Trebamo pod hitno riješiti restituciju za Židove

ministarstvo pravosuđa

Čiji je interes opstrukcija restitucije za Židove? Odgađanje odštete za njihova stradanja za Drugog svjetskog rata i nakon njega. Glede povratka imovine, Hrvatska treba u svojim zakonima odbaciti uvjet da su tražitelji hrvatski državljani. Za svu židovsku imovinu bez pravno prihvatljivih nasljednika vlasništvo trebamo prenijeti na pripadajuću židovsku općinu iliti zajednicu u Lijepoj našoj. Labradorska agentura ometala je i ometa gradnju prihvatljivog suživota Hrvata i Židova.

Jesu li isti narod Židovi prije Holokausta i oni sa svojim viktimološkim dežurstvom glede Holokausta? Nekakav neobjavljeni lex Holokaust širi se od restitucije prema normiranju života, uz postavljanje zabrana. Moralne nakaze u Lijepoj našoj namjeravaju ostati u konfisciranim židovskim vilama, pa traže da se Židovi restitucijski namire kroz određene društvene progone, poput onoga za pozdrav “Za dom spremni”. Na kraju smo svi preopterećeni s traumom Holokausta. Profesionalne antife žele da se restitucija obustavi a napetosti između Hrvata i Židova povećaju. Tko je sve lobirao da SAD zaustavi našu kupnju vojnih zrakoplova od Izraela?

Francuski sociolog Émile Durkheim bio je Židov, potomak tri rabina u svome obiteljskom stablu. Umro je za Velikog rata, prije Holokausta, pa njegove sociološke postavke nemaju viktimološku opterećenost. U znanstvenom pristupu koristio je inverziju za predrasude: ne određuju pojedinci društvo, nego društvena zbivanja oblikuju pojedinca. Sukladno takvoj matrici, u godinama koje su uslijedile nakon Durkheimove smrti, njemački nacizam i talijanski fašizam izrodili su svoje pripadnike i na okupiranim teritorijima. Durkheim je bio inteligentan i istovremeno prizemljen – promatrao je društvo i društvenu integraciju na temelju podjele rada. Došao je do zaključka da su zakoni jedina pouzdana manifestacija konsenzusa u društvu, odnosno manifestacija društvene solidarnosti. Represivne zakone vidio je kao svojstvo kojim se prepoznaje mehanička solidarnost – bit organske solidarnosti je restitucijski zakon, u smislu popravljanja učinjene štete. Hrvatska već 75 godina nasušno treba nekakav lex Holokaust u okvirima restitucije. Židovi i Hrvati žive jedan isti društveni konflikt, formacijsko kašnjenje – Durkeim je spoznao da obitelj više nije središte ekonomskog ili političkog života, a kasnije su zajednice židovskih obitelji tražile natrag ono što im je oteto na formacijskoj razini, kod nas prvenstveno ono oteto na bazi Titovog barbarskog komunizma. Usprkos očekivanjima durkheimovaca da se Židovi posve uklope u korporacijski svijet, Židovi ipak ostaju zaseban fenomen – mnogi vlasnici korporacija jesu Židovi, ali je kod Židova novi oblik korporacijske pripadnosti u drugom planu. Istovremeno je kod Hrvata u Lijepoj našoj prisutan aktivizam usmjeren na obitelj i obiteljske vrijednosti. Hrvatski pozdrav “Za dom” civilizacijski se uklapa i u hrvatsko i u židovsko određenje, ali antife nastupaju suprotno, pokušavajući razbiti sve organsko.

Nakon što smo 2016. dobili prigovor State Departmenta da nije dobio pozivnicu za komemoraciju u Jasenovcu, MVP redovno strana veleposlanstva upoznaje s nadnevkom službene (državne) komemoracije u Jasenovcu, ove godine zakazane i održane 14. travnja. Kako je objavljeno, strani veleposlanici SAD-a, Kanade, Britanije, Francuske, Njemačke i Austrije ove su godine to shvatili kao nagovaranje da ignoriraju komemoraciju manjina, zakazanu dva dana ranije. Iste su zemlje angažirane na planu prebacivanja nacističke i fašističke odgovornosti za Holokaust na Hrvate i Poljake.

