Krajnju sjeverozapadnu i jugoistočnu hrvatsku obalu nikad nisu ostavljali na miru, niti su se birala sredstva i načini njezina osvajanja, pokoravanja, kontroliranja, usmjeravanja i odvajanja tijekom dugih i predugih povijesnih razdoblja. Ostanak i opstanak hrvatskog istarskog i dubrovačkog identiteta u njima, nevjerojatan je obrazac snage, odlučnosti, vrijednosti, vjerovanja, povezanosti, požrtvovnosti i očuvanja prostora i društva kojeg su nam ostavili preci i kojeg je smisao i potreba ostaviti kao posebno bogatstvo u nasljeđe naraštajima koji dolaze
Dominacija nad Hrvatskom tijekom povijesnih razdoblja u okvirima različitih nametnutih političkih ustrojbenih cjelina, nezavisno kako se one zvale (carstvo, monarhija, kraljevina, kneževina, federacija, unionistička zajednica…), kojim upravljačkim sustavima pripadale i koliko sloboda ostavljale hrvatskoj populaciji, u svojoj je osnovi uvijek imala obrazac pokoravanja i kontroliranja hrvatskog geografskog prostora (teritorija), stanovništva i svih njihovih (naših) potencijala.
Povijesno i geografsko hrvatsko okruženje nikad nije bilo sklono ukupnoj hrvatskoj državnoj autonomnosti, a još manje hrvatskoj prevladavajućoj posjedovnoj snazi nad istočnom jadranskom obalom i nevjerojatnim biserom, kao nikad dosanjanoj želji svih hrvatskih susjeda u užem i širem okruženju. Vječna borba za autonomnost, hrvatski identitet i litoralno bogatstvo darovano Hrvatima kao nagrada za ustrajnost, dug povijesni put prema mediteranskom suncu i vjerovanje u posebnost, hrvatski je usud izražen s puno trpljenja, stradavanja i uzdizanja (često puta i u dugim vremenskim razdobljima) na jednoj strani i rezolutnih, čvrstih i odlučnih postupaka i odgovora (posebno vojnih obrambenih) na drugoj strani.
Sklad dugotrajnih mirnoća, podnošenja i vjerovanja i rezolutnih vojnih razrješenja brojnih pokušaja kontrole hrvatskog prostora i društva, osnova je u konačnici hrvatskog identiteta i opstanka na istočnom Jadranu, a neki su primjeri u svjetskim okvirima i na dugim povijesnim putevima neponovljivi obrazac postojanja. Kao potvrdu mogli bismo navesti cijelu hrvatsku litoralnu zonu i praktički sve prigranične hrvatske prostore, no ovom će se prilikom apostrofirati krajnje hrvatske jadranske prostore: istarski poluotok i cijelo dubrovačko primorje.
Istarski i dubrovački brvijar
Krajnju sjeverozapadnu i jugoistočnu hrvatsku obalu nikad nisu ostavljali na miru, niti su se birala sredstva i načini njezina osvajanja, pokoravanja, kontroliranja, usmjeravanja i odvajanja tijekom dugih i predugih povijesnih razdoblja. Ostanak i opstanak hrvatskog istarskog i dubrovačkog identiteta u njima, nevjerojatan je obrazac snage, odlučnosti, vrijednosti, vjerovanja, povezanosti, požrtvovnosti i očuvanja prostora i društva kojeg su nam ostavili preci i kojeg je smisao i potreba ostaviti kao posebno bogatstvo u nasljeđe naraštajima koji dolaze.
Istarski je i dubrovački primjer istodobno i odgovor suvremenicima koji ih, u potvrđenoj spoznaji o velikoj vrijednosti oba prostora (prostornoj, gospodarskoj, društvenoj i ljudskoj), po istim pravilima prisvajanja nastoje i danas pokazati i dokazati drukčijima i odvojiti od hrvatskog identiteta kojem povijesno, vrijednosno, nasljedno i civilizacijski – pripadaju.
Sjedeći ovih sunčanih i toplijih predproljetnih ožujskih dana na pulskoj šetnici prepunoj mora, boja, mirisa, plavih tonova i okolnog šumskog zelenila, s osjećajem prostorne izoliranosti i posebnosti, kao da iza nas nije regionalni centar s ubrzanim ritmom, i fažanskoj rivi nasuprot brijunskom otočju koja nam se doima kao nevjerojatni dnevni boravak luksuznih domova razvijenog svijeta, polako i sigurno shvaćate kakvo je to bogatstvo koje Hrvatska ima… Bogatstvo koje vrlo često bolje razumiju drugi usputni prolaznici i znatiželjnici, nego mi sami, iako im se ono čini nerealnim i nestvarnim.
Ista slika i osjećaji i na hrvatskom jugu u neponovljivom skladu hrvatskog nasljeđa i morsko-vapnenačko-dolomitne ljepote, koja razoružava redom sve svjetske putnike i tražitelje posebnosti. Dubrovnik i cijeli njegov primorski obalno-otočni prostor, temelj je hrvatskog ponosa i povijesnog dara svjetskoj kulturi i apsolutno raritetni primjerak borbe za dostojanstvo, opstanak i hrvatski civilizacijski doprinos kulturi, graditeljstvu i načinu života na svjetskoj razini. Mudrost koja izbija iz prostorno-društvenog dubrovačkog i istarskog sklada, veliko je hrvatsko bogatstvo poput njihovih (naših) brojnih generacija rasutih migracijama cijelom Zemljom.
Isti pristup prema Hrvatskoj
Zbornik vrednota hrvatskih prostora i društava zadržan pod silnim napadima gotovo kroz sva povijesna razdoblja i u današnjem je vremenu europskog modernizma, političkog determinizma i interesnog centralizma – nepromijenjena meta, cilj i želja istih povijesnih aspiracija iz susjedstava, ali u mirnodopskim okvirima, inače podvedenim pod opće interese, slobodu kretanja, ljudska prava, potrebu za radnom snagom, otvorene granice, otvorena društva, zaštitu manjina i slična politička zamagljivanja i interesna prikrivanja.
Smisao bi vladanja Hrvatskom, zbog toga i svega doživljenog u prošlosti, trebalo postaviti prema očuvanju povijesnog hrvatskog nasljeđa, hrvatskih identitetskih vrijednosti i ukupnog potencijala hrvatskog prostora i društva. Uvažavajući hrvatske posebnosti i opće prihvaćena pravila uređenih društava. Uostalom, razvoj društva i prostora je smisao vladanja i u svim zemljama, nezavisno od brojnih različitosti, povijesnih i položajnih osobitosti i interesno složenih društvenih, prostornih i vojnih asocijacija.
Jasna i nedvosmislena prepoznatljivost temeljnog smisla upravljanja Hrvatskom ogleda se u isto tako jasnom prepoznavanju najvažnijih problema suvremene poslijeratne Hrvatske i postupanju prema njima u smislu njihovih rješavanja i dovođenja cijelog hrvatskog društva i prostora u potreban razvojni sklad. Uvažavajući pritom vrijednosni sustav temeljen na prevladavajućoj identitetskoj populaciji i bogatstvu različitosti (koje usput ima svako društvo), kad su tim različitostima temeljni interesi primarno vezani za Hrvatsku i njezinu (našu) budućnost.
Problem nastaje kad im temeljni interesi nisu vezani za opće hrvatske interese, nego svojim djelovanjem u hrvatskom društvu i prostoru kroz svoju različitost utječu na društvene podjele, prostorna svojatanja, povijesna nametanja krivnje, ublažavanja totalitarnosti i srbijanske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih prošlog stoljeća i uopće, stalno izazivanje i nametanje hrvatske odgovornosti po svim pitanjima iz prošlosti. Vladanje Hrvatskom u takvoj kombinaciji dodatno razara koherentnost hrvatskog društva i prostora, usmjerava mlade prema granicama, potiče podjele i u usklađenim područjima i uopće izaziva i nameće društveni nered i nezadovoljstvo u Hrvatskoj, isključivo u funkciji destabilizacije zemlje kao supstitut za agresiju na Hrvatsku.
Sagnuti glavu, zatvoriti oči, prihvatiti nestanak ili samo mirno promatrati hrvatski demografski potop u slobodi npr., ili dugogodišnju gospodarsku stagnaciju, financijsku okupaciju, identitetsku negaciju i slično (naravno uz sve ostalo), u ime vladanja nad Hrvatskom najgori je mogući obrazac.
Cijena vlasti
Negativni se valovi vladavine nad Hrvatskom šire poput plimnog vala i zahvaćaju cijelo hrvatsko društvo izvan sebičnih pozicijskih i bezkriterijskih stranačkih/partijskih koncentričnih krugova (aufemistički samoproglašenih stranačkih vojnika prema njihovom vrijednosnom sustavu), a najgori im je mogući negativan učinak – nestanak i odlazak najvrjednijeg što Hrvatska ima. Stranačka se pripadnost i, ono što je još najgore, unutarstranačka poslušnost prema formalnom vrhu smatraju razarajućim faktorima hrvatskog društva i hrvatske demokracije i potisnim migracijskim faktorom.
Apsolutno svi ili gotovo svi unutar stranačke pokorenosti, zatvaraju oči, ništa ne znaju, ništa nisu vidjeli, niti doživjeli, ništa nemaju za primijetiti i vladanje Hrvatskom im izgleda kao – vlastiti poligon uspjeha. Udruživanja, trgovanja, koaliranja, politička dogovaranja i slični postupci, prihvaćaju se sa svim suprotnostima po mogućnosti koje se priklone i sa svim osobama, nezavisno od prošlih djelovanja, postupanja, nagovaranja i negativnog utjecaja na hrvatski vrijednosni sustav. Ostali u okruženju? Nisu im relevantni niti po kojoj varijanti. Ponajmanje to vrijedi za hrvatsku znanstvenu populaciju.
Cijena je tako formirane vlasti u Hrvatskoj prevelika po puno osnova i političko udruživanje bez ikakvog smislenog kriterija u interesu hrvatske populacije, lomi hrvatski vrijednosni sustav, hrvatsku identitetsku osnovu, tradicijsko nasljeđe, povijesnu istinu, razvojnu koncepciju i puno toga još što je povezano s hrvatskim interesima. Najbolje takvu negaciju doživljavaju i osjećaju mladi, pogotovo kad ih se podcjenjuje u odnosu na obrazovanje, elementarnu pamet, radne naknade (traženje volontiranja npr. za političare i slično), osobnost izvan stranačkih/partijskih redova, privrženost Hrvatskoj i slično. Zatvoreni u svoje političke krugove, niti ne mogu doživjeti Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese, a kroz partnerske odnose s anacionalnim skupinama, ne mogu razumjeti niti osnovne probleme suvremene Hrvatske.
Postojeći model upravljanja Hrvatskom u kojem ne postoje jasno profilirani hrvatski interesi, u kojem se najvažnija problematika današnjice nijemo promatra uz čekanje njezinog nestanka, u kojem su stručnost, obrazovanost, osobnost i širina nepoželjne osobine, u kojem su anacionalne ucjene svakodnevnica, u kojem je poslušnost preporučena vrlina, u kojem se sve negativno što drugi vide, diplomatski sanira, u kojem nema hrvatske jasnoće, u kojem gluma postaje jedina politička vrlina, u kojem je sužavanje prema apsolutno zatvorenom krugu, jedini pravac i u kojem opstaju samo osobni i pozadinski interesi pod svaku cijenu, čini veliku štetu hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti.
Zadovoljstvo vladanjem
Održavanjem frazeološke stabilnosti i stalnim mantranjem o dovoljnoj (a zapravo graničnoj) podršci Vladi iz zatvorenog kruga, istodobno se održava i sustav diplomatske kadrovske instalacije i privid djelovanja, odlučivanja i usmjeravanja u interesima Hrvatske. Kakva su to zadovoljstva vladanja Hrvatskom u uvjetima dugogodišnje gospodarske stagnacije, financijske pokorenosti velikog dijela hrvatske populacije, demografskog sloma, odvojenosti od hrvatskog iseljeništva, stalnih napada na hrvatski identitet i dijeljenja suvereniteta s nikad hrvatski usmjerenim trenutnim vodstvom manjinske etničke skupine, koju, za razliku od skandinavske prakse, uporno nazivamo – nacionalnom manjinom? Objašnjivo jedino po primljenom zadatku i njegovom upornom provođenju…