Nagodba je daleko veće i šire zlo od afere Borg

Kreatori "lopovske krađe Agrokora od lopova za lopove" napravili su veliku pogrešku. Naime, iznuđeni povratak Ivice Todorića u zemlju vraća Nagodbu u žižu Javnosti. Riječ je o dokumentu koji je izraz nesnalažljivosti premijera i ekipe u vođenju naše ekonomije i snalažljivosti istih u pljački Agrokora. Aktualna Vlada RH uludo je, promašeno i preskupo potrošila svoje i naše vrijeme, pretvarajući jedan naš problem u više njih još većih. Domaći vjerovnici pretrpjeli su velike otpise, naši najzdraviji proizvođači i brandovi izgurani su na rub provalije, a Agrokor je nakon Nagodbe dužan dodatnih 1,06 milijardi eura po osnovi roll up kredita, po kojemu cijelo vrijeme plaća astronomske kamate.

Cilj knjige “Propast ortačkog kapitalizma” Martine Dalić bio je prikazivanje Agrokora kao koncerna izraslog na ortačkom kapitalizmu, a zapravo taj roman potvrđuje da su upravo Martina Dalić i ortaci pokopali Agrokor. Izvaninstitucionalna grupa Borg, interesno snažno uvezana, pisala je lex specialis, koji snažno utječe na materijalno – imovinski položaj mnogih poslovnih subjekata, koji grubo zadire u privatno vlasništvo. Birala je savjetnika (Alix partners) koji je potom izabrao tu istu Borg skupinu na poslovima konzultanata, koja je za svoju osobnu korist izvukla oko milijardu kuna iz Agrokora (zajedno s troškovima izvanredne uprave). Da ne spominjemo povlaštene informacije, poslovne i druge tajne, s kojima su borgovci raspolagali prilikom pisanja lex Agrokora.

Sve je to tako, ali tu nije kraj zla. Afera Borg i/ili Hotmail zapravo su blaga kamilica za smrtonosnu Nagodbu. Kroz aferu Borg zamračeni su milijuni kuna, a kroz Nagodbu su zamračene milijarde eura. Navodno su iza scene ispoštivani ortački ugovori, koji se protežu sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Borislav Škegro dugi niz godina štitio je Agrokor, da bi se na kraju na Agrokor poput furije obrušila Škegrina bliska suradnica Martina Dalić. Jesu li ortaci Ivice Todorića preko ruskih banaka i američkih fondova preuzeli svoje tajne udjele? Država je u kolapsu, a paradržava funkcionira savršeno.

Afera Borg manja je od afere Nagodba

Iako Nagodba u našem (okupiranom) medijskom prostoru nije prepoznata kao afera, ona je proizvela snažne poremećaje u hrvatskom gospodarstvu i cjelini društva, pridonoseći i psihozi demografskog i svakog drugog kolapsa. Otimačina Agrokora provedena je planski, s točno utvrđenim kalendarom. Knjiga kakvu nam prezentira Martina Dalić je dio projekta – nije bilo predviđeno da se pojavi s njenim potpisom, ali je njena ostavka otvorila takvu mogućnost. Prije promocije knjige Martine Dalić i odluke britanskog pravosuđa da se Ivica Todorić mora izručiti hrvatskim vlastima (koje li slučajnosti), Visoki trgovački sud (VTS) u Zagrebu u sastavu: Branka Vučaj, Dubravka Zubović i Nevenka Marković, potvrdio je Nagodbu i odbacio 87 žalbi vjerovnika. Kao i kod donošenja prvostupanjskog Rješenja, možemo zaključiti kako se Trgovački sud u cijelom tom postupku ponio izrazito neprofesionalno, s odsutnošću integriteta, pravde i poštenja. Takve presude možemo nazvati sramotnima, kao i odluku Ustavnog suda da je lex Agrokor u suglasju s Ustavom RH, iako lex Agrokor ima cijeli niz protuustavnih odredbi. Odluke Ustavnog suda i Trgovačkog suda su presedani. Iako je Rješenje na skoro 150 stranica, obrazloženja su gotovo identična kod svih žalbi, tako da je Rješenje moglo biti i na nekoliko desetaka stranica. Ovdje dolazimo do ključnog problema, ortačkog karaktera državne formacije.

Državna intervencija zagovornika slobodnog tržišta



Martina Dalić, skupina Borg i skoro cijela ta “liberalna” ekipa prezentiraju se kao žestoki zagovornici slobodnog tržišta, a zapravu su nositelji nedopustivog uplitanja države i nedopustive mužnje države. Prošli su nevjerojatnu konverziju u prve protagoniste snažnog državnog intervencionizma, državnog uplitanja i preotimanja jedne potpuno privatne kompanije, u kojoj je RH bila neznatno izložena. U Agrokoru država nije bila financijski izložena, ali je grubo intervenirala u privatnu kompaniju. Zanimljivo, u Uljaniku, gdje je država izložena s minimalno 5 milijardi kuna i gdje država treba intervenirati, jer u protivnome jamstva dolaze na naplatu, Vlada RH potpuno se povukla, kao da je Uljanik tuđa priča, a rezultat je da se narudžbe otkazuju i poslovanje upropaštava. Zašto lex Agrokor, ako je tako dobar, nije primijenjen i na Uljanik grupu? To samo dokazuje da iste osobe primjenjuju totalno različite ekonomske principe, kako pašu njima i njihovim novim gazdama.

Odsutni Dorh

Državno odvjetništvo je par dana prije izglasavanja nagodbe odbacilo kaznenu prijavu protiv Borg skupine pod obrazloženjem da angažman borgovaca nije mogao unaprijed biti dogovoren, jer isti nisu mogli znati hoće li nakon donošenja lex Agrokora biti angažirani, jer primjena lex Agrokroa isključivo ovisi o Ivici Todoriću, a on je pak kao vlasnik Društva i predsjednik Uprave imao na raspolaganju i druga zakonska rješenja primjenjiva na situaciju u kojoj se našlo njegovo trgovačko društvo, primjerice, postupak po Stečajnom zakonu, ili pokretanje stečaja na razini inozemne jurisdikcije. U Uskoku se pravdaju da s relevantnog kaznenopravnog gledišta nije uspostavljen neprekinut uzročno – posljedični niz. Nažalost, u Uskoku nisu pročitali članak 48. lex Agrokora, ili imaju problema s činjenicama i s osnovnom logikom, ili je posrijedi nešto treće. Glasi: “Stečajni i predstečajni postupci koji su pokrenuti ili otvoreni protiv dužnika iz članka 4. ovoga Zakona i njegovih ovisnih ili povezanih društava prekidaju se danom objave rješenja o otvaranju postupka izvanredne uprave iz članka 25. ovoga Zakona.” Stavak 2. istog članka glasi: “U slučaju da nadležni sud u tijeku predstečajnog i/ili stečajnog postupka iz stavka 1. ovoga članka utvrdi postojanje vjerojatnosti za provedbu postupka izvanredne uprave, nadležni sud će prekinuti takve predstečajne i stečajne postupke iz stavka 1. ovog članka te obavijestiti sud iz članka 6. ovoga Zakona da nastavi provedbu postupaka izvanredne uprave sukladno odredbama ovoga Zakona. U slučaju da sud iz članka 6. ovoga Zakona donese rješenje o otvaranju postupka izvanredne uprave sukladno ovoj odredbi, postupci iz stavka 1. ovoga članka će se obustaviti. U slučaju da sud iz članka 6. ovoga Zakona utvrdi kako ne postoje pretpostavke za provedbu postupka izvanredne uprave sukladno ovom Zakonu, isti sud će otkloniti svoju nadležnost te će nadležan sud za provedbu predstečajnog ili stečajnog postupka nastaviti provedbu takvog postupka iz stavka 1. ovoga članka.”

Stečaj je bio bolja opcija

Ali je onemogućen. Da bude jasnije, da je Agrokor ili bilo koje društvo unutar Agrokora aktiviralo postupak stečaja ili predstečaja, snagom lex Agrokora isti bi prešao u postupak izvanredne Uprave, odmah kada sud utvrdi da je trgovačko društvo od sistemskog značaja. Uskok je mogao doznati i da je Zahtjev za stečaj nad Konzumom pokrenut od strane jednog vjerovnika. Pa je i od strane vjerovnika putem članka 48. moglo doći do primjene lex Agrokora. Zaključno, i da je uprava Agrokora htjela pokrenuti stečajni ili predstečajni postupak, po sili zakona isti bi prešao u postupak Izvanredne uprave i u ruke skupine Borg. Osim toga, postavlja se pitanje zašto Martina Dalić i Andrej Plenković nisu osnovali službenu i institucionalnu radnu skupinu u kojoj bi bili navedeni svi članovi Borg skupine i to javnosti predočili? Zašto se to tajilo sve do afere Hotmail, kada se i nije više moglo tajiti (godinu dana)? Odgovor je jasan, jer da su isti navedeni kao službeni autori lex Agrokora poslije ne bi mogli biti angažirani kao savjetnici izvanredne uprave i izvući iz Agrokora milijune. Rješenje Uskoka zapravo potkopava prije svega stručnost i integritet istog, jer ako je to dopušteno, onda ne vidim zašto uopće otvaraju postupke za puno manje stvari.

Privremeno vjerovničko vijeće

VTS je prihvatio eklatantnu povredu prava, pravde i poštenja, da PVV – privremeno vjerovničko vijeće daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe, iako po lex Agrokoru PVV uopće nije tijelo postupka izvanredne uprave. Podsjetimo, sastav privremenog vjerovničkog vijeća predložio je izvanredni povjerenik, bez da su vjerovnici sudjelovali u kreiranju istog vijeća. Osim toga, kriteriji po kojima su oni izabrani ne postoje, lex Agrokor propisuje da se formira prema zatečenom stanju u poslovnim knjigama, a ti su dokumenti lažirani, kako to navodi sama izvanredna uprava. Tako su Ante Ramljak i izvanredna uprava izabrali vjerovnike koji će provoditi njihove odluke, na njihovu korist i korist skupine određenih vjerovnika. Sud ih je po lex Agrokoru morao potvrditi, ali je po istom lex Agrokoru zadaća suda da nadzire i kontrolira postupak izvanredne uprave. Zašto je sud to propustio učiniti, iako je svima jasno da su to jako diskriminirajuće odredbe, koje su utjecale na materijalno-imovinske položaje mnogih vjerovnika, odnosno jednostavno je strašno da sudstvo nije reagiralo. Naime, PVV je odobravao plaćanja za fakture nastale i dospjele prije otvaranja postupka izvanredne uprave, pa za granični dug, ali po nejasnim kriterijima. Kako je uopće moguće plaćati fakture nastale i dospjele prije otvaranja postupka izvanredne uprave (primjerice Atlantic) i što je sud učinio da zaštiti ostale vjerovnike? I takvih primjera je na stotine. Zašto izvanredna uprava i sud nisu objavili kome je sve plaćeno, po kojim kriterijima, i u kojim iznosima? Nažalost, to sudstvo nije uopće propitkivalo, niti za vrijeme postupka izvanredne uprave, niti od dana potvrđivanja Nagodbe, kada je to morao propitkivati i sud i Dorh, jer su takva postupanja mnogima donijela neizmjernu štetu, a drugima imovinsku korist.

Roll up tragedija

PVV je dao suglasnost izvanrednom povjereniku na roll up kredit od 1,06 milijardi eura, što je teški kriminal. Zašto sudstvo nije reagiralo? Čemu zaduživanje od 1,06 milijardi eura kada je za obrtna sredstva bilo potrebno oko 150 milijuna eura? Zašto je Agrokor s tim novcem otkupio dio obveznica? Zašto je 30. ožujka, na dan kada se Ramljak sastao sa Knightheadom, u lex Agrokor unesena odredba koja je upravo to omogućila? Kako to da je Knighthead upravo u to vrijeme kupovao obveznice po diskontu, a onda je preko roll up-a vratio cijeli iznos? S time su oštećeni mnogi vjerovnici, dok je sud propustio učiniti ono što je morao, izvanrednoj upravi zabraniti takvo postupanje. Ne zaboravimo da Agrokor roll up kreditorima plaća ekstremne kamate, da ne govorimo o tome kako će Agrokor morati vratiti taj iznos kredita ili ga refinancirati, a refinancirat će se s astronomskim kamatama. Sud je dopustio sva takva i druga kriminalna postupanja.

PVV je protuzakonito potvrdio Nagodbu

Privremeno vijeće dalo je suglasnost koja je rezervirana za “stalno” vijeće. I prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili su provjeriti na koji je način procijenjena imovina Agrokora, tko ju je procijenio, na temelju kojih podataka i analiza. Pogotovo što godišnja financijska izvješća u trenutku donošenja nagodbe nisu bila javno objavljena niti donesena od strane uprava društava. Jer, bez toga osnovnog podatka, a to je koliko Agrokor vrijedi, nije bilo moguće niti provesti otpise, niti donijeti pravednu i zakonitu Nagodbu. Podsjetimo, da je i PwC imao snažne ograde na GFI Agrokora za 2016. godinu, kada je izvanredna uprava iskazala ogromne gubitke, prije svega knjigovodstvene prirode. Zašto onda sudstvo nije angažiralo vještake? Osim toga, Nagodba se temelji na uzvodnim jamstvima koja ne vrijede, jer su data protivno skupštinama društva, i ta društva nisu imala valjanu protučinidbu za data jamstva. Putem jamstva su sva društva uvučena u postupak izvanredne uprave. Da je izvanredni povjerenik išao sudski pobijati data jamstva Leda, Jamnice i Zvijezde prema Agrokoru, Nagodba bi izgledala sasvim drugačije, a domaći vjerovnici (isključujući banke) i domaći kapital imali bi puno manje gubitke nego što ih sada imaju. Sudac Mislav Kolakušić kao jednu od najvećih zamjerki lex Agrokoru i postupku izvanredne uprave navodi da su sva društva uvučena u postupak izvanredne uprave, iako nije postojao predstečajni / stečajni razlog za to, odnosno nisu bila insolventna. Kolakušić upozorava da je samo Konzum trebao završiti u stečaju. Nezakoniti koncept nagodbe poslužio je da se sva društva proglase bezvrijednim (zbog aktiviranih jamstva), a preko toga i prvoklasni kolaterali nad dionicama, zalozima. Tako su bolje prošli vjerovnici s većim brojem nekvalitetnih jamstava, od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava. Da se provodio stečajni / predstečajni postupak bolje bi prošli ovi drugi, što ima utemeljenja i u pravdi i pravu. VTS-u nije bilo niti sporno to što bi se pojedini vjerovnici bolje naplatili da su u stečajnom postupku, i da se vjerovnici iste skupine različito namiruju.

Pogledajmo brojke

Prema podacima (nakon ugovaranja roll up-a), koje iznosi sam Ivica Todorić na svojoj web stranici, a koji se mogu iščitati i u prijedlogu Nagodbe od strane izvanredne uprave, dug Agrokora prema 3 grupe vjerovnika (Sberbank, VTB i obvezničari) iznosio je 2,1 milijarde eura, dok je dug Agrokora prema drugim vjerovnicima (domaće banke, dobavljači) iznosio također 2,1 milijarde eura. Iz toga možemo zaključiti da se dug 50% odnosio na Sberbank, VTB i Knighthead, dok je ostalih 50% išlo na ostale, prvenstveno domaće vjerovnike. No u nagodbi kakva je potvrđena, Sberbank, VTB i obvezničari dobili su 71% vlasništva, dok su ostali vjerovnici pali na 29%. Ta nedopustiva matematika, zapravo je otvoren kriminal. Pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da su Sberbank i VTB imali jako loše kolaterale, a Knighthead je tek kasnije ušao u igru.

Zašto je to jako bitno? Jer, PVV je dao suglasnost na ovakvu Nagodbu, a nije imao nikakav legitimitet. VTS, kao i prvostupanjski sud obrazlažu to s tvrdnjom da se do 10. srpnja 2018. godine objektivno nije moglo uredno osnovati vjerovničko vijeće, te je jedino bilo moguće da PVV preuzme ulogu vjerovničkog vijeća. To je komedija. Znači, ako se do nekoga roka ne stigne nešto osnovati, onda je sve dopušteno. Pa ne može hitnost nečega zamijeniti pravednost, zakonitost i opravdanost takvog postupka. Nadalje, ako izvanrednoj upravi nije bilo dovoljno godinu i tri mjeseca za osnivanje vjerovničkog vijeća, o čemu pričamo? A plaćeni su s astronomskim iznosima. Sud je pristao i na kraju potvrdio Nagodbu sklopljenu između izvanrednog povjerenika i samog sebe, jer je članove PVV-a birao on sam.

