Iz Beograda je krenulo širenje mržnje i ideje da je suživot Srba sa drugim narodima nemoguć

0
795
Wikimedia commons

Na Hrvatsku je pao krimen o udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu sa predsjednikom Tuđmanom i političkim i vojnim vrhom, na Hrvatsku je pala odgovornost za dijeljenje BiH radi stvaranja etnički čiste „Hrvatske republike Herceg- Bosne“ pa iz toga, po želji Srbije ispada da je Srbija imala legitimno pravo, radi zaštite Srba, na opravdanom genocidu kao legitimnom političkom projektu stvoriti etnički čistu Republiku srpsku.

Sa one strane istočne granice hrvatske, iz samog centra beogradskog laboratorija smrti dolaze nam poruke i tvrdnje da je hrvatska „patološki opsjednuta Srbijom“! Ivica Dačić nam licemjerno poručuje „da se konačno suočimo sa svojom vlastitom prošlošću i doživimo katarzu“! Vojislav Šešelj se „divi“ činu generala Slobodana Praljka, pridružuje mu se i Veselin Šljivančanin predstavljajući mrtvog generala svojim prijateljem, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić po tko zna koji put napada Kolindu Grabar Kitarović i cijeli politički vrh Hrvatske, jer su se usudili protestirati radi nepravedne haaške presude hrvatskoj „šestorici“!
I dok u Srbiji jedni ovu Haašku blamažu koriste kako bi sakrili svoje zločinačko lice prebacujući tobožnju krivnju na Hrvatsku i našu opsjednutost Srbijom, drugi pak čin generala Praljka ističu u prvi plan kao dokaz Haaških nepravdi i nevjerodostojnosti! Jer ako je Haaški sud bio montirani politički proces u slučaju Hrvatske onda je bio montiran i u slučaju Srbije i svih presuda njihovim, navodno paravojnim strukturama. Ako se Hrvatskoj u Haagu sudilo nepravedno, ako je za Hrvatsku presuda Praljku bila politički montirani procesi, onda to vrijedi i za Srbiju kako je to često na vulgaran način isticao četnički vojvoda Vojislav Šešelj.

“Velika ustaška Hrvatska“

Na Hrvatsku je pao krimen o udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu sa predsjednikom Tuđmanom i političkim i vojnim vrhom, na Hrvatsku je pala odgovornost za dijeljenje BiH radi stvaranja etnički čiste „Hrvatske republike Herceg- Bosne“ pa iz toga, po želji Srbije ispada da je Srbija imala legitimno pravo, radi zaštite Srba, na opravdanom genocidu kao legitimnom političkom projektu stvoriti etnički čistu Republiku srpsku. Jer da oni nisu stvorili Republiku srpsku, stvorila bi se Velika ustaška Hrvatska. I danas nije važno što HRHB ne postoji ni u tragovima, nije važno što hrvatski narod u BiH nema nikakve subjektivitete konstitutivnosti dok RS ponosno stoji na genocidu i etničkom čišćenju kakvo Svijet i EU nisu nikada do tada vidjeli. Hrvatski politički vrh drastično je osuđen zbog sumnjive namjere, a Milošević i JNA ekskulpirani su od bilo kakve političke odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat. Još više od toga, nagrađeni su stvaranjem „male velike Srbije“ što im je i bio politički cilj.

Koga je još danas briga što su arhivi i zapisnici savjeta vrhovne odbrane generalštaba Srbije puni izjava Miloševića i njegove dvorske kamarile iz kojih se kristalno jasno vidi tko je idejno osmislio i upravljao procesima stvaranja srpskih paradržavnih tvorevina na tlu BiH i Hrvatske. Tu Milošević sam sebe prokazuje kao neskrivenog i dominantnog gospodara svih procesa i glavnog alkemičara u Beogradskom laboratoriju smrti.

Zlo je krenulo iz Beograda

Ideja i praksa udruženog zločinačkog poduhvata potekli su iz Beograda, tu su se crtale karte Velike Srbije, tu su planirana “humana preseljenja”, tu se orgijalo na mitinzima podrške novom velikom voždu. Iz Beogradskog laboratorija smrti krenulo je širenje šovinističke mržnje i ideje da je suživot Srba sa drugim narodima nemoguć, odatle su krenuli tenkovi prvo na Kosovo, onda na demonstrante u ožujku 1991., a potom na Vukovar, Dubrovnik, Škabrnju, Nadin, Sarajevo, Srebrenicu i druga sela i gradove diljem prostora bivše Jugoslavije. Beograd je glavni grad udruženog zločinačkog poduhvata! Milošević i njegov režim uložili su nadljudske napore da dođe do brutalnog rata, upregli su ogromnu medijsku „mašineriju“ radi širenja ratnohuškačke propagande, angažirali su tisuće i tisuće ambicioznih poslušnika i plaćenika u svim strukturama vlasti bivših republika da bi „spasili Jugoslaviju“, a zapravo stvorili Veliku Srbiju. U Beogradskom laboratoriju smrti stvoreni su Karađić i Mladić zaduženi za BiH, Jovan Rašković zadužen za Hrvatsku, a svi oni vjerni su kadrovi Dobrice Ćosića memorandumskog ideologa cijelog udruženog zločinačkog poduhvata.

Psihijatar Jovan Rašković imao je posebnu ulogu u Hrvatskoj i djelovao je na tragu formule akademika Vase Čubrilovića koja je glasila: „ Srpska manjina u hrvatskim zemljama mora biti uvijek spremna spriječiti mogući nastanak bilo kakve hrvatske države“, a ta formula nastala je davne 1939. godine u Banjaluci, kada se naslućivalo da bi Hrvatska mogla iskoristiti Drugi svjetski rat i proglasiti svoju Državu. Psihijatar Rašković znalački je mobilizirao srpsku manjinu u Hrvatskoj i tako je otpočela balvan revolucija. Oko sebe je okupio petokolonaše i veleizdajnike iz Hrvatske o čemu svjedoči legendarna slika na kojoj su Rašković, Puhovski, Boljkovac i Perković. Krug veleizdajnika širio se kao požar, infiltrirali su se u sve pore Hrvatske vojske, policije i politike s planom da prvom prilikom sruše Tuđmana i preuzmu Državu, s idejom stvaranja neke nove jugoslavenske konfederacije u kojoj bi Beograd ponovo imao dominantnu ulogu.

Hrvatski veleizdajnici

Udba i KOS marljivo su unosili u beogradske arhive dokumente i snimane razgovore sa svojim suradnicima na hrvatskoj strani, a te suradnike možemo prepoznati u vrhovima hrvatske vlasti nakon 2000-te godine kada su i formalno preuzeli Državu. Njihova imena debelo su podebljana u Beogradskim arhivima koji nisu okljaštreni, koji su ostali netaknuti, koje nitko kao Mesić nije kamionima slao u Haaški sud. Ti veleizdajnici iz vrhova današnje hrvatske politike s jedne strane su ucijenjeni i odrađuju prljav posao za Srbiju, a s druge strane ideološki nikada ne će prežaliti raspad „unikatnog dragulja Jugoslavije“ kako je to napisao u svojoj analizi general Blagoje Grahovac, glavni analitičar IFIMES-a.

Eto, to je osnovni razlog zbog kojega nije podignuta niti jedna ozbiljnija optužnica protiv vrha srpske politike i protiv zločinačke JNA. To je razlog zbog kojega danas Srbija nije optužena za udruženi zločinački poduhvat, a Hrvatska jest. To je osnovni razlog što se General Praljak ubio, jer je shvatio duboku pozadinu ove veleizdajničke igre, jer je shvatio da je za njegovu presudu kriva isključivo veleizdajnička hrvatska politika svih vladajućih nomenklatura.

Svakom novinaru istraživaču, svakom kriminalistu pa makar on bio i početnik, nameće se jedno logično pitanje na početku bilo kakvog istraživanja ratnog sukoba između Muslimana i Hrvata. Kome je taj sukob odgovarao? Koji je bio motiv? Kad odgovorimo na to pitanje, a odgovor je logičan, shvatiti ćemo da je plan sukoba između Muslimana i Hrvata nastao u Beogradskom laboratoriju smrti. Beogradu nije odgovaralo nikakvo prijateljstvo Hrvata i Muslimana, nije im odgovarao ni mogući konfederalni status BiH sa Hrvatskom, a ta ideja je bila jedno vrijeme u opticaju.

Srpski slugani

Hrvatsko muslimanski rat odgovarao je jedino Srbiji, jer to je onda značilo potpuno skretanje fokusa sa srpskih zločina i skretanje sa brutalne odgovornosti Srbije za sve ratove. Moguće zajedništvo Hrvata i Bošnjaka za Srbiju bi značilo smrt svih njihovih memorandumskih projekata, smrt sna o Velikoj Srbiji! Rat Muslimana i Hrvata učvrstio je granice i položaj Republike srpske. Srbija je shvatila da bi sa realnim savezništvom Hrvata i Muslimana Republika srpska bila izbrisana sa lica zemlje. I onda su se dogodili Ahmići za koje ni danas ne znamo pravu istinu. Zbog toga nije teško ustvrditi da su za rat Hrvata i Muslimana odgovorni Srbija i hrvatski veleizdajnici koji su onda, a koji i danas sa najviših političkih položaja zagovaraju tezu o agresiji Hrvatske na BiH. To su isti oni iz Raškovićevog okruženja, to su oni čija su imena debelo podcrtana u Beogradskim arhivima, to su oni ucijenjeni ali i dragovoljni srpski slugani, koji su konačno odgovorni i za smrt generala Praljka.
To su isti oni koji danas pred očima zaprepaštene hrvatske javnosti vode otvoreni rat „udba protiv udbe“ i međusobno se optužujući dokazuju tko je bio veći a tko manji član ili suradnik najzločinačkije organizacije na Svijetu. Paradoks je nad paradoksima, apsurd nad apsurdima, što je službena hrvatska politika nijemi promatrač ovog gangovskog rata, a DORH se pravi kao da se to nikoga ne tiče. Potpuno je razvidno da je rat u Hrvatskoj „udba protiv udbe“ klasičan proizvod Beogradskog laboratorija smrti radi konačne destabilizacije i disolucije hrvatske države.

Beogradski laboratorij smrti nije nastao neposredno prije rata 1990. On je nastao davno prije Drugog svjetskog rata i danas djeluje po istom modusu operandi. Sljedeći je korak tajno ili javno zbližavanje Srba i Bošnjaka uz svesrdnu pomoć sponzora Rusije i Turske. Ako netko misli kako je ta misija poslije srpskog vele zločina u Srebrenici nemoguća, sjetite se poznate priče o „muslimanskom suncokretu“. Već sada su vidljivi zahvati kojima će i jedna i druga strana činiti sve da hrvatski entitet u BiH nestane. I ponovo imaju svoje iste sluge koji su infiltrirani u najviši politički vrh Hrvata u BiH, iste one koji su im pomogli u razbuktavanju hrvatsko-muslimanskog rata.

Predsjedatelj Haaškog suda gostio se u Sarajevu

Dok je general Praljak padao mrtav, u sudnici Haaškog suda pao je zastor po zapovijedi predsjedatelja sudskog vijeća Agiusa. Ako govorimo o povjerenju u Haaški sud moramo se upitati što je predsjedatelj sudskog vijeće Agius nekoliko tjedana prije izricanja presude hrvatskim uznicima radio u Sarajevu gdje je bio begovski ugošćen od političkog bošnjačkog vrha? Gotovo u isto vrijeme tužitelj Kenneth Scott boravio je u istočnom Mostaru kao dragi gost generala Safeta Oručevića ratnog gospodara istočnog Mostara. Hrvatskoj politici, ako je hrvatska, ne preostaje ništa drugo nego uložiti sve moguće pravno znanje i diplomatsko iskustvo ne štedeći novac kako bi pronašli put prema reviziji ovog brutalno nepravednog sudskog procesa koji bi Hrvatskoj i Hrvatima u BiH mogao nanijeti enormne, neprocjenjive štete.

HNES, udruge „Pokret za Domovinu“ i „Hrvatska uzdanica“ sa svojim uglednim čelnicima prof. Zvonimirom Šeparovićem, dr.sc Stjepom Mijović-Kočanom i dr.sc. Ivanom Radićem učinili su prvi korak svojim pismom glavnom Tajniku UN-a Antoniu Guterresu u nastojanju da zavjesa iza koje leži mrtvo tijelo generala Slobodana Praljka ne ostane zauvijek spuštena. Taj zastor u revizijskom postupku potrebno je ponovo podići i možda nam se ponovo ukaže sudac Theodor Meron koji svojim autoritetom i znanjem može izjednačiti sudsku praksu glede teze o udruženom zločinačkom poduhvatu, kako je to učinio u postupku protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka.