Razdire nas hrvatska nostalgija za Jugoslavijom

Svatko je zatočenik svog stradanja. Tako se može objasniti i prisutna nostalgija za Jugoslavijom. Ima i svoje opravdane razloge. Juga je bila država, a ova naša Tuga je Lijepa naša i ništa više. Jugoslavija je dobrom Jugoslavenu otvarala sva vrata, a u Hrvatskoj je dobar Hrvat izvrgnut ismijavanju i progonima svih vrsta, u okvirima obrnute diskriminacije. Moramo postaviti novo pravilo da svim obožavateljima Jugoslavije sudimo po jugoslavenskim zakonima, posebno kada dovode u pitanje nacionalne temelje države.

“Vukovar je postao epicentar puzajuće velikosrpske agresije – izjavio je to vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Posebno je prozvao Milorada Pupovca i Srđana Milakovića. Penava je podvio svoj HDZ-ovski rep nakon ribanja od strane Pupovčeva koalicijskog partnera, premijera Andreja Plenković. Penavu je zašamarao i Pupovac: “Kada je krenula mirna reintegracija, Tuđman mi je rekao da ima ljude koji ne žele što i on, a mi Penavu vidimo takvim” – izjavio je Pupovac. A mirna reintegracija nije provedena. Vukovar je nasvoj način reokupran, a vukovarski gradonačelnik Penava ne usudi se ući u Borovo selo.

A da konačno Hrvati preusmjere svoju budućnost?

Američka televizijska serija “The Man in the High Castle” Franka Spotnitza snimljena je po istoimenoj knjizi Philipa K. Dicka iz 1962. U alternativnoj povijesti, Osovina je pobijedila i podijelila SAD na istočni nacistički dio i na zapadni japanski dio. Talijanski imigrant Giuseppe Nazara pokušao je 15. veljače 1933. izvršiti atentat na Franklina D. Roosevelta. Za Rooseveltovog noćnog govora na Floridi, Nazara je ispalio pet hitaca, ali je promašio. U seriji Nazara pogađa Roosevelta i pokreće lančanu reakciju koja završava s njemačkim bacanjem atomske bombe na Washington. U nekoj slijedećoj sezoni te serije saznat ćemo kako se sve to odrazilo na NDH. Jesmo li izbjegli naš Križni put? Odvijaju li se istovremeno različite varijante povijesti? U Hrvatskoj smo nakon raspada druge Jugoslavije morali spriječiti da Udba preuzme državu. Domoljubi su trebali preuzeti vlast, desetak godina pridržati komunizam, da se naje nane našim dušmanima. Hrvatska država danas nasušno treba jugoslavenski tip represije, ali prije takvog parcijalnog obnavljanja Jugoslavije u okvirima RH, Hrvati trebaju preuzeti vlast.

Predivna jugoslavenska represija

Preuzeli smo sve jugoslavensko zlo, uključujući jugoslavensku elitu i jugoslavensko podzemlje na svim razinama, a odbacili sve ono što je u Jugoslaviji bilo dobro. Uništili smo proizvodnju, otvorena je slobodna krađa za sve i svakoga, pokradene su i privatne donacije za obranu zemlje. Upropastili smo relativno zdravo zdravstvo, i otvorili veći prostor uglađenoj farmaceutskoj mafiji. Suspendirali smo nacionalizaciju, za koju Hrvate više nitko nije mogao prozvati. Provedeno je puno toga za potrebe privatizacijske pljačke. Suspendirana je i relativno korisna jugoslavenska sistemska represija protiv svih protivnika države i same nacionalne ideje. Ako ste u Jugoslaviji htjeli postati nedodirljivi, jednostavno ste se deklarirali kao Jugoslaven. Ako ste se u Jugoslaviji izjasnili kao Hrvat, morali ste biti tiho. A ako ste se kao Hrvat izjasnili u današnjoj Hrvatskoj, ako je tako možemo nazvati, dolazite pod udar države i skoro svih društvenih institucija. Jugoslavija je zatvarala i ubijala glavne hrvatske nacionaliste, ali je time i na svaki drugi način takvima pridavala veliki značaj. Možemo reći da je Jugoslavija na svoj način poštivala hrvatske borce za suverenu Hrvatsku. U formalno hrvatskoj državi najveći hrvatski domoljubi smaknuti su pod hitno. Za razliku od Hrvatske, koju natežu i muzu baš svi, Jugoslavija je bila opako hladnoratovsko mladunče, koje je dojilo dvije kučke. Jugoslavija je imala ozbiljnu proizvodnju. Automobil iz Kragujevca koštao je koliko i kolor televizor. U RH smo svu svoju proizvodnju sustavno razgradili, posve suludo, za nekakvo pojeftinjenje u privatizaciji. Kultura i slično tome? To je u Jugoslaviji pospremljeno do kraja. Sve nepodobne knjige jednostavno su spaljene. Hrvatska danas o našem trošku financira sve protuhrvatske projekte, uključujući evidentne krivotvorine. Najbolje u Jugoslaviji, i to je ono zbog čega me muči velika nostalgija za Jugoslavijom: radilo se jako malo i na dragovoljnoj bazi, za potrebe elementarne cirkulacije. Navigavate okolo tiho, kavica u Maksimiru, još jedna na Trgu Republike ili Jelačić placu, kako hoćete, pa onda čaj na Cvjetnom, i kada vam u uho uđe prvi glas o lagodnom radnom mjestu, nazovete svog rodijaka u komitetu ili u partijskom ogranku pripadnog poduzeća. I, eto vas u mirovini s 25 godina. Bolje od mirovine. Svoj topli ured, svoj radni stol, besplatan telefon za sve potrebe, besplatno računalo, software i održavanje, kompjutorska igrica, internet i navigacija, gablec o trošku firme, svega koliko vam paše. Ako bilo što potpisujete, padne i mito. Dok sam se za Juge u godinama prije njenog raspada vozio na posao, najviše me mučila dvojba trebam li u svome uredu istaknuti kalendar s Brigitte Bardot ili onaj s Liv Ullmann. Danas, u hrvatskoj nacionalnoj državi, Hrvati su strano roblje, koje crnči od 8 do 8, a svaki su dan sve više zaduženi. U Jugoslaviji ste s malo discipline i suzdržanosti u izjavama dobijali društveni stan. U RH su novi stanovi na najboljim lokacijama besplatno dodjeljivani najgorim među nama.



Država bez identiteta

Za razliku od današnje nikakve RH, u kojoj nitko ne može zapamtiti glavne državne blagdane, Jugoslavija je slavila sebe na svim razinama. Ona je bila ispunjen proleterski san o slobodi, uspjeli Spartakov ustanak, nastavak Seljačke bune, uspjela Rakovička buna, istovremeno i antifašistička NOB, kao i podvig Radničke obnove, fenomen komunističke industrijalizacije. Početni kult Staljina potisnut je s jačim i sveprisutnim kultom Tita, Vrhovnog komandanta, Maršala Jugoslavije, najvećeg sina južnoslavenskih naroda i prvog i doživotnog predsjednika Jugoslavije, koji je uzdignut do osnivača države. Tita niste mogli prozvati kao diktatora niti na razini diktature proletarijata. Tko početno nije volio druga Tita, s vremenom je to naučio, uz odgovarajuće mjere, sve dok ga ne preplavi stockholmski sindrom. Jugoslavenska policija bila je zakon, a hrvatski policajci suzdržano obavljaju svoje dužnosti u strahu da dovode u red zakonski zaštićenog medvjeda. Ako ste javno posumnjali u bilo koju odrednicu Jugoslavije, išli ste u pržun, iz kojega ste mogli izaći samo kao policijski doušnik. Jeste li prepoznali svu ljepotu jugoslavenskog sistema? Bilo bi krasno da danas sve neprijatelje Hrvatske možemo jednostavno pospremiti na otok Goli. U RH je perfidno obnovljen verbalni delikt u smislu zaštite jugoslavenske bande. Evoluirao je u novi oblik represije pod izgovorom govora mržnje. Posljednjih godina imamo otvorene pokušaje da se krimenom proglasi revizija povijesti, što povijest mora biti. U Jugoslaviji su jednostavno spalili sve stare udžbenike. Udbaši i komunjare zadržali su jugoslavenski odnos prema “ustaškom režimu”, kao i mit o Jasenovcu, nešto reduciran glede broja žrtava, ali s većim brojem dopisane djece. Danas se naš Križni put potiskuje iz naše svijesti uz pomoć prikrivenih nacističkih režima u bivšim nacističkim centralama. RH je takva da žalimo što se druga Jugoslavija raspala, kao što smo u drugoj Jugoslaviji žalili da se raspala prva Jugoslavija. Povijest je pad. Glede mogućih pravaca povijesti ovdje ću spomenuti tri varijante povoljne za Hrvate.

