Udbaško-mafijaški triler: Robert Rotar je ubijen!

0
1817
Delo

Robert Rotar je umro tri dana nakon uhićenja i dva dana nakon specijalističkog pregleda, koji je potvrdio da muje sa zdravljem - sve u redu. Umro je od srčanog zatajenja, zbog čega je Ministarstvo pravosuđa RH njegovu smrt proglasilo - prirodnom smrću. No, je li to baš tako?

U Sloveniji su mnogi ljudi s tranzicijskom pozadinom, nakon smrti Roberta Rotara u Zadru – odahnuli. Isto se dogodilo i u Hrvatskoj. Robert Rotar je bo usko povezan s kriminalno-političkim strukturama, koje su vodile Sloveniju kroz tranziciju. Radio je mnoge stvari i znao previše.

Bio je povezan s dolenjskom granom LDS-a: njegovi su suradnici bili zloglasni Gregor Golobič, (financijski) najjači čovjek u godinama 1993. – 2003., Adolf Zupan, Boštjan Kovačić (slovenski veleposlanik u Zagrebu koji je u pijanom osjećaju arogancije vlasti, upropastio iznajmljenu vilu na Pantovčaku, “gore nego svjetski rat” (izjava vlasnika kuće) i drugi moćnici Drnovšekova LDS-a. Što god su takvi učinili, uvijek je uz njih stajao – imunitet. No, nisu bili svi te sreće.

Interes slovenska paradržave…

Naime, zbog toga što sam napisao da je Viši sud u Ljubljani nagradio Rotara dodijelivši mu odštetu od 8,3 milijuna eura, 8. kolovoza pokrenulo se Državno odvjetništvo Republike Slovenije – koje je htjelo odmah gasiti taj požar. Nikada se još nije dogodilo da se Državno odvjetništvo (ili bilo koja druga državna institucija) oglasilo zbog (mojeg) pisanja. Doduše, dogodile su se serije neformalnog pritiska Ministarstva vanjskih poslova (zbog pisanja za 7Dnevno), ali nikada nisam doživio ništa slično. To samo dokazuje kakav je interes slovenske paradržave za – Rotara…

Kada sam prošli tjedan za 7Dnevno pisao o njemu, nisam ni mogao slutiti da mu pišem nekrolog, neku vrstu osmrtnice i da će u vrijeme kada novine budu na kioscima, on biti već – mrtav. No, kakva je to smrt bila? Umro je tri dana nakon uhićenja i dva dana nakon specijalističkog pregleda, na kojemu su utvrdili da mu je sa zdravljem – sve u redu. Dan prije smrti je, navodno, kontaktirao Mirka Bandelja, jednog od ključnih Drnovšekovih ljudi. Umro je od srčanog zatajenja, zbog čega je Ministarstvo pravosuđa RH njegovu smrt proglasilo – prirodnom smrću.

No, tko imalo poznaje medicinu, zna da čak i ako je Rotar preminuo od posljedica srčanog zastoja, to ne znači da je do toga došlo – prirodnim putem. Kao što je rečeno, neobično je što je, navodno, dan ranije bio na specijalističkom pregledu: tada su mu morali snimiti i elektrokardiogram. Ako su se na EKG-u vidjele patološke promjene, liječnici su morali nešto poduzeti. Jer, danas u kardiologiji postoje mnogi učinkoviti tretmani za sprječavanje najgorega. Ako je specijalist procijenio da je sve u redu, onda je malo vjerojatno da je došlo – do infarkta. Svaka je ishemija vidljiva na EKG-u. A ishemija je ta koja vodi u predinfarktno stanje miokarda. Svi ovi nalazi, uključujući i rezultate obdukcije, trebali bi biti ispitani istraživačkim novinarstvom.

U Sloveniji, gotovo nitko od obrazovanih ljudi ne vjeruje u dvije stvari: da je Robert Rotar umro prirodnom smrću, te da je post mortem obrađen korektno, profesionalno, kao kod uobičajenih slučajeva. Društvene mreže su već 8. kolovoza (one koje nisu kontrolirane iz slovenskih centara političke moći) počele izražavati sumnje o Odjelu za patologiju zadarske bolnice. Istodobno su potražile najlogičniji uzrok za ono što se dogodilo i tko bi mogao biti u pozadini cijelog događaja.

Izdvajamo tri primjera – prvi je objavio jedan u Hrvatskoj anonimni korisnik twittera: „Tragična smrt slovenskog biznismena Rotara budi duhove; ne vjerujem u vjerodostojnost njegove obdukcije“, a druga dva su na twitteru objavili ljudi koji su prije obnašali odgovorne funkcije u Sloveniji: „UDBA je također imala pripravke koji su jamčili prirodan izgled smrti. Izazvati srčano zatajenje je za njih najmanja sitnica“ (bivši glavni tajnik Vlade RS). I još: „Pao je, udario se u glavu i otkazalo mu srce!? Samo magarci vjeruju u ovu bajku“ (bivši dopredsjednik Parlamenta RS).

Tu nešto smrdi – do neba!

Slovenski mediji su zatajili da je Robert Rotar, nakon što je prije deset godina prestao raditi u Sloveniji, svoje tiskarske strojeve i drugu opremu prenio u Hrvatsku, u Zadar. Pretpostavlja se da je proizvodio lažne dokumente i novac za tzv. balkansku mafiju. O procesu protiv nje, koji se naziva „Balkanski ratnik“ i o činjenici da su svi zadržani (prvo Tosić), zbog „nedostatka dokaza“ pušteni sa slovenskog suda (a dokaza je bilo za cijelu vojsku), pisao sam za 7Dnevno.

Slovensko i hrvatsko pravosuđe nisu doživjeli lustraciju 1990. godine, pa ih još uvijek vode isti koji su vodili Titovu Jugoslaviju – partija i Udba, mutatis mutandis. Tako i slučaj Roberta Rotara po svim implikacijama u Drnovšekovom LDS-u, pada u taj kontekst. Svjedoči o životu kriminalno-političkog podzemlja, koje još uvijek upravlja bivšim republikama SFRJ, onosno, barem s dvjema od njih.

No, najnevjerojatnija je indikacija lokalnog, zadarskog medija: „Zadarska policija, s kojom je Rotar bio u bliskim odnosima, o tom događaju uopće nije izvijestila novinare, već je 27. srpnja, tek nakon novinarskih upita, priopćila kako je Rotar priveden istražnom sucu Županijskog suda, ali je pušten da se brani sa slobode. Što se u međuvremenu dogodilo, ostaje nejasno“.

Znači, zadarska policija je s Rotarom bila u bliskim odnosima?! O događajima nije sua sponte izvjestila novinare, kako to običajno radi, nego je to učinila tek nakon njihovih pritisaka?! I Rotar je onda umro tri dana kasnije?!

To potvrđuje da tu nešto smrdi – do neba. Možda su nedavni događaji već bili napisani kao scenarij za političko-mafijaški triler, s mrtvacem u glavnoj ulozi…

Boštjan Marko TURK, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda