Dok su hrvatski branitelji prolazili pakao Domovinskog rata samo sa ciljem uspostave nezavisne, slobodne i demokratske Hrvatske, mentalni komunisti, jugoslaveni i titoisti proživljavali su istinski strah od 'gubitka sigurnosti, zaštite, osjećaja izloženosti u za njih nedoživljenoj opasnosti'. Stoga je njihov samoobrambeni mehanizam danas izraženiji i aktivniji nego ikada prije. Toliko je snažan, da je prof. Tihomir Cipek, imao neodoljivu potrebu napisati znanstveni rad - 'Duh komunizma proganja Hrvatsku'
Temeljna obilježja svakog posttraumatskog stresnog poremećaja su, „simptomi koji slijede psihološki stresne događaje i nadmašuju uobičajeno ljudsko iskustvo. Osoba koja je živjela u uvjerenju sigurnosti i zaštite, postaje nesigurna, ima osjećaj stalne izloženosti opasnosti i boji se novih traumatskih zbivanja.“
Nije mi namjera PKSP, što je izvorno moja formulacija, dakle „postkomunistički stresni poremećaj“ dovoditi u bilo kakvu svezu s tragičnim iskustvima hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, ali bez ikakve sumnje, simptomi su isti, proizlaze iz istih događaja, no bitno se razlikuju u indikacijama jednih i drugih. Dok su hrvatski branitelji prolazili pakao Domovinskog rata samo s jednim ciljem, a taj cilj je uspostava nezavisne, slobodne i demokratske Hrvatske, dok su u tom pravednom osloboditeljskom ratu proživljavali sve nadljudske strahote koje su bile okidač njihovom pobolijevanju od PTSP-a, do tada su mentalni komunisti, jugoslaveni, titoisti i cijela ta bulumenta, proživljavali istinski šok i strah od „gubitka sigurnosti, zaštite, osjećaja izloženosti u za njih nedoživljenoj opasnosti“. Njihova Jugoslavija se raspadala i bolji okidač za aktivaciju PKSP-a nije moguće realnije opisati. U takvim situacijama očigledne bezizlaznosti, prvo se u ljudskom umu aktivira – samoobrambeni mehanizam. Taj samoobrambeni mehanizam kod mentalnih komunista, danas nakon 22 godine od završetka Domovinskog rata, izraženiji je i aktivniji više nego ikada prije. On je toliko snažan, da je prof. Tihomir Cipek, imao neodoljivu potrebu napisati znanstveni rad pod naslovom: „Duh komunizma proganja Hrvatsku“.
‘Potraga za odgovorima…’
“Ovo je slika neprijatelja u koju hrvatska desnica čvrsto vjeruje. Premda je uglavnom u vodećoj poziciji, ironično je što hrvatska desnica osjeća da ju okružuju neprijatelji, baš kao što je opisano i u Lenjinovom citatu. Desničarska stranka, HDZ i Katolička crkva, udružili su snage protiv komunizma. Bivši predsjednik desničarskog HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da je ‘onaj koji je protiv HDZ-a također protiv hrvatskih građana’. Zašto je desnica uvjerena da duh komunizma proganja Hrvatsku? Zašto su komunisti izjednačeni sa Jugoslavenima i Srbima? Koje su posljedice ove slike neprijatelja za demokratske političke institucije? U potrazi za odgovorima na ova pitanja, jedan komentar objavljen u Foreign Policy započinje naslovom: ‘Krajnja desnica u Hrvatskoj oživljava prošlost. Nova Vlada otvoreno se ispričava za fašistički režim zemalja u razdoblju Drugoga svjetskog rata’. Tekst završava: ‘Najnoviji član Europske unije, Hrvatska, u svom novom kabinetu ima neukusnog i radikalnog fašistu – jednog koji čini desničare na vlasti u Mađarskoj i Poljskoj pravim slabićima. Spomenuta osoba je Zlatko Hasanbegović, 42-godišnji povjesničar, koji je krajem siječnja postao ministar kulture nakon što su najnoviji izbori u zemlji proizveli novu desnu vladajuću koaliciju. Autor Paul Hockenos tvrdi da je cilj hrvatske desnice postavljanje temelja za eventualni napad na liberalnu demokraciju zemlje'”.
Sažetak: „U ovom članku se analizira slika neprijatelja hrvatske desnice i posljedicu te slike na demokratske političke institucije u Hrvatskoj. Prvi dio teksta rekonstruira:
- a) javni govor bivšeg predsjednika HDZ-a, Tomislava Karamarka;
- b) javni govor Katoličke crkve.
