U klinču između nacionalnoga ‘biti’ i političkoga ‘ne biti’!

7dnevno

Kao novinar istraživač koji je živo zainteresiran za sve što se u ovom trenutku događa na prividno uspavanom desnom spektru političke scene u Hrvatskoj, naišao sam na grupu ozbiljnih ljudi koji itekako ozbiljno promišljaju budućnost Hrvatske i daju neke važne analitičke zaključke i smjernice 'kako mijenjati Hrvatsku' na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja u domovini i izvan nje. PHB - Pokret za hrvatsku budućnost - otvorio mi je pogled na tu vrijednu inicijativu i dao odgovor na pitanje: Što je Pokret za hrvatsku budućnost...?

„Pokret za hrvatsku budućnost“ (PHB) naziv je političke inicijative koja je u javnost istupila 18. srpnja ove godine objavom „Proglasa hrvatskomu narodu“. U njemu su pomno formulirana polazišta i programske odrednice nacionalne politike izlaska iz stanja koje dalje nije održivo, ni izdrživo… Polazi se od „ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda, te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države“, te od „svijesti o potrebi za novim oblikom reprezentativnosti hrvatskih državljana, od kojih mnogi u postojećim strankama nemaju svoje vjerodostojne predstavnike i zastupnike“.

Pozivaju se „i ohrabruju hrvatski državljani i skupine građana“ da se uključe u stvaranje PHB-a. Iako se kao cilj navodi osnivanje stranke, iz svega je očito kako Poticajna skupina, svojevrsni nukleus cijelog pothvata, ima pred očima, ne stvaranje još jedne stranke ili strančice, odnosno daljnje mrvljenje ionako razmrvljenog domoljubno-nacionalnog stranačkog spektra, nego stvaranje nove, posve izvorne i ujedno moderne točke okupljanja!

‘Proglas hrvatskomu narodu’

Potpisnici „Proglasa hrvatskomu narodu“ ističu, uz ostalo, da se hoće – „mobilizirati hrvatske državljane na programu izlaska iz negativne spirale, radi stvaranja pravednijeg društva koje se tako razvija da svi, a osobito mladi, nalaze perspektivu života i razloge za ostanak“; reformirati „izborni i politički sustav“; „učvršćivati hrvatski identitet, dostojanstvo, čast i ponos“, graditi na hrvatskom državnom pravu i „oslobodilačkomu Domovinskome ratu“ i nacionalnoj „sintezi“ svega pozitivnoga, nasuprot svim totalitarizmima; osvijetliti „zamračenu prošlost“ („lustracija“); „polaziti od činjenice da se europska kultura, duhovnost i pravni red temelje na kršćanskoj slici čovjeka i svijeta, na znanostima i iskustvima, te da Europa počiva na povijesno oblikovanim narodima koji kao takvi grade i čuvaju europsku uljudbu“; „afirmirati potvrđene katoličke vrijednosti“, te druge pozitivne sastavnice; „utvrditi značaj obitelji i odlučno se zauzimati za kulturu života kao polazišta demografske obnove, zaustavljanja iseljavanja i napučivanja opustjelih područja“; razvijati moderna znanja i umijeća; „razbijati monopole postkomunističkih gospodarsko-političkih sprega“ i provoditi krupne reforme na svim područjima; voditi nacionalno svjesnu vanjsku politiku, osobito prema BiH, itd.

Duh „Proglasa“ odiše svježinom, te modernim i pozitivnim pristupom, koji ima za cilj sveopći preporod hrvatskoga društva, jačanje privatnog poduzetništva i stranih investicija, oživljavanje poljoprivrede, uvođenje znanja i tehnologija 21. stoljeća, krupne zahvate na socijalnom i mirovinskom području…

„Svi s kojima smo razgovarali pozdravljali su i zdušno podupirali to što je najsažetije iskazano u Proglasu“, kazuju članovi Poticajne skupine. Tko su oni? Riječ je o intelektualcima koji imaju i dosta bogato političko iskustvo:



dr.sc. Ante Birin, ugledni je povjesničar i bivši član Hrvatske republikanske stranke dr. Korskog, te član Hrasta do razlaza s Ilčićem koji je Hrast odvukao u naručje HDZ-a; Mario Ostojić, dugogodišnji je predsjednik te stranke, do njezina gašenja u Hrvatskoj, a prije toga politički aktivist u emigraciji, rođen u Argentini; Nenad Piskač, književnik je vrlo čitani i hvaljeni politički publicist, pisac knjiga i tekstualnih podloga za dokumentarne filmove, kao što je „Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj“; Zdravko Gavran, jedan je od inicijatora za osnivanje HDZ-a 1989., no tu je stranku napustio 2017., te publicist, književnik i vrstan poznavalac međunarodnih odnosa; Mate Šimić mladi je pravnik, koji se uključio u svojstvu tajnika Poticajne skupine.

Proglas je osim njih potpisalo još 17 osoba raznih struka i zanimanja (a tu je i jedan „nezaposleni“), većinom iz Zagreba, ali i iz drugih dijelova Hrvatske. Među njima se uočava i nekoliko istaknutih branitelja – veterana Domovinskoga rata.

Dosta je bilo čega je bilo!

„Prije no što smo izašli u javnost s našim Proglasom, koji je naša ‘osobna iskaznica’ i naša ‘identifikacija’, razgovarali smo s nizom istaknutih osoba, intelektualaca, te bivših dužnosnika koji su ostavkama dokazali da imaju čast, savjest, samosvijest i izraženu nacionalnu svijest“, ekao nam je u razgovoru, Zdravko Gavran. „ Svi su od reda hvalili i pozdravljali tekst našeg Proglasa, govoreći da nam je upravo takvo usmjerenje potrebno.

No, mnogi od njih – a razumjet ćete da štitimo diskreciju svake osobe, među kojima je bilo i ljudi iz nekih stranaka i udruga, iz referendumskih inicijativa itd. – iz ovih ili onih razloga nisu se odlučili ‘prijeći prag nade’, kako tu dimenziju ulaska u novo nazva sveti papa Ivan Pavao II. Ili se nisu usudili politički eksponirati u opciji koja inzistira na tomu da se ‘podvuče crta’ pod dosadašnje i da se krenu udarati temelji posve novoj Hrvatskoj“, dodao je Gavran.

U ovih nekoliko mjeseci, PHB je s javnošću komunicirao putem svojih objava na Facebook-stranici i e-pošte. Samo poneki portal prenosio je njihove „priopćaje“ i druge priloge, prinose i intervjue o bitnim temama hrvatske političke i društvene suvremenosti. „Službeni“ tiskani i elektronički mediji totalno su prešućivali PHB, ali i mnogi koji nastupaju kao oporbeni, domoljubni, desničarski i alternativni.

„No time nas“, rekao nam je Nenad Piskač, „nisu uspjeli obeshrabriti ni pokolebati. Nastavili smo raditi. Širili smo krug, imali kontakte s ljudima i s nekim strankama koje žele politički preokret, oglašavali se u medijima na razne načine“.

Piskač je inače redoviti pisac popularne kolumne na portalu hkv.hr „Brisani prostor“, a jedan je od rijetkih autora koji se upušta i u rasprave ispod vlastitih i tuđih tekstova, i to pod svojim imenom. Ne prezire čitatelje, nego s njima otvoreno raspravlja, odgovara na pitanja i na taj način „brusi“ stvari. Dosljedno zastupa tezu da ni referendumi (iako ih dakako podupire) ni kritika i analiza postojećega, još manje stalna kuknjava u stilu – „što nam rade…“, ne može Hrvatsku izvući iz ovog političkoga živog pijeska. Nego, da ju izvući može samo nova politička opcija, nova snaga, nova sinergija i suradnja svih koji prihvaćaju ciljeve i načela sadržana u „Proglasu hrvatskomu narodu“.

Pogleda li se što je PHB dosad objavio na svojim stranicama, uočit će se dvije vrste priloga: programski i aktualni.

Protiv dosadašnjih gubitničkih obrazaca

Među prvim programskim objavama, osim „Proglasa“ – koji oni smatraju svojevrsnim „katekizmom“ vlastite političke opcije – ističe se objašnjenje političke pozicije u priopćaju od 29. rujna, pod naslovom „PHB nije za jednokratnu uporabu ni za opetovanje gubitničkih obrazaca“. Tu se ističe da „Poticajna skupina i njezin politički okvir koji je ponudila hrvatskomu narodu u Domovini i iseljeništvu, nije ni ’desno’ ni ’lijevo’“, da ona „nije alat za ho-ruk koalicije kratkoga daha i dosega“, već da je PHB „zamišljen kao središnja i integrativna nacionalna opcija“, te da „stoga ne prihvaća uvriježene političko-ideološke odrednice, niti svrstavanja u ovu ili onu ’ladicu’, u ove ili one ’blokove’“, a pogotovu ne to da bi poslužili „za još jednu prijevaru hrvatskoga naroda na izborima“. Ističu da žele stvarati „novu vrijednost“, a ne opetovati „gubitničke obrasce, bilo to u korist osobnih ambicija, bilo to u službi političkog establishmenta“.

Poticajna skupina uzela si je pravo javno poručiti Vladi RH kako bi se trebala postaviti prema BiH, i to uoči parlamentarnih izbora u susjednoj državi. Nakon što je utvrdila kako je došlo i pod kojim jamstvima ravnopravnosti i konstitutivnosti hrvatskoga naroda do odustajanja od HR Herceg-Bosne, te do potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, te podsjetila da je ravnopravnost triju naroda bila i preduvjet priznanja BiH od tadašnje Europske zajednice, Poticajna skupina zatražila je da Vlada RH poduzme korake na koje ima i pravo i moralnu obvezu.

Ako bi „došlo do opetovane faktičke opstrukcije duha i slova Daytonskog sporazuma, nastupila bi takva politička kriza u kojoj bi se moglo zahtijevati i bilo bi logično vraćanje na pravno-politički status (quo) ante“, što bi moglo uključivati i opciju ponovnog proglašenja HR Herceg-Bosne. Upozorili su i na to da „onaj tko unatoč tako jasnim propozicijama i odredbama ustrajno i drsko dezavuira sam temelj, onaj tko najmalobrojniji konstitutivni narod na silu obespravljuje s ciljem da ga pretvori u nacionalnu manjinu ili ga istisne iz njegove vlastite domovine, dovodi u opasnost čitavu arhitekturu države BiH.“

Priopćaji, prinosi, autorski prilozi

Članovi Poticajne skupine objavili su dosad devet „prinosa“ kao autorskih uradaka, među kojima se u smislu razrađivanja programskih polazišta ističu: „Ča, kaj, što hoćemo i nećemo“; „Podvući crtu, krenuti od temelja“; „Određivanje nacionalne opcije“; „Ili oportunizam, ili (nacionalni) radikalizam!“. Osim toga, oglasili su se svojim raščlambama i stajalištima u povodu aktualnih događaja, profilirajući ujedno i svoja programska polazišta i ciljeve. Među takvim prinosima i priopćajima ističu se: „Devastirani Uljanik – djelo partitokratske vladavine“; „Ministrica znanosti pripremila udar i na visoko obrazovanje i znanost“; „Vukovarski prosvjed mora definirati razloge, ciljeve i rješenja“; „Hrvatska mora znati što suprotstaviti konceptu povezivanja unutar ’Zapadnog Balkana’“.

Dok su sve stranke i institucije „spavale“, PHB se prvi i jedini suprotstavio II. rektorskom forumu Zapadnoga Balkana uoči njegova održavanja u Zagrebu i namjeravanom osnivanju „Zajednice sveučilišta Zapadnog Balkana“. Taj prosvjed polučio je bar djelomični uspjeh i izazvao širi otpor tomu u što se rektor Boras s ostalima upustio. Isto tako, PHB je bio prvi koji se usprotivio prihvaćanju Globalnog kompakta o migracijama. Dok je vlada ponavljala da taj sporazum nije „obvezujući“, PHB je na temelju tematskog bloka jednog švedskog instituta pokazao i dokazao da će unatoč tomu sporazum imati i te kakve što političke, što pravne posljedice i učinke, nepovoljne za Hrvatsku, koja je izložena dugotrajnom pritjecanju nezakonitih migranata putem tzv. balkanske rute.

