Vlada RH je pod diktatom EU izmijenila Zakon o Ini i time značajno oslabila svoju i našu poziciju u najvažnijoj domaćoj strateškoj kompaniji. Izmjenom tog zakona RH gubi pravo stavljanja veta na stjecanje dionica iznad 25% ili 50%, pravo stavljanja veta na poslovne odluke, i pravo prvokupa Ine. S time MOL dobiva mogućnost da postane većinski vlasnik, da Inu preuzme u potpunosti, i da ugasi sisačku rafineriju.
Prisjetimo se “vjerodostojnog premijera Andreja Plenkovića” kada je na Badnjak 2016. godine najavio otkup dionica Ine od mađarskog MOL-a. Nakon dvije godine provodi kopernikanski obrat, i u naše ime odriče nam prava koja smo imali u Ini. Tko se normalan i nekorumpiran odriče prava u kompaniji koju namjerava otkupiti? To se teško može okvalificirati kao nesnalaženje i nesposobnost najviših dužnosnika, to su loše namjere i veleizdaja zemlje u istom pakiranju. Namjerno potkopavanje Lijepe naše kao hrvatske zemlje. Vjerojatno je otkup udjela MOL-a u Ini forsirala Martina Dalić, tadašnja ministrica za gospodarstvo i potpredsjednica Vlade RH, jer nakon što je podnijela ostavku, to više nije opcija. Iz e-mailova grupe Borg vidljivo je kako su borgovci cijelo vrijeme bili uključeni u projekt otkupa dionica Ine kroz prodaju 25% dionica HEP-a. Kada se skupina Borg razotkrila, nakon što je ubrala stotine milijuna na lex Agrokoru, Martina Dalić napustila je Vladu RH, a kampanja za otkupom dionica Ine kroz prodaju HEP-a jednostavno je obustavljena. Kupovina Ine kroz prodaju HEP-a bila bi promašen potez. HEP treba reinvestirati dobit i uložiti u sve proizvodne kapacitete, pa tek onda razmišljati o prodaji.
Licemjerna EU
Zašto su izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji Ine izglasane u ovo vrijeme, i zašto u hitnom postupku? Prisjetimo se da je i kontaminirani lex Agrokor donesen u hitnom postupku. Naime, vladajući kažu da se Zakon o privatizaciji Ine trebao uskladiti s europskom pravnom stečevinom, odnosno da smo izmjene morali donijeti jer bi u protivnom Europska komisija podnijela tužbu Europskom sudu. To je prilično jalovo i prilično sumnjivo obrazloženje. Kod nas se psina provede, a onda se traži izgovor. Naime, paralelno kampanji za otkup MOL-ova udjela u Ini, Europska komisija je u srpnju 2017. donijela Odluku o pokretanju tužbe pred sudom Europske unije zbog povrede članaka 49. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u odnosu na članak 10. Zakona o privatizaciji Ine. Prošla je godina i pol od donošenja odluke EK o podnošenju tužbe Europskom sudu, a sada odjednom imamo hitne promjene. Zašto bi RH prihvatila stavove EK koja smatra da posebna prava RH u Ini mogu odvratiti poslovne subjekte iz drugih država članica od izravnih ili vrijednosnih ulaganja u Inu? Zašto činovnici EK smatraju da RH ne smije imati ekskluzivna prava u Ini? A znamo da je MOL s 25% imao ne samo ekskluzivna prava, nego upravljačka prava nad financijama Ine, sve mimo Zakona o trgovačkim društvima. Zašto tada EK nije pokrenula postupke protiv Mađarske? Nije riječ o datumu našeg ulaska u EU, nego o licemjerju europskih birokrata. Zašto EU ne prisiljava Mađarsku na izručenje Zoltana Hernadija hrvatskom pravosuđu, ako smo dio iste pravne stečevine? Zašto EK pokreće sudske postupke protiv RH zbog vlasničkih / upravljačkih prava RH, kada je MOL ista prava stekao temeljem koruptivnih radnji? Ivo Sanader je pravomoćno osuđen (Ustavni sud vratio je postupak na ponovo suđenje) za primanje mita od 10 milijuna eura za prepuštanje upravljačkih prava MOL-u. Isto tako, puno je primjera gdje država ima kontrolu nad važnim strateškim poduzećima (MOL / Mađarska; Deutsche Bank, Rentenbank, Deutsche Bahn, Deutsche Telekom / Njemačka; Renault / Francuska; OMV / Austrija; i tome slično). Mnogi naši pravni stručnjaci tvrde da bi RH pred Europskim sudom imala snažan adut u činjenici da je MOL stekao upravljačka prava temeljem koruptivnih radnji. Naime, prema dodatku dioničarskog Ugovora iz 2009. godine, mađarski MOL delegira pet od devet članova Nadzornog odbora, i tri od šest članova Uprave, uključujući predsjednika Uprave. Za takve odredbe krivnja ide na Ivu Sanadera. Nemoguće je da se svi ti propusti dogode bez duboke korupcije.
Izmjene Zakona o privatizaciji Ine provedene su poslije susreta Viktora Orbana i Andreja Plenkovića, i nakon pokretanja ponovnog suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, iako je pravomoćno osuđen – Ustavni sud ukinuo je presudu. Čemu tolika servilnost od strane predsjednika Vlade RH? Nakon što je Mađarska blokirala ulazak RH u OECD, a može blokirati i ulazak u Schengen. Vrijeme će pokazati jeli pao dogovor da Mađarska odustane od blokada, a da zauzvrat RH izmjeni Zakon o privatizaciji Ine. Ako se to potvrdi, onda je to trgovina s nacionalnim interesima. Također, mnogi upozoravaju da nije trebalo izmijeniti sporni zakon dok RH vodi arbitražni spor s MOL-om, odnosno da to slabi poziciju RH.
Gubitak veta na stjecanje vlasništva
Zakonom o privatizaciji Ine iz 2002. RH je imala pravo blokirati stjecanje dionica većih od 10% u temeljnom kapitalu INA d.d. , odnosno bez odobrenja RH mađarski MOL nije mogao postati većinski vlasnik 51%, s čime bi u potpunosti preuzeo kompaniju. Valja podsjetiti kako mađarski MOL ima udio od 49,08% u vlasništvu Ine, RH posjeduje 44,84%, dok ostali institucionalni i privatni ulagači imaju 6,08%. Mnogi pretpostavljaju da dio ostatka od 6,08% posjeduje MOL ili osobe bliske MOL-u, preko skrbničkih računa. Izmjenom zakona, gore navedena odredba se promijenila i RH više nema zakonsku mogućnost staviti veto ako MOL stekne više od 50% dionica Ine s pravom glasa. Naime izmjenama zakona, stjecatelj dionica s kojima isti prelazi prag od 25% ili 50% dionica Ine s pravom glasa mora obavijesti ministra energetike i dostaviti istome dugoročni plan upravljanja i poslovanja Inom (čl. 10. st. 1. Zakona). Vlada RH može uskratiti suglasnost za stjecanje dionica ako ocijeni da bi takve radnje (uzimajući u obzir st. 13. čl. 10. Zakona) predstavljale ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti i iznimnu opasnost od ozbiljne štete za javnu sigurnost na način da bi ugrozio sigurnu, pouzdanu i redovitu opskrbu energijom, kao i zaštitu sigurnosti infrastrukture za opskrbu energijom, a sve u skladu s člankom 65. Ugovora o Europskoj uniji (čl. 10. st. 7.). Nadalje, ako bi Vlada RH uskratila suglasnot i/ili povukla suglasnost, isto mora biti utemeljeno na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima kao što su povezanost stjecatelja i trećih zemalja koje ne priznaju demokratska načela i vladavinu prava, povezanost s terorističkim skupinama, ili ako je stjecatelj osuđen za gospodarski kriminal. Znači jedino u slučaju ako bi stjecatelj ugrozio sigurnu, pouzdanu i redovitu opskrbu energijom ili sigurnost infrastrukture za opskrbu energije, RH može oduzeti suglasnost stjecatelju i zahtijevati otkup dionica. Ako stjecatelj to ne prihvati, o tome odlučuje sud. Pravo stavljanja veta RH na većinski paket vlasništva u Ini je marginaliziran, isto se može dogoditi ako je ugrožena opskrba energentima ili ako je stjecatelj iz trećih zemalja s kojima je Europska unija u strateškom naguravanju (primjerice, Rusija). Kada bi MOL stekao više od 50% dionica Ine, niti jedan od navedenih kriterija nema utemeljenja, jer MOL bi zasigurno redovito opskrbljivao RH energentima, dolazi iz zemlje EU, nije povezan s terorizmom, niti su osuđeni za gospodarski kriminal, odnosno Vlada RH ne bi mogla uskratiti suglasnost za stjecanje dionica s kojima bi udio MOL-a u vlasništvu Ine prešao prag od 50%.
Gubitak veta na poslovne odluke
Druga bitna stvar koja se mijenja s izmjenama Zakona o privatizaciji Ine je ta što RH nema više mogućnosti za stopiranje poslovnih odluka na našu štetu. Primjerice, na gašenje sisačke rafinerije. Kao što sam prethodno naveo, RH može stopirati bitne poslovne odluke, odnosno one koje ozbiljno ugrožavaju sigurnost opskrbe energijom, kao i sigurnost infrastrukture za opskrbu energijom. Ali, o svemu tome odlučuje sudstvo, i o privremenoj zabrani i o tužbi, što smanjuje upliv ostatka hrvatske državne administracije. U konkretnom slučaju, kada Ina zatvori sisačku rafineriju, Vlada RH neće imati pravo na stopiranje takve odluke – s zatvaranjem sisačke rafinerije neće se dovesti u pitanje sigurnost opskrbe energijom, kao niti sigurnost infrastrukture za opskrbu energijom. Kada bi Vlada RH donijela takvu odluku, arbitriralo bi sudstvo. Treće, RH gubi pravo prvokupa dionica Ine, a time naš veliki partner gubi mogućnost širenja svoje mreže. Kako to Plenković namjerava učiniti LNG terminal na Krku funkcionalnim uz potpuno preuzimanje Ine od strane Mađara? Jasno je da Viktor Orban vodi dvostruku igru, i da je MOL dobio arbitražu zbog tajnih uglavljenja Mađarske i SAD-a. Moje je mišljenje da je Plenković pogriješio, i da ga više ne može spasiti niti image poslušnog američkog cucka.
Gašenje sisačke rafinerije
Ako nove strateške odnose nameće LNG terminal na Krku, onda je za američki interes zatvaranje sisačke rafinerije sporedna priča, ali za nas to nije. Dakle, nakon izmjena Zakona o privatizaciji Ine i dominacije mađarskih i američkih interesa, RH neće moći obraniti sisačku rafineriju od zatvaranja, što će biti pogubno za Sisak i okolicu. Kada se gasi određena proizvodnja, gasi se i gomila kooperanata naslonjenih na nju, smanjuje se cjelokupni output industrijske proizvodnje, a dokida se i tradicija naftnih stručnjaka i naftnih i plinarskih specijalista u sisačkoj regiji. Nakon gušenja metalske struke, dolaze na udar i druge zahtjevne struke u Sisku i okolici. Našu željeznu Sisciu pretvaraju u ispašu. Dok MOL ulaže u rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, u RH iste gasi. Nažalost, naši vladajući to ne razumiju, pa lupetaju da su rafinerije nerentabilne. S time pokazuju da ih nije briga niti za domaću proizvodnju, niti za struku, niti za radna mjesta, niti za demografsku obnovu i energetsku neovisnost RH, niti za strukturu naše ekonomije. Ministar Ćorić reče da sisačka rafinerija nije isplativa. Na temelju kojih projekcija je to zaključio? Na temelju MOL-ovih projekcija i MOL-ovog ulaganja u rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj? Gledano iz perspektive MOL-a, sisačka rafinerija nije isplativa, jer rafinerija radi ispod kapaciteta, ali kako da bude profitabilna ako radi ispod kapaciteta? Koji je to pogon na svijetu profitabilan ako radi ispod kapaciteta? A svi znamo da sisačka rafinerija može raditi punim kapacitetom. Trebamo pitati MOL i Mađare rade li ispod kapaciteta rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. Zašto se ne ulaže u naftna nalazišta i povećanje domaćih crpilišta nafte, kojih ima sasvim dovoljno, pogotovo u moslavačko – slavonskom bazenu? Doprema domaće sirovine puno je isplativija od uvoza iste, i još je domaća kvalitetnija. Godišnje se u sisačkoj rafineriji preradi oko 700 tisuća tona domaće nafte, dok je ukupni prerađivački kapacitet 2,4 milijuna tona. Nakon što se ugasi sisačka rafinerija, gdje transportirati sirovu naftu sa slavonskih i moslavačkih polja, i koliko će to koštati? Je li isplativije transportirati naftu ili je odmah prerađivati? Ili je možda plan zatvarati crpilišta na naftnim poljima? Zar se tako ne zatvaraju radna mjesta?
Industrijska proizvodnja vrtoglavo pada
Industrijska proizvodnja je u prosincu 2018. pala u odnosu na isti mjesec 2017. za vrtoglavih 6,6%. To su posljedice krize Agrokora, potonuća Uljanika, gušenja rafinerija, i slične ekonomske politike, koja je zapravo niz veleizdaja zemlje i/ili namjernih opstrukcija. U RH se sve manje proizvodi, ali to ne brine čelne dužnosnike, niti većinu ekonomista. U svakoj normalnoj zemlji, takav pad industrijske proizvodnje doveo bi do niza protumjera i ostavke Vlade, no u RH nikome ništa. Premijer Plenković govori o stabilnosti. Ma kakva je to stabilnost ako industrijska proizvodnja padne za 6,6%! Naprotiv, Plenković poduzima sve suprotno nacionalnom interesu, toliko da možemo tvrditi kako će uslijediti gašenje sisačke rafinerije. Jeli Plenković korumpiran, ili možda posvećen rušenju hrvatske nacionalne ideje? BDP je u 2018. godini rastao slabije (2,7%) nego u 2017. godini (2,8%). Opet RH nastavlja s propalim ekonomskim modelom rasta ekonomije kroz generiranje osobne potrošnje, a ta ista osobna potrošnja je generirana sa snažnim rastom gotovinskih nenamjenskih kredita.
Desnica drži ljestve HDZ-u
Saborsko glasovanje o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji Ine razotkrilo je lažne stranačke profile i lažne desničare. Iskreni hrvatski suverenisti šokirani su s postupcima “opozicionara” Hasanbegovića i Zekanovića, koji su držali kvorum vladajućima prilikom izglasavanja novog Zakona o privatizaciji Ine. Naime, da su Hasanbegović i Zakanović izašli iz sabornice, kao što su to učinili zastupnici SDP-a i Mosta, ne bi bilo kvoruma, pa izmjene Zakona o privatizaciji Ine ne bi prošle. To je izazvalo niz konsternacija na desnoj političkoj sceni. Može netko glumatati što hoće, ali se svrstavanjem uz HDZ razotkriva kao lažni hrvatski suverenist, posebno kada HDZ ide protiv nacionalnog interesa. Hasanbegović i Zekanović se pravdaju da nisu bili svjesni da oni drže kvorum. Kako su baš oni iskazali toliku nesnalažljivost? Kakve će sve propuste učiniti ako sutra vode zemlju? Obojica govore da bi vladajući omogućili kvorum na idućem glasovanju, i da oni neće postupati na mig Bernardića ili Stazića, što je za pohvalu, ali u ovome slučaju promašeno opravdavanje. Ako se netko naziva suverenistom i to pred EU izbore, onda ne može biti taj koji je omogućio da prođu izmjene zakona koje u potpunosti negiraju suverenost, koje su donesene pod diktatom EU, Mađarske, SAD-a, i još ruše energetsku nezavisnost RH. Neovisno o tome tko je inicijator napuštanja sabornice. Hasanbegović ide dalje, i kaže da Ina nikada nije bila istinski hrvatska tvrtka, već uhljebište udbaške duboke države. To je točno, ali u današnjim okolnostima i u odnosu na izmjene Zakona o privatizaciji Ine, posve promašen prijepor. Ako je Ina udbaška, znači li to da istu trebamo pokloniti Mađarima? Hasanbegovićeve napomene o Ini ukazuju na to da nije slučajno ostao u sabornici prilikom glasovanja. Uz Živi zid, Most je jedina istinska oporba HDZ-u. Mostovi napadi zvuče sve ozbiljnije i sve jače odzvanjaju na našoj političkoj sceni. Mostov Miro Bulj je za vrijeme rasprave o Ini pustio pjesmu “Ustani bane”, što je šokiralo HDZ i predsjednika Sabora, a izazvalo smijeh u sabornici. Uloga SDP-a tijekom rasprave bila je pozitivna i jaka, podnijeli su preko 300 amandmana kako bi otežali izglasavanje Zakona, u čemu su i uspjeli. Na taj je način nova privatizacijska pljačka došla u fokus javnosti. Da Hasanbegović i Zekanović nisu držali kvorum HDZ-u moguće je da na ponovnom glasovanju ne bi prošle izmjene Zakona o privatizaciji Ine.
Ovakve izmjene Zakona o privatizaciji Ine nikako se ne mogu opravdati. RH je izmjenama Zakona značajno oslabila svoju poziciju u Ini, pogotovo glede odluke po arbitraži, ponovljenom suđenju Sanaderu, zatvaranju sisačke rafinerije, planiranom reotkupu Ine, i tome slično. Valja naglasiti kako će država potrošiti gotovo milijardu eura za saniranje Uljanika. Ovih dana saznali smo da država, odnosno Hrvatska pošta, planira kupiti Tisak. Cilj je spašavanje Agrokora, koji će tako doći do kapitala. Agrokor se ponovno nalazi u teškim problemima – nemogućnost refinanciranja roll up kredita i svi drugi kamatni pritisci. Zašto Ivici Todoriću nije omogućeno da spasi Agrokor s prodajom Tiska državi, odnosno nekom državnom poduzeću? Kada treba kupiti Inu, mnogi su zgroženi da je to bačen novac, a ono milijarde cure na sve strane, u privatne džepove, na kupovinu interesnih skupina, na golemu državnu administraciju, i tome slično. Bože, spasi nas!