Konačno je prepoznat karakter NDH – bila je žrtva!

Za Holokaust su odgovorni Nijemci i Talijani, a osveta je provedena nad Hrvatima, Ukrajincima i Poljacima. Hrvati su odvođeni na stratišta prije Drugog svjetskog rata, za njega, i nakon njegovog završetka. Hoćemo li dočekati svijet pravde, u kojemu će na obnovljenom Nürnberškom procesu biti osuđeno cjelokupno zlo: fašisti, nacisti, i takozvani antifašisti.

Živimo u modernom obliku logora. Nema kazamata, nema zajedničkih spavaonica, nema ležaja, pa niti poljskog zahoda. Nema kuhinja i kazana, nema zajedničke potrošnje, nema tih preskupih čuvara, nema bilo kakvih troškova za državu. Ne liječe nas, ne ubijaju, nego jednostavno puštaju da umremo od gladi, hladnoće, pa i obične temperature. Ne love nas okolo kada napustimo svoj lokalni kazamat. Dopuštaju nam prelazak u susjedni logor, pa i bijeg iz sveukupne topologije logora nazvane RH, koja je u ovome demografskom kolapsu posložena u skladu s Hausdorffovim aksiomom separacije: svaka osoba u odnosu na neku drugu živi u zasebnoj okolini. Tješimo se da nismo tamo neki divljaci, koji u tuđini žive u svome getu. Namjesnička vlada razbija sve organske sastojke konstitutivne nacije, a obrnutu diskriminaciju produbljuje do perverzije. Vladu nitko ne optužuje za fašizam ili diskriminaciju, nego pojedini prežderani dužnosnici optužuju za fašizam i mržnju naš prekarijat na samrti.

Famozni Proboj iz Jasenovca

Logor Jasenovac je vremenski putnik, koji je služio nekoliko režima i čuva mnoge tajne. “Spomenik samom sebi u prirodnoj veličini” vidim i kao svjedoka permanentne društvene represije nad Hrvatima. Prvi proboj iz Jasenovca dogodio se u prvoj Jugoslaviji, nadnevka 10. kolovoza 1928. Dva dana nakon što je umro Stjepan Radić. Drugi proboj iz Jasenovca dogodio se 27. ožujka 1941. Dva dana nakon što su fašističke države Jugoslavija i Njemačka potpisale pakt o nenapadanju. Treći “proboj” iz Jasenovca, treći prije proglašenja NDH, dogodio se 8. travnja 1941. kada se orjunaška straža povukla na samu vest da stižu mrski Nemci. Četvrti “proboj” iz Jasenovca, prvi za NDH, dogodio se 25. rujna 1943. kada je potvrđena vijest o padu Italije – presretna logorska straža jednostavno je otvorila vrata kazamata. Peti “proboj” nekolicine preostalih uznika dogodio se nakon savezničkih bombardiranja krajem 1943. Radni logor Jasenovac bio je u funkciji od ljeta 1942. do zime 1943. Dugo sam intimno podržavao ideju (šestog) Proboja iz Jasenovca, onoga posve upitnog – slave ga lovci na hrvatsku mržnju. Imao je tu svoju ustašku poruku izlaska iz tamnice, ali je sve to evoluiralo u prikriveni napad na hrvatsku nacionalnu samobitnost, pa ovdje uskraćujem svoju osobnu daljnju podršku. Nije se dogodio šesti proboj niti kao spas iz komunističkog logora Jasenovac, jer su antife i presvučeni četnici poubijali sve dovedene uznike, pripadnike ustaških i domobranskih postrojbi, i mnoge civile hrvatske nacionalnosti. Ali se zato u svibnju 1995. dogodio naš Proboj u Jasenovac okupiran od četnika. U obrani i oslobađanju Jasenovca istakao se naš slavni HOS, u svome ratu ZDS.