U nastavku bavljenja istom temom, Poticajna skupina upozorila je na opasnost nekontroliranog nadiranja radikalnih islamista u Europu tijekom sljedećih godina i desetljeća i na ugrozu njezina identiteta, na iskorjenjivanje kršćana u islamskom svijetu i ujedno u liberaliziranoj i ateiziranoj Europi, koja se ne odupire vlastitoj, zbog toga i neminovnoj propasti – ako ne dođe do šireg i dubljeg preokreta u smislu obnove vlastitoga kršćanskog identiteta i u smislu sprječavanja nezakonitih imigracija…

Hrvatska u srednjoj Europi i svijetu koji se mijenja

Član Skupine, dr. sc. Ante Birin, povjesničar zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest, objavio je dosad više kritičkih i razotkrivajućih tekstova, te nedavno i jedan intervju o pošasti onoga što aktualna ministrica i vlast nastoje učiniti pod krinkom „reforme“ obrazovanja, visokoga školstva i znanstvenih ustanova. A nastoje „dekroatizirati“ obrazovanje i znanost, pri čemu krše zakone i propise koji im „zasmetaju“, očito vodeći rat protiv hrvatskog identiteta, pamćenja i primjerenog tretiranja nacionalne kulture i povijesti, osobito ove najnovije.

Drugi član skupine, Zdravko Gavran, dao je iznimno opsežan intervju Davoru Dijanoviću za portal Hrvatskoga kulturnoga vijeća. Intervju je razlomljen u tri nastavka i objavljen između rujna i studenoga. U prvomu, pod naslovom „Započelo mijenjanje svijeta kakav smo poznavali, i to u njegovim temeljima“, raščlanio je današnje međunarodne odnose i procese, u drugomu je razmotrio problematiku tzv. Zapadnog Balkana, a u trećemu je govorio o mogućnostima osnaživanja suradnje u srednjoj Europi i povezivanja Hrvatske sa srednjoeuropskim državama.

Okupiti najkvalitetnije, najkompetentnije i najčestitije

Vanjskopolitičko pozicioniranje Hrvatske, takvo u kojem bi se hrvatska država ponašala sukladno svojim, a ne tuđim vrednotama i interesima, jedna je od bitnih točaka PHB-a. Jednako tako i hrvatsko iseljeništvo, čiji potencijal treba, napokon, u pozitivnom smislu, „iskoristiti“ za dobrobit i iseljenika i domovine njihova podrijetla. Treća je bitna točka promicanje istine o hrvatskom narodu, koja je zamračena dugotrajnom srpsko-jugoslavenskom i bjelosvjetskom neo-jugoslavenskom i multi-kulti indoktrinacijom i krivotvorenjima hrvatske povijesti i sadašnjosti.

Koliko god svjesni hipoteka i opterećenja prošlosti i teško izdrživih apsurda hrvatske sadašnjosti, pripadnici kruga koji se širi oko Poticajne skupine okrenuti su prema budućnosti:

„Mi moramo gledati prema budućnosti. Da bi Hrvatska imala bolju, ili čak ikakvu budućnost, nužno je da na vlast dođu ozbiljni ljudi i snage koje će živjeti i raditi za opće dobro. I koje će imati razrađene programe i strategije, bez kojih nema bolje Hrvatske, a ne isprazne i formalne programe koji služe samo za predizborne svrhe. Najkvalitetnije, najkompetentnije i najčestitije ljude moramo okupljati s tom zadaćom – stvaranja održive budućnosti za hrvatske ljude i krajeve“, zaključio je Mario Ostojić, čovjek koji je u iseljeništvu dugo sanjao samostalnu državu i za nju se politički borio, a čim je ona i proglašena, vratio se i uključio u borbu za njezinu samostalnost i oslobođenje…

 


Narode, osvijesti se i pokreni, te uzmi sudbinu u svoje ruke!

Dr.sc. Stipe Kutleša, sveučilišni profesor filozofije, potpisnik Proglasa hrvatskomu narodu:

„Hrvatska je danas vrlo rijedak fenomen na kugli zemaljskoj. Maloljudna zemlja, jedva trećina, četvrtina pa i petina stanovništva neke svjetske metropole, ali u svijetu nije nepoznata zahvaljujući njezinim ambasadorima, a to su hrvatski športaši i marljivi radnici koji znaju cijeniti društva i države u koja su došli.

Dok hrvatski ljudi u normalnom svijetu postižu vrhunske rezultate u svim područjima, u vlastitoj domovini uglavnom su malo ili nikako cijenjeni, a često i nepoželjni jer predstavljaju opasnost mediokritetskom i nemoralnom tipu čovjeka. Hrvatska u gotovo svemu zauzima prva, druga ili treća mjesta u svijetu: u nekim športovima  u doslovnom smislu riječi, a u gotovo svemu ostalome ta ista mjesta, ali odostraga, tj. zauzima zadnja mjesta. Očito je da tome nisu uzrok sami ljudi, nego njihovi političari, kojih se treba sramiti i zbog kojih mladi ljudi odseljavaju. Nije uvijek u pitanju novac i životni standard, nego nepravda, korupcija, nepotizam, nesposobnost, sluganstvo, zloća, izdaja i sl.

Hrvatski vlastodršci uglavnom preziru svoj narod i donose odluke mimo njegove volje. Jednu su takvu i danas donijeli u Marakešu. Važnije im je dodvoriti se svojim „poslodavcima“ nego vlastitom narodu. Oni ne nose sreću narodu nego samo isključivo sebi. Oni su sebičnjaci. Nije mali broj ni onih povlaštenih koji rade protiv vlastite države (oni državu i ne smatraju svojom, nego ju čak i mrze). Većina građana šutljiva je i strpljiva preko svake mjere. Tko kome u uređenoj državi treba služiti? Tko je koga izabrao? Narod političare, ili političari narod?

Zato, narode, osvijesti se i pokreni, te uzmi sudbinu u svoje ruke! Ako nećeš, onda si u opasnosti da te drznici i bezobraznici doslovno dotuku. Odluka je na tebi. Ne zadovolji se mrvicama s gospodarova stola, nego se zauzmi za korjenitu promjenu u društvu, i to svojim vlastitim angažmanom. Priliku za to imaš. Pokreni se za svoju hrvatsku budućnost i budućnost svog potomstva!“


Daj, Bože, da naš krug ojača i preraste u snažan politički pokret!

Mili Lozančić, umirovljeni časnik HV-a, potpisnik Proglasa hrvatskomu narodu:

„Uvjerio sam se da su članovi Poticajne

skupine, a i mi potpisnici Proglasa i podupiratelji PHB-a, ljudi koji nisu ideološki zasljepljeni i da su čistih, neokaljanih ruku. Žive u sakramentu sadašnjeg trenutka, a ne u prošlosti različitih istina, ni u bajkovitoj budućnosti.

Hoćemo stvoriti preduvjete za normalan život, da mladi ne bi masovno napuštali Domovinu. Mladosti koja je puna energije, hrabrosti i ideala treba omogućiti da ispliva iz sustava nepotizma, političkih  i rođačkih veza i uhljebljivanja. Da na tržištu dođe do izražaja kreativnost, inventivnost naše mladosti.

U sinergiji mudrih glava i mladenačkog zanosa možemo jedino do željene Hrvatske. I s drugima uspostavljati odnose na ravnopravnoj osnovi, a ne spuštene glave. Cijeniti stečevine Domovinskog rata. U kojem smo mi domoljubi i branitelji od četničkog noža i tzv. JNA, koja se sljubila s velikosrpskom idejom i borila za prostor velike Srbije, spasili narod od masovnih pogroma, a zemlju od okupacije.

Na žalost, baštinici i moćnici iz bivšeg sustava skupa s nekim novopridošlim „velikim“ Hrvatima zgrabili su što se moglo zgrabiti, privatizirati, pokrasti… Uspuzali su na vlast i sada štite sustav koji je u svojoj srži nenarodni. I onda ti vladari, domaći izdajnici, hrvatske vitezove proglašavaju, kao i četnici, ustašama i fašistima, a sebe antifašistima. A domoljubi su spasili i svoje partizane od četničkog noža! To histeriziranje i lov na „fašističke“ vještice samo je jedna od mnogo naopakih stvari danas kod nas!

Sviđa mi se što PHB gleda prema naprijed. Što se odlučuje za politički centar i hoće suradnju sa širim spektrom grupacija. Što njeguje dijalog i političku kulturu, a ne jalova „prepucavanja“. Što ne želi ljude privlačiti napadnim „desničarenjem“, a ni jeftinim podilaženjem ili olakim obećanjima. Nego što iskreno i u dobroj vjeri pristupa drugima, ali bez kompromisa prema istini i pravdi, čvrsto i odlučno.

Daj, Bože, da naš krug ojača i preraste, zajedno s pristupajućim pojedincima, s udrugama i strankama koje vode računa o narodnim poslovima i boljitku, u snažan politički pokret. Konačni nam je cilj da narod i svi građani dobre volje preuzmu političke poluge vlasti. Da bi mogli mijenjati zbilju nabolje. Tek bi tada došla do izražaja glavna značajka koja nas krasi – a to je da nemamo neprijatelja, niti ih tražimo, niti nam smeta itko čestit i dobronamjeran.“


Drago mi je da se PHB odlučio zauzeti za rješavanja gorućih problema…

Ivan Samardžija, mag. educ. hist., sudionik I. vijećanja PHB-a:

„Dao sam podršku “Pokretu za hrvatsku budućnost” zato što se u svom Proglasu hrvatskom narodu dotaknuo pitanja koja u Hrvatskoj duže vrijeme stoje neriješena. Drago mi je da se PHB odlučio zauzeti za rješavanja gorućih problema. Prije svega, ovdje mislim na izrazito lošu demografsku situaciju u kojoj Hrvatska gubi enorman broj mladih obitelji, mladu i obrazovanu snagu. Također, kao povjesničaru mi je drago da se PHB zalaže za objektivna i kritička znanstvena istraživanja kako bi se konačno činjenicama prekinulo medijsko kriminaliziranje hrvatske povijesti, posebice Domovinskoga rata koji je temelj hrvatske državnosti.

Uza sve navedeno, kod PHB-a mi se svidjela volja za popravljanjem još nekoliko loših praksi u Hrvatskoj poput parazitiranja raznih udruga na proračunskim sredstvima, slabe povezanosti s hrvatskim iseljeništvom, lošega izbornog sustava, ali i izbjegavanja provođenja lustracije koja je neophodna za politički i na kršćanskim načelima većine utemeljen napredak Republike Hrvatske.“


 

Moramo nastaviti tamo gdje su stali hrvatski branitelji i predsjednik Tuđman!

 

Dora Piskač, stručni prvostupnik predškolskog odgoja, potpisnica Proglasa hrvatskomu narodu:

„Istraživanja govore o ogromnom nepovjerenju u političare, državne ustanove i političke stranke. Nitko nije zadovoljan smjerom u kojem nas vode političari. Pokret za hrvatsku budućnost ponudio je realan, potreban i meni razumljiv okvir unutar kojega svoje mjesto mogu pronaći različite nijanse, od lijevih preko centra do desnih.

Proglas PHB-a ne može biti prihvatljiv samo onima koji su zadovoljni sadašnjim stanjem. Opisala bih ga ovako – imamo Hrvatsku, a kao da ju nemamo. Podupirem PHB zato što želim živjeti u Hrvatskoj. Ali ne bilo kakvoj. Nije mi jasno komu treba besperspektivna Hrvatska, zašto dosad nisu riješena elementarna pitanja, kako je moguće da se naši branitelji ubijaju, mladež odlazi, radnici ne primaju plaću, umirovljenici gladuju, a nitko ništa ne poduzima da se stvari poprave.

Ne vjerujem aktualnim lijevima i desnima, smjestili su nas na dno EU-a. Mislim da nas vuku za nos. Moramo nastaviti tamo gdje su stali hrvatski branitelji i predsjednik Tuđman. Moj naraštaj mora zamijeniti nesposobne i nevjerodostojne političare. Nas ne treba lustrirati, samo nas treba usmjeriti. Upravo to radi PHB.“

 


Za to sam se oduvijek zauzimao, za to sam  živio i, na kraju, za to sam se borio!

Stipo Mlinarić, vukovarski branitelj, potpisnik

Proglasa hrvatskomu narodu:

„Ja u cijelosti podupirem Proglas hrvatskom narodu zato što je u njemu sažeto sve za što sam se oduvijek zauzimao, za što sam živio i, na kraju, za što sam se borio. Posebno me se dojmilo što u Proglasu piše: „…učvršćivati hrvatski identitet, dostojanstvo, čast i ponos, koji počivaju na tisućljetnoj nacionalnoj povijesti, ideji hrvatskoga državnog prava, osobito na oslobodilačkome Domovinskom ratu“.

Ljude koji su to tako izrazili, koji su to prije i poslije mene potpisali, smatram izrazito čestitim i poštenim Hrvatima. Tako da ću i dalje nastaviti podupirati njihov ukupni daljnji rad.“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI