Čini se da Marko Pavić nije dovoljno inteligentan da prepozna II. mirovinski stup kao privatizacijsku pljačku, a zapravo je izložen reketu mirovinaca. Svaki mjesec mora kleknuti pred bankare, da mu posude novce za aktivne mirovine. Velike količine državnih obveznica u bankama i pripadnim mirovinskim fondovima postaju instrument okupacije
Vlada pomiče dobnu granicu za takozvane šetače. Hrvati će od 2033. u redovno umirovljenje odlaziti s 67 godina! Muškarci prosječno žive 70 godina, oni koji nisu posve potrošeni kroz mukotrpan rad. Nešto se pitam, tko zlostavlja žene šetačice, nakon što nadžive svog surovog supruga, naslijede njegovu mirovinu, i natovare se mirovinskim fondovima po trideset godina? Još su nam za vratom partizanke koje su se rodile nakon 1945. Koliko vidim, mirovinska reforma prepisana je iz televizijskog serija “The Walking Dead”. Mirovinski spasitelji gori su i suroviji od šetača. A šetač je umirovljenik! Jedan dan uđe u mirovinu, a drugi dan već šeta okolo. Čim ga vidite, dograbite čekić i razbijte mu tintaru, prije nego što vas uvuče u svoju dugogodišnju crkavicu! Time spašavate državni proračun i mirovinske fondove u bankama. Znate, dok ste mladi i radno sposobni, fali vam vremena za svašta nešto, pa vam ne pada na pamet dokoličarski šetuckati okolo, poput penzića. Čim vidim nekoga šetača iz svoje generacije, znam da mu otkazuju dijelovi. “Zdravo je, bolje se osjećam!” – dahće mi taj tromi domaćin bakterijskih kolonija, u godini kada izlazi pred Svetog Petra, spreman da samog Suca nevino pogleda u lice. Koga briga u koji mirovinski stup uplaćuješ! Daj molim te, krepaj već danas, prije nego što ti legne slijedeća mirovina! Rastereti svoju obitelj, socijalnu državu i mirovinske fondove!
Nakon što 15 nesretnih godina pasivno promatramo kako se svake godine u fondove II. mirovinskog stupa prelijeva naših 5 posto iz bruto plaće, odnosno 5-7 milijardi kuna, stigla je radosna vijest da će upravljačke naknade mirovinskih stupova ove godine dostići 3 milijarde kuna, da bismo saznali druge i nama nepoznate oblike privatizacijske pljačke kroz mirovinski sustav. Obvezni fondovi II. stupa u četiri najveće strane banke Zaba, PBZ, RBA i Erste, prošle su godine uzeli sebi naših 48,4 milijuna kroz naknadu 0,80 posto na svaku uplatu u II. mirovinski stup. U Poljskoj je ta naknada 0,11 posto uplate. I, samo je u Hrvatskoj II. stup ostao obvezan. A da svoje doprinose uplaćujemo preko interneta? Naknada za imovinu OMF-ova (obvezni mirovinski fondovi – stupovi prvi i drugi) dostigla je prošle godine zastrašujućih 370,3 milijuna kuna. Kraljevski život parazita ima svoju geometrijsku progresiju, nameće još veću presiju doprinosa i naknada, pa padaju prijedlozi na rubu pameti. Nema tata do Hrvata.
Ukidanje jedinog fonda koji namiruje aktivne mirovine
“Koliko ljudi zna da država subvencionira godišnje sa 750 kuna štednju u dobrovoljnom mirovinskom fondu s najboljom kamatom na tržištu i s poreznim olakšicama za poslodavce?” – pitaju iz Ureda premijera. Po svemu sudeći, Krešimir Macan, komunikacijski savjetnik premijera Andreja Plenkovića, poznaje ekonomiju i financije koliko i njegov gazda. Taj propagandni lopovluk treba prevesti na normalan lopovski jezik. Dakle, obvezno uplaćujete doprinose u prva dva stupa, sveukupno 20 posto iz svake bruto plaće. Ostatak je osnovica za porez i uključeni prirez, koji se umanjuje za porezne olakšice, da bi na kraju dobili svoju neto plaću. Ako uplatite određeni iznos u (treći) dobrovoljni stup, država taj iznos subvencionira, podebljava na toj uplati 15 posto, formalno kao poreznu olakšicu, ali maksimalno do 750 kuna godišnje. A zbog takve osobne odluke radnika, porezne olakšice dobija i poduzeće u kojemu je radnik postao tako bistar. Dakle, dok se država prekomjerno i skupo zadužuje za proizvedene ogromne crne rupe u I. mirovinskom stupu, u onome stupu koji namiruje aktivne mirovine skoro u cijelosti, ista država istovremeno s beznačajnim iznosima provodi proaktivno maskiranje jedne totalno protuaktivne ekonomske politike. I još znamo da u treći stup uplaćuju samo oni koji ne znaju kuda sa svojim visokim plaćama. Kojima je Zdravko Marić smanjio porezna davanja iz plaće.
Nametnici su došli na nevjerojatnu ideju da se poveća izdvajanje u obvezan privatni mirovinski stup na štetu obveznog državnog mirovinskog stupa, koji praktično namiruje sve aktivne mirovine, iako je razvidno da se fondovi II. stupa prelijevaju u strane banke i privatne džepove parazita. Krajni cilj takvog rješenja je postupno ukidanje I. mirovinskog stupa pod izgovorom odstranjivanja komunističkog naslijeđa. Istovremeno se ukidaju budući umirovljenici kroz pomicanje dobne granice redovnog umirovljenja na 67 godina počevši od 2033. (muškarci prosječno dožive 70 godina). Najljepše u svemu tome je prijedlog da mirovinski doprinosi 20 posto iz bruto plaće ostanu do kraja svijeta, da nepovratno pune fondove u vlasništvu banaka, i da će to stabilizirati naš financijski sustav, a napose glavne poslovne banke. Pobornici divljeg kapitalizma i divljeg slobodnog tržišta tvrde da je ključ stabilnosti rastuća financijska represija. Ali to nije slobodno tržište, nego prisilno obvezno izdvajanje u fondove pod kontrolom stranih poslovnih banaka. Jeli moguće stabilizirati banke kroz uništavanje zemlje? Neka naš radni čovjek dragovoljno izdvaja u neki mirovinski fond, kako je to red u zemljama koje se kite kao demokracije. Što je s tranzicijom? Prije privatizacije društvenih sustava trebamo provesti stvarno oslobađanje onoga što već formalno pripada pojedinačnoj osobi. Događa se nevjerojatno: “oslobađanje” onog društvenog i kolektivnog kroz novo porobljavanje već potlačenog pojedinca.
Suludi prijedlog povećavanja mirovinskih doprinosa na 35 posto
Pomislio sam da je 1. travnja kada se pojavio idiotski prijedlog da obvezan I. mirovinski stup ostane na 15 posto doprinosa iz bruto plaće, a da se doprinos za obvezan II. stup poveća na razinu današnjeg sveukupnog mirovinskog doprinosa, na 20 posto doprinosa iz bruto plaće samo za II. stup, sveukupno 35 posto doprinosa iz bruto plaće. To je situacija kada vas samozvani analitičar, strani plaćenik, i/ili neki parazit, blefira sa svojim neznanjem, slažući facu da se iza toga kriju ekonomski i financijski odnosi koje ne razumijete. Dodajte svemu tome poreze, namete i naknade, pa imamo robovlasničku situaciju da osiguranik umjesto petine izdvajanja za mirovinu iz bruto plaće dobija samo tu petinu. Zapravo bi iz cijene svog rada primio samo desetinu i toliko otišao u crveno, nakon što podmiri jezovito skupe usluge javnih poduzeća i fašističke komunalne naknade. U svakom slučaju, pametnije je obnoviti robovlasnički poredak. Kao rob imate pravo na smještaj i tri obroka, kao da ste na robiji! Ponudite nekom našem poduzetniku da ćete raditi za tri obroka dnevno! Možete očekivati da vas fizički napadne. Josip je kao rob u Egiptu dogurao do tadašnjeg premijera. Robovi Egipta, Babilona i Ninive postali su gospodari svijeta. Problem Hrvata je u tome što su robovi u vlastitoj zemlji. Kao radnik u RH, završavate na cesti, u skupinama ovršenih i/ili deložiranih, bez posla i bilo kakve životne perspektive.
Strukturna reforma: ukinuti sve obvezne mirovinske doprinose
U Jutarnjem listu od srijede pojavila se analiza Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva: “Zaposlena osoba radi 33 godine, za mirovinsko osiguranje izdvaja 20 posto, odnosno 6,6 godišnjih bruto plaća, umirovljenik uživa mirovinu 21 godinu, pa može očekivati mirovinu na razini 1/3 plaće. Svako ostalo povećanje mirovine je socijalni transfer države prema umirovljenicima.” Ako se dobna granica za umirovljenje pomiče na 67 godina, a muškarci prosječno žive oko 70 godina, kako je moguće da umirovljenik prosječno uživa mirovinu 21 godinu? Osim toga, povećavanje mirovina sukladno rastu plaća je zakonska obveza! Pokazalo se da su mirovine onih umirovljenih na temelju oba obvezna stupa, I. državnog i II. privatnog stupa, manje prosječno za četvrtinu mirovine onih umirovljenih samo na temelju I. stupa i po istim parametrima. Kao što smo to više puta spoznali u mukotrpnom trajanju i tranziciji SRH/RH, mirovinski sustav nije održiv zbog korupcije! Godine 2002/3. Račan i ekipa proveli su lopovsku strukturnu mirovinsku reformu u smislu da četvrtina mirovinskih doprinosa odlazi u privatne fondove u vlasništvu stranih banaka: Zaba, PBZ, Raiffeisen i Erste. Određeno je nesmetano kumuliranje u razdoblju 15-20 godina, bez ikakvih obveza prema aktivnim mirovinama, uz visoke prinose na kupljene državne obveznice. Aktivne mirovine morale su se namiriti iz smanjene kumulacije za te namjene. Stoga je za takve uvedena naknada na ime zakinute četvrtine kao preračunati dodatak 27 posto, iz proračuna, uz istovremenu napomenu da taj dodatak neće biti potreban za one koji će se umiroviti i na temelju II. stupa, jer će se njihove mirovine namirivati na temelju sveukupnih kumulacija po mirovinskim doprinosima, svih 15 + 5 = 20 posto iz bruto plaća.
Zar nije pametnije da obustavim uplate u obvezne mirovinske fondove, da taj iznos preusmjerim u poboljšanje svog osobnog života, zdraviju prehranu i tome slično, da radim i da sam posve živ i živahan do svoje smrti, umjesto da bandi tijekom svog radnog vijeka isplaćujem 20 posto iz svoje bruto plaće, i na kraju odapnem prije umirovljenja, ili nekoliko godina kasnije, kao nesretni invalid u kolicima, s mirovinom koja je zapravo crkavica? Ova država praktično potiče rad na crno. Zamislite Gordana Marasa u staračkom domu, u invalidskim kolicima, kako vam ukočenog vrata i ulijevo zablokirane glave prokrklja: “Ne dam vam svoju štednju!” Tko želi mirovinu, uvijek su mu otvoreni “subvencionirani dobrovoljni mirovinski fondovi”, kako ih reklamira Ured premijera. Država i ovako mora podizati skupe kredite da namiri već aktivne mirovine. Vrtnja u krug je smrtonosna: država odvaja četvrtinu mirovinskih doprinosa u fondove banaka, koje za te novce kupuju državne obveznice i ubiru visoke prinose, a država se za isti iznos skupo zadužuje kod tih istih banaka, da popuni proizveden manjak kroz II. mirovinski stup, i još namiruje visoke prinose za svoje uludo plasirane obveznice, koje svakog trenutka mogu stići na naplatu. Ako bi se ukinule uplate u mirovinske fondove kao obvezne, aktivne mirovine opteretile bi državni proračun, ali bi snažno porasla potrošnja, kupovna moć i kreditna sposobnost zaposlenih. To bi bila strukturna reforma – plaće se više ne bi mogle pridržavati pod izgovorom da nije moguće povećanje mirovina. Samo uštede na uplatama u (ovako besmisleni) II. mirovinski stup i uštede na upravljačkim i sličnim uslugama idu na 10 milijardi kuna godišnje. Ukidanje II. mirovinskog stupa donijelo bi oko 100 milijardi kuna u fond (državni I. stup) koji namiruje aktivne mirovine.
Polovično rješenje
Zamrzavanje II. mirovinskog stupa predložio je profesor Ivan Lovrinović prije dvije godine, nakon što je ušao u Sabor u koaliciji s Mostom. Privatizacijska pljačka kroz II. mirovinski stup očigledna je polupismenim osobama, pa bi bila velika sramota da to ne prepozna znanost. Lovrinović je posve dobronamjerno u Saboru organizirao okrugli stol na temu zamrzavanja II. mirovinskog stupa ili njegove dekonstrukcije. Oni sudionici rasprave koji kraljevski žive na konto II. mirovinskog stupa pozvali su na vjeru, dok su ostali ukazali na nevjerojatan besmisao obveznog privatnog fonda, koji je drveno željezo. Razbojnička banda uzvratila je žestoko. Toliko da se minirani Most morao osramotiti obustavom suradnje s našim vodećim monetaristom.
Strašno je za vidjeti kako se ministri u Saboru došaptavaju kroz prste na ustima, poput nogometaša koji skrivaju svoju taktiku od protivničke momčadi. Europska komisija i njeni igrači na terenu, pridržavaju Hrvatsku u rezultatu katastrofe, da joj mogu dodatno zatrpavati mrižu sa svojim smećem. HNB se potvrdio kao strana utvrda u Hrvatskoj, kao nekakvo veleposlanstvo svjetskog kapitala, koje je nedodirljiv strani teritorij. Pad Agrokora pokrenut je za potrebe bacanja Hrvatske na koljena. Uzdrmani su naši najzdraviji brandovi. Kroz lex Agrokor spriječena je stečajna nagodba tog koncerna po važećim zakonima, što je u samo godinu dana zamračilo novih milijardu eura, kroz strvinarske fondove i savjetničke usluge, da bi nam u utorak stigao nacrt strvinarske nagodbe – Adris je dobio brnjicu. Nekoga morate zakinuti. Tri vlasničke kompanije bit će registrirane u Nizozemskoj – Plenković reče u Saboru da je to dobro za nas. Tko smo mi? Vodile su se smiješne političke bitke za preživljavanje marginalaca: Zdravka Marića i Martine Dalić, koji o konkretnoj ekonomiji i sukladnom financijskom sustavu nemaju blage veze. Naciji su nabačene udice protuhrvatskog i antikatoličkog Kukurikuluma i pedofilske Istanbulske konvencije, koja iza pamfleta protiv nasilja nad ženama skriva rodnu ideologiju i zastrašujući porast seksualnog zlostavljanja djece od strane svih spolova i rodova, najčešće od onih osoba koje su nedavno dobile porezne olakšice na dohodak. U sjeni nametnutih antropoloških pitanja provedena je djelomična privatizacija HAC-a, jeftino odlaze skupo sanirana brodogradilišta. Kontrola ulazi u sve pore našeg života, u sve glavne medije, toliko da pravu sliku mirovinskog sustava objavljuje samo 7dnevno, dok glavne dnevne tiskovine dodaju probleme na kapaljku, nikada u objedinjenim pregledima, da nacija ne sagleda cjelovitost obmane i pljačke, da se ne zamjere centrima moći. Nekako imam dojam da Marko Pavić i Zdravko Marić prepoznaju sve oblike privatizacijske pljačke kroz mirovinski sustav. Prvom su vezane ruke, a drugi je tu da se pljačka nastavi. Obojica svaki mjesec moraju pokajnički kleknuti pred bankare i moliti za pozajmice, kratkoročne i dugoročne kredite, kao i za reprogramiranje starih obveza. Osim toga, sam namjesnik Plenković je tu gdje jeste da se svi negativni procesi održe i da Hrvati napuste svoju posljednju Domovinu. Plenković vlada komotno, jer je za siguran pad Hrvatske dovoljno da ne poduzima ništa pozitivno. Sustav oglašavanja kontrolira medije, a glavni oglašivači su banke, koje kontroliraju mirovinske fondove.