Jugoslavenski logor Jasenovac

Logor Jasenovac ima to svoje jugoslavensko izvorište i jugoslavenski karakter – kaznionica je formirana u prvoj Jugoslaviji, i zadržala je svoju protuhrvatsku funkciju sve do danas, kada se mit o Jasenovcu koristi za ubijanje hrvatske nacionalne ideje i za mentalno porobljivanje Hrvata. Formalno je bio na hrvatskom tlu, ali je glupo pridavati mu bilo kakvo hrvatsko određenje. Prijeratne manufakture Jasenovca koristile su sve najbliže kaznionice, pa i onu u Gradišci, kao izvore konkurentne radne snage. I obrnuto: kaznionice su koristile jasenovačke manufakture za zatvorenike osuđene na prisilni rad. Logor Jasenovac bio je prirodan nastavak kaznionice Jasenovac, jugoslavenski determiniran i na geografskoj razini, uz prugu prema Beogradu, nedaleko prometnog čvorišta u Gradišci. I poslijeratni Jasenovac i prijeratni Jasenovac obavijeni su velom tajne. Posljednjih godina pojavljuju se indicije da je prva Jugoslavija koristila prijeratni logor Jasenovac na razini tadašnje velikosrpske segregacije prema Židovima. Teško je povjerovati da je obitelj Bačić gradila tvornice baš u močvari uz Savu, sa samo jednim pristupnim putem. Kako je taj jugoslavenski kazamat pretvoren u kazamat NDH i kasnije u radni logor? Za to je bilo potrebito dopuštenje Berlina, zapravo konkretna dozvola ili neki ukaz. Prema zapisniku nacističke Wansee konferencije posvećene židovskom pitanju, koja je otvorena 20. siječnja 1942. godine, na toj je konferenciji pala odluka o osnivanju radnog logora u blizini prometnog čvorišta u Gradišci, na bazi susjednih jugoslavenskih kazamata. Tranzicijski logor u Gradišci već je bio u funkciji.



Arbeit macht frei

Nakon toga su u proljeće 1942. pokrenuti radovi na nasipima uz Savu, da se barake i manufakture Jasenovca zaštite od poplava. U radovima je sudjelovalo lokalno stanovništvo i osuđeni kriminalci, a pristizali su i ratni zarobljenici. Već slijedeće godine pala je Italija, rat je bio praktično odlučen, a nesretni radni logor Jasenovac bio je više puta žestoko bomardiran od savezničke avijacije. Kako je ipak izgrađena predodžba o Jasenovcu kao logoru smrti? Tu su priskakali antifa revizionisti, koji su uveli termin ubijanja s prisilnim radom. Mene osobno više ubija nerad. Nijemci su očekivali veliku proizvodnju, ali se po antifama uprava radnog logora bavila s ubijanjem proizvođača i njihovim zakopavanjem. Što bi proizvela jasenovačka Kožara da su tamo kvalificirane Židove ubijali s radom? Naravno da su neki čuvari u Jasenovcu prekoračili svoja ovlaštenja – neke je zbog toga “ustaški režim” strijeljao.

Fašisti i nacisti su nevini?

Nijemci i Austrijanci proglašeni su nacijama koje su se suočile sa svojom nacističkom prošlošću. Nekako mi je to sumnjivo, jer isti svoju neospornu odgovornost za Holokaust i Samudaripen uporno prevaljuju na Hrvate i Poljake. Kada pogledamo koliko su njemačke i austrijske zaklade nagrađivale lovce na hrvatski fašizam i hrvatsku mržnju, zapitamo se koliko široko i duboko zahvaćaju ti procesi. Sve to ulazi u strano i tuđe protuhrvatsko obavještajno djelovanje. Koje su zemlje uključene u nedopustivu reviziju povijesti? To nam razotkrivaju fotografije instalacije na Donjoj Gradini u Republici Srpskoj o navodno 700.000 usmrćenih u Jasenovcu i 20.000 ubijene djece. Možemo ih vidjeti na Wikipediji uz tekstove o Jasenovcu na ovim jezicima: srpski, ruski, engleski, nizozemski, slovenski i češki. Njemačka je ponovno vodeća ekonomska sila, pa je zgodno Nijemce abolirati za nacizam – to olakšava “slobodan” protok robe i kapitala. Svastika na Poljudu jednostavno je gurnuta pod travnjak.

Dva protektorata u NDH

U NDH su koegzistirala dva glavna protektorata, talijanski i njemački. Njemački Treći Reich na svoj je način bio zaklon talijanskom Rimskom Carstvu, koje zbog toga nije bilo izloženo vanjskoj ugrozi, pa se raspalo iznutra. Na našu žalost, Mussolinijeva Italija održala se dovoljno dugo da posije nered u NDH. Ustašama je bio zabranjen ulazak u talijanske okupacijske zone. U Prijedor su u svibnju 1942. partizane i četnike dovezli Talijani u svojim vojnim kamionima. Očekivali smo da se istarske stranke jasno i glasno odrede o zločinima talijanskih fašista u Istri i u svim talijanskim zonama okupacije. Istra je ušla u Drugi svjetski rat u sastavu Italije. Istra se treba ispričati ostatku Hrvatske, a ne obrnuto. Pridodajmo toj višestruko okupiranoj NDH sovjetske “slobodne” teritorije njihovog etničkog čišćenja, koje je izazivalo vojne pohode Nijemaca i Talijana. Naši neprijatelji mašu nam s geografskom kartom ustaških želja za jedinstvenom Hrvatskom do Zemuna, pa tako srbijanske logore prikazuju u NDH. “Ustaški režim” je izmišljotina – iznad ustaša bile su okupacijske strukture.

Karakter Ustaškog pokreta

Ustaše su pokrenuli Velebitski ustanak, hvala im na tome, ali je sve završilo kao nova hrvatska tragedija. Može se reći da je nemjerljiv njihov doprinos na razini jezika, kulture, povijesti kao znanosti, i na razini nacionalnog identiteta, ali im političke okolnosti nisu išle na ruku. Priključili su se silama koje su izgubile rat. Famozna NDH nije bila ustaška tvorevina, nego je bila prirodna posljedica raspada prve Jugoslavije i još je podijeljena na dva protektorata. Nakon što im je dopušteno da se u njemački protektorat vrate kao posluga za naciste, ustaše su posve neosnovano slavili sebe, pa je u prvi plan došlo slovo U, čak u odnosu na povijesni hrvatski grb, što je nedopustivo, nesvjesna negacija temeljne hrvatske državnopravne baštine. Danas imamo slične pokušaje udbaške ekipe koja je preuzela i opljačkala SRH/RH, pokušaje da sebe prikaže kao tvorca RH, a Samostalna je zapravo posljedica raspada druge Jugoslavija. Ustaše su sramotno dopustili da ih nacisti uvuku u pohod na Sovjetski savez, ali Ustaški pokret nije počinio nikakve ratne zločine. Ustaški pokret ostat će urezan u biće nacije, kao i naša nesretna Hrvatska do Drine, upravo zbog jezovitog genocida koji je proveden nad ustašama i svim Hrvatima za Drugog svjetskog rata i nakon njega. Kod Hrvata je slovo U prije svega izraz njihovog stradanja.

