Sindikati su u pravu – povećanje prosjeka trajanja života ne pomiče dobne granice

0
1107

Povećanje prosjeka trajanja života i povećanje očekivanog trajanja života ne pomiču dobnu granicu radne sposobnosti, odnosno radnog vijeka. Naprotiv, danas se klimavi stariji ljudi čude kako su njihovi roditelji u njihovoj dobi bili zdravi, okretni i razumni. Glede dobnih granica imamo suprotne pojave od onih koje najavljuje financijski kartel. Primjerice, raniji ulazak u pubertet i raniju pojavu starenja. Prosjek trajanja života povećava se u razdoblju mira, pa onda medicinski, zasebno farmaceutski, ali sve to ne produljuje dobnu granicu radne sposobnosti, nego ruši adekvatnost zdravlja za mnoge radne aktivnosti.

Hrvatska je potpuno izokrenuta u odnosu na proklamiranu društvenu formaciju. Nametnuta oligarhija opstruira referendumski institut izravne demokracije, čime potvrđuje da ne postoji niti ona parlamentarna demokracija. Nemoguće je da korupcija prožima sve pore našeg života a ipak zaobiđe izborni sustav. Nastavlja se jezovita mirovinska represija, kakva postoji samo u Hrvata. Kod nas svaka dob nosi svoju kob.

67 je previše

Državna administracija otvoreno je opstruirala referendumske inicijative Narod i Istina, a ovih dana Vlada RH troši naše milijune na reklamne spotove protiv referendumske inicijative sindikata “67 je previše”, koja traži da se dobna granica umirovljenja vrati na 65 godina. “U ovom trenutku naš je cilj skupiti potpise za referendum kako bismo spriječili ovu perverznu i nehumanu odluku Vlade RH. I 65 nije humana mjera, i to je previše. Moja majka je otišla s 55 godina i punim stažom u mirovinu, bila u mirovini 28 godina. 35 godina je trčala, borila se, nakon toga je 28 godina živjela kao čovjek.” – izjavio je Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Hrvatska prihvaća deformiranje znanosti za potrebe financijskog kartela. Posijana je nevjerojatna terminološka zbrka. Banke i njihova osiguravajuća društva dosjetili su se uvesti “demografske” pojmove očekivanog trajanja života i produljivanja života, kao nekakvu zapregu za pomicanje dobne granice radnog vijeka. Na koje se osobe odnosi očekivano trajanje života? Život se ne produljuje, a može se skratiti u svakom trenutku. Rano otkrivanje zloćudnog tumora često sprječava prekidanje života zbog takve bolesti, ali je znastveno pojam produljivanja života ipak nešto drugo – on se odnosi na posve zdrave osobe. Kada bankari i njihovi plaćenici govore o očekivanom trajanju života, to je iluzija, a konkretan podatak je prosjek trajanja života, a niti on nema blage veze s dobnom granicom radnog vijeka, odnosno radnih sposobnosti. Interes banaka i njihovih osiguravajućih društava je da osiguranici u mirovinu idu što kasnije i da u mirovini umru što prije. Imate li vi taj dojam da financijski kartel rastura naše zdravstvo zato da umirovljenici i mirovinski osiguranici očekivano i neočekivano odu što prije? Oni koji su nas opljačkali i kupaju se u našem novcu, ne liječe se u Hrvatskoj.     

Farba nas i Financial Times

Ugledni londonski Financial Times je glasilo krupnog kapitala i na planu te svoje osnovne zadaće farba cijeli svijet. Naravno da glede teme mirovinskog sustava promiče interese osiguravajućih društava, odnosno banaka koje iza njih stoje. S početkom ovog svibnja ove 2019. Financial Times je objavio tekst “Život počinje u šezdesetoj – uspon društva mladih staraca”. FT ignorira demografsku katastrofu u Uniji. Rast relativnog broja starijih u EU nije posljedica produljivanja životnog vijeka, kako to iznosi FT, nego pada nataliteta. Young-Old (mladi starci) ne mogu imati djecu, a naši Old-Young (ostarjeli mladi) ne prave djecu. Mala djeca su mali problem, a velika djeca su veliki problem. FT navodi samo ona mišljenja stručnjaka koja podupiru njegovu tezu. “Mladi starci veoma su aktivni, zdravi i produktivni – potpuno drukčiji u odnosu na starce od prije 30 godina. Svjetska zdravstvena organizacija definira da starost počinje u 65. godini, ali kao gerontolog uglavnom se susrećem sa starim starcima (Old-Old)”- izjavio je Takao Suzuki, profesor gerontologije na tokijskom JF Oberlin Universitetu. “Kada raste očekivani životni vijek, starenje usporava”- pametuje austrijski demograf Sergei Scherbov. Ljudska očekivanja znaju premašiti realne mogućnosti. Scherbov zagovara vezanje dobne granice umirovljenja za očekivano trajanje života. Kao da svoje osobno vozilo parkirate deset metara iznad tla s pretpostavkom da će se tlo za toliko podići. Mišljenja sam da su to budalaštine i dezinformacije za potrebe financijske mafije. Svaki optimizam usporava starenje! BMW je postavio proizvodne linije zaposlenika iznad 50 godina starosti i na njima ustanovio relativni porast produktivnosti za 7%, ali samo na linijama s novom tehnologijom. Zamislite tu nevjerojatnu preobrazbu “mladih staraca” – u automobilima našeg Mate Rimca voze brže! Zar nismo imali slučajeve da adrenalin vlasti umirućeg starkelju preobrazi u športskog prvaka? Jedinka produlji svoj život, a ostali odu ranije. Budite oprezni, veći prosjek trajanja života ustanovljen je samo na našim otocima Premuda, Susak i Silba. Cijeli Susak je biciklistička zona.

Što su to dobne faze u životu neke osobe?

Za potrebe financijskog kartela zlorabe se tri (sumnjiva) pojma: prosjek trajanja života, očekivano trajanje života, i dobna granica radnog vijeka. Suprotno tvrdnjama Financial Timesa i domaćih nadridoktora, svi ti pojmovi i “pokazatelji” ne mogu pomaknuti stvarne dobne granice. Na prosjek trajanja života djeluje i komatozni poremećaj svijesti nekog stradalog nesretnika. Stroži policijski nadzor vožnje zasigurno će djelovati i na prosjek trajanja života, ali ne i na očekivano trajanje života, a napose nema blage veze s dobnom granicom radnog vijeka, odnosno radne sposobnosti. Koliko se zna, nakon što je posao iz svibnja 1945. traljavo obavljen, ipak je kod stotina tisuća naših mladih provedeno neočekivano prekidanje života, pa se nakon toga prosjek trajanja života mogao samo povećati. Za mirovinsku mafiju je povoljan pokazatelj velik broj poginulih branitelja za Domovinskog rata. Mirovine mrtvih prelile su se živima, pa danas antife kukaju kako umirovljeni branitelji imaju jako malo staža. Kvaka je u tome da su naši neprijatelji (svi na našoj grbači) s prijevremenim umirovljenjem branitelja odstranjivali najveće domoljube iz državne administracije, javnih poduzeća i društvenih institucija, s onih funkcija koje preuzima svaka pobjednička vojska osim hrvatske. Koji prosjek života trebamo promatrati? Onaj koji se odnosi na sve pokojnike, uključujući stradale u različitim nesrećama, ili onaj koji se odnosi samo na one umrle prirodnom smrću, ili samo onaj koji se odnosi na unikate koji su cijeli svoj život uživali puno zdravlje? A odgovor je izvan te dileme – prosjek trajanja života i surogat očekivanog trajanja života glede pravovremenog umirovljenja ne znače baš ništa. Dobni su pomaci prirodni, u ciklusima koji su na svoj način kozmički determinirani. Kada se pomjeri nešto dobno određeno, slijedi panika, nikakvo zadovoljstvo. Jeli se pomakao magnetni pol? Jeli došlo do pomjeranja putanje Zemlje oko Sunca ili se na površini Sunca pojavila ogromna protuberanca? Koliko djeluje globalno zatopljenje? Jesmo li okupirani a naša vojska i naši mladi izvedeni na stratišta? Jeli Marko Pavić počeo misliti svojom glavom? Znate, djeca se rađaju 9 mjeseci nakon oplodnje zametka, a svako odstupanje može završiti tragično. Suprotno predrasudama Pavića i ekipe, imamo raniji ulazak u pubertet naših mladih i njihove Mladeži, koja je već u osnovnoj školi radno sposobna za najviše dužnosti. Imamo zabrinjavajući raniji početak starenja “zrelijih”osoba. Histeričan način života, rada, i “relaksacije”, uzrok je mnogih degenerativnih bolesti mozga i drugih dijelova organizma. Ako uzmemo u obzir sve brže gašenje radnih sposobnosti, dobna granica radnog vijeka se smanjuje, a dobnu granicu za umirovljenje ne treba povisiti na 67 godina, nego smanjiti na 60 godina. Čemu sva ta strka? Zna se koliko sam izdvojio u mirovinske fondove, i na taj novac imam svako pravo bilo kada. To nije potisnuto kroz prihvatljiv društveni ugovor, nego kroz kriminalnu zloporabu vlasti   

Drugi mirovinski stup kreiran je za porobljivanje slabijih ekonomija

Valdis Dombrovskis, potpredsjednik Europske komisije za euro i socijalni dijalog, kao premijer Latvije 2009-13. spustio je doprinos za privatni mirovinski stup s 8% na 2%, a povećao doprinos za državni s 12% na 18%. Isti Dombrovskis hvali činjenicu da se kod nas (u krizi!) privatni Drugi mirovinski stup održao na 5% obveznog izdvajanja iz bruto plaće. Ono što vidi kao smrt za svoju zemlju, Dombrovskis drugima preporuča – to je obrazac ponašanja nacija u EU. Nesreća susjeda je prilika za pomjeranje međe ili granice. Mađarska, Poljska, Slovačka i Rumunjska ukinule su privatan mirovinski stup kao obvezan, dok su Latvija i Litva u vremenima krize smanjile pripadne doprinose. Slovenija i Češka nisu uvodile privatan i obvezan mirovinski stup smatrajući ga lošim i nametnutim od Svjetske banke. U Hrvatskoj je uspostavljen nakaradan mirovinski model s privatnim i obveznim mirovinskim stupom, u koji već 15 godina uplaćujemo 5% iz bruto plaće, bez ikakvog povrata osiguranicima ili umirovljenicima. U mirovinskom sustavu, odnosno u državnom Prvom stupu, onome koji je za tih 15 godina u cjelosti podmirivao sve mirovine, tako je nastala nova financijska crna rupa, početno na razini 5-6 milijardi kuna godišnje, odnosno 8-9 milijardi s kamatama, da bi nekim zakulisnim igrama godišnje nestajalo trostruko: 17-18 milijardi kuna. Time je kreirana provalija na razini ukupnih uplata u državni Prvi stup. Reprogramiranje “mirovinskih” dugova ne može toliko koštati. Premijer i ministri su neznalice, ne mogu to dokučiti niti razjasniti, pa poslušno slijede diktat stranih banaka i njihovih osiguravajućih društava – bez njihove podrške Plenković i ekipa gube vlast. Što se dogodilo Zoranu Milanoviću nakon konverzije švicaraca? Morao je prepustiti vlast onima koji su branili interes banaka. Milanoviću su usta bila puna antifašizma, otvorio je prostor Staziću, Matiću, Ostojiću, Glavaševiću, Kotromanoviću, Jovanoviću, i sličnim likovima, ali to nije bilo dovoljno – morao je napustiti vodeću poziciju u državi i u stranci. Kako će na njegovu kandidaturu za predsjednika RH reagirati banke? One iste banke koje Paviću i Plenkoviću ne dopuštaju dekonstrukciju privatnog i obveznog mirovinskog stupa, koju je prije godina dana Pavić najavio, pa se isti dan ugrizao za jezik, nakon što su stigli telefonski prozivi od stvarnih gospodara RH.   

Kvaka 22,5

U svim novijim analizama svaka četvrta i peta riječ su očekivanje i održivost. Dugih 15 godina mirovine smo usklađivali prema smanjenom izdvajanju 15% iz bruto plaća u državni Prvi stup, u odnosu na prethodnih 20%, pa je za one umirovljene samo na temelju državnog stupa uveden (odštetni) proračunski dodatak 27% na mirovinu. Za skrivanje proizvedenog kolapsa državnog fonda, taj je dodatak prezentiran kao tranzicijski u smislu prelaska na izračun mirovine na temelju cijelog radnog staža. Taj dodatak trebao je sjesti, ali zasebno, da se ne spaja s odštetom za smanjeno punjenje državnog stupa. Privatan Drugi stup ostao je obvezan, a pripadni mirovinski sustav proglašen je održivim – ima se. Pravdalo se to i kroz činjenicu da će u budućnosti manje djelovati izračun mirovine na temelju ukupnog radnog staža. Igrala je i obmana “očekivanog većeg prihoda privatnih fondova drugog stupa” – financijska mafija zasipala je Javnost s lažima kako će osiguravajuća društva pametno investirati u korist osiguranika, i da će privatni fondovi tako budućim umirovljenicima na temelju oba obvezna stupa donijeti povećanje mirovine više od 27% posto, koliko je iz proračuna dodijeljenjo “nesretnicima” izvan privatnih mirovinskih fondova. Kad tamo, neki su fondovi Drugog stupa poslovali s gubitkom. Samo na usluge osiguravajućih društava u 10 godina otišlo je naših 4 milijarde kuna. Paraziti su živjeli raskošno, kraljevski. Financijski kartel plaćao je ugledne analitičare da uvjere naciju kako je naš mirovinski sustav spas za zemlju i umirovljenike. Vlada je takve uzimala za savjetnike. A onda su se pješaci i biciklisti zapitali od kuda svi ti silni najskuplji terenci u zemlji zakržljale ekonomije? Koliko smo takvih platili iz mirovinskih fondova? Prošle godine saznali smo tužnu istinu: fondove Drugog stupa ugrozilo je nekoliko prijevremenih umirovljena u režimu oba obvezna mirovinska stupa. Pavić i Plenković, pametni kakvi jesu, mirno su objedovali, blagovali najbolje vino, malo odrijemali, i nakon toga hladno uveli mirovinski dodatak 22,5% za sve buduće umirovljenike – petinu svih budućih mirovina činit će proračunski dodatak. Dobro, a tko će namicati taj novac? Sve do kraja svijeta ili do kraja Hrvatske. A da, oprostite mi na takvom pitanju – zadaća stranih namjesnika je da Lijepa naša prestane biti hrvatski nacionalni prostor. Time su Plenković, Pavić, i ekipa, ispod stola bankarima prepustili naše novce, i tako ostavili poruku bankama i njihovim osiguravajućim društvima da će naš proračun namirivati bankarske obveze, a banke i njihova osiguravajuća društva mogu zadržati ili profućkati sve što smo uplatili i što ćemo uplatiti u budućnosti. Pavić plaši narod da će dobna granica umirovljenja nakon 65 godina koštati proračun do 2040. oko 45 milijardi kuna više, u odnosu na sustav s dobnom granicom 67, a samo mjera 22,5% za sve buduće umirovljenike odnijet će nam 450 milijardi u kraćem razdoblju, da ne objašnjavam na koji će se iznos takvo zaduživanje povećati, s reprogramiranjem dugova ili s ugovorenim kamatama. Zar smo zaista morali rasteretiti banke i opteretiti svoje potomke s petinom mirovine iz proračuna, iako će naši potomci u mirovinske fondove i dalje izdvajati petinu bruto plaće? Time je naše izdvajanje za mirovine praktično povišeno na 24-25%, odnosno na četvrtinu bruto plaće. Radni ljudi dobivat će kao krajnji neto samo trećinu svoje bruto plaće, a trend je potpuna inverzija – da dobiju kao krajnji neto samo petinu bruto plaće, koliko se izdavajalo u mirovinske fondove! Javnost i osiguranici imaju svako pravo na informaciju da privatni mirovinski fondovi Drugog stupa mogu lako krahirati. Njihova je imovina većinom u državnim obveznicama. Nađe se i nešto dionica, ali uglavnom kroz proces prevaljivanja loših portfelja banaka na mirovinske fondove. U slučaju nove krize ili produljivanja ove postojeće, obveznice u posjedu mirovinskih fondova brzo će gubiti svoju vrijednost, poput dionica Agrokora. Ekonomije koje su ukinule privatni Drugi stup kao obvezan ili su provele njegovu dekonstrukciju, rasle su po stopama oko 4%.

 

Loading...