Zašto je potreban europski javni tužitelj? Svake godine proračuni svih država članica gube najmanje 50 milijardi eura prihoda od PDV-a zbog prekograničnih prijevara. Profit međudržavnog organiziranoga kriminala, koji zaobilazi nacionalne propise i izbjegava kazneni progon, svake godine se, pak, mjeri u milijardama eura... Novi tužitelj EU-a provodit će brze istrage u cijeloj Europi i razmjenu informacija u stvarnom vremenu. To će biti prekretnica.
U Vijeću za pravosuđe, dvadeset država članica postigle su politički dogovor o osnivanju novog Ureda europskog javnog tužitelja, a Europska komisija predložila je još 2013. godine osnivanje tog Ureda. Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju pravo izuzeća iz Ureda europskog javnog tužitelja. Na temelju općeg pristupa o kojem su se u Vijeću usuglasili Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Hrvatska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Europski parlament sada treba dati svoju suglasnost.
Kada se uspostavi, neovisni javni tužitelj EU-a imat će ovlasti za provođenje istrage i kazneni progon u kaznenim predmetima koji utječu na proračun EU-a, kao što su korupcija ili prijevare povezane s fondovima EU-a ili prekogranične prijevare povezane s PDV-om. To će biti snažno, neovisno i učinkovito tijelo specijalizirano za borbu protiv financijskog kriminala u EU-u. Zašto je potreban europski javni tužitelj? Svake godine proračuni svih država članica gube najmanje 50 milijardi eura prihoda od PDV-a zbog prekograničnih prijevara. Profit međudržavnog organiziranoga kriminala, koji zaobilazi nacionalne propise i izbjegava kazneni progon, svake godine se mjeri u milijardama eura. Izvan područja PDV-a, države članice su 2015. godine otkrile i Komisiji prijavile nepravilnosti koje se smatraju prijevarama u od približno 638 milijuna eura. Inače, nacionalni tužitelji raspolažu ograničenim sredstvima za borbu protiv prekograničnog financijskog kriminala većih razmjera. Novi tužitelj EU-a provodit će brze istrage u cijeloj Europi i razmjenu informacija u stvarnom vremenu. To će biti prekretnica.
Ovdje se postavlja pitanje – tko ima monopol nad provođenjem zakona, očito više ne nacionalne države, jer nam na mala vrata nam dolazi EU tužitelj? Također se osjećamo malenim i nemoćnim kada znamo da kao građani možemo tražiti mišljenje europskih sudova, tek nakon što su sve razine hrvatskog pravosuđa iscrpljene, jer je svako traženje sudskog rješenja posao „na dugačkom štapu.“ Nastavno na ovu dilemu nameće se, logično, i pitanje – hoće li ta međunarodna tužibaba imati „pod sobom“ nacionalne tužitelje i hoće li na svoj način utjecati na njihov rad? Ako je to toliko jednostavna stvar, onda je uopće upitno koliko je to i potrebno, ako na nacionalnim razinama uloge tužitelja zadovoljavaju potrebe država i društava. Da ne kažem, koliko je važno precizno definirati ingerencije takvog tužitelja, jer nije svejedno koje ovlasti i na kojim područjima takav tužitelj ima. Do sada se nismo proslavili s osnivanjima nadnacionalnih sudova, pa nam je Haški tribunal, kojeg smo sami osnovali, znao „odrezati“ nelogične odluke i trpati branitelje iza rešetaka. Sreća nas nije pratila ni kada smo sami prihvatili i osnovali Arbitražno vijeće koje je trebalo riješiti pitanje graničnog spora sa Slovenijom. Ubrzo se uspostavilo da članovi – arbitri – rade u korist naše štete i pritom grubo krše pravila struke. To su razlozi za rezerviranost našeg društva prema sudištima i tužilaštvima koja su nadnacionalna…
Za pretpostaviti je da bi bio primarni cilj „međunarodne tužibabe“ bila poslovanja koja u sebi sadrže protupravne radnje. U proteklih desetak godina, Europska unija se bori sa sustavnim prikazivanjem manjih zarada od stvarnih u u velikim korporacijama. Postoje čitavi odjeli koji se bave istraživanjem opravdanosti ITP-ova. Takozvane, interkorporativne prodajne cijene mnogih korporacija umjetno su namještene, kako bi na području EU-a bilježile što manju razliku u cijeni, dok veliku razliku u cijeni bilježe na of-shore područjima ili područjima gdje su porezna opterećenja mala ili ništavna. To je i logičan potez onih velikih, kojima međunarodna utakmica s konkurencijom ne dopušta ni trena predaha. Proizvodi koji nam čine svakodnevicu stižu u EU po relativno visokim cijenama, a sav profit se bilježi na poreznim oazama. Po načelima slobodne trgovine, to je posve dopuštena metoda, ali po smjernicama EU-a, to baš i nije najprihvatljivije. Postojanje tužitelja, zasigurno bi obeshrabrilo mnoge koji još danas posluju na taj način, a moglo bi imati i veliku ulogu u reguliranju uloge SAD-a u odnosu na nadolazeći slobodni trgovinski režim s Kanadom, kojim se nameće pitanje transgranične uloge Kanade.
„Drago mi je da su ministri financija Europske unije potvrdili našu preporuku za izlazak Hrvatske iz postupka u slučaju prekomjernog deficita. Nadamo se da će Hrvatska iskoristiti ovaj pozitivni zamah za provedbu sveobuhvatnog programa reformi. Preporučili smo niz reformi usmjerenih na modernizaciju države i privatnog sektora, a Europska komisija spremna je osigurati stručno znanje za njihovo osmišljavanje i provedbu. Provedbom reformi, Hrvatska će postati privlačnija ulagačima, ojačati otpornost svog gospodarstva i osigurati dugotrajni gospodarski rast.” Tim je riječima Valdis Dombrovskis, potpredsjednik Europske komisije nadležan za euro i socijalni dijalog, označio novi trenutak u našem gospodarstvu. No, ta izjava nije ni najmanje dotaknula naše gospodarstvenike koji su uvijek vješti u obrazlaganjima zašto se nešto – ne može. Sada, kada je i crno na bijelo da gospodarstvo u odnosu na državu može funkcionirati, mediji nam ne donose pregršt priča o uspjesima niti nas obasipaju s ambicioznim planovima. Hrvatski menedžment, kao da je pronašao zonu ugode u preprekama za poslovanjem, pa se ne da pomaknuti iz apatije u kojoj se skrasio proteklih desetak godina. Strana ulaganja su uvijek dobrodošla, ali bit svega leži u samoinicijativi, koja je manje vidljiva. Mnoga strana ulaganja često samo koriste jeftinu radnu snagu Hrvatske, a to nam nikako nije cilj. Hrvatska mora postati zemlja u kojoj primanja jamče ljudsko dostojanstvo i želju za opstankom na vlastitoj rodnoj grudi. Nikako se ne smijemo dovesti u ulogu neke prolazne stanice za pojedina poduzetništva koja, u traganju za jeftinijim resursima, nomadski zastaju na prostorima koji im se čine trenutno zgodnim. Ako realno gledamo, hrvatsko gospodarstvo uvijek nešto novo iznenadi, pa nam se periodički događaju razni Peveci, Agrokori, Hyppo-banke i drugi incidenti, a to što smo, unatoč svemu, dobili „prolaznu ocjenu“ – dokazuje da potencijala ima daleko više. Očito je taj Zdravko Marić odlikaš!
„Višebrzinska Europa s jednom brzinom za solidarnost“, moglo bi se nazvati izlaganje kojim je Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta govorio o radu Komisije u području obrane, sigurnosti, klimatskih promjena, migracija i solidarnosti među državama članicama EU-a. Istaknuo je važnost zajedničkog rada na obrani i sigurnosti svim sredstvima predviđenim osnivačkim ugovorima, osobito nakon nedavnih terorističkih napada: „U Europi će odlučnost uvijek nadvladati strah“, izjavio je te ponovio da takvi napadi „neće potkopati našu otpornost“. Skrenuo je pozornost na dokument za razmatranje o budućnosti europske obrane koji je Komisija objavila prošlog tjedna, te naglasio: „Bez obzira na smjer kojim krenemo, naše sve tješnje partnerstvo s NATO-om ostat će temelj europske obrane i sigurnosti.“ Predsjednik Juncker je ponovio: „Za globalnu sigurnost potrebno je mnogo više od pukog povećanja izdataka za vojsku. Europska i globalna stabilnost ovise i o našem radu na razvojnoj suradnji i borbi protiv klimatskih promjena.“ Kada je riječ o migracijama, predsjednik Juncker je podsjetio na ulogu Europske unije u zaštiti naših vanjskih granica, u vidu osnivanja Europske granične i obalne straže, te je izjavio: „Naše vanjske granice nisu nikada bile tako dobro zaštićene kao danas.“ Predsjednik je ponovno istaknuo važnost solidarnosti u području migracija: „Solidarnost ne može biti jednosmjerna. Države članice moraju odigrati svoju ulogu.“ Budući da to ne čine, Komisija je pokrenula postupke zbog povrede propisa – ne zato da bi kaznila države članice, već da bi zajamčila primjenu zajednički usuglašenog zakonodavstva Europske unije, objasnio je predsjednik EK-a. Juncker je pred Europskim parlamentom govorio i o odluci predsjednika Trumpa o povlačenju SAD-a iz sporazuma o klimi, COP21.: „To je više od tužnog događaja. To je znak napuštanja zajedničkog djelovanja koje se odnosi na sudbinu našeg planeta. Razočarani smo i žao nam je zbog te odluke. No, povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma ne znači njegov kraj.“ Istaknuo je da EU neće ponovno pregovarati o Sporazumu, te dodao: „Pregovarali smo dvadeset godina. Sada je vrijeme za djelovanje, za provedbu. Europska unija pojačat će svoj rad na području klimatske diplomacije i suradnji s drugim partnerima.“ Povjerenik za klimatsku i energetsku politiku, Arias Cañete, sa svojim će kineskim i kanadskim kolegama biti domaćin velikog okupljanja usmjerenog na provedbu Pariškog sporazuma i ubrzanje prelaska na čistu energiju. Taj Junckerov stav pokazuje, zapravo, veliku spremnost EU-a da s novim poretkom u SAD-u ostvari bolju suradnju, te da ostvari i Trumpovu želju za financiranjem NATO-a sa 2 posto. No, pitanje je, hoće li to biti dostatno za Trumpa koji ima velika očekivanja od zemalja EU-a? Kada to sve gledamo očima Europske unije, onda doista moramo ustvrditi da SAD od EU-a traži mnogo, a zauzvrat nudi – malo. Hrvatska još i dan danas ima vizni režim sa SAD-om, a članica je EU-a. Što se klimatske politike tiče, nisam čuo da je Frederica Mogherini digla veliku buku zbog onečišćenja koje nam dolazi iz Bosanskog Broda…
Vrijeme je da i EU redefinira svoj pristup reguliranja vanjskih granica. „Osobe koje predstavljaju rizik za sigurnost i javno zdravstvo,“ glasi uvodna formulacija kojom se opisuju svi oni za koje bi se stvorili preduvjeti da se u sklopu plana 2020, kao pripadnike trećih zemalja, mogu deložirati iz EU-a. To bi se prije svega odnosilo na onih 30 milijuna ne-Europejaca koji godišnje prođu kroz EU bez valjane vize. Time bismo mogli doći i do toga, da se za ulazak u EU traži zdravstveni pregled. Europski povjerenik za migracije i unutarnje poslove, Dimitris Avramopoulos, je poručio: „ETIAS je poveznica koja nedostaje u našem upravljanju granicama, poveznica između naših migracijskih i sigurnosnih politika, zahvaljujući kojoj će se ulazak u schengensko područje olakšati za najmanje 95 posto putnika bez viza. Cijena otvorenosti Europe ne smije biti njezina sigurnost.“Avramopoulos je mudar čovjek kojega sam osobno upoznao kada je preuzeo Grčke demokrate (ND). Jedno vrijeme je bio gradonačelnik Atene, a nakon što je postao grčki premijer, više ga nisam viđao. Ono što sam naučio od njega je važnost samopoštovanja u međunarodnim odnosima.
Sada kada Hrvatska ima kadrovski obnovljene resore vanjskih i unutarnjih poslova, za vjerovati je da ćemo moći dobro stati na granice i Hrvatske EU-a. Hrvatska je obnovila i svoju „prvu garnituru“ veleposlanika koji uskoro nastupaju na terenu; još je jedino ostalo otvoreno pitanje Beča. Za bolje razumijevanje je iznimno važno da veleposlanici imaju direktan kontakt s ministrima, premijerom i predsjednicom. Ministar Božinović, kao iskusan diplomat, sigurno će uspjeti međunarodne poslove MUP-a podići na višu razinu, samo je pitanje novca za određene projekte koje bi MUP morao sufinancirati, a nisu predviđeni proračunom.
Sve se to događa u istoj Europi za koju se zalagao i vječiti kancelar, Helmut Kohl, koji je našao uzor u Konradu Adenaueru i utemeljio Europsku demokratsku uniju, permanentno je njegovao dobre odnose s Britancima i Francuzima, ujedinio Njemačku, prelomio priznanje Hrvatske i poticao razvoj EU-a kao platformu za očuvanje mira. Bio je čovjek koji je vodio njemački CDU na duboko demokratski način, ali i s tolikim znanjem i poznavanjem ljudi da su mu ponekad zamjerali – „prečvrstu ruku.“ Poznavao je ljude i ljudi su ga znali. Poznate su anegdote, kada bi Kohl došao u poneki izborni okrug gdje njegovi dužnosnici, možda, nisu odradili temeljito svoj posao. Redovito bi se obratio predsjedniku svoje lokalne organizacije, primio ga ispod ruke, rekavši mu: „Dođi da ti pokažem tvoju općinu!“ Bio je čovjek od riječi, znao je slušati druge i njegovao je supsidijarnost u svojoj stranci. Zahvaljujući Kohlu, Sovjetski Savez je kroz tranzicijske procese koji su počeli s „perestrojkom“, postupno postao Rusija, a oslobodile su se i mnoge druge zemlje. Kohl nas je zadužio kada je svom ministru vanjskih poslova naredio da se Hrvatska ima priznati! Možda se i danas takvi ljudi rađaju, ali im okolnost ne dopuštaju da postanu veliki…
Mirno spavajte, gospodine kancelare!