Laž o ubijanju djece

Kako normalna osoba može prihvatiti tezu o 1.500 ubijenih dnevno za aktivnosti logora Jasenovac? Odgovor “hrvatskih” povjesničara i viktimologa bio je pogrešan. Najbolje bi bilo da do njega nije niti došlo, pa bi se sva ta velikosrpska igra raspala od svog vlastitog zla. Hrvatski povjesničari nisu shvatili da je goli negacionizam bliži istini od velikosrpske propagande, pa tako nisu odbacili srpsku, četničku, orjunašku i antifa koncepciju krivnje Hrvata za nešto što nisu počinili, nego su srpske i srbijanske bezobrazne i budalaste teze svodili na 10%. Prihvatili su za Jasenovac brojku od 70.000 ubijenih, koja je kroz popis JUSP-a nazidana preko 83.000. Broj ubijene djece? Ne, nije reduciran na 2.000, nego je ponovno 20.000. Petokolonaši u našim redovima postavili su novu koncepciju: srpska “procjena” je previsoka, ali ne i glede ubijene djece, a ubojstva treba prikazati kao krajnje surova. “Predstavnici romske, srpske i židovske zajednice te antifašističkih udruga smatraju kako je nužno izmijeniti trenutni postav jasenovačke izložbe, jer ona prikriva okrutnost kojoj su bili podvrgnuti zatočenici” – kaže nam Lora Vidović, pučka pravobraniteljica u RH. Nakon sveg tog zla koje je petokraka počinila u hrvatskim zemljama, taj simbol antifa fašizma nije zabranjen.

Tragična 1942.

Da parafraziram Nenada Stazića, mogu reći da je posao iz svibnja 1942. obavljen temeljito. Pokolj “partizana” i četnika nad katolicima i muslimanima Prijedora i okolnih naselja doveo je do intervencije nacista. Koljači su se junački razbježali. Napuštene žene i djeca Kozare i Potkozarja krenuli su prema Zagrebu i Sisku. Posve iscrpljeni, pojavili su se na tek osnovanim ekonomijama Jasenovca južno od Zagreba i Siska, gdje su prihvaćeni od ustaških institucija, crkvenog Karitasa i Crvenog križa. Tisuće djece udomljeno je u zagrebačkim obiteljima. Na humanitarnoj razini napose su se istakli blaženi Alojzije Stepinac i austrijska humanitarka Diana Obexer Budisavljević, udata za zagrebačkog liječnika Julija Budisavljevića. Srbija Diani podiže spomenik, pa moramo tražiti da se Beograd odluči: jesu li Stepinac, Diana i Crveni križ spasili 20.000 srpske djece, ili su ta djeca ubijena u Jasenovcu? Za potrebe prikrivanja bilo kakvog humanitarnog rada u NDH, Ozna je Diani oduzela njenu evidenciju prihvaćene i zbrinute djece. Dječji domovi proglašeni su logorima, a Dianin popis spašene djece i njena kartoteka pojavili su se kao dokumentacija Jasenovca.

Antife preuzimaju naše zasluge

Antife prosvjeduju što smo nakon provedenih ekshumacija kosture žrtava sklanjali u označene grobnice. U svome odgovoru Lori Vidović, prozvano Ministarstvo branitelja naglašava da su u viktimološkim iskapanjima u Višnjici i Vagancu pronađene i civilne žrtve, uključujući žene, i da i vojne i civilne žrtve Drugog svjetskog rata i poraća imaju pravo na dostojno vječno počivalište. Događa se da na milijun Hrvata jedan postane “advocatus diaboli”, da tako dođe u centar pažnje. Suprotno nametnutim predrasudama, na teritoriju NDH Holokaust bi dobio veće razmjere da Ustaški pokret nije ušao u zemlju. Posebno je zabrinjavajuća pojava osoba koje skupo plaćamo za pozitivne zadaće, a oni pomažu Nijemcima i Austrijancima u pretovaru njihove odgovornosti za Holokaust na tada porobljene nacije: Hrvati i Poljaci. Imamo i takvih parazita koji grade svoju nedodirljivost na monstruznoj tezi o “autonomnom hrvatskom fašizmu”.

Ustaški aneksi na njemačke rasne zakone

Ne stoji teza Lore Vidović i ekipe da je “NDH po uzoru na Treći Reich donosila vlastite rasne propise”. Koliko znam, NDH formalno nije bila u Trećem Reichu, ali je bila pod snažnom nacističkom okupacijom. Kao što smo prošli i još uvijek prolazimo sramotno usklađivanje s EU i Eurozonom, slično je potlačena adminsitracija NDH morala dokazati da je NDH civilizacijski dorasla “uzvišenim” rasnim zakonima i u svezi njihove aplikacije prihvatiti njemačke i talijanske nadzore. Za Židove bi se situacija značajno pogoršala da Ustaški pokret nije preuzeo drugu razinu vlasti u njemačkoj zoni okupacije, praktično treću na razini zacrtane NDH. Naime, u Ustaškom pokretu bilo je Židova. Kako su “ćifuti” u prvoj Jugoslaviji bili izloženi snažnoj velikosrpskoj diskriminaciji i konkretnim progonima, mnogi su Židovi prišli Ustaškom pokretu, a možda se među njima našlo i takvih koji su ušli u procese pozitivne asimilacije i sukladnog obogaćivanja hrvatskog korpusa i hrvatske kulture. Stoga su Ante Pavelić i vrh Ustaškog pokreta uveli ublažavajuće anekse na nametnute rasne zakone, što je u topologiji Osovine bio presedan.

Lov na vještice u vrijeme ekonomskog sloma

Ove godine nemoćno promatramo kako Vlada RH ruši izravnu demokraciju, a pučka pravobraniteljica Lora Vidović šuti o tome. Valjda po njoj to nije tema za pravnike. Nedavno smo u Hrvatskom saboru nemoćno promatrali izglasavanje proračunskog mirovinskog dodatka koji ruši tranziciju, proklamiranu formaciju. Nakazni Drugi mirovinski stup ostaje privatan i obvezan, što je drveno željezo, velika sramota za hrvatsku naciju i za proglašeno društveno uređenje. Mirovinska reforma posložena je tako da RH neizbježno ode u bankrot. Vlada je intervenirala u privatni koncern Agrokor i poklonila ga strancima, kao da je osobno vlasništvo premijera RH. Nakon Ine, i kutinska Petrokemija došla je pod kontrolu Mađara. Dok ovrhe divljaju i raspiruju mržnju prema onima koji su proveli reokupaciju SRH/RH, pučka pravobraniteljica hladno sudjeluje u lovu na vještice. Ne može Vidović govoriti o “ustaškom režimu” na taj način. Da je Vladko Maček prihvatio ponudu nacista, danas bi Vidović upozoravala na “seljački režim”. Vidović i ekipa pozivaju se na Zavnoh, ali ih ne smeta što Dejan Jović osporava Zavnoh na fakultetu koji je ostao na razini Zavnoha.

ZDS – Za dom svoj

“Eksplicitni ustaški ili nacistički simboli ili oni koji asociraju na ustaški pokret, prisutni su u javnom prostoru u Hrvatskoj” – tvrdi nam Lora Vidović. Hrvati su civilizacijski okrenuti obitelji, domu i Domovini, pa je tako za nas obrambeni rat Domovinski rat. Osobno nisam sklon pozdravu “Za dom spremni” zbog njegovog vojnog dojma, čak i kada je obrambeni, ali sam mišljenja da Hrvati ne smiju dopustiti da im bilo tko prekraja jezik, pogotovo ne za potrebe promjene nacionalnog određenja, odnosno na tragu zatiranja Hrvata. Hrvatski grb s vodećim bijelim poljem imamo na zagrebačkoj Crkvi sv. Marka od 1878. Pronalazimo ga i u grbu Austrougarske, pa u grbu mađarskog dijela Dvojne monarhije i odgovarajuće Translajtanije. Stari Hrvati su s bojama označavali strane svijeta. “Treba jasno istaknuti da je prema Ustavu državni suverenitet RH nastao nasuprot proglašenju NDH” – tvrdi nam Vidović. Prema njenoj i takvoj pameti, da nije bilo NDH, ne bi bilo niti SRH/RH, što je neprihvatljiva revizija hrvatske povijesti, negiranje Hrvatskog kraljevstva, Bijele, Crvene i svake druge Hrvatske, negiranje sveukupne hrvatske državnopravne baštine. Naš problem nije diskriminacija, nego obrnuta diskriminacija. Potrebita je revizija NDH, SRH i RH, kod nas i u svijetu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI