Upravljanje izborima je danas znanost a ne politički osjećaj

0
205
Photo: Grgur Zucko/PIXSELL

Svaki su izbori u Hrvatskoj nova razina podjele društva i svako je dobivanje izbora nova podjela plijena među pobjednicima, a rezultat niza poslijeratnih godina gledamo danas u demografskom nestanku Hrvatske. Strast pozicioniranja je danas u Hrvatskoj zamaglila mnogima obzor, a već se naslućuju i nove izborne bitke koje neće biti nimalo nježne

Nevjerojatna retorika zahvatila je Hrvatsku poput plamena, a razumijevanje i postupanje u plamenoj stvarnosti suženo je na diplomatske fraze, u kojima stalnim spominjanjem stabilnosti i borbe protiv populizma, ne nalazimo baš nikakav politički smisao. Politika definitivno nije samo diplomacija, diplomacija je daleko od objektivne stvarnosti, a hrvatska je suvremena stvarnost u plamenu i odlasku, presložena za nasljednike ustaljenih navika i načina života u kojem nema neizvjesnosti. Uvijek se mogu dogoditi neočekivane stvari, različiti oblici destrukcije i razarajuće vatre, ali se tada ne možete diplomatski povući, otići na utakmicu ili štititi samo sebe i sve svoje oko sebe. Zato što oko Vas postoje i drugi koji su teško, nažalost, stradali i zbog kojih i jeste u politici i diplomaciji. Blage riječi za političku sebičnost razarajućih razmjera za Hrvatsku.

Ipak postoje vrijednosti zbog kojih smo bogatiji i bolji, zbog kojih je Hrvatska puno puta spašena i kroz povijest i zbog kojih se zaustavlja i vatra. Dragovoljci, vatrogasci, gorski spasitelji, navijači… jednom riječju hrvatska snaga koja traje i opstaje ispod zaštićenog političkog neba. Najbolje hrvatske postrojbe. Koje vraćaju nadu.

Vječni programatori, novinarski i PR stručnjaci

Nasuprot je drugi svijet koji počinje svoju novu utakmicu na koju se želimo osvrnuti. Puno smo se toga ovih godina u Hrvatskoj nagledali, načitali i naslušali, uglavnom velikih mudrosti koje nas nisu učinile niti pametnijima, niti sretnijima, a još manje bogatijima. Slično je uvijek nakon izbora i različitih ustoličenja, kada se dohvati tron i podigne razina razdvajanja prema puku ispod oblaka. Brojni su analitičari i političari iznosili svoje stavove uvjereni kako su upravo oni ti koji razumiju složene političke procese i odnose u Hrvatskoj i šire, kako samo njima pripada javna scena i mesijanska poruka hrvatskoj naciji, koja usprkos svemu, teška koraka nastavlja hodati dalje na zemlji u gospodarskoj, društvenoj, demografskoj i političkoj krizi, u kojoj se zaboravlja hrvatska mladost i podiže nesigurnost sadašnjosti i budućnosti.

Drukčije je, naravno, na zagrebačkim brdima, jer tamo vlada stabilnost, tamo su svjetla pozornice, tamo je druženje politički i financijski sigurnih i konačno, tamo nema straha od – sutrašnjeg jutra. Izražena samodopadnost uvijek istih izabranih analitičara koji se ni po čemu posebno nisu razlikovali od političara, iznoseći stavove na osnovu subjektivnog mišljenja, vlastitog osjećaja i političkog usmjeravanja istih. Cijelom su scenom dominirali vječni programatori, novinarski i PR stručnjaci, čije su razine analize sezale najviše do izračunavanja postotaka i tumačenja anketa bez elementarnog poznavanja stohastičkih društvenih i političkih zakonitosti, osnovnih i prosječnih obilježja ukupne, biračke i glasačke populacije, bez poznavanja struktura i trendova, bez spoznaje o potencijalima koje treba političkim djelovanjem dohvatiti, bez poznavanja baza podataka, korelacija, signifikantnosti, izračuna vjerojatnosti, znanstvenog metodološkog sustava itd.

Osobno mišljenje, uglavnom usmjeravano političkom naklonjenošću, nameće se sa stranačke/partijske pozicije kao zakonitost na javnoj sceni i postavlja kao dogma u postupanju. Dogovor stranačkog/partijskog uskog i pažljivo po kriteriju naklonosti biranog vrha, mora se provoditi. Zbog stabilnosti. Nikog više ne iznenađuje ovakva kontrolirana hrabrost i podcjenjivanje puka kad se izlazi u javnost vojnika stranaka/partija ili pak po istom kriteriju biranih stručnjaka koji nisu nikada izračunali niti obični koeficijent smjera društvenih promjena, temeljen na serijama usporedivih i uvjetovanih statističkih podataka. Čast izuzecima koji su snagom spoznaje i erudicijom i samo na osnovu kvalitativnih analiza pojašnjavali zakonitosti i uzročno-posljedične veze i sve pretočili u postupanja.

Politička sebičnost iznad običnog svijeta

Upravljanje izborima je danas znanost, a ne politički osjećaj, posebno ne politički osjećaj moći koji dolazi s političkom funkcijom kao jedinom referencom vrednovanja stavova i ljudi.

Uglavnom, vrijeme prolazi i ništa se bitno za veliki dio puka ispod oblaka ne mijenja. Kombiniraju se Vlade, stvaraju novi savezi, približavaju se do jučer nezamislive političke opcije… i sve se čini zbog – stabilnosti. Logičko objašnjenje i lako prihvatljivo kad bi stranke/partije posegnule za najboljima u svojim redovima i kad bi se izvan tog kruga izabranih osjetila želja za razumijevanjem drugih, posebno slabih, nemoćnih, stisnutih i prikovanih na težak hod kroz svakodnevnicu. Politička sebičnost podignuta na visinu s koje se više ne želi spuštati među običan svijet. Koliko im mandata treba u Saboru i koliku političku i financijsku sigurnost trebaju doseći kako bi shvatili da oko njih postoje i drugi? Koji su stvarali ovu zemlju, koji su obilježeni kao privilegirani, iako to nisu, kojima djeca napuštaju zemlju stvaranu za njih, koji su nekad bili mladi i kojima šaljem jednu pjesmu:

KAŽU…

Dan je kao i svaki drugi.

A Splitska je i dalje lijepa.

Ali ne razmišljam o ljepoti.

Kažu da smo bili mladi.

I da smo vjerovali.

Mi ratnici, slavni pobjednici ravnodušni prema svemu.

Zbrajamo poraze dok pobjedu slave.

Vraćamo dostojanstvo dok zbrajaju otišle.

I hodamo dalje usprkos svemu.

I nismo kao oni.

Kažu da smo pobjednici.

I da smo ostali isti.

I da smo bili važni.

Kažu da smo znali.

Kažu… ravnodušni prema svemu”.

(Prijateljima mojim, S. Šterc, Splitska, kolovoz, 2010., Meridijani, 188, Samobor, 2015.)

Mnogi su se umorili, mnogi su već otišli, neki su digli ruke od svega uviđajući nemoć, mnogi zadržavaju osobno dostojanstvo u tišini, mnogi preziru politički sustav, mnogi su ostali bez svega zarobljeni u svojim mislima i novim borbama, ali i mnogi još vjeruju u idealizam. Kao nekad kad su bili mladi i vratili se kao pobjednici. Nije ih vrijeme pregazilo, kako kaže pjesma, nego su samo bili nespremni za političke borbe dok su oni vodili neke druge. Zamijenimo zato zamišljaj idealizma sa stvarnošću u kojoj u Hrvatskoj političke borbe neće tako lako stati, dok se sudjelovanje u stranačkom/partijskom djelovanju nagrađuje uslužnošću i poniznošću prema vrhu, nezavisno od osobnosti i razini ukupne spoznaje.

Učiti iz prošlih izbora

Svaki su izbori u Hrvatskoj nova razina podjele društva i svako je dobivanje izbora nova podjela plijena među pobjednicima, a rezultat niza poslijeratnih godina gledamo danas u demografskom nestanku Hrvatske. Strast pozicioniranja je danas u Hrvatskoj zamaglila mnogima obzor, a već se naslućuju i nove izborne bitke koje neće biti nimalo nježne. Najave koje nam stižu, za sada samo kroz novinske napise i silnu kombinatoriku, o podršci ili ne podršci Predsjednici, novim i mogućim kandidatima, povratnicima u politički sustav, željama stabiliziranja ukupne političke scene u zemlji i slično, nagovještaj su novog okršaja suprotstavljenih strana po principu – ili mi ili oni. Umjesto konačnog smirivanja političke bipolarnosti u Hrvatskoj u kojoj će pobjednik izbora birati i najbolje u Hrvatskoj, makar bili s druge strane iste rijeke. Zato se valja prisjetiti prošlih izbora. Možda će se nešto iz njih i naučiti.

  1. Predizborno je vrijeme u kojem se tek naslućuje kandidatura HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje, dok je tada aktualni predsjednik u punom zamahu i praćen svom potrebnom političkom, diplomatskom, organizacijskom, tehničkom, financijskom i javnom logistikom. Čitajući tadašnje novinske analize moglo se zaključiti kako je pobjeda na nadolazećim izborima tada aktualnog predsjednika pitanje samo tehničke odrade izbora, u uvjetima njegove gotovo 80 postotne popularnosti prema anketama. Sigurnost dobivanja izbora se uvukla u cijeli predsjednikov tim i podigla do razine s koje nisu više mogli niti sagledati mogućnost njihova gubitka. Međutim, već tada se vidjelo kako se s te visine zanemaruju neki vrlo ozbiljni posredni signifikantni pokazatelji i podcjenjuju svi ostali. Nije bila bitna niti nepopularnost Vlade, niti teško gospodarsko stanje, niti broj nezaposlenih, blokiranih, ovršenih, iseljenih… kao ni opće nezadovoljstvo u zemlji. Kao da je Pantovčak eksteritorijalan dio Hrvatske. Političke analize i uslužnost prevladale su nad logikom i analitikom, pogotovo znanstvenom.

  2. Prije službenog prihvaćanja kandidature današnje Predsjednice, ankete su testirale odnose snaga i predviđale mogući rasplet izbora. Moglo se već tada kroz niz posrednih pokazatelja predvidjeti što bi se moglo dogoditi. Aktualni je predsjednik u to vrijeme imao stalno visoki rezultat između 45 i 49 posto podrške, a prva pojava gospođe Kolinde Grabar Kitarović u anketama, potvrdila je njezinu podršku na razini 37 posto. Ovi su rezultati (ne želimo sad ulaziti u metodologiju testiranja javnosti i načine analize podataka) uvijek tada i do sada u analizama doslovno shvaćani s gubitničke strane, a nedovoljno signifikantno tada u stožeru s pobjedničke strane. Bio bi to korak do pobjede u prvom krugu u kojem nedostaje samo 20.000 do 80.000 glasova više, kojeg je trebala osmisliti PR služba. Kakvo je to bilo zavaravanje, izostanak bilo kakve ozbiljne analitike i oslanjanje samo na ankete i političko i novinarsko mišljenje o njima. Tih 37 posto samo u najavi potvrđivalo je tada izraženu osobnost kandidatkinje, želju za njezinim izborom u uvjetima općeg nezadovoljstva u Hrvatskoj i potrebu za promjenama. Moralo se znati kako se upravo tu osobnost nije smjelo frizirati nikakvim PR postupcima kasnije, nego na njoj graditi koncept, model i postupke pobjede. Posebno je važan drugi podatak iz tih anketa prema kojem tadašnji predsjednik pobjeđuje u drugom krugu s prosječnim omjerom 51,7:48,3 posto, koje nitko u silnim analizama nije niti spomenuo. Zašto? Zato jer su to isti ispitanici koji su se izjašnjavali i na prvo pitanje za koga će glasati, što se u ozbiljnoj analitici naprosto moralo uzeti u obzir u projiciranju glasova drugih kandidata na dvoje vodećih. Dakle, isti ispitanici su podigli vjerojatnost pobjede tada aktualnog predsjednika za prosječnih 4 posto, a današnje predsjednice za prosječnih 11 posto. Upravo je taj posredni podatak upućivao na razvijanje vjerojatnosti trenda i moguće pobjede i ulaženje u okvir statističke pogreške i već spomenuti raspon konačne razlike. Procjena je tada bila kako će se taj potrebni raspon pobjedničke razlike, moći nadoknaditi organizacijskim i tehničkim prednostima stranke koja ju podržava i strateškim odlukama vezanim za određenu populaciju. Nije tu analizu, naravno, napravio tadašnji stranački stožer, biran logikom stranačke bespogovorne stege uz koju se još apstrahirala svaka razina spoznaje, već ozbiljni analitičari koji su željeli promjene i slijedili logiku potencijala, procesa, odnosa i veza u biračkoj populaciji. Izlazne ankete nakon prvog kruga izbora potvrđivat će slično.

  3. Organizacijska priprema za izbore počela je formiranjem izbornih stožera na obje strane i njihovih čelnih ljudi. Prema dostupnim informacijama iz novina jasno je bilo uočljivo nekoliko nelogičnosti koje će se kasnije pokazati kao ozbiljni problem u definiranju strategije i modela upravljanja izborima, pogotovo u trenucima kada pokazatelji i trendovi nisu bili očekivani. Politički stožeri nikad nisu imali tu snagu analitičkih stavova kao stručno-znanstveni (barem dijelom), jer su primarno birani po kriterijima odnosa prema političkom vrhu ili samom kandidatu, pri čemu je nezamjeranje, dodvoravanje, kontrola postupanja, prisvajanje tuđih rezultata, uljepšavanje stvarne slike, želja za približavanjem kandidatu u funkciji hijerarhijskog uzdizanja, suparništvo i natjecanje među članovima itd., bilo ispred objektivne znanstvene analitike. Teško su stranke prihvaćale neku drugu vrstu lojalnosti osim udvorničke, najavivši time oslanjanje samo na stranačke kadrove prema principu podaništva i zanemarujući činjenicu kako je upravo takvim izborom kadrova u vladama Hrvatska demografski, a i po nizu drugih pokazatelja uzdrmana u temelju. Kad ste sigurni u pobjedu to vam se čini nebitnim i pritom napravite stratešku pogrešku, a kad lovite rezultat na gostujućem terenu (logistika, organizacija, sudac…) i trebate vršiti pritisak na zadnju liniju obrane, igrate s najboljim sastavom. Uglavnom, na čelu oba stožera postavljeni su ljudi koji nikad te poslove nisu radili, a u njihovim sastavima nije bilo niti jednog stvarnog znanstvenika. Pokazalo se već tada kako će se manje-više svi postupci usmjeravati samo kroz jedan model – PR pristupom – koji sam po sebi ne može presuditi ovakve, za mnoge već dobivene ili izgubljene izbore. Ozbiljnim analitičarima bilo je jasno kako će u poluvremenu morati doći do zamjena, ukoliko se uvidi na vrijeme problem s trenerske klupe. Nisu nas zato iznenadile pogreške vidljive iz aviona koje su činili izborni stožeri u to vrijeme.

  4. Nakon službene najave kandidatura i ekipiranja obaju stožera, počela je prava utakmica u kojoj aktualni predsjednik uživa pobjednički status, dok protukandidatkinja uigrava svoj stožer u kojem se osjeća posebno ozračje uočljivo već i kod EU izbora, u kojima je važnije bilo potvrditi poziciju u stranci, nego razvijati pobjednički koncept. Tada je to presječeno političkom odlukom čelnika i čvrstim stavovima pojedinih članova stožera. Ankete ponovno pokazuju, navode i usmjeravaju lagodni status tada aktualnog predsjednika i mogućnost njegove pobjede u prvom krugu, iako se mora potvrditi kako su neke druge frizirane ankete, ipak, ukazivale na vjerojatni drukčiji i gotovo izjednačeni odnos vodećih kandidata. Međutim, u to se još uvijek predizborno vrijeme uočavala razlika u pristupu, svojevrsna nedefiniranost kandidatkinje (manje eksplicitni odgovori u emisijama, NATO status…), pomalo lutanje u koncepciji (kemijska kastracija…), a neki su u postupanjima stožera vidjeli i oblike diverzije. Podrška u prevladavajućim anketama današnjoj predsjednici pala je ispod 30 posto (prosječno oko 28 posto) i potpuno je jasno bilo kako se u njezinom okruženju mora nešto mijenjati, želi li se pobjeda na izborima, pa se stožer sužuje na užu operativnu razinu. Znanstveno-analitički pristup s jedne strane, a s druge pokretanje operativne razine na BMV turbo pogon, mijenjaju pristup (strateška odluka vrha stranke o promjeni izbornih stožera na terenu) i počinje povratak na nacionalnu usmjerenost današnje predsjednice, koja je u konačnici uvijek presudna. Prije prvog izbornog kruga ništa više nije bilo isto i sve su analitičke vjerojatnosti potvrđivale izjednačeni odnos dvaju vodećih kandidata.

(Nastavak u sljedećem broju)