizborno vrijeme. Uglavnom bez osnova. Na tim se izborima ipak nešto važno dogodilo na osnovu čega se moglo pristupiti ozbiljnoj analitici. Prvo, izlazne ankete gotovo su bile jednake konačnim rezultatima prvog kruga (radila ih je ista agencija kao i predizborne ankete) i drugo, izlazno je anketiranje sadržavalo i pitanje, tko pobjeđuje u drugom krugu. Ti rezultati  nisu nikad objavljeni niti su se analitike na njih referirale, a rezultati su slični kao i kod istog pitanja u anketama u predizborno vrijeme: mala prednost za tada aktualnog predsjednika. Dakle, isti ispitanici su glasali za jednog od kandidata i imali stav o konačnom pobjedniku, bez obzira što su u prvom krugu glasali za svog kandidata. Korelacija je bila jasno vidljiva, mogla se izmjeriti i nije bilo teško zaključiti moguće raspoređivanje glasova gospode Sinčića i Kujundžića u drugom krugu. Vjerojatnosti su još uvijek bile o okvirima statističke pogreške i ukazivale su na izjednačenost konačnih rezultata s malom prednošću za tada aktualnog predsjednika.

Međutim, programirano izrazito dizanje osobnosti i čvrsto izgovoreni stavovi, posebno u izravnom obraćanju današnje predsjednice nakon objave rezultata prvog kruga u kojem je pokazala i potvrdila svoju usmjerenost, počeli su otvarati vrata pobjedi u drugom krugu. Nakon toga sve je bilo dignuto na višu razinu, a atmosfera koja ju je pratila na terenu, javnim nastupima i kasnije u sučeljavanjima bila je pobjednička.

Novo vrijeme, nova snaga, stav, čvrstoća, domoljublje, zanos, sigurnost itd. najavljivali su gotovo novi oblik referenduma u drugom krugu. Tako je to tada izgledalo. Kao da se u Hrvatskoj osjećao novi zanos nakon razvojnog usporavanja i nacionalne mlakosti. Nitko tada nije pomislio na drukčiji put, a ponajmanje kako će nas mladi početi napuštati ovakvom silinom.

Hrvatska podijeljena pola-pola

 

  1. Pred drugi krug valjalo je procijeniti moguću izlaznost, novi raspored glasača kandidata koji su sudjelovali u prvom krugu i vjerojatnost kome odgovara veća ili manja izlaznost u drugom krugu izbora. Jesu li to i kako znanstveno-analitički procijenili baš u oba izborna stožera možemo samo nagađati prema izjavama, postupcima, sastavima stožera i konačnim rezultatima.

Prvo, gotovo referendumski pristup drugom krugu i opća mobilizacija jasno su potvrdili mogući veći izlazak po analitičkoj procjeni i usporedbom s ranijim predsjedničkim izborima za najmanje 15 posto, a bio je čak za 21,1 posto veći. Drugo, logično je kako veća izlaznost više odgovara onom koji ima veći potencijal u biračkoj (ne glasačkoj) populaciji. Podsjetimo na jednostavnu činjenicu kako su to bili hrvatski predsjednički izbori u kojima su u svim pozadinskim slikama trebala biti vidljiva i hrvatska obilježja, a nisu bila kod oba kandidata.

Kakva je to procjena po kojoj je Hrvatska podijeljena pola-pola, kad znamo da je odnos prema svim posrednim pokazateljima u osnovi (demografska obilježja, dosadašnja politička izjašnjavanja, identitet…): 2/3 nacionalna  i 1/3 anacionalna biračka populacija. Dohvaćanje na izborima većeg potencijala je pitanje tehničkih, organizacijskih, političkih i voljnih načina i niti jednom analitičaru nije jasno kako to anacionalna opcija može u Hrvatskoj dobiti izbore, osim zbog totalne slabosti politike i njezinih aktera na koje taj potencijal na izborima ne reagira. Treće, gotovo 300 tisuća protestnih glasova Živom zidu i ukupno više od milijun glasača koji žele promjenu jasno su ukazivali što bi moglo prevladati u drugom izbornom krugu i prema kuda treba usmjeriti nadu.

  1. Vrijeme između dva kruga izbora potvrdilo je nastavak trenda dizanja današnje predsjednice i njezino retoričko usmjeravanje prema stvarnim hrvatskim problemima, napuštanje irelevantnih tema iako je stalno na njih navođena, potvrđivanje državničke razine sukladno govoru u izbornoj noći prvog kruga i potvrda spremnosti za preuzimanje odgovornosti i jasnog uočavanja i razrješavanja glavnih problema koji muče hrvatsku žitelje. Međutim, ipak je trebalo poslati jasnu i nedvosmislenu poruku najugroženijima: blokiranima, ovršenima, „frankiranima”, deložiranima, nezaposlenima, mladima… ukupno gotovo prema pola hrvatske populacije koja traži nadu, snagu, vjeru… u promjenama.

Prvi je takav odgovor vrlo eksplicitan, rezolutan, brz i nedvosmislen stigao iz Udruge blokirani: „Mi podržavamo gospođu Kolindu Grabar Kitarović”. Mi obespravljeni, poniženi, nemoćni… dajemo joj svoj glas za novu nadu i za bolju Hrvatsku. Gotovo bismo se mogli složiti kako je time donesena prevaga na izborima, a čelni ljudi koji su to dogovarali i  posrednik i koordinator za medije njihove udruge uvijek će znati kako su pravilno postupili.

Sve je bilo važno: opća mobilizacija, autobusi, odlasci na teren, članstvo, mladež, branitelji, umirovljenici, gostovanja, intervjui, priprema, sučeljavanja, spotovi, izjave, poruke, slogani… sve, ali najvažnije je kad se razumije najugroženije. Tada to razumiju svi. Uglavnom svi.

Hrvatska je dobila novu nadu

 

  1. Izborna je nedjelja pokazala referendumsko ozračje na izbornim mjestima, a već su zarana izlazne ankete potvrdile pobjednicu. Ozračje na dočeku? Puno je tu bilo lica, znanih i neznanih, važnih i manje važnih, slučajnih i namjernih, a sam pogled na brojni slavljenički skup skrenuo nam je misli na novo vrijeme s novom snagom. Koje više nema. Bivši je predsjednik održao najbolji govor u mandatu i otišao. Mislili smo tada – dostojanstveno. Hrvatska je dobila novu nadu. Sve je ostalo povijest.
  2. Postizborni su dani prepuni različitih viđenja pobjede Predsjednice, pripisivanja zasluga, lažnih intervjua, licitiranja oko njezinog tima, savjeta… politiziranja i mudrovanja oko svega. Trebalo je sve to izdržati i ostati dostojanstven i mudar u pobjedi, shvaćajući pritom svu težinu vremena u kojem Hrvatska danas živi, količinu posla i energije za najavljene promjene i razinu odgovornosti prema hrvatskoj populaciji. Upravo je ta odgovornost prema drugima ono što Hrvatska danas treba. Ne zanimaju nas taktiziranja i zbrinjavanja pojedinaca i grupa, još manje prosječnost i udvornička lojalnost, već čvrstina s kojom se Predsjednica tada obraćala svima i razumijevanje koje se pritom pokazuje prema onima kojima nada treba za novi uzlet s dna.

Naslušali smo se dosad pripisivanja zasluga sa svih strana u funkciji pozicioniranja, licitiranja s pozicijama, samohvale i reklamiranja, nezavisno od dotad iskazane odgovornosti i uobičajene uslužne lojalnosti i zato želimo to novo vrijeme i novu snagu. Želimo čvrstinu stavova i postupanja umjesto udvorničke poslušnosti, želimo spoznaju umjesto naslućivanja, želimo osobnost umjesto prosječnosti, želimo logiku umjesto  iracionalne kontrole, želimo ljude umjesto nametnutih… Želimo vrijednosti. Za bolju i iskrenu Hrvatsku u kojoj nas idealizam i altruizam ne smiju napustiti. Uvijek svi na kraju padnu zbog vlastitog okruženja.

  1. Vremena u Hrvatskoj postaju sve gora, a jutarnja buđenja sve teža. Mladi nas i dalje napuštaju jer ih Sunce ne može zagrijati u Hrvatskoj, a s njima odlazi naša snaga, nada i budućnost. Neki su članovi pobjedničkog stožera također već napustili Hrvatsku, neki su se vratili svom idealizmu, neki nikad neće reći kako su to bili, neki nastavljaju istraživanja, neki su se vratili svojoj svakodnevnici, neki su ostali s Predsjednicom, uglavnom nezasluženo…, ali svi su znali kako Hrvatskoj treba nada.

Vjerujemo u svom idealizmu to i sada, svjesni kako će svaki ustupak prosječnosti, kontrolnim grupama, sebičnosti pojedinaca…smanjivati taj idealizam i potvrđivati mladima kako Hrvatska nije za njih. Voditelji izbornih stožera i dalje misle kako su to bili, članovi stožera i dalje naplaćuju svoje usluge, stožerni novinari i dalje misle kako mogu upravljati procesima, a PR stručnjaci graditi drugima osobnost koje sami nemaju, stranački poslušnici i dalje misle kako je znanost nebitna, a ljudi koji misle neobični… Svi nešto misle nakon svega. „A Hrvatska? Sunce ju i dalje zna obasjati. Kao i ljude. Kojih je sve manje. Zato što im nisu vratili nadu”.

Iracionalnost izbornog sustava

11. Vraćamo se svjesno na razdoblje prije dohvata funkcije u kojem Hrvatska na kratko postaje opći interes i pomalo naivno vjeruje u isto postupanje u nastavku, kako bi potvrdili svu iracionalnost izbornog sustava. Puno je još gore s parlamentarnim izborima i apsolutnim stranačkim programiranjem svega. Rezultat su nemoćni Sabor i Vlada. I ništa se ozbiljnije u Hrvatskoj neće promijeniti bez temeljite promjene izbornog sustava i izbornih jedinica.

12. Besmislenost ovakvih izbora, u kojima upravo neposredni izbori na kraju daju najmanju političku snagu, u kojima dominantno sve ovisi o čelniku stranke, u kojima ne bira puk nego samo inercijom zaokružuje već izabrano, u kojima ne vrijedi niti jedan kriterij osim stranačkog, u kojima… i u konačnici u kojima Hrvatska ne može izabrati najbolje što ima, potvrđuje se svakim izlaskom na izbore.

Mirno promatrati razaranje hrvatskog društva i vrijednosnih kriterija u njemu, mahati svojima koji odlaze, prihvaćati demografsko pražnjenje praktički svih hrvatskih regija i usvojiti političku privilegiranost kao temelj društva znači hrvatskoj mladosti pokazivati jednosmjerni put. Ključ je u izbornom sustavu i njegovoj promjeni sukladno interesu cijele Hrvatske, a ne samo stranačke populacije.

  1. Hrvatskoj je potrebna temeljita promjena izbornog sustava protiv koje će, naravno, biti svi stranački poslušnici, interesni uslužnici i uvijek vladajući nasljednici. Oni nasuprot puku koji želi izvjesnu budućnost. Barem za mladost koja dolazi. Kad je već kasno za sve koji su znali kako na vjeri, idealizmu i unutrašnjoj snazi dobiti rat.