Komunikacijska sanacija štete

facebook

Dolazak izbornog vremena u kojem se sve podređuje vlastitom političkom pozicijskom opstanku pokazuje, razotkriva i najavljuje objektivnu hrvatsku političku stvarnost i svu silinu podcjenjivanja hrvatske biračke, a onda i glasačke populacije i uopće temeljnu razliku između postupanja i djelovanja u interesu hrvatske budućnosti i komunikacijske usmjerenosti isključivo prema vlastitoj. Ostaviti dojam, postaje ponovo i naglašeno jedina važnost, a sve negativnosti rješavati utreniranim nastupima umjesto postupanjima u nacionalnom interesu

Ulazak u izbornu godinu probudio je usnuli politički aktivizam prema najvažnijem problemu suvremene Hrvatske i pokazao pomak vladanja nad Hrvatskom i njezinom domicilnom populacijom prema blago rečeno političkom determinizmu, u kojem su logika, racionalizam, objektivizam, znanstvena utemeljenost, projekcijski nagovještaji, modelska uvjetovanost, odgovornost za propušteno svjesnim, planskim i anacionalnim djelovanjem ili tek nesvjesnom neučinkovitošću, nesposobnošću i sebičnošću i slične trivijalnosti potpuno nepoznati pojmovi i oblici političkog, javnog i društvenog djelovanja. Dolazak vremena u kojem se sve podređuje vlastitom političkom pozicijskom opstanku pokazuje, razotkriva i najavljuje objektivnu hrvatsku političku stvarnost i svu silinu podcjenjivanja hrvatske biračke, a onda i glasačke populacije i uopće temeljnu razliku između postupanja i djelovanja u interesu hrvatske budućnosti i komunikacijske usmjerenosti isključivo prema vlastitoj. Transformacije su na javnoj političkoj sceni jasno uočljive, a pokušaji prikrivanja težine demografskog nestanka ponovnim afirmativnim izričajima i najavama opetovani, kad se već demografska problematika sama po sebi nije ispuhala po političkoj želji ili nestala iz javnih komunikacija po procjenama i PR predviđanjima. Ostaviti dojam postaje ponovo i naglašeno jedina važnost, a sve negativnosti rješavati utreniranim nastupima umjesto postupanjima u nacionalnom interesu.

Odlazak publike

Možda se u Hrvatskoj predugo zadržao pobjednički ratni idealizam kao relikt „davne” prošlosti iz devedesetih prošlog stoljeća na kojem se nikako nije smjelo graditi novo hrvatsko društvo, a možda je retorička isključivost u odnosu na provedbenu potrebu, inače prenesena iz diplomatske poniznosti spram globalnih pozicijskih autoriteta građenih bez ikakvog idealizma, altruizma i civilizacijskog slijeda, znak novog vremena i zaustavljanja nepotrebne i skupe brige za populus. Nezavisno što je u pitanju u globalnim okvirima, uglavnom svi znaju kako se radi o novom pokoravanju hrvatskog duha i zaustavljanju hrvatske ideje jedne i jedinstvene Hrvatske sa svim njezinim ljudskim i inim bogatstvima u zemlji i iseljeništvu. Razlika je jedino što su transformacije i politički obrati, preobraćenja i duhovna vraćanja, napuštanja hrvatske ideje i poništavanja njezinih (naših) vrijednosti, otkloni od programskog i stručnog okruženja i iracionalni prikloni anacionalnom djelovanju i slične relacije ulaskom u ovu izbornu godinu poprimili oblike apsolutne podređenosti, svjesne i planske transformacije i velike pogubnosti za hrvatsku demografsku i svaku drugu razvojnu budućnost.
Ništa više nije u Hrvatskoj važno, vrijedno i potrebno osim osiguravanja produžetka nakon slabo odigrane utakmice s prosječnim igračima i sudačkih naklonosti koje su samo produžile slabu predstavu, neučinkovitost i uglavnom trajni odlazak s tribina hrvatske populacije. Pokušaj samo komunikacijskog načina sanacije loše predstave, ukupne neučinkovitosti i praznih tribina od strane aktivnih igrača (javnih aktera) izgleda poput neuspjele parade (vojne npr.) koju štite jake snage sustava u praznom gradu. Izgubljeno dostojanstvo prema publici koja te je i dovela na vlast i neposrednom okruženju koje je podnijelo puno toga pri usponu ne može donijeti unutrašnji mir niti s produžecima, a još manje povratak publike na tribine željne velikih igrača i nacionalnih predstava.

Predsjednička sanacija

Predsjednički su izbori šesti po redu održani u prvom krugu točno prije 1512 dana, u drugom prije 1498, a mandat Predsjednice počeo je točno prije 1459 dana (računano prema 17.02.2019.). Bilo je to 28. prosinca 2014., 11. siječnja 2015. i 19. veljače iste 2015. godine i nikog od aktualne vlasti tada nije bilo niti blizu, a danas uz Predsjednicu nema pak niti blizu ljudi iz tog vremena. Prisjetimo se samo na kratko kako je pobjedu donijelo samo 32.509 glasova ili bez dijaspore samo 1989 glasova i kako je protukandidat pobijedio u prvom izbornom krugu. Nije bilo lako i sasvim je sigurno kako pobjede Predsjednice u drugom izbornom krugu ne bi bilo bez ljudi iz neposrednog okruženja u izbornom stožeru, ljudi koji su vjerovali idealistički u promjene, definitivni otklon od nasljedne prošlosti, odmak od anacionalne ideologije i koji su vjerovali u novo hrvatsko društvo građeno na ratnoj pobjedi i hrvatskim civilizacijskim vrijednostima.
Pobijediti u drugom krugu predsjedničkih izbora nasljednu mrežu novih manira, uglavnom vanjske naobrazbe i limitirane anacionalne ideologije, okupljenu oko političkog suparnika moguće je bilo samo s ljudima takvog profila i lojalnosti kakve danas više nema. Koji su pisali intervjue, snimali spotove, programirali postupanje, branili pristup i općenito se brinuli za rezultat i kojih, uglavnom, danas nema niti blizu. Odlazili su jedan po jedan bez buke i običnih riječi zahvale, ostavljajući prazninu koju nisu mogli popuniti priučeni i pokoreni pomno birani diplomatski lovci, pa se ta praznina prelila na opću sliku neučinkovitosti i nepotrebnosti. Idealizam s početka i kasniji ulazak u igru starih znanaca prethodnog političkog sustava i diplomatskih klimavaca svjetske razine otapao je polako temelje uspona i vjerovanja u hrvatsku političku i diplomatsku autonomnost ili barem veliku potrebu hrvatske populacije za očuvanjem dostojanstva i nacionalnih vrijednosti.
Prošlo je 1459 dugih dana od zvjezdanog ulaska ili skoro 48 mjeseci ili 4 godine i u tom je razdoblju između veljače 2015. i veljače 2019. godine (zapravo do kraja prosinca 2018. jer podataka za početak 2019. još nema) u Hrvatskoj 76.965 više ljudi umrlo nego što ih se rodilo. Nevjerojatnih gotovo 80.000 osoba uključujući i procjene za 48 dana 2019. godine! Istodobno je iz Hrvatske iselilo u razdoblju 2015.-2017. (podataka za 2018. još nema) 113.439 osoba samo prema podacima Državnog zavoda za statistiku, a po procjenama iseljavanja u 2018. ukupni će gubitak iseljavanjem po istom izvoru biti vjerojatno veći od 160.000 osoba. Nevjerojatnih preko 240.000 ukupno ljudi manje! Međutim, ima i gorih najava, a dolaze iz službenih statistika zemalja useljavanja po kojima je iseljavanje iz Hrvatske gotovo dvostruko veće na godišnjoj razini pa je ukupni gubitak hrvatske populacije vjerojatniji na razini gotovo 400.000 osoba!
Prošle je 2018. godine ukupni prirodni pad stanovništva iznosio 15.994 osobe i u odnosu na prethodnu 2017. nešto je manje negativniji, ali bitno negativniji u odnosu na 2016, dok službenih podataka o iseljavanju za 2018. iz DZS-a još nema. Trendovske oscilacije demografskih su podataka uvijek vidljive i u osnovi ne mijenjaju negativne trendove koji su zahvatili Hrvatsku niti mogu obzirom na demografski sastav stanovništva, njegovu starost, silinu iseljavanja, smanjenje broja djece u osnovnim i srednjim školama i slične pokazatelje. Nevjerojatna slika Hrvatske koja se ne smije priznati niti pokazivati i koju treba pred izbore svim komunikacijskim snagama i obratima negirati i obećanjima promijeniti. Priklanjanje općem vladinom stavu o demografskoj politici i formalnom vijeću političara za revitalizaciju nečega i napuštanje znanstvene osnove problematike nova je potvrda nevažnosti demografskog nestanka Hrvatske prema ostanku, izdrživosti i čvrstog političkog zagrljaja s nacionalnim odmakom.
Ponovo se valja prisjetiti, prethodnik je prvi predsjednik u Hrvatskoj bez osvojenog drugog mandata, a osvojenih je 1,114.945 glasova dosad najmanji broj glasova ikada, kao uostalom i razlika od 1,48% u drugom krugu izbora. I nikad ga nije zanimao demografski nestanak Hrvatske. Danas, pak, zanima gotovo sve u vlasti i nikako ne mogu shvatiti zašto se demografska problematika zadržava na javnoj sceni usprkos njihovim stalnim najavama.



Privid stvarnosti

Politička su previranja i veliki politički amaterizam zasnivan na osrednjim političkim kadrovima i bez ozbiljnijeg oslonca na stručno-znanstvene prosudbe doveli do izglasavanja nepovjerenja 16. 06. 2016. godine Hrvatskoj vladi u Hrvatskom saboru, a nakon što se nije uspjela formirati Vlada u roku od 30 dana 16. je srpnja objavljeno raspisivanje prijevremenih izbora za 11. rujan 2016. godine. Konstituiranjem Hrvatskog sabora 14. listopada stvorene su pretpostavke početka mandata nove vlade 19. listopada 2016. godine. Novi početak, nova vjerovanja i novi ljudi puni obećanja i pozivanja na hrvatske temelje, Domovinski rat, iseljenu Hrvatsku, struku, znanost i sve ono što se nakon vojne pobjede tražilo i čekalo. Bilo je to vrijeme za najbolje što Hrvatska ima i vrijeme stvarnog vjerovanja, ali nije dugo potrajalo. Privid se stvarnosti pokazao već u prvom naletu obrane vlastitih pozicija i izbora ljudi koji nisu sve ono što se očekivalo i podilaženju ljudima koji Hrvatsku nikad nisu mogli prihvatiti niti su u nju ikad vjerovali.
Prošao je otada 851 dan vladanja s Hrvatskom ili gotovo 2,5 godina i u tom je vremenu prirodnim putem Hrvatsku napustilo 37.299 osoba prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku ili gotovo 40.000 osoba po procjenama za siječanj i veljaču 2019. godine. Iseljenih je istom analogijom u istom razdoblju vladanja prema DSZ-u bilo preko 60.000, a prema službenim statistikama useljeničkih zemlja vjerojatno i preko 120 000. Ukupni je gubitak hrvatske populacije u vremenima nove nade iznosio oko 160.000 osoba! Jedno je predsjedničko razdoblje obilježio gubitak od vjerojatno 400.000 osoba, a drugo vladino oko 160.000 osoba i nitko tu ne vidi poseban problem. Vide zapravo smirivanje situacije pred izbore, najavljuju nove sastanke Vijeća za demografsku revitalizaciju, najavljuju novih 100 mjera i novih uloženih nekoliko milijardi, najavljuju otvaranje 500 vrtića, najavljuju i najavljuju… i u svim mogućim izričajima niti trunke zabrinutosti za hrvatsku budućnost ili barem malog osjećaja odgovornosti.
Privid je stvarnosti nastavak nametanja iluzije u kojoj se demografski procesi u Hrvatskoj zaustavljaju sami po sebi uz nevidljivu izvršnu učinkovitost, uz javno djelovanje nalik poklonstvu iz nasljednog sustava kojeg formalno nema, ali neformalno egzistira i uz transformirane zadivljene pojedince koji svojom zadivljenošću prikrivaju vlastitu prazninu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI