Religija novog vremena

0
939
wikimedia

Kontrola vlasti i modela vladanja pod svaku cijenu, postaje nova europska i hrvatska politička paradigma, a protivnici apsolutne ideje kontrole svega, niža vrsta koju se može vrijeđati, a po potrebi i fizički poučiti potrebnom vladanju i uvažavanju njihove programirane nedodirljivosti, bez obzira na njihovu jasno vidljivu osrednjost, anacionalno djelovanje, osobnu frustraciju pri negiranju njihove nedodirljivosti i izbor kadrova koji mogu funkcionirati u izvršnoj vlasti samo pognute glave, spuštena pogleda i udivljenog postupanja prema svojim novim božanstvima

Politički idealizam i vjerovanja mladih u izvjesnu i sigurnu budućnost, polako i sigurno u Hrvatskoj postaju relikti prošlosti i isklinjavaju u naletu nove političko-diplomatske kaste kojoj ideologija, identitet, tradicijska prošlost, civilizacijske hrvatske vrijednosti i slične atribucije, gotovo ništa ne znače, a želje, nade i vjerovanja hrvatske mladosti još i manje. Pravila, dogovori, obećanja, programi, prethodna djelovanja, odgovornost, hrvatske potrebe, vrijednost pojedinaca, izborni rezultati i tradicijsko političko djelovanje i postupanje, jednostavno je pometeno u programiranom europskom i hrvatskom obrascu pokoravanja i nametanja stabilnosti, sigurnosti i materijalno-financijske zbrinutosti podaničke vladajuće kaste u nejasnom svjetonazorskom miksu političkog udruživanja.

Kontrola vlasti i modela vladanja pod svaku cijenu, postaje nova europska i hrvatska politička paradigma, a protivnici apsolutne ideje kontrole svega, niža vrsta koju se može vrijeđati, a po potrebi i fizički poučiti potrebnom vladanju i uvažavanju njihove programirane nedodirljivosti, bez obzira na njihovu jasno vidljivu osrednjost, anacionalno djelovanje, osobnu frustraciju pri negiranju njihove nedodirljivosti i izbor kadrova koji mogu funkcionirati u izvršnoj vlasti samo pognute glave, spuštena pogleda i udivljenog postupanja prema svojim novim božanstvima.

Loading...

Religija novog vremena i kultna mistifikacija političke determinacije vladanja i formiranja nedodirljivosti naspram naroda, populusa, birača, mladosti, potrebnih promjena i u konačnici protiv objektivno najvažnije hrvatske problematike – demografske. Za koju postaju najodgovorniji i za koju im je uvijek teško priznati važnost, značenje u budućnosti i vlastitu nezainteresiranost.

Nedodirljivost

Apsolutno vladanje zemljom, strankom i javnim prostorom, ipak ti ne donosi osobno zadovoljstvo, a spoznaja kako zemlju napuštaju mladi i obrazovani nikad ti ne može biti potvrda uspješnosti koliko god ti uslužno novinarstvo, nalik starom zanatu,  stoji na raspolaganju. Vladati zemljom koja izumire, nestaje, iseljava i prolazi klasični demografski slom i pritom prikazivati uspješnost, zadovoljstvo vladanjem i uvjeravati s visine u ispravnost postupanja, moguće je i upravo se u Hrvatskoj provodi, ali zato moraš izaći iz demokratskih okvira, napustiti hrvatske ključne interese i pribjegavati vrijeđanju, fizičkim prijetnjama i javnom otklonu od hrvatskih potreba političkog partnera i javnih novinarskih usluga. Što u modelu ovakvog vladanja nije niti teško, niti posebno problematično, jer se negacija hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskog dostojanstva apsolutno uklapa u model i još je k tome glavna potvrda i poluga ostanka na vlasti i zadovoljavanja političkih partnera.

Forsirana nedodirljivost ukupnog postupanja, izbora kadrova, partnerskog djelovanja i apsolutno neprimjećivanje rezultata takvog političko-diplomatskog pritiska na „nesistemsku” populaciju, osim u konačnici velikog osobnog nezadovoljstva provoditelja (što je manje bitno ili uopće nebitno), rezultira iseljavanjem, velikom podjelom u hrvatskom društvu i nepovjerenjem u politički sustav koji upravlja zemljom. Svatko iole racionalan shvaća kako je to za hrvatsku budućnost pogubno, kako uspostavljeni sustav apsolutne kontrole svega, ne može dugo trajati i kako se politički elitizam ponajmanje može primjenjivati i koristiti u Hrvatskoj. I umjesto razumijevanja i prihvaćanja benevolentnih savjeta i prijedloga, upravo osrednji i upitno pismeni stranački poslušni kadrovi, kao temeljna mreža elitističkog sustava, produžavaju agoniju i podižu u okruženju klanjanjem elitističku svijest do božanske nedodirljivosti. Poput kraljevskog umišljaja.

Odlazak

Stereotipi o iseljavanju u hrvatskom se novovalnom slučaju moraju promijeniti i ovo više nije iseljavanje zbog dominantno ekonomsko-financijskih razloga, niti je iseljavanje pod neprijateljskim političkim ili vojnim pritiskom zbog kontrole hrvatskog prostora i njegovih potencijala, te strateških točaka i koridora, već se ono događa u okviru djelovanja formalno hrvatske vlasti. Istina, partnerski su odnosi te nove, formalno hrvatske vlasti, s istim podržavajućim predstavnicima agresorske koncepcije pokoravanja Hrvatske s početka devedesetih prošlog stoljeća, poprilično idilični i u svim osnovnim dogovorima i stavovima nasuprot mišljenju većinske populacije.

Između idiličnog partnerskog odnosa s vječno nezadovoljnim, ugroženim i remetilačkim predstavnicima uvijek iste manjinske zajednice i nacionalne razvojne koncepcije i objektivno potrebne demografske revitalizacije, novi hrvatski elitizam uvijek bira istog partnera. Pritom su im posljedice demografskog nestanka na budućnost, temeljne sustave u državi i domovinsku sigurnost apsolutno  nebitne. Kakav je to onda odlazak? Slučajan, nastavak hrvatske iseljeničke tradicije, planski, europski uvjetovan ili samo usputni proces koji se događa i drugima, svugdje oko nas i potpuno je normalan, očekivan i razumljiv? Europski bi stabilizatori i elitistički sljedbenici, naravno, utvrdili očekivan, a stručno-znanstveni bi odgovor bio svjestan, planski i sukladan interesima partnerskih odnosa u recentnoj političkoj garnituri i europskih potreba za radnom snagom, mladošću, besplatnim obrazovanjem i idealnom imigracijom koja bez posebnih poteškoća prihvaća vrijednosti nove sredine.

Istraživanje

Istraživanja javnog mnijenja provedena krajem 2018. godine, definitivno su potvrdila važnost demografske problematike za budući društveni i ekonomski razvoj Hrvatske, učestalost razmišljanja o odlasku izvan Hrvatske zaposlenih i nezaposlenih i prevladavajuće razloge napuštanja Hrvatske u okviru istraživanja i definiranja strategije demografskog razvoja Grada Zagreba. Ozbiljnost pristupa, relevantnost upitnika i reprezentativnost uzorka prema ukupnoj hrvatskoj populaciji, ne dovode više niti malo u pitanje stavove mladih o odlasku, kao niti glavne razloge silnog napuštanja zemlje u ovakvoj idiličnoj političkoj partnerskoj vezi, koja je svjesno, planski i čvrsto stisnula hrvatsko društvo. Odgovori o važnosti demografske problematike su gotovo funkcionalni (Tab. 1. – 84,4% ispitanika reprezentativnog uzorka misli kako su važni i veoma važni, a samo 6,3% kako su posve nevažni i nevažni), a o odlasku razmišlja ili povremeno razmišlja 71,6% ispitanika, najviše njih zaposlenih na određeno, čak 49,2% (Tab. 2.). Grad Zagreb ponovo pokazuje kakav bi pristup trebao biti u cijeloj državi.

 

Tab. 1. Važnost demografske problematike prema stavovima na reprezentativnom uzorku stanovnika Grada Zagreba 2018. godine.

Pitanje  Ponuđeni odgovori UKUPNO Spol
M Ž
Koliko su, prema vašem mišljenju, demografski problemi VAŽNI za budući društveni i ekonomski razvoj Hrvatske? Posve su nevažni 3,6 3,8 3,5
Nevažni su 2,7 3,2 2,2
Važni su 33,0 32,7 33,2
Veoma su važni 51,4 51,7 51,1
Ne znam/ne mogu procijeniti 9,3 8,6 10,0
 Ukupno % 100,0 49,8 50,2
N 1 300 648 652

Izvor: Anketa 2018.

 

Tab. 2. Namjera iseljavanja iz RH stanovništva prema izjavama zaposlenih i nezaposlenih ispitanika na uzorku stanovništva Grada Zagreba 2018. godine.

Kategorija  Ponuđeni odgovori UKUPNO Namjeri iseljavanja iz RH
Ne razmišlja Ponekad razmišlja Razmišlja
Zaposlenost   Nezaposlen 21,4 29,4 16,5 23,1
Zaposlen privremeno 11,4 10,0 11,4 12,9
Zaposlen na određeno 11,4 11,7 11,0 11,8
Zaposlen na neodređeno 49,2 42,3 54,4 46,0
Studij i drugo 6,6 6,7 6,8 6,2
Ukupno   % 100,0 23,9 48,2 27,9
N 1300 311 626 363

Izvor: Anketa 2018.

Svakako su najzanimljiviji odgovori reprezentativne populacije o razlozima napuštanja zemlje koji najbolje oslikavaju razmišljanja o recentnom političkom partnerstvu i njegovom smjeru, načinu vođenja države i povjerenju koje se stvara u hrvatskom društvu. Prevladavajući je odgovor na pitanje o razlozima zbog kojih se razmišlja o napuštanju Hrvatske, vezan za korupciju, nepotizam i gospodarski kriminal, a tako razmišlja čak 43,9% od onih koji razmišljaju (Tab. 3.).

Ostali su razlozi po učestalosti odgovora: Jer sam uvjeren/a da je to bolje za budućnost moje djece 32,8%; Jer smatram da imam prenisku plaću 30,4%; Zbog nesposobnosti političkih elita u Republici Hrvatskoj 28,6%; Zbog nepovoljnog općeg stanja u gospodarstvu 26,2%; Jer ne vjerujem da ovdje mogu ostvariti svoje osobne potencijale 25,2%; Zbog pravne nesigurnosti i nefunkcioniranja institucija 23,9% itd., itd.  Signifikantnost odgovora s općim nepovoljnim stanjem u društvu i gospodarstvu jasno je vidljiva i ukupna je slika Hrvatske sušta suprotnost elitističkom osjećaju vladanja…

Tab. 3. Razmišljanje o iseljavanju iz RH prema anketi 2018. godine.

Ako ste razmišljali ili planirate iseljavanje iz RH, koji su mogući razlozi? 
    UKUPNO
Zbog korupcije, nepotizma i gospodarskog kriminala u RH   Ne 56,1
Da 43,9
Ukupno   % 100,0
N 989

Izvor: Anketa 2018.

Skeptici će uvijek reći, predložite nešto i ne navodite samo razorne parametre naše demografske stvarnosti, a mi ćemo odgovoriti po stoti put samo jedno. Slijedite svoj izborni program kojeg su Vam pisali stručnjaci ili barem Nacionalni program demografskog razvitka kojeg su Vam već 1996. također pisali isti, postavite ljude koji imaju odgovornost i znanje, prihvatite hrvatske nacionalne interese kao primarne i pokažite, konačno, postupcima kako Vam je do hrvatske populacije stalo puno više, nego do zbrinjavanja vlastite i partnerske stranačke.