VTS je zažmirio na puno toga

VTS se kukavički ograđuje da je i prvostupanjski i drugostupanjski sud bio ograničen na ispitivanje pretpostavki iz odredbe iz čl. 43. st. 16., odnosno da prvostupanjski i drugostupanjski sud ocjenjuje sadržaj nagodbe u formalno pravnom smislu, pravilnost postupka njezine izrade i donošenja, te prihvata od strane vjerovnika, kao i je li prihvat nagodbe postignut na nedopustiv način. Imamo pranje ruku, kukavičluk – sud je sebe sveo na javno-bilježnički ured. Naime, čl. 43. st. 16. lex Agrokora propisuje da će sud po službenoj dužnosti uskratiti potvrdu nagodbe: 1. ako su bitno povrijeđeni propisi o sadržaju nagodbe i postupanju prilikom njezine izrade i donošenja, kao i o prihvatu od vjerovnika, osim ako se ti nedostaci mogu otkloniti ili 2. ako je prihvat nagodbe postignut na nedopustiv način. Stoga pomalo čudi obrazloženje da je sud bio ograničen na ispitivanje pretpostavki za uskratu nagodbe pogotovo s obzirom na slijedeće činjenice: da se vjerovnici iste skupine različito namiruju, da se vjerovnici s boljim kolateralima lošije naplaćuju, da je bilo plaćanja tražbina nastalih prije postupka izvanredne uprave, da je plaćeno po osnovi graničnog duga i to po nejasnim kriterijima, da je kompanija dodatno zadužena za 1,06 milijardi eura, da su imali pravo glasa vjerovnici kojima su tražbine pravomoćno osporene, da nije jasno na temelju kojih nalaza, izvještaja i od koga je procijenjena vrijednost Agrokora, da su u Nagodbu uvučena i društva koja su bila solventna, kako je svemu tome blagoslov dao PVV koji je birao sam izvanredni povjerenik. Svakom razumnom arbitru bilo bi jasno da su bitno povrijeđeni propisi o sadržaju nagodbe i da je Nagodba donesena na nedopustiv način.

Vlada RH, Izvanredna uprava Agrokora i Trgovački sud moraju biti svjesni da su s ovakvom Nagodbom prepustili Agrokor ruskim bankama i američkim fondovima, da se cijeli hrvatski kapital izbriše, da domaći vjerovnici imaju ogromne otpise, a da je Agrokor nakon Nagodbe i dalje dužan 1,06 milijardi eura, uz astronomske kamate. Hrvatske brandove već je teško pronaći na policama Agrokrovih prodajnih marketa, koji su prilično prazni, a slavljeni novi potencijali Agrokora za nove investicije zapravo su nikakvi, da ne spominjemo zapetljanu hijerarhiju vlasništva, koja baca sumnju na skrbničke račune i ortačke ugovore još u 90-im. Znate, čim vraga nacrtate, on oživi. Kada na to nadovežemo Uljanik i Petrokemiju, prirodno imamo poražavajući pad industrijske proizvodnje 5% u srpnju 2018. u odnosu na lipanj iste godine. Industrijska proizvodnja zabilježila je pad od 2,6% u rujnu ove godine u odnosu na isti mjesec prošle godine. To su rekordni padovi industrijske proizvodnje! Uvoz raste brže od izvoza. Sve to ukazuje na deformiranost hrvatske ekonomije, kao i na “snalaženje” i nesnalaženje vladajućih struktura. Novi ortaci ne vide svoje krivnje u katastrofalnim ekonomskim rezultatima i pokazateljima. RH se neminovno prelijeva u novu gospodarsku provaliju, koju neće rješavati ortačka Izvanredna uprava Agrokora, nego interventna uprava ortačkog Zapada.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI