Svi ti doživljaji upotpunjuju sliku o odličnom derbiju koji je i po ritmu i po igri i po ambijentu djelovao kao da je iz nekog drugog dijela Europe i svijeta.
Nekad čovjek mora biti iskren sam prema sebi, pa unatoč svih mana i nepravdi u našem nogometu mora zaključiti nakon subotnjeg derbija Rijeke i Dinama (1-1) – svjedočili smo veoma dobroj utakmici. Koja je u mnogim detaljima debelo premašila standarde skromne Prve hrvatske nogometne lige.
Osobno, iznenađen sam bio ritmom utakmice, nisam očekivao da će Rijeka, kojoj je ruku na srce više odgovarao remis nego Dinamu, tako hrabro i s rizikom, sveopćim jurišom krenuti u utakmicu. Kao što nisam očekivao da će se Dinamo, nakon što je glavinjao poput premlaćenog boksača, vratiti u utakmicu, i to pogotkom od kojeg zastaje dah.
Svi ti doživljaji upotpunjuju sliku o odličnom derbiju koji je i po ritmu i po igri i po ambijentu djelovao kao da je iz nekog drugog dijela Europe i svijeta.
Neka, neka izjednačenost, konkurencije, borbe i neizvjesnosti. To je silno nedostajalo hrvatskom nogometnom prvenstvu već više od deset godina, kao što je nedostajala priča nogometnih promatrača o samom nogometu, a ne o navijačima, izgredima, predsjednicima klubova. Dobro, željeli smo da se nakon derbija ne priča o sucima, to nismo dočekali, sporna je situacija oko rušenja Andrijaševića u sudačkoj nadoknadi. No, uzmimo to kao dio derbija, makar mnogi tvrde da bi se isti prekršaj drugoj strani hladno dosudio…
Dakle, nećemo biti pretenciozni i odmah tvrditi da se dobar nogomet vratio u HNL, ni slučajno. No, da možemo reći kako smo željni ovakvih predstava, stoji! Rijeka i Dinamo odigrali su pravu utakmicu u kojoj možda nije pobijedio bolji suparnik, no i to je dio nogometne igre i u tome leži globalna popularnost nogometa, i većina razgovora kojima svjedočimo tiče se zbivanja na terenu, a ne na tribinama i u ložama.
Nogomet je prekrasna igra koja je u Hrvatskoj zapela u nastranost, samo su nama bitniji predsjednici, navijači, odvjetnici i kojekakvi menedžeri od igrača koji su na terenu i koji bi trebali biti reklama ovome sportu. Ne, nama su reklame incidenti, svađe, optužbe, prostačenja čelnika klubova, navijači s teleskopskim palicama i bakljama…
Da zaključimo, derbi u Rijeci nije nam vratio vjeru u naš klupski nogomet, daleko od toga. Ali, da nam je pokazao kako derbi treba izgledati na terenu to je nesumnjivo.
Voljeli bismo da ovakva neizvjesnost za vrh ljestvice potraje pa da u sljedećem derbiju istih suparnika na Dinamovom terenu također bude sjajna utakmica.
Pa da se i nakon tog dvoboja priča o nogometu!