Je li krovište katedrale Notre Dame zapaljeno – napalmom?

0
1257
screenshot, Twitter

Bez obzira što je uzrok požara, vatra spada u domenu rata koji divlja na starom kontinentu. Kršćanstvo, kao njegov konceptualni i duhovni temelj, postavlja se - izvan zakona. Svećenike ubijaju, crkve spaljuju i onečišćuju. A iznad svega - tu su tišina i osjećaj prihvaćanja takvih postupaka, koje generiraju glavni tokovi medija, koji su samo odraz - mainstream politike u današnjoj Europi. Vatra u Notre-Dame je najveća kataklizma kršćanstva koju možemo zamisliti...!

Najveća katastrofa u povijesti kršćanstva u 21. stoljeću, požar u pariškoj bazilici Notre Dame, dogodila se u specifičnom kontekstu. Časopisi La Croix, Le Figaro i drugi naveli su 1050 djela vandalizma usmjerenih na kršćanske zgrade u Francuskoj u 2017. i toliko u 2018. godini. U Parizu je 17. ožujka zapaljena poznata crkva Saint-Sulpice u 6. okrugu. Požar je nešto ranije zahvatio krov crkve u Selles-Saint-Denisu…

Razaranja i oskvrnuća kulturne baštine Crkve u Francuskoj su bezbrojna: do danas je najistaknutija žrtva bio, Jacques Hamel, 85-godišnji svećenik, koji je obavljao službu božju u crkvi Saint-Étienne, u istoimenom mjestu Saint-Étienne-du-Rouvray blizu Rouena. Tijekom sukoba, vrat su mu prerezali islamski ekstremisti, Adel Kermichea i Abdel Nabila.

Loading...

U tom je kontekstu, također potrebno pitati – je li se požar u Notre Dame dogodio slučajno ili namjerno? Pritom se neke činjenice trebaju istaknuti. Tako je francuski državni tužitelj izjavio u roku od 24 sata nakon nesreće, da isključuje namjerno djelo, atentat, kao što je to rečeno na francuskom. No, sudska (forenzička) policija je istoga dana – u sklopu izvješća o svojim aktivnostima – točno navela da istražuju, je li na mjestu požara bilo benzina ili neke druge zapaljive tvari: „Provest ćemo kemijske analize na mjestu požara kako bismo istražili postoji li prisutnost benzina („essence”, na francuskom) ili neke druge zapaljive tvari („produits inflammables”, doslovni citat).

Jedna od francuskih televizijskih kuća (LCI, Newsroom) izvijestila je prvog dana da su postojala dva žarišta („foyers“, na francuskom) iz kojih se širio požar i to poprilično udaljena jedno od drugoga. No, da bi se požar s jednog dijela krova prenio na drugi, teoretski je moguće, ali je malo – vjerojatno. U slučaju šumskih požara, požar prenose životinje čije se krzno zapali, pa one panično bježe od izvora vatre… Kakve bi životinje mogle biti u krovu bazilike – retoričko je pitanje. Štakori, miševi ili slični glodavci su premali (nedovoljne površine) da bi mogli uspješno raznositi vatru.

Drvo hrasta je među najinertnijim: što je starije, to manje reagira na vatru. Stoga je malo vjerojatno da bi se ono tako zapalilo. Pogotovo što su montažne skele bile samo postavljene, a krov nije bio otkriven. Jer, otvoreni krov bi omogućio dovoljan uzgon zraka i omogućio požar takvih razmjera. No, postoje i sredstva za paljenje požara: među njima najpoznatiji je „termit”, koji sadrži aluminijske spojeve i gori na temperaturi većoj od 2000 stupnjeva Celzijusa. On može izazvati požar takve vrste. A drugo sredstvo je – napalm. Mnogi koji su pratili izbijanje i kasnije tijek samog požara, primjetili su da je vatra bila slična onoj uzrokovanoj napalmom…

Ravnatelj tvrtke koja je obnavljala katedralu, odmah je nakon nesreće kategorički naglassio dvije stvari. Prvo – da su njegovi radnici među najobučenijima u Europi i svijetu za takve rekonstrukcije. Primjerice, sudjelovali su u obnovi palače Versailles. Oni su izvanredni stručnjaci i maksimalno su obučeni, a na samom mjestu događaja nikoga nije bilo sat vremena prije početka požara. I drugo – u obzir su cijelo vrijeme uzete sve najstrože sigurnosne mjere, uključujući i sigurnost od požara. Radili su bez električnih instalacija, bez aparata za zavarivanje, ukratko, povukli su sve s radnog mjesta, što bi potencijalno moglo izazvati požar…

Valja naglasiti, da bez obzira što je uzrok požara, vatra spada u domenu rata koji divlja na starom kontinentu. Kršćanstvo, kao njegov konceptualni i duhovni temelj, postavlja se – izvan zakona. Svećenike ubijaju, crkve spaljuju i onečišćuju. A iznad svega – tu su tišina i osjećaj prihvaćanja takvih postupaka, koje generiraju glavni tokovi medija, koji su samo odraz – mainstream politike u današnjoj Europi.

Vatra u Notre-Dame je najveća kataklizma kršćanstva koju možemo zamisliti…!

*autor je profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Europske akademije nauka i umjetnosti