Nogometna hiperprodukcija: Tko pogleda samo pola utakmica sa SP 2026. godine – zreo je za umobolnicu

0
460

Na svjetskoj nogometnoj smotri 2026. godine bilo 16 skupina s po tri momčadi u prvoj fazi, nakon čega bi 32 najbolja sastava krenula u knockaut fazu. To bi povećalo broj utakmica na SP sa 64 na 80, a turnir bi i dalje trajao 32 dana. Predloženo je i da jedanaesterci odlučuju pobjednika u utakmicama s neodlučenim ishodom... Tko će to izdržati?

Vijeće pri krovnoj svjetskoj nogometnoj federaciji (FIFA), tijelo koje okuplja 37 članova izabranih na skupštini i donosi važne smjernice i odluke između zasjedanja skupštine, očekivano je jednoglasno podržalo ideju predsjednika Giannija Infantina, po kojoj bi na svjetskoj smotri 2026. godine bilo 16 skupina s po tri momčadi u prvoj fazi, nakon čega bi 32 najbolja sastava krenula u knockaut fazu. To bi povećalo broj utakmica na SP sa 64 na 80, a turnir bi i dalje trajao 32 dana. Predloženo je i da jedanaesterci odlučuju pobjednika u utakmicama s neodlučenim ishodom.

Infantino je potom naglasio kako je motivacija za ovako drastičnu promjenu formata natjecanja omogućiti malim momčadima iskustvo svjetske smotre. Odbacio je tvrdnje kako će proširenje smanjiti kvalitetu turnira te ga učiniti predugim i nezgrapnim. Kritičari, među mojima su mnogi ugledni europski klubovi i treneri, smatraju da FIFA ugrožava pobjedničku formulu.

Loading...

Svjetsko nogometno prvenstvo, nesumnjivo, najveći je sportski događaj, ravan s Olimpijskim igrama, a u zanimanju možda i veći, no to sad i nije bitno. Ipak, svjetska nogometna smotra vrh vrhova je i u organizacijskom i u financijskom i u navijačkom i poslovnom dijelu, zahtjevno i zanimljivo i cijeli svijet doslovce drhti pred tako velikim događajem. U evoluciji svjetskih prvenstava uvijek je bilo želja da se promijeni i sustav natjecanja i poveća broj sudionika, pa je tako prvenstvo došlo do broja od 32 zemlje sudionice, dočim je prvo, ono u Urugvaju 1930. godine bilo s 13 reprezentacija, pa je dekadama igrano prvenstvo sa 16 reprezentacija, pa se došlo na 24, pa na 32…

Infantino je dužnost predsjednika krovne Međunarodne nogometne organizacije preuzeo u veljači prošle godine, a jedno od njegovih predizbornih obećanja bilo je da će proširiti Svjetsko prvenstvo na 40 reprezentacija. Sada mu se i to čini malo pa je osmislio ideju o 48 reprezentacija u zemlji domaćinu. S time da se njih 32 bore u jednoj utakmici za ulazak u skupine. I onda sve po starom, od 32 momčadi iznjedri se 16, pa 8, te polufinale i finale.

U cijeloj priči samo jedno je očito. Strast za zaradom, a ne kvalitativno širenje nogometa valja se iza ove zamisli Infantina. U vremenima kada nogometa ima doslovce svakodnevno, kad hiperprodukcija prijeti uništavanjem zanimanja za nogometom ovako golemo i neuredno organizirano svjetsko prvenstvo biti će kontraproduktivno zbog nekoliko razloga. Ne samo organizacijskih i natjecateljskih, već ponajprije psiholoških, a tiču se spomenute hiperprodukcije, zamora materijala…

Nisu ovo vremena kada se nogomet igrao samo srijedom i nedjeljom, danas je nogomet prisutan na stadionima, televizijama i, zapamtite, kladionicama, baš svaki dan. To je ta hiperprodukcija koju spominjemo. Uostalom, možemo se malo poigrati i usporediti nogometnu scenu nekad i danas. A nogomet je najomiljenije štivo ne samo televizijskih gledatelja nego i kladioničarskih organizacija. Oni malo stariji, ne nužno, sjetiti će se da se nogomet nekad, rekosmo, igrao isključivo nedjeljom i srijedom.

 Nedjeljom su se igrale prvenstvene utakmice, srijedom europski kupovi i eventualno domaća kup natjecanja. Svi ostali dani bili su bez nogometa, zaista je bio raritet da se nogomet igrao ponedjeljkom, utorkom, petkom…

Danas se nogomet igra baš svaki dan, reprezentacije igraju kvalifikacije petkom i utorkom, europski kupovi raširili su se od utorka do četvrtka, prvenstvene domaće utakmice od petka do ponedjeljka. Zašto je to tako.

Kad nemate odgovor na pitanje odgovor je samo jedan! Novac! Nogomet je neprestance, ali i sve prateće službe oko njega, u utrci za profitom, a u tim poslovima na čelu su oni koji se bave televizijskim pravima i priređivanjima kladioničarskih igara na sreću. Pod takvom agilnom televizijskom i kladioničarskom industrijom nogomet se počeo razvlačiti kroz sve dane tjedna, silnu korist od tih svakodnevnih događanja imaju televizijske i kladioničarske kuće. Koje, pak, i Fifu i Uefu snabdijevaju novcima. I tu je krug zatvoren. Fifi ne bi bilo dostatno ni prvenstvo sa 64 momčadi, ako bi se moglo organizirati prvenstvo s 96 momčadi.

I tu dolazimo do suštine, do istine. Nogomet se igra baš svaki dan,  riječ je o pravoj hiperprodukciji koja zna biti i zamorna i dosadna. Isprva su analitičari društvenih zbivanja i sportski komentatori  ovo širenje nogometnih utakmica kroz tjedan  objašnjavali potrebom televizijske industrije. Međutim, pretumbacije uobičajenog nogometnog rasporeda kojeg smo poznavali desetljećima  najviše koristi donosi kladioničarskom i televizijskom profitu.

Jer, ako su se ljudi nekada kladili samo nedjeljom i srijedom onda su preostalih pet dana  za kladioničarske kuće bili tek suh pogon, bez zarade. A zarada unatoč svega najveći je pokretač proširenje nogometne kladioničarske ponude kroz cijeli tjedan. Potreba kockara je kockati svaki i cijeli dan. Svima onima koji se vole kladiti takva hiperprodukcija stigla je kao naručena. Jednostavno, hrani njihovu ovisnost a  da nisu svjesni kako njihova svakodnevna mahnitost u kockanju tako obilno hrani kockarsku industriju, time i nogometnu i televizijsku.

I upravo taj kotač strasti za nogometom, neposredno i kockanjem, s gledanjem na televiziji, je glavni krivac što se vrhunski nogomet igra svakodnevno. Milijuni onih koji se klade izvrstan su jamac silnog, svakodnevnog, profita. Pravi je to perpetuum   mobile kladioničarske industrije.

Već je i zadnje prvenstvo 2014. godine u Brazilu s 32 reprezentacije bilo zamorno, kao i nedavni Euro u Francuskoj.