Uz pomoć teorija kulturološke traume, kao i analize govora, drugi dio članka pokazuje kako hrvatska desnica u stvari interpretira bilo kakav liberalni stav kao komunistički. U tom smislu, hrvatska desnica spomenutu tezu, u kampanji protiv izmišljenih komunista, zapravo pokušava suprotstaviti samom liberalizmu. Drugim riječima, ovaj znanstveni rad pokušava odgovoriti na pitanje, zašto hrvatska desnica ne otkrije svojeg pravog neprijatelja – liberalizam, umjesto da širi glasine o duhu komunizma?“
Crvena nit u Cipekovom znanstvenom radu
Prof. Tihomir Cipek koristi se prokušanom metodom čupanja iz konteksta govora Tomislava Karamarka i crkvenih velikodostojnika, istodobno ističući brojne citate prof. Kasapović, Zakošeka, Šibera…
Ovo je tek kratki uvodni prikaziz znanstvenog rada prof. Cipeka s Fakulteta političkih znanosti, a znanstveni rad je izvorno objavljen 20. siječnja 2017. godine na engleskom jeziku i odaslan na više stotina adresa diljem svijeta. Teze, da hrvatska desnica, a to po Cipeku znači sprega HDZ-a i Katoličke crkve, proizvodi komunizam u Hrvatskoj i poistovjećuje ga s liberalizmom, jer im je potreban neprijatelj kako bi pomoću izmišljenog komunizma iznutra srušili “liberalnu demokraciju u zemlji”. To su temeljne postavke koje se kao crvena nit provlače kroz cijeli Cipekov znanstveni rad, utemeljen na brojnim citatima svojih istomišljenika s istog i sličnih fakulteta.
Dok mnogi Tomislava Karamarka smatraju političkim „mrtvacem“ koji je potpuno nestao iz javnog diskursa, dok su se mnogi odavno obračunali s “ustašom” Zlatkom Hasanbegovićem, ispalivši na njega sve arsenale “adhominem” plotuna, profesoru Cipeku upravo je Karamarko okidač za buđenje mentalnokomunističkog stresnog poremećaja, bolesti koja je, izgleda, do sada bila u remisiji, pa Cipek, osjećajući se ugroženim, ima neodoljivu potrebu opetovano, preventivno lobotomizirati nositelje domoljubnih politika, valjda, radi osobne samozaštite od tog fašističkog zla.
Mentalne komuniste u Hrvatskoj odavno je, najbolje do sada, dijagnosticirao i identificirao akademik Ivan Aralica i upravo strahovi profesora Cipeka razotkrivaju duboke razloge njegove osobne ugroženosti i ugroženosti njemu sličnih. Čega se prof. Cipek i njegova bratija boje? Naravno, boje se istine koja bi razotkrila da je mentalnokomunistička svijest duboko ukorijenjena u svim institucionalnim porama demokratskog hrvatskog društva i da tu komunističku svijest nije potrebno dodatno ni dijagnosticirati ni identificirati, a osobito ne izmišljati kao imaginarnog neprijatelja demokratskog liberalizma.
Kvazi znanstvene krivotvorine
Apologeti titoizma, jugoslavenštine pa čak i određenog oblika staljinizma, sami se organizirano javljaju, nesmetano paradiraju i demonstriraju pod znakovljem tog totalitarnog režima, kao što su to zadnji put učinili na prosvjedu pod nazivom „Trg je naš“, pjevajući hvalospjeve komunisti Titu. Recentna mentalno komunistička svijest sama po sebi, kao logična posljedica više desetljetnog ispiranja mozga iz doba poražene bivše Jugoslavije, za Cipeka i bratiju i ne bi trebala biti nešto čega bi se trebali bojati, nešto što bi ih egzistencijalno ugrožavalo. Ta egzaktna mentalna svijest, definirana je inputom lavine teledirigiranih informacija, pomoću kojih je komunistički sustav u Jugoslaviji živio i preživljavao. Za njih je problem taj, što bi s istinom isplivala imena i prezimena nositelja te mentalno komunističke svijesti u Hrvatskoj, došlo bi do identifikacije kreatora društveno političkih zbivanja, instalatera svih dosadašnjih, pa i sadašnje Vlade i onih koji iz sjene žele vječno vladati na postulatu – „Snađi se, druže“ – kao i na sintagmi – „Ne treba se držati zakona kao pijan plota“! I tu nastaje Cipekov problem, jer nakon možebitnog razotkrivanja, on postaje nitko i ništa i to treba predusresti i spriječiti!
Prepoznaju li se, možda, Cipek i njegova družina sa FPZ-a, kao baštinici tog diktatorskog režima kojega su dugo godina bezrezervno hranili svojim kvazi znanstvenim krivotvorinama, pa te iste politološke krivotvorine s katedre usađivali u glave mladim naraštajima, što nesmetano čine i danas, javno optužujući hrvatsku desnicu za ustaštvo i klerofašizam? Tko ima veće možebitne mentalne poremećaje, oni koji su desetljećima ljubili noge Titu, oni koji to čine i danas, ili oni koji nikada nisu i neće Pavelića spomenuti u pozitivnom kontekstu? Pa čak ni u kontekstu legitimnog proglašenja NDH nasuprot neprijateljskoj Kraljevini Jugoslaviji! Jer, da je Pavelića bilo tko relevantan s hrvatske desnice spomenuo u pozitivnom kontekstu, prof. Cipek to zasigurno ne bi izostavio iz svog znanstvenoga rada. A kada ne može prokazati hrvatsku desnicu kao fašističku, onda joj nameće krimen notorne proizvodnje nepostojećeg komunizma.