Malo je čudno da su se očitovale samo te zemlje i da su se jednako očitovale. Iako je dobar dio tih zemalja bio uključen u provođenje Holokausta, danas te zemlje arbitriraju glede nacizma, fašizma, i antijudaizma. Za ne vjerovati je da iz Austrije dolaze ocjene kako tamo imaju pozitivna iskustva u zajedničkom suočavanju s prošlošću s Česima. A ono je Adolf Hitler bio Austrijanac, kao i mnogi drugi istaknuti nacisti. Odmah nakon Anschlussa Austrije, u Treći Reich uključeni su i češki Sudeti. Tamo je populacija bila pretežito njemačka, pa su Nijemci s dalekozorom tražili Čehe spremne za bilo kakav kolaboracionizam. Kakav to zajednički viktimološki teret dijele Austrijanci i Česi? I čemu to okupljanje u Jasenovcu? Hrvatska je bila sastavnica Austrougarske, Bohemija iliti Češka isto tako, pa je nekakav red da središnju komemoraciju glede Holokausta imamo u austrijskom logoru Mathausen.

Židovi traže potpunu restituciju. Hrvatsku je 2016. u ovo doba godine posjetio Nicholas Dean, kao američki izaslanik za Holokaust. Tražio je da se glede židovske imovine u Hrvatskoj pravo nasljedstva proširi i na one koji nisu u prvom nasljednom redu. Vlada RH obećala je puno, nije provela ništa, pa je ove godine stigao novi američki izaslanik za Holokaust, Thomas Yazdgerdi, osoba velikog diplomatskog iskustva.



“Zadovoljni smo, ne samo toplim dočekom, nego i konkretnim stvarima koje će se napraviti do kraja godine kad je riječ o restituciji” – izjavio je Nicholas Dean 2016. Durkheim bi rekao da je sloboda plod regulacije. Na stranu lijepa obećanja hrvatskih zgubidana, u životnoj praksi nije se ništa promijenilo. Tri su razloga za stalno odgađanje restitucije. Prvo, hrvatski dužnosnici su veliki neradnici. Drugo, njihovi su roditelji i djedovi zaposjeli židovske vile. Treće, Hrvatska je inverzna Durkheimovom sustavu – zakoni onemogućavaju društveni konsenzus. Lakše je “očitovati se protiv zločinačkog ustaškog režima”, nego otići svojim starcima – monstrumima, i reći im da je vrijeme za organsku solidarnost, da oteto vrate pravim vlasnicima ili pripadnim zajednicama. Ove nam je godine ponovno stigao američki izaslanik za Holokaust, ovaj put operativno iskusniji Thomas Yazdgerdi. Antife su zaigrali novu igru – pokušali su ga preveslati s reinterpretacijom spašavanja i liječenja Židova u hrvatskim bolnicama za nacističke i fašističke okupacije Lijepe naše – skriveno je da se to događalo pod okriljem Crkve u Hrvata i uz znanje ustaša. Kao, nije tadašnji živući svetac Alojzije Stepinac zbrinjavao Židove na svim razinama, nego je antifašističko bolničko osoblje autonomno provodilo takvu politiku. Eto, kako nas uvjeravaju antife, niti Gestapo nije provalio tu antifa igru. Niti su ustaše imali svoje doušnike u crkvenim redovima! Yazdgerdi nije naivan. Gospodo Hrvati, najprije provedite restituciju, a onda svi možemo glumiti u antifa predstavama. Umjesto da RH konkretno namiri tražitelje odštete, Hrvati u proljeće svake godine slušaju o tome kako su u Lijepoj našoj likvidirali 4/5 Židova. Tko je Židove smaknuo i koliko njih, to je davno trebalo istražiti, to možemo obaviti u vremenima koja dolaze, a danas imamo obvezu provesti potpunu restituciju za Židove, čime stvaramo uvjete i dobru klimu za objektivan znanstveni rad glede žrtava i njihovog broja. Dokumentacija restitucije poslužit će za verificiranje znanstvenih istraživanja, i obrnuto, ozbiljna znanstvena istraživanja poslužit će za pravednu restituciju.

Židovi su na Balkanu žrtve diskriminacije već stotinu godina. Najprije su u prvoj Jugoslaviji bili žrtve velikosrpske diskriminacije. U okvirima konkretnih progona, Židovima su oduzimane manufakture, domovi i nekretnine, a njihove banke su potisnute. U razdoblju njemačke i talijanske okupacije prve Jugoslavije, time i Lijepe naše, ti su se procesi pojačali, da bi nakon Drugog svjetskog rata u drugoj Jugoslaviji partijska i anifa elita proglasila “nacionalizaciju”, pretvorila preživjele Židove u proletere, i ušla u ispražnjene židovske vile.

Nakon raspada druge Jugoslavije, osamostaljenje jugoslavenskih sastavnica poremećeno je s agresijom Srbije na RH i BiH. Komunistički paraziti u židovskim vilama bili su pripadnici Labradora, koji je 50 godina djelovao na planu kompromitiranja hrvatske nacionalne ideje i na prelijevanju nacističke i fašističke odgovornosti za Holokaust na Hrvate. Za te je potrebe izmišljen i “genocid Hrvata nad Srbima” u Lijepoj našoj. Nakazno labradorsko (lažno) nacionalno pomirenje po krvnim zrncima dovelo je do nepravde da partijska i udbaška elita zadrži židovske vile u koje je uselila za druge Jugoslavije. Za to su vrijeme branitelji ginuli na ratištima. Labrador je ušao u sve pore hrvatskog državotvornog pokreta, i tako došao u priliku da za protuhrvatske ciljeve koristi hrvatske institucije. Labrador je sustavno minirao židovske svetinje, da tako kod Židova i šire kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Dopustili smo da konkretni počinitelji zločina jednostavno odu kroz lažne postupke razmjene. Glavni labradorovci zadržali su svoje pozicije, time i otete vile, s čime su opstruirali restituciju za Židove. Na sve su načine kompromitirali državu u kojoj su preuzeli sve najviše dužnosti. I još su u zakone RH ugradili uvjet hrvatskog državljanstva za tražitelje restitucijskog poravnanja. A isti labradorovci oduzeli su državljanstvo onim Židovima koji su odselili u Izrael. Dogodilo se da kolege i sove kontroliraju RH od njenog proglašenja, da to s lakoćom obavljaju i danas. Pridržavanjem restitucijskih zahtjeva drže RH u pat poziciji, a tu neprihvatljivu situaciju pomoću okupiranih medija okreću u svoju korist.

Povratak imovine Židovima je naš ekonomski interes. Odgađanje restitucije podsjetilo me na famozni bijeg generala Ante Gotovine. Zemlje koje su Gotovinu skrivale prozivale su RH za to da je Gotovina u bijegu, i na toj matrici trasirale naš ulazak u EU na koljenima. Danas naši neprijatelji kroz pridržavanje restitucije za Židove ruše investicijsku klimu u RH.

Hrvati nikako da shvate da vlasništvo nije samo privilegija i moć, nego i odgovornost. Moramo se konačno suočiti s činjenicom da smo loši gospodari, i da u tome smislu moramo postaviti kvalitetne zakonske mehanizme. Nekretnine u vlasništvu RH propadaju, a nekretnine koje preuzmu Židovi procvjetaju. Umjesto poklanjanja naših banaka, telekomunikacija i energetike, trebali smo provesti restituciju za Židove. Da je RH odmah po svome konstituiranju zauzela pravedniji stav glede restitucije prema Židovima, u zemlju bi se mnogi Židovi vratili, s njima i njihov kapital, njihove sposobnosti upravljanja, kao i njihova moć lobiranja za zemlju u kojoj bi živjeli oni i njihovi potomci. Židovi su intelektulano jedna od najsnažnijih nacija u svijetu, pa je povratak nekog Židova u Lijepu našu dobitak na svim razinama. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu na planu rušenja barbarske monarhije. Na čelo Ustaškog pokreta došli su Hrvati oženjeni s Židovkama. A onda je u vrijeme već poodmaklog Holokausta za Židove došao šok zbog hrvatske pogreške koja je i meni osobno “židovski” neshvatljiva – pristajanje na “Nezavisnu” pod okriljem njemačkih nacista i talijanskih fašista. Ipak, ustaše su za Židove u to vrijeme bili najbolja opcija u Lijepoj našoj. Ustaški pokret i Crkva u Hrvata spasili su mnoge Židove, ustaše su donijeli ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone. S druge strane, ustaše su morali zaštiti Židove posve otvoreno. Tu počinje odgovornost samog Ante Pavelića, koji je morao za Židove u Lijepoj našoj tražiti izuzeće od rasnih zakona i progona, uz rizik da bude smijenjen. To je ta zajednička trauma Židova i Hrvata. Tu izranja duševna bol koja Hrvate ispunjava zbog propuštene povijesne šanse da se civilizacijski potvrde. I još smo i jedni i drugi imali sreću da je tada Crkvu u Hrvata vodio već tada živući svetac Alojzije Stepinac. Komunjarsko i udbaško potiskivanje i pljačka Židova kao klasnog neprijatelja nije krivnja Hrvata, ali su Hrvati odgovorni što su s takvim vandalima gradili modernu RH, ostavljajući parazite u otetim vilama i na zaposjednutim društvenim funkcijama. Pomirenje Hrvata po krvnim zrncima nije spasilo Hrvatsku od većih žrtava u Domovinskom ratu, kako nam labradorovci podmeću, nego je otvorilo prostor gušenju hrvatske nacionalne ideje i fizičkom zatiranju hrvatske nacije.

Kako kvalitetno riješiti restituciju za Židove? Jednostavno! Sve što je bilo židovsko, a od Židova nije prodano ili poklonjeno nekome drugome, treba ponovno postati vlasništvo pravnih slijednika, a ostalu židovsku imovinu vlasnički prenijeti na pripadnu židovsku zajednicu ili općinu.

(A) Taj proces nije dovoljno vratiti na 1941. godinu, nego još dalje, na 1918. godinu, kada je formirana prva Jugoslavija, utemeljena na rasnom konceptu Južnih Slavena, pod srpskom dominacijom. Prvu Jugoslaviju označio je snažan antijudaizam, koji je strukturama te prve velikosrpske okupacije olakšao pristupanje paktu s Hitlerom. Razbuktali fašizam prve Jugoslavije vrebao je Solun.

(B) U razdoblju 1941-45. imali smo njemačku i talijansku okupaciju, dio Holokausta počinjenog na prostoru Lijepe naše, pa u tome smislu treba provesti tri pravca restitucije: (1) Povratak imovine bilo sljednicima, bilo pripadnim židovskim zajednicama. (2) Direktna odšteta Njemačke stradalim Židovima, njihovim potomcima ili pripadnim zajednicama. Takva odšteta treba obuhvatiti i uništene židovske nekretnine, pa i one koje su 1941-45. uništili četnici i partizani – njemački nacisti preuzeli su takvu odgovornost sa samom okupacijom. (3) Ista odšteta Italije, uključujući talijansku odgovornost za talijanske zone okupacije.

(C) Za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega, sovjetska agentura, partizani i komunjare provodili su progon Židova kao klasnog neprijatelja. Komunistička “nacionalizacija” u drugoj Jugoslaviji pretvorila je Židove u proletere. Komunjarski predatori iskoritili su ideološke okvire za privatno zaposjedanje “nacionaliziranih” rezidencija. (1) Odštetu za Židove ubijene od strane četnika i partizana treba proširiti s Nijemaca i Talijana na imovinu druge Jugoslavije – inozemna imovina i tome slično. (2) Komunjarsku i udbašku elitu jednostavno treba iseliti iz židovskih vila – neka budu sretni da im ne naplatimo stanarinu i održavanje. Ovdje treba naglasiti da nam i dalje sve kroje osobe koje su 1990. trebale postati beskućnici, kakvi su 1945. ušli u podjelu plijena. (3) Povratak Židovima ili židovskim zajednicama obiteljskih kuća i stambenih zgrada koje su bile u židovskom vlasništvu.

Thomas Yazdgerdi

NEKA SE SVATKO POKAJE ZA SVOJE GRIJEHE

Deset prioriteta u svezi Holokausta

(1) Provesti potpunu restituciju za Židove, one koji su na prostoru Lijepe naše na bilo koji način ubijeni ili podvrgnuti Holokaustu. Za svakoga tko je bilo kako uzeo u svoj posjed neku židovsku vilu ili drugu nekretninu, treba istražiti kako se to dogodilo i ima li u tome elemenata za kazneni postupak protiv uljeza.

(2) Obustaviti jugoslavenske komemoracije u Hrvatskoj, koja je formalno samostalna, i ima svako pravo na svoje nacionalno očitovanje prema Holokaustu. Nijemci bi najvjerojatnije uspostavili radni logor u Jasenovcu i da su nakon travanjske okupacije formalno zadržali Jugoslaviju, ali se Jugoslavija ipak raspala.

(3) Pokrenuti inicijativu za zasebne komemoracije Holokausta u bivšim jugoslavenskim republikama koje su se osamostalile. Neka svaka nacija komemorira Holokaust doma, na stratištima u svojoj zemlji. Adolf Hitler bio je Austrijanac, glavni nacisti bili su Nijemci ili Austrijanci, pa nije prihvatljivo da Njemačka i Austrija arbitriraju u pitanjima Holokausta.

(4) Obustaviti svako germansko, talijansko i srpsko prevaljivanje odgovornosti za Holokaust na Hrvate i Poljake. U talijanske zone okupacije ustašama je bio zabranjen ulazak. Fantomska Nezavisna bila je isprazan crtež želja na zemljopisnoj karti. Židovi šire odgovornost za Holokaust na što više europskih nacija, a takva viktimološka represija podstiče antijudaizam.

(5) Odbaciti srpske mitove o stradanju Srba u Lijepoj našoj na bazi rasnih i sličnih predrasuda. Posve odbaciti srpsku viktimološku represiju za “genocid nad Srbima”, jer se nije dogodio. Srpski pokolj nad Hrvatima Boričevca pokrenut je odmah po objavi “Nezavisne”. Židovi su u Srbiji pobijeni u logorima smrti još prije uspostave Radnog logora Jasenovac.

(6) Naglasiti svetačku ulogu blaženog Alojzija Stepinca i Crkve u Hrvata za vrijeme njemačke i talijanske okupacije. Ne može se liječnička skrb za Židove u nekoj crkvenoj bolnici ili ubožnici gledati kao izuzetak – takvu su doktrinu zastupali Stepinac i ostali tadašnji najviši pastiri Crkve u Hrvata.

(7) Provesti znanstveno istraživanje o Holokaustu na prostoru Lijepe naše. Sramotna srpska instalacija u Gradini navodi za Jasenovac ubijenih 500 tisuća Srba, 40 tisuća Roma, 33 tisuće Židova, 127 tisuća antifa i 20 tisuća djece. Javna ustanova SPJ daje značajno manje, ali ipak stotinjak puta uvećane brojke u odnosu na one realne: za 1337 dana djelovanja jasenovačkog kompleksa logora u njemu je umrlo i ubijeno 83.145 osoba.

(8) Odbaciti teze o hrvatskoj i/ili ustaškoj netrpeljivosti prema Romima, odbaciti i obilježavanje Porajmosa u Jasenovcu kao pripadne svjetski središnje komemoracije. Neki su Romi za Drugog svjetskog rata preseljeni u selo Uštica, uzvodno od Gradine, i tamo im se gubi svaki trag.

(9) Provesti preocjenu Ustaškog pokreta, uz odbacivanje promašene sintagme “ustaški režim”. Ustaše su bili tek treća razina vlasti u okupiranoj Lijepoj našoj. U Ustaškom pokretu bilo je Židova, a glavne ustaše bili su židovski zetovi. Ustaše su pod okupacijom za Židove učinili puno, ali ne dovoljno, i tu počinje i završava njihova krivnja.

(10) Vojni pozdrav “Za dom spremni” posve zamijeniti s civilnim i civilizacijski prihvatljivim pozdravom “Za dom”, koji ima tradiciju stoljećima, i najbolje izražava našu okrenutost domu, obitelji i Lijepoj našoj.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI