U zagrobnom svijetu nema komemoracija za Holokaust

0
873
ilustracija

Kroz lažnu tranziciju i reokupaciju Hrvatske osuđeni smo na neprekidno stanje izborne utrke koja to nije, pa se pitamo jeli dovoljno izgraditi političku alternativu, odnosno Treći put. Koliko toga rješavamo ako odemo iz Lijepe naše u hladnu Irsku? Spasonosno je prijeći u posve drugi svijet. Izbjegavajte prerani odlazak, posebno na pješačkom prijelazu.

Zagrobnom svijetu najviše se vesele povjesničari. Oni hrvatski imaju priliku i rijetku čast osobno upoznati naše vladare poput Porge, Branimira i Tomislava. U nekom perivoju hodati za Antom Starčevićem i Stjepanom Radićem, i čuti u čemu su pogriješili. Napominjem da u ovome tekstu sabirne logore na Nebesima namjerno pišem s velikim početnim slovom.

To predivno Čistilište

Loading...

Mene osobno privlači koncept Čistilišta. Riječ je o posve katoličkom sabirnom logoru. U Čistilištu namjeravam ostati što dulje. Bolje je odgađati završno vaganje duše, nego drugi dan završiti u Paklu. Imam i svoju tajnu računicu – u Čistilištu će dulje vrijeme provesti komadi poput Sophie Marceau i Charlize Theron. A vaganje srca, duše i grijeha uveli su antički Egipćani. Heleni su razvili svoju varijantu. Tako je Plutarh pisao o psihostaziji u kojoj su se suprotstavili Ahil i Memnon. Bilo bi zanimljivo suprotstaviti Ivu Sanadera i Andreja Plenkovića. Kristjanski Posljednji sud je zapravo vaganje duše i/ili grijeha. Grijeh ima svoju težinu. Kod nas je pravilo da oni bez duše odlaze u političare i lopove. Nema šanse da vas na ulazu u Čistilište dočeka Petar, koji je Isusa tri puta zanijekao. Vaše grijehe neće vagati niti Petar, pa niti Isus, nego arkanđeo Mihael, koji je porazio Palog anđela i potisnuo ga iz onoga svijeta na Zemlju, na našu nesreću. Katolici su uveli koncept Čistilišta kakav poznajemo, ali je gospodar Čistilišta anđeo Mihael. U Čistilištu ću se osjećati relaksirano, kao da sam prešao u Irsku. Znate, tamo nema Srba. Jeste li znali da Srbi ne odlaze u Čistilište? Za njih nema popravnog ispita. Odmah nakon smrti prelaze u Raj ili u Pakao, uz kriterije koje ovdje neću otvarati. U Čistilištu nema niti Židova, pa sam pomalo zabrinut hoću li podnijeti zagrobnu duhovnu egzistenciju bez prisutnosti titoiste Ive Goldsteina. Baš će mi nedostajati. Obožava Tita koliko i Jehovu, pa će zasigurno završiti u Paklu. U Čistilištu nema niti udbaša i komunjara, jer nakon smrti odlaze direktno u Pakao. U Čistilištu nema niti muslimana, pa ako Hrvati uvedu višereligijski koncept nacije, imat će problema. Naravno da ne postoji zemlja čarobnija od Lijepe naše, ali ako to zanemarimo, Čistilište je bolje mjesto za bitisanje od ove i ovakve Hrvatske.

Paralelni zagrobni svijet

Religijski sustavi čine zasebno stablo svijeta, koje transcedentalno povezuje Nebo, Zemlju i Podzemlje. Svaka osoba doživljava zagrobni svijet kao nešto što tek dolazi nakon smrti, a zapravo traje koliko i ljudska vrsta. U šintoizmu duše umrlih ostaju u blizini živih i nevidljivo na žive djeluju. Hinduisti se vraćaju u život sve dok ne ispune svoju svrhu, dok se ne pročiste. Čistilište hinduista je život. Za katolike je Marija Majka njihova Kraljica Raja. Bila bi pravda da u zagrobni svijet prelaze samo oni koji u njega vjeruju, ali je za nevjernika pridodan koncept kazne za odbacivanje ili osporavanje Apsoluta. A opet, kao što reče Kierkegaard u svojoj knjizi “Strah i drhtanje”, svatko je velik koliko i ono s čim se borio, a onaj tko se s Bogom borio veći je od svih. Od prapovijesti na ovamo, kod skoro svih plemena, uzima se da zagrobno bitisanje nastavljaju samo oni nad kojima su obavljeni pogrebni obredi. Civilizacije i/ili velike religije preuzele su takve kriterije i uvele svoje pogrebne procedure. Stratificirano društvo determinira svoj stratificirani zagrobni svijet. Kaste imaju svoje zagrobne podjele. Kod muslimana vlada neumoljiva selekcija – vjernici nakon smrti prelaze u Raj, a nevjernici u Pakao. Prorok je bio mudar. Dogmu zagrobnog svijeta Židovi su preuzeli od kristjana, a ne obrnuto, kako danas većina misli. Vi koji dobro poznajete Novi zavjet, imat ćete na onome svijetu velikih problema. U Raju se ne koriste na Zemlji kanonizirana evanđelja Mateja, Marka, Luke i Ivana, nego ono izvorno Isusovo, koje su njegovi apostoli i/ili evanđelisti sakrili i uništili, pa svoju vječnost provode u Paklu. Ovo vam napominjem u nadi da ću zbog takve izjave u Čistilištu ostati jako dugo. Ogromna zajednica zagrobnog svijeta ne poznaje državne podjele, nego samo religijske. Čistilište je posve katoličko, bez sukoba različitih religija ili različitih kristjanskih konfesija.

Ima nas, ali s one strane rijeke

Koliko je Hrvata na onome svijetu? Desetak milijardi? Zasigurno nas u nebeskom Zagrebu iliti Zagrobu ima puno, jer je jedna vidjelica iz Fatime prenijela poruku da se u Raju govori hrvatski. To je jako zanimljivo otkriće. Koje li časti za Hrvate! Koje li potvrde da su Hrvati najstariji narod. Prihvatili smo da je prvi međunarodni jezični standard bio akadski, a na onome svijetu dominira hrvatski. Vjerojatno na klinastom pismu. Koje je prihvatljivo, koje smo trebali zadržati, jer u njega ne možete dodati ćirilicu. Stoga su za nas i hijeroglifi bolji izbor od bilo kojeg alfabeta. Naravno, jezični standard Raja nije ovaj današnji slavenizirani hrvatski, nego izvorni hrvatski, koji su govorili Porga i Branko. Bilo bi predivno da netko s odobrenjem za prelaske između svjetova donese iz Raja izvorni pravopis i izvornu gramatiku božanskog hrvatskog jezika, da onda iz svih današnjih hrvatskih institucija najurimo neovukove i neovukovce. Dakle, Hrvati su danas jako korumpirani, a spašavaju nas naše antičke generacije – ako ozbiljno uzmemo ukazanja u Fatimi, veći broj Hrvata prošao je Čistilište na onom boljem izlazu. Ako postoji zagrobni svijet, onda je hrvatska postava u Raju bez demografskih problema. U ovoj Hrvatskoj mladi odlaze, a na kraju sve nas objedinjuje onaj svijet. Ostaje nam da vjerujemo u to, jer u protivnom stojimo jako loše. Na onome svijetu Hrvati nisu strogo kršćani i katolici. Porga nije nikada pokršten. Porga nije prošao čistilište! Hrvati trebaju biti oprezni, jer će ih na onome svijetu dočekati i Avari, kojima su Hrvati ukinuli prisutnost na Zemlji. Ako su vidjelice iz Fatime prenijele istine, onda su Hrvati na onome svijetu uglavnom učitelji hrvatskog jezika. Dođe vam u Raju brat Srbin po potvrdu da govori hrvatski jezik, pa mu je malo neugodno, jer je za života tvrdio kako je hrvatski jezik zapravo srpski. “Pomozi bre brale, ima da se razumemo, sve je to naš srpskohrvatski jezik!” Naravno da ćete pozvati rajsku stražu i nasilnika prebaciti u Pakao. Ipak smo ljudi.

Postoji li viktimologija i na onome svijetu?

Zamislite tu zgodu, ako ste povjesničar ili imate nekakvu perverznu potrebu za suočavanjem sa svojom ružnom prošlošću, posebno za posljednjih 30 godina, možete jednog dana na onome svijetu razgovarati s Porgom i direktno ga priupitati gdje su Hrvati obitavali prije Doseljenja. Od jednog vladara do drugog, pa onda od jednog barbara do drugog, malo do Pakla i Raja, pa natrag u Čistilište, i rodoslovni lanac odvede vas do onog ludog nacionalnog satrapa koji nas je pokrenuo iz Perzije. Na onome svijetu možete organizirati Svehrvatski sabor i rehabilitirati blaženog Alojzija Stepinca uz pomoć “živih” svjedoka njegove kristjanske misije, iz njegovog vremena na Zemlji. I suditi Titu. Dovesti u sudnicu hrvatske djevojčice koje je Tito dao ugušiti u Hudoj jami. Mnogi su godinama u predvorju onoga svijeta. Primjerice, Slavko Goldstein bio je partizan i prividno komunjara, pa prema tome pripada Paklu, a Židovi traže da ga Jehova rasporedi u Raj. Može se reći da svaki svijet onoga Drugoga i drugačijeg doživljavamo kao pakao. Ne možete na onome svijetu, koji je vječit, podnijeti žalbu da ste stigli prerano, da je netko ubrzao vaš prelazak u vječnost, da ste žrtva iz Holokausta. Židovi na onome svijetu imaju svoj zaseban distrikt. Kako na onome svijetu aplicirati zajedničke kolone za Jasenovac. Gdje Hrvati onoga svijeta komemoriraju Bleiburg i naš Križni put? U Čistilištu? Komemoracija u Raju nema, jer to onda ne bi bio Raj. Anđeo Mihael se zabuni, prebaci me u Raj, a onda me tamo dočekaju narikače! Ima li to ikakvog smisla? Jer su žrtve, njihova djeca, tu oko njih, u Raju. Ako neki Židovi u Raju pokrenu neku komemoraciju za Holokaust, doći će do njihovog radikaliziranja, pa će biti prebačeni u Pakao. U tome smislu ne mogu ništa poduzeti niti profesionalne antife, jer izravno odlaze u Pakao. Glede toga smo mi Hrvati u određenoj prednosti. Onaj Hrvat u Raju koji se uključi u neku komemoraciju, bit će vraćen u Čistilište, gdje ima šansu ponovno dohvatiti Raj. U Paklu su komemoracije moguće, ali samo kao sredstvo za maltretiranje ciljanih skupina, što se događa i za života na Zemlji. Ali, kako da u Paklu neki antifa pokrene komemoraciju, kada se isti kuha u kaznu ili visi na svome otrovnom jeziku? Što će na onome svijetu istraživati Ivo Goldstein i Tvrtko Jakovina, a što Igor Vukić i Josip Jurčević? Svi su oni pripremili svoju ukopnu opravu, a u njoj u postavu ušili napuhane jasenovačke popise. Vukić i Jurčević imat će priliku obratiti se direktno svakom upisniku, i provjeriti gdje je nesretnik stradao, zapravo prijevremeno umirovljen. Bilo bi zgodno otići u Pakao i sve one s nadimkom Tito priupitati kada su se vratili iz Rusije i koje su godine umrli. Jeli Tile odapeo 1980. ili ranije, u Drvaru, ili ga na Neretvi kao partizana zatukao dida Nikole Grmoje?

Dodatni svijet “Counterparta”

U genijalnom TV serijalu “Counterpart” Justina Marksa svijet se u jednom trenutku duplirao. Bog iskušava čovjeka. Koliko sam spreman prihvatiti sebi komplementarnu osobu? U novom svijetu svaka je osoba nastavila živjeti svoje dodatno paralelno i komplementarno Ja. I za dupliće je njihov svijet kontinuirani nastavak onoga jedinstvenog, prethodnog. Imamo dva Jeruzalema, dvije Meke, dva Rima, dvije Moskve, dva Washingtona, dva Berlina. Imamo i dva Beograda, a znamo da je jedan Beograd previše za stoti dio jednog svijeta. Veselje je da dva Beograda gledaju kako jedan drugoga da unište. Hrvati u tome mogu dati svoj doprinos. Dakle, u “Counterpartu” oba svijeta predano rade na tome kako onaj drugi opstruirati, potisnuti, uništiti. Svako komplementarno Ja, s obje strane, nagonski želi povratiti status jedinstvene osobe, pa tako onaj s manje moralnih predrasuda prelazi na drugu stranu i likvidira svog dvojnika, ili mu izvadi jedan bubreg ako sa svojim ima problema. Radi mentalne ravnoteže, svoga dvojnika doživljava kao rezervoar kompatibilnih organa za presađivanje. Svatko želi upoznati svog dvojnika i pogledati što bi se dogodilo u njegovom životu da je slijedio izbore dvojnika. Više puta spomenuta je Hrvatska. Ženske protagonistice uglavnom su Hrvatice – Klara, Mira, Mila, Emilija, Ana, Alojza, Ines, Jaka i Joka. Klara je višeslojni karakter. Odstranila je svoju dvojnicu neposredno prije njene udaje za važnu osobu na drugoj strani. Dominiraju dvije Emilije, koje su prije pada Berlinskog zida proživjele jedan isti život, a onda je došlo do razdvajanja, što je redatelju dalo mogućnost za nijansiranje osoba koje su krenule različitim putevima. Jednako su zanimljivi likovi njihovih supružnika. Unutar svoje misije na suprotnoj strani, plaćeni ubojica Nadia prolazi nutarnju dramu kada dobija zapovijed da eliminira svoju dvojnicu, violinisticu koja mora otići samo zato što može poslužiti za prepoznavanje slabosti likvidatorice Nadie.

Paralelne kolone za Jasenovac

Naravno, kolone za Jasenovac događale su se i prije pada Berlinskog zida, pa nisu upitne u duplinarom svijetu. Veselje mi je donijela scena u kojoj se otraga nazirao komplementarni Ivo Goldstein ili netko njemu sličan, na Bleiburškoj komemoraciji. Umotan u hrvatske zastave i pod kapom s klempavim U frenetično viče “Za dom!” Ratoborno zahtijeva da se istraži partizanski poslijeratni logor za Hrvate u Jasenovcu. Posve drugi i drugačiji Ivo Goldstein, iz ovoga svijeta, u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu istaknuo je Titovu sliku. Čudimo se što imamo više kolona za Jasenovac, a u “Counterpartu” sam Ivo Goldstein odlazi u Jasenovac u dvije različite kolone. Nešto slično dogodilo se nakon Velikog rata, s tom razlikom da iskvarena osoba nije dobila svoj bolji komplementarni duplikat. Jedni su predatori Židove progonili kao bankare, a drugi kao klasnog neprijatelja. Oskudno obrazovani Hitler jednako je progonio i Židove i njima komplementarne Israele, kojih je danas u svijetu preostalo svega tisuću. Hrvate i Židove zahvatio je sličan pogrom od strane dvije Jugoslavije, a između te dvije barbarske monarhije imali smo njemačku i talijansku okupaciju. Nešto slično dogodilo se prije dupliranja svjetova. Naime, antife su kasnije svakog ustaškog borca za slobodu prikazivali kao izdajnika koji se nije pobunio protiv Hitlerove dominacije. A tada je hrabri Churchill spavao ispod kreveta. Antife su spaljivali nezaštićena hrvatska sela, a pred nacistima su bježali. U svibnju 1945. kod nas je provedeno razdvajanje uz genocid – vlast su preuzeli najopakiji među nama, koji su one druge i drugačije jednostavno istrijebili ili preselili u prekarijat. Može se reći da su na prostoru Lijepe naše antifa predatori likvidirali svoje bolje dupliće i sve imućnije Hrvate. Preuzeli su vlast i sve resurse. Likvidiranjem hrvatske mladosti i klasnog neprijatelja među Hrvatima, antifašisti su izgubili populaciju na kojoj su mogli izgraditi kvalitetnu državu i bolji život za sve. Komplementaran svijet ne postoji, ili ga još nismo otkrili. Komunjare su odstranili sve komplementarno. RH je ogroman logor za hrvatsku sirotinju, zemlja divljeg kapitalizma i slobodnog tržišta kao otimačine i pljačke. Dominiraju namjesnici i tajkuni, strano vlasništvo i strane mreže, antife i antifa kolone prema njemačkim logorima kao hrvatskim. Obespravljena sirotinja okuplja se na Bleiburgu, u Vukovaru, i na drugim stratištima za Hrvate. Svijet se podijelio davno prije pada Berlinskog zida.