(1) Ukradena komunistička balkanska federacija

Naše živote snažno su odredili egoizmi komunističkih diktatora. Staljin je drugarski ispravno zacrtao balkansku komunističku federaciju s Georgi Dimitrovom na čelu. Kao veliki pragmatik, koji igra na sve varijante raspleta nekog rata ili sličnog djelovanja, Staljin je računao i na komunističku NDH, za slučaj da odrednica podjela na Balkanu ostane civilizacijska granici na Drini. Staljin je pažljivo kreirao i konstruirao Zavnohe, Avnoje i Avnobe, za sve moguće pravce prošlosti i budućnosti. Kolebao je glede velike balkanske federacije, jer bi takva mogla postati dominantna u komunističkom svijetu. Dimitrov je tada bio poznatiji i značajniji od Tita – dugogodišnji šef Kominterne bio je 1933. od nacista optužen za paljenje Reichstaga, dok je Tito bio tamo neki partizančić iz zasjeda na brdovitom Balkanu. Naravno da je balkanska federacija bila bolje rješenje od jugoslavenske federacije, pogotovo što bi onemogućila dominaciju Beograda i Srba. Zasigurno nam ne bi bilo lošije da smo mogli birati ljetovanje na Crnom moru, u Nesebaru ili Pomorju. Kičma cestovnog prometa bila bi Zagreb – Sarajevo – Priština – Sofija – Burgas. Ta bi prometnica odgurnula remetilački Beograd u marginalno željezničko čvorište, daleko ispod značaja Rostova u Sovjetskom Savezu. Republika Srpska nikako se ne bi formirala, na bilo kojoj osnovi. Tito bi se u varijanti balkanske federacije morao povući na razinu republičkog šefa neke od sastavnica. U takvom pregrupiranju komunističkih saveza, vjerojatno bi izostala naša bleiburška tragedija. A da je izostala, nitko ne bi prepoznao zločinački karakter Josipa Broza. Koga bi od nas smetalo što je Tito smaknuo nekog svog partijskog druga? Naša povijest krenula bi novim pozitivnijim pravcem. Tako bi se otvorila mogućnost da Tito u Zagrebu postane nositelj Hrvatskog proljeća. Da bi Bravar postao Veliki brat, morali smo se odreći sna o državi koja bi spajala Jadransko more i Crno more, koja bi bila susjeda Sovjetskom Savezu i Turskoj.

(2) Antifašistička NDH

Imaju li svi ti pravci povijesti svaki svoju inverziju vremena? Da kojim sretnim slučajem možemo zamijeniti RH i Jugoslaviju u njihovim vremenima, sivilo poratne NDH ili RH bilo bi značajno slabije od sivila Jugoslavije kakvog se sjećamo. Obnavljanje propalih saveza ne vodi nikuda. Bilo je više pokušaja obnavljanja Rimskog Carstva, i svi su završili neslavno, a Hrvatima su donijeli veliku nesreću, pa ništa dobro ne možemo očekivati niti od današnje EU. Što bi se događalo na našem prostoru da je Staljin prihvatio raspad prve Jugoslavije kao povijesnu nužnost? U skladu sa savezničkim balansiranjem na Jalti, poslijeratna socijalistička NDH bila bi 75% pod utjecajem Zapada. Ako bi se utjecaj Zapada sveo na 50%, prvi predsjednik NDH najvjerojatnije bi bio Andrija Hebrang, a za vratom bi imao Vladimira Bakarića. Izostala bi bleiburška tragedija i naš Križni put, hrvatska nacija bila bi jača, demografski i u svakom drugom smislu. Poslijeratni hrvatski sigurnjaci ostali bi odani hrvatskoj nacionalnoj ideji. Hrvatska emigracija promatrala bi se strogo na ideološkoj osnovi. Agresija Srbije na drugu NDH? Nema šanse!

(3) Konfederacija Hrvatske, Bosne i Hercegovine

Sve sastavnice druge Jugoslavije redizajnirane su i kao “civilizacijski” odgovor na izmišljeno istrijebljenje Srba od strane hrvatskog “ustaškog režima” – na toj razdjelnici dobili smo unutarnje i vanjske neprijatelje. Staljin je na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega napravio velike pogreške: Gladomor u Ukrajini, Croatocid u Hrvatskoj, sovjetski doprinos Holokaustu u smislu progona klasnog neprijatelja, pomjeranje Poljske na zapad za stotinjak kilometara. Znamo zašto je Tito odbacio ponudu Staljina i Dimitrova, a slično moramo dokučiti zašto je Tuđman odbio ponudu Alije Izetbegovića za uspostavljanjem konfederacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Jeli Tuđman ukinuo Herceg-Bosnu pod pritiskom SAD-a, ili nije podnosio konkurenciju na nacionalnoj razini? Danas je Milorad Dodik korektivni faktor za Aleksandra Vučića u svim pitanjima srpstva.

Država je ili nikakva ili opako zlo

Komunistička Jugoslavija nastala je na zločinu, a višestranačka RH oblikovala se u obrani od agresije. Zlo je uvijek snažnije. RH je ostala ispod razine Jugoslavije. Jednostavno, nema tu veličinu i tu snagu. Nema više Hladnog rata, nema više niti našeg zasebnog puta u bilo koju formaciju. Još od Durkheima uzimamo da podjela rada određuje sve društvene odnose, ali to ne mora biti tako. Srpstvo i svetosavlje ruše sve Durkheimove teze. Kakvu god podjelu rada izgradite ili potrefite, svetosavlje tjera svoje. Svetosavlje ignorira i sve promjene koje donosi vrijeme. Svijet je spoznao da smo pogrešna nacija u Lijepoj našoj, a to možemo osporiti samo ako se uspravimo, uz pokretanje svih represivnih aplikacija njihove obožavane Jugoslavije.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI