(Posvećeno J. P. Kamovu, A. Starčeviću i L. F. Célineu)
JALŽA
O Jalža, Jalža, tako ti Boga,
daj sjeti se, sjeti Milija svoga.
Ja našo sam drugu, ćoravu, hromu
O Jalža, Jalža daj vrati se Domu !
HOMO ZAGREBENSIS
Hochnäsige Arschlöcher.
Viši od 100 metara, veći od katedrale u Kölnu i Pratera u Beču.
Tako barem kažu strani čimbenici za neke purgere
koji su najpametniji na svijetu
kada im odzvanjaju Gucci opanci kroz Kamenita vrata,
a koji tako dršću kad moraju postati Europljani.
HOMO IUGOSLAVENSIS
Skojevsko smeće i titoistički smrad,
balkanska trulež i jugoobjede,
u nadi da
e postati polit-korektan gad,
post-skojevac juri u nove pobjede.
Oh koja je moć jugofoliranata !
koji su do jučer svirali komunjarske diple,
uz šesterostruku pomoć saveznih prevaranata,
i nezaboravne kraljevske i avnojevske jugokriple.
Od Triglava do kosmetskih bezglava,
sve ori od euro pobjeda.
U poratnom promiskuitetu pomirbenih post-titića,
koji sriću demokratski Očenaš labavih kitica,
naravno, uz kakofoniju hrvatožderskih samojeda.
Pripazi im nam trupla !
Balkansko-buljooka-brahicefalna tikva,
jer bioenergetska sudbina ih je stoljećima vukla,
od srednjoeuropskog krša u polusvijet prednjoazijskih ponikva.
Ne, ne, ne ! Pakao nije u paklu kod Dantea,
nego u zemljopisnom prokletstvu
krivih, umjetnih i šminkerskih Antea,
koji vegetiraju desetljećima u jugopolubistvu.
E bene, magare moje, čekaj dok trava naraste !
Uz bijednu šaku jada i tisuće mrtvih heroja,
koji panično vape da dođe do nacionalne pastve,
usprkos jugo-smeća i okamenjenih hrvatskih perivoja.
BANDO JEDNA
Bando jedna zgazit ćemo vas bez pardona
Kada zvjezdani sat dođe do vrhunca
Neće više biti kerefeka niti bon-tona
U posljednjoj minuti zemljovidnog sunca.
Bando jedna platit ćete za Križni put
Ako ne vi onda vaša šugava progenitura
Kada vaše ludare dođu pod krivi kut
Olfa kroatistika, lirfo tankoćutnost i financijska domoljubna avantura.
Svirali ste dugo vaše žrtvoslovne laži
Muljali, krali i lagali, kao da je vrijeme stalo
U titanskom sukobu neće više biti mile-lale-zapomaži
Zvjezdano pravilo auctoritas non veritas, sad je vas zapalo.
MOJ MAČJI KAŠALJ
Gori sam od prijatelja Kamova,
Služim se tečno sa Kurjakom Karadžićem,
Poznam dobro Radoju Domanovića,
I svu prozu dinarskih lopova i lomova.
Moj predragi L.F. Céline i pljuvačke glede bogatuna.
Tisuću milijardi ostale truleži svih zapadnjačkih crvendačića,
Od topografije Sunset Bouleverda do ušljivog Quartier latina
smatram subverzivno djelovanje učinkovitim glede novonastalih
majmuna.
Prokleta svjetska iščekivanja,
Ukleto genetsko prokletstvo mog trupla i kože,
Ide mi na živce i provincijske ravne Hlebine,
i na bolesnu jetru agramersko-fatalistička
“nigdar ni bilo da nekak ni bilo”.
ŠIBICA NA DREKU
Od banalizacije do trivializacije,
od resursa pa do rakursa.
Učimo novu demokraturu
I novu euro-svodničku agenturu.
Ulazimo u integracije
i nove malverzacije.
Stara vrlina novog vokabulara
kod šminkersko-avnojevskog podstanara.
Koja zahtjeva,
u interesu apostrofiranja,
tajkuna, bogatuna, majmuna.
Jer globokratski rječnik inzistira
i post-zavnohovski klistira,
da ako ne može na pendreku,
da se barem vidi šibica na dreku.
UDBIN SIN
Skriva se iza Dior cvikera, a ponekad iza kozjaka tankih
Ćaća mu je nekoć šlepao Šimecki škornje
po oznaškoj tradiciji yugo-opankih
on se sada uvalio u Bally i skupo Hugo Boss odijelo.
Sedamdesetih je pio kavu u Splendi,
i cinkario preko puta,
pisao za Brozine tiraže.
Onda se ufurao preko drugova do
sjaja Pariđija i Londre
olfa na stipendiju skojevske blamaže.
Stari ga je 90. u ime pomirbe
nagradio sinekurom – opet vani
Đubre me znade, jer on zna da ja znam,
ono što on zna od prek-prek-prek-lani,
Što je jeo i pio prije 20 kuka ko “dopisnik” – opet vani.
Njegov desetljetni felacio UDBI otjerao je more
u Lepoglavu, Sl. Požegu i Gradišku,
preko svojih sitnih špicla sa faksa – tamo gore
i polu-intelektualca u Brozovom višku.
Svi odreda sa velikom prdom skojevske tinkture
jer uvijek je trebalo biti za jugo-dom spremni
i za rektalno-BG avanture.
Po svim pravilima brozovštine.
Kitio se noćnom-kursnom diplomom.
Ali od kako mu je žena jučer krstila majmune,
izdaje se za đemokratja i evropeytsa, Hrvatinu – vratolomom
i buduće tajkune..
Mislili smo ovce jedne dalekih 80-tih
u LA-ju da ćemo,
umjesto gejaka sa Korduna
potražiti balistiku pikse udbo-oportuna
za modularni – HK70A4 našeg udbofila
uvježbani u Mojave desert i Pustinje Gila.
Ali sve se izjalovilo,
Ponovno popušismo,
Ostao je nevin,
Udbin sin.