Kršćansko demokratski korpus hrvatskog naroda nema nikakve potrebe proizvoditi komunizam u Hrvatskoj, komunizam je odavno proizveden, on u svojim antifašističkim inačicama egzistira i egzistirat će sve dok bude Cipeka i cipekijade.
Cipeku i bratiji najbolje bi odgovarala Hrvatska u jednoj vječnoj, nikada dovršenoj tranziciji iz diktatorskog jugoslavenskog režima u istinski demokratsko društvo, jer samo u takvoj nerealiziranoj tranziciji oni plivaju kao ribe u vodi i njihov znanstveni i moralni integritet ostaje – netaknut. Dakle, oni imaju snažan osobni motiv zaštititi sebe, svoje pretke, svoje buduće naraštaje, svoje znanstvene radove i one koje su desteljećima odgajali u mentalno komunističkom duhu, a to su danas – „djeca komunizma“. Jer da nisu diktatoru išli niz dlaku, ne bi nikada bili tu gdje jesu!? Treba li onda hrvatskoj „desnici“ dokazivati i proizvoditi komuniste kao ideološke neprijatelje da bi se srušio demokratski liberalizam, kada su ortodoksni boljševici i dalje na položajima na kakvim se danas prse Cipeki i Zakošeki?
Tako i Srbi rade protiv Hrvatske
Ali Cipek i Cipekići imaju neodoljivu potrebu dokazivati da u Hrvatskoj nema komunističkih rudimentalnih ostataka, jer kada bi ih bilo, na temelju njihovog osobnog iskustva iz doba komunizma, baš oni bi bili prokazani među njima kao vodeći akteri mentalnokomunističke platforme. Nadalje, Cipek ima neodoljivu potrebu objasniti kako hrvatski desničari izmišljaju komuniste, kako bi srušili njihov demokratski liberalizam i valjda uspostavili fašistički režim u srcu današnje Europe. Što je to, ako ne hrpa besmislica? Ali, svaka besmislica dobiva svoje konačne obrise tek kada Cipek vješto koristi velikosrpski modus operandi blaćenja Hrvatske pred međunarodnom zajednicom.
A Srbi to čine otprilike ovako: napišu knjigu, antihrvatski pamflet, proglase Hrvatsku zločinačkom, fašističkom tvorevinom, knjigu prevedu na engleski jezik i besplatno je dostave u 500 najznačajnijih svjetskih knjižnica. Osim toga, knjigu dostave medijima, dostupnim veleposlaničkim plaćenicima sa zadatkom i slika Hrvatske kako ju oni vide – obišla je svijet! I tako nekoliko stotina puta! Istu metodu koristi Cipek! Napiše znanstveni rad pod intrigantnim naslovom, „Duh komunizma proganja Hrvatsku“, rad objavi na engleskom jeziku namijenjen međunarodnim potrebama, a u radu koristi isti antihrvatski vokabular kao što to čine i Srbi. Ali, u Cipekovom slučaju ne radi se samo o antihrvatskom pamfletu! Čini mi se, ovdje je iječ o klasičnom veleizdajničkom činu nacionalnih interesa!
„I ne samo da se nude, već se prodaju za Judine škude!“ (Tuđman ih je prepoznao u svom zadnjem državničkom govoru!?)
Rezultat ove pamflet tehnologije je jednostavan!? Kada zainteresirani u bijelom svijetu pročitaju srpski i Cipekov uradak, u čuđenju mogu zaključiti samo jedno i kazati: „Pogledajte što pišu Srbi o Hrvatskoj i pogledajte da te teze u svojim znanstvenim radovima potvrđuju i ugledni Hrvati, poput prof. Cipeka!? Dakle, to je istina i prema toj istini zauzet ćemo političke pozicije!“
Osim toga, u međunarodnoj zajednici postoji snažan lobi kojemu, isto kao Cipeku i bratiji, odgovara da hrvatska tranzicija nikada ne završi. Naime, taj lobi na kojega računaju Cipekići u rukavu još uvijek skriva uspostavu neke treće Jugoslavije koja im je bila jamac mirnog sna i geostrateške sigurnosti na ovom kutku Svijeta.
Na kraju, ispričavam se onim komentatorima koji su me ismijavali kao zadnju budalu koja brani Tomislava Karamarka. Vjerujte mi, Karamarka, za kojega ne znam je li „živ“ ili „mrtav“, nikada ne bih spomenuo da ga u svom znanstvenom radu nije bezbroj puta spomenuo prof. Cipek i označio ga kao – državnog neprijatelja br.1.
Ali, ne mogu si pomoći, pa priznajem! Onaj tko je za Cipeka neprijatelj, moj je najbolji prijatelj. A duboko vjerujem i prijatelj svekolike domoljubne Hrvatske!