U Hrvatskoj i danas žive i ljetuju mnogi koji je ne vole!

2
1006
Photo: Igor Soban/PIXSELL

Radnička fronta prijeti odlaskom u šumu. Pitanje je bi li tamo gasili ili možda palili požar?

Bolje Bol na Braču nego čir na želudcu. Držeći se te otočke mudrosti ljetujem već po “stoti“ puta u mjestu poznatom po famoznom Zlatnom ratu. Ležim na ratu. Na kuku jer za leđa nema mjesta i čitam “Državni udar“ Vladimira Šeksa. Zanimljiva i lukava knjiga. Sve sami citati, transkripti, kasificirani i neklasificirani dokumenti, tek pokoje Šeksovo pojašnjenje… i tako skoro 500 stranica. Sve o tipičnim hrvatskim urotama, o lažnoj i već legendarnoj podjeli BiH. Lukavi autor se služi povijesnom građom pa tu nema mjesta za bilo kakvu polemiku s njime. Nema tu mudraca s margine i njihovih mudrosti na staklenim nogama. Sve je lako provjerljivo. Sad je jasan muk ljevičara i antifa. Oni će se kao javiti kad pročitaju knjigu. Od 500 strana. Obzirom na poznati lijevi koeficijent za to će im trebati dosta godina. No, za sada su još zauzeti šokom i cviljenjem za svojim Maršalom. Šeks im je povijesnim dokumentima izbio i tako slabašan polemički talent… pa sada ližu rane. Podsjećaju na slijepu kuju na kiši.

Knjigu još nisam do kraja pročitao, ali sam već sada siguran što mi je u knjizi diglo tlak na tristo. Na 152. strani objavljen je faksimil pisma “šestero intelektualaca“ predsjedniku Tuđmanu jer je “Vrijeme za odlazak“. Pismo su Tuđmanu napisali Ivo Banac, Krsto Cvijić, Slavko Goldstien, Vlado Gotovac, Vesna Pusić i Ozren Žunec. Drugovi i drugarice objavili su svoje otvoreno pismo 20.rujna 1993.g. u Feral Tribune. Da se razumijemo, smatram to potpuno legitimnim i od njih očekivanim potezom s obzirom na njihov uznapredovani kompleks manje vrijednosti prema Tuđmanu i žilavom hrvatskom nagonu za svojom državom. Molim za još trunku strpljenja. Evo što naše antife predlažu Predsjedniku-mrgudu koji nikako nije htio prepustiti obranu od agresije njima: “Veliko je umijeće državnika i drugih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dostojanstven način. Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokratskom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da takovu politiku samostalno provodi.“ Amen za hrvatsku političku pamet. “ Dana 20.rujna 1993.g. bilo je gotovo pola zemlje pod agresorskom okupacijom. Kovali su se planovi oko Z4, državi u državi. Vukovar je već bio za nama. Ovčara, bolnica, pobijeni ranjenici, branitelji po Srijemskoj Mitrovici robijaju ili su odrobijali. Rušile su se katoličke crkve, planiralo minirati Peruču, Plitvice. Od granice Virovitica, Karlobag, Zadar, Karlovac srpska politika nije odstupala ni za metar, i da ne nabrajam dalje. A intelektualci žele, pazite, “vladu sa miroljubivom orijentacijom.“ U sred rata!!! Rata kojeg da smo izgubili imali bi opet Hude jame, Jazovke, Gole otoke… Oni bi i ministra obrane koji je miroljubiv. Oni čovjeka koji je za njih bio faraon u smislu političke mudrosti i vidovitosti i koji se salno zalagao za mirno rješenje, upozoravaju da je veliko umijeće povući se u pravo vrijeme i na prikladan i dostojan način. Možda su mislili na Idola Slavka Goldsteina koji je jedno vrijeme vladao i sa jednom nogom iz Ljubljane. I on je pokazao veliko umijeće pa se je nakon 35 godina surove diktature povukao “na prikladan“ način. Zamislite da je, u vrijeme kad je Hitler držao za vrat pola SSSR-a, ruska oporba tražila od Staljina da se povuče na prikladan način. Hrvatska je stvarno premala zemlja za toliko izdajica.

Gabriel Garcia Marquez napisao je Nobelom ovjenčan roman “Sto godina samoće“. I Hrvatska je ovih dana slavila sto godina izdaje. Točnije, 17. srpnja. Tog tragičnog dana donesena je bila na Krfu 1917.g. odluka o odlasku gusaka u maglu. Srbija je u proljeće 1917.g. bila država onoliko koliko su dana Kurdi država. Nakon austrijsko-njemačke i bugarske ofanzive srpska se vojska i vlada preko Albanije jedva dokopala Grčke i Tunisa. Pašić i regent Aleksandar upravo su strijeljali pukovnika Apisa u Solunu. U tom kaosu trebala su im diplomatska tri boda da ne padnu u drugu ligu. I tko će Pašiću osigurati ostanak u ligi nego Jugoslavenski odbor na čelu sa Antom Trumbićem, Franom Supilom, Hinkom Hinkovićem, Frankom Potočnjakom i Dinkom Trinajstićem… Prvi koji je shvatio kamo to sve vodi bio je Frano Supilo. No, bilo je već kasno. Uglavnom, Nikola Pašić je dobio ono što je i htio. Iskompleksirani Trumbić završio je kao kraljev ministar spoljnih poslova, a Hrvati “kao niža vrsta Srba“ kako je to lijepo napisao Tomaš Masaryk. Radić je zadnji pokušao zaustaviti odlazak “gusaka u maglu“, ali hrvatski orijunaši, poltroni, kmetovi i lajbeki čeznuli su za novim gospodarom – Jugoslavijom. Tamnicom naroda kako su je nazivali Brozovi komunisti. I zato se ovih dana slabo pisalo o hrvatskih “sto godina tišine“. Osim Ive Banca i njegovog izvrsnog članka u Jutarnjem. Istog onog Ive Banca koji se 1993.g. zalagao za miroljubivu vladu u Hrvatskoj okruženu sa svih strana potomcima Nikole Pašića i njegovih đenerala. I to je Hrvatska. I ona iz 1917.g, i ona iz 1993.g. Sto godina izdaje. Pa ako baš hoćete veleizdaje.

Gdje je nestala mudrost i 1917.g, i 1993.g? Još je Confucius rekao: “Ono što želi, mudar čovjek traži u sebi. Mali čovjek to traži od drugih.“ Mali ljudi su to tražili 1917.g. od Nikole Pašića. Lijevi intelektualci 1993.g. od Franje Tuđmana.

Oduševio me gradonačelnik Knina Marko Jelić. Jedna nova, moderna rasa lokalnih političara. Nema više Thompsona ni Čavoglava. Kaže progresivni Markan: “Moramo se držati temelja ove države, a to je antifašizam“. Nije Markan bio raspoložen za malo širu eksplikaciju svojih ideja zatucanim ognjištarima k’o recimo Miši Krstičeviću iz Ploča. On je iz okolice Knina i zna da su antifašisti iz 4. Splitske isprašili antifašiste Mile Martića. Znači, ne samo građanski rat nego pomalo čak i bratoubilački. Udari brat na brata. Brat Jozo na brata Jovana. A ni jedan nije imao pojma što danas progresivni gradonačelnik zna. Rat je bio odlučen još 1943.g. negdje u balkanskim gudurama kad je ZAVNOH donio odluku i zadužio Maršala da najkasnije do 1974.g. donese Ustav po kojem će najkasnije do 5. kolovoza 1995.g. Hrvatska postati nezavisna država. Hrvatska, a rijeka Sava neka teče uzvodno sve do Beograda. Da je u ta kozmička vremena barem Marko Jelić bio nekakav faktor X pa da objasni Gotovini i ostalim slijepcima da je rat buržoaski recidiv, da su pametni ljudi još u 1993.g. pozvali Tuđmana da bude malo više miroljubiv pa da za ministra obrane imenuje Slaveka Goldsteina, da smo svi na istoj strani i Martić, i Mladić,i Zoran Erceg i Heni Erceg, kapetan Dragan, Ađić, Kadijević, Milošević, Stanimirović, Veselin Šljivančanin, Mate Granić, Josip Manolić, Stipe Mesić, Đakula, Stanimirović itd., te da ista banka financira i jedne i druge… Čudno je kako je baš Marko Thompson uletio u neki angažman za 5. Kolovoza. Možda su ga istarski antifašisti zamolili da im otpjeva “Po šumama i gorama“ u Areni punoj bikova iz Pomplone. Bilo bi previše dosadno sad iznositi zaključke mitskog ZAVNOH-a koji govori o Hrvatskoj isključivo kao jugoslavenskoj republici. U tu šarlatansku priču danas vjeruju Klasić, Jakovina, Markovina i naš Markan Jelić. Možda čak i oni koji su ga izabrali na čelo Zvonimirovog grada.

Napokon smo doznali od Marcela Holjevca zašto Tito nikada nije bio u Jasenovcu. Zato što ga nisu uhvatili. Misli Marcel…

Moram malo o požarima. Ne dogodili se više nikada. Hrvateki se u pravilu ne daju iznenaditi. Možda u dva slučaja, misli Nino Raspudić. Kad po zimi padne snijeg i kad ljeti započne gorjeti duž obale. Ove godine dogodio je požar svih požara. Bez obzira što smo se savršeno pripremili kao i inače, ipak nas je iznenadio i nije moglo proći bez panike. Paničarili su oni kojima je vatra došla do kuća dočim su oni iz Zagreba bili sasvim smireni i ladni k’o led. Nedostajalo je vode, ljudi, vozila, opreme. Neka vozila su bila ne starija od 30 godina, ali na guranje su ipak palila. I uz te “idealne“ uvjete požar je savladan u roku 2-3 dana. Bez direktnih ljudskih žrtava. Nastradale dvije kuće u kojima su živjeli ljudi. Državni vrh se podijelio do usijanja koje bi moglo izazvati nove požare. One stvarne, ali i političke. U Italiji kraj Napulja gori već više od mjesec dana. U Portugalu je izgorjelo čak i preko 70 ljudi. Nezamisliva tragedija. U visoko tehnološkoj Kanadi izgorjelo je par naselja, a 40.000 ljudi je bilo evakuirano. U Australiji, kontinentu s najmanje kiše i najviše sunca, požari ne mogu uzbuditi ni klokane, a kamoli političare. Naši neoprezni političari odoše na finale Wimbledona iako je svakom prosječnom novinaru, recimo Indexa i 24sata, bilo jasno da će za dva dana početi gorjeti oko Splita. I tako je požar s relativno sretnim završetkom podijelio političare i narod. Ali jedno pitanje visi u zraku. Uzrok? Iskra iz dalekovoda? Paljenje korova? Grom bez obzira što nije bilo kiše? Piromani ili politički “piromani“? Meni osobno ostao je urezan u pamćenje jedan detalj s jedne od tri televizije. Žena objašnjava novinaru otprilike ovim riječima: evo mi smo stajali ovdje i gledali prema brdu gdje je gorilo. Bilo je daleko od naše kuće. Odjednom je počelo gorjeti odmah iza naše kuće. Ne znam kako je to moguće… Zanimljiv iskaz. U Večernjem je izašla slika cigarete oko koje su selotejpom zavezane šibice. Bez komentara. Osim admirala Domazeta, nitko se ne usudi ni posumnjati da se požari podmeću. Ni ja nemam konkretni dokaz. Ali u pravnoj terminologiji tzv. zatvoreni krug indicija predstavlja dokaz. Ovdje ima i previše indicija koje sve zajedno, kad se zatvori krug, predstavljaju dokaz da se vodi podzemni rat protiv RH. I točka. Sretna smo zemlja. Osim Mađara nemamo prijatelja. Ostali “prijatelji“ tipa Erjavec “pale“ vatru oko lopovske arbitraže, BiH ne može progutati Pelješki most, komšije sa istoka gledaju neprekidno prema Karlobagu. A naši mediji samo čekaju da se komisijski utvrdi da su požare uzrokovale krijesnice…! Ljevica je zlurada. Radnička fronta prijeti odlaskom u šumu. Pitanje je bi li tamo gasili ili možda palili požar? Urbani desničar pali vatru na fejsu: “Je li ima netko da misli da je ovo slučajno? Počinioce treba tražiti među slijedećom stokom sitnog zuba. Udbaši, Orjunaši, Antifašisti, Jugokomunjare, Četnici. Pošto policija nije još očišćena od Ostojinih kadrova, na kraju će biti: 1.-Počinitelji nepoznati (kao sa svastikom), 2.-Djeca se igrala sa šibicama. 3.- Kriva je rakija (ubojstvo branitelja Pajčića)…” Oštro i direktno. U Hrvatskoj žive i ljetuju mnogi koji je ne vole. I Još jednom, kad se napokon otkrije tko je uz 60 kamera mogao nacrtati svastiku na Poljudu mnoge stvari će isplivati na površinu. Pa i ovi požari. Uostalom, da su svi koji pljuju po desnici došli u Split samo bi svojom pljuvačkom lokalizirali požar za pola sata.

U prilog diskusiji ”kad je bilo bolje? U Jugi ili RH”. Juga je imala svojih prednosti. Recimo tvornica šibica u Osijeku često je proizvodila tzv. vatrostalne šibice. Potpuno nepodesne za potpaljivanje bilo čega. Čak ni međunacionalnih odnosa.

Ono što se mora priznati ljevičarima je to što oni ne vrijeđaju sirovo i direktno. Oni to rade s puno senzibiliteta. Više onako u metaforama. Ne k’o Marko Jurič.. čuvajte se četnika. Gdje danas ima četnika, osim u vasceloj Srbiji. Hajdaš Dončić, jednom finom pjesničkom parabolom, dotakao se crnog Hasanbegovića: “Poturice su uvijek bili veći Turci od samih Turaka. E, to vam je Hasanbegović“. Na nivou Balzaca. Asmir Avdagić nije jadan shvatio finu ironiju našeg Siniše pa je izlanuo da je takova izjava “novo poimanje dna u hrvatskoj politici.“ Kako Asmir nije shvatio očito, drugarsku pomoć mu je ponudio Darko Baniček, suprug legendarne Kristine Ikić Baniček. Dakle, Ikačin drug je priupitao zbunjenog Asmira smeta li mu Hajdaš Dončićeva izjava zato što je i on poturica? Da li Ikačin drug zna koji narod je s “ovih prostora“ bio 500 stotina godina pod turskom vlašću? Ne bi bilo ni drugarski, a ni dijalektički ni historijski ni politički korektno da se progresivni dijelovi tog naroda nađu uvrijeđeni insinuacijama Potpredsjednika sabora i Ikačinog druga o poturicama. Govor mržnje? Ma ‘ajte, molim vas… Neće se tim kučinama baviti Neda Urša Raukar, Rada, Teršelička, Jelena Lovrić, Šesta lička iz Jutarnjeg i Večernjaka. Nema ni Pilsela. Tko zna da i on nije izgorio tamo negdje oko Splita.

Marcel Holjevac i dalje provocira Radu: “Obavijest stanarima zagrebačke općine centar: započeo je odvoz krupnog ideološkog otpada…“

  • Branko Uvodić

    Još jedan “pogodak u sridu” kakav se od Zvonimira Hodaka I OČEKUJE….. Čestitam i HVALA !

  • NOSTRODAMUS

    Kolumne dr. Hodaka dragocijeni su – veoma učinkoviti – ANTIDEPRESIV pri LIJEČENJU svakodnevnog HRVATSKOG MEDIJA-MORBUSA… Bog ga poživio!