Hrvatskoj treba novi koncept države kojeg samo najbolji mogu postaviti i provoditi…!

Wikipedija

Obrana dostojanstva zemlje koju predstavljaš i lojalnost prema njoj je visinski doseg hrvatske diplomacije, poput najtežeg i najstrmijeg himalajskog uspona. Bez pokazivanja, europskim super-birokratima, snage, čvrstine i elementarne lojalnosti, ostaješ i bez uvažavanja, ma koliko si umisliš u svoju, unutar Hrvatske, izgrađenu nedodirljivost i nezamjenjivost

Velika izborna i trgovinska predstava europske super birokracije, niti malo podložne biračkoj populaciji, ali zato vrlo sklone interesnim grupiranjima vezanim primarno za političko usmjeravanje, pozicioniranje, kontroliranje i upravljanje financijama uz nesane noći privedena je napokon kraju. Iznutra je sve to izgledalo kao oličenje demokracije, parlamentarizam bez premca, uvažavanje samoljubivosti, igranje povijesnih uloga u prosječnosti, nezamjenjivost pozicijske uhodanosti i velika gluma iza spuštenih zavjesa, jer im biračka publika sada nakon njihova izbora nije niti potrebna, niti su imali namjeru uvažavati demokratske, nacionalne, svjetonazorske, političke i slične ostale njezine želje.

Super-birokracija

              Čisti interesni pragmatizam, postavljen i ustrojen u diplomatskim otuđenim europskim krugovima, kao prevladavajući princip djelovanja, zapravo, drži u pokornosti male koji si umisle kako su ponekad veliki i koji si u trenucima zanosa i samoljubivosti zamisle kako će sjediti na europskom vrhu pokraj tolikih interesa velikih i njihove beskrajne političko-diplomatske sebičnosti. Hrvatska diplomatska naiva u svom reprezentativnom izdanju, po ne znamo koji je put pokazala nedostatak nacionalnog dostojanstva, koje bi, inače, prema svim diplomatskim kriterijima trebalo biti temelj djelovanja. Obrana dostojanstva zemlje koju predstavljaš i lojalnost prema njoj je visinski doseg hrvatske diplomacije, poput najtežeg i najstrmijeg himalajskog uspona. Bez pokazivanja europskim super-birokratima snage, čvrstine i elementarne lojalnosti, ostaješ i bez uvažavanja, ma koliko si umisliš u svoju, unutar Hrvatske, izgrađenu nedodirljivost i nezamjenjivost.

Uglavnom, nikakva večernja diplomatska škola nije pomogla i nikako se nije uspjelo shvatiti kako se Hrvatskoj nikad neće dopustiti upravljanje željama i potrebama velikih, pa čak niti voditi stvarne pregovore o pozicijskim rješenjima, koliko god naši predstavnici bili ponizni i sami uvjereni o uspostavljenim vrlo dobrim i iskrenim osobnim odnosima u njihovom super-birokratskom društvu povlaštenih interesa. Takvi odnosi, naprosto, traže ustrajanje na dostojanstvu, nacionalnim potrebama i vanjskom zajedništvu domicilne i iseljene Hrvatske i jedini su put prema uvažavanju, nezavisno od veličine i nezavisno od mogućnosti ili nemogućnosti prihvaćanja pojedinih hrvatskih prijedloga. Njihovo usvajanje, ionako, nikad ne ovisi o našim željama, planovima i potrebama, nego isključivo o odlukama velikih i njihovim primarnim, nikad limitiranim interesima.

Prizemljenje



                Prizemljenje hrvatskih diplomatsko-političkih zabluda došlo je iznenada usred izborne noći 2016. godine, izravno i bez imalo ublažavanja kojeg nikad nismo shvatili i prihvatili sukladno njegovom značenju, a pogotovo ne sukladno značenju u političkom životu Hrvatske autora izgovorenih riječi. Nedavno završena izborna i pozicijska predstava europske super-birokracije, upravo je odraz u ogledalu izgovorenog i odraz usmjerene hrvatske i europske stvarnosti koje su danas već mnogi svjesni. Zanimljiv dijalog u izravnom javljanju s malo tragova u kasnijim analizama hrvatskih izbora i hrvatskog modela upravljanja. Upućivanje na matrix oko nas ili paralelnu stvarnost, možda, je tada izgledalo kao poigravanje s riječima, ali danas, nakon europske predstave i hrvatske trgovinske stabilnosti, sve poprima realne obrise unutar kojih su hrvatski nacionalni interesi, a pogotovo demografski i iseljenički diverzijski pokušaji ukazivanja na hrvatsku objektivnu stvarnost. Ponavljamo zato razmišljanje izrečeno bez imalo kalkulacija ili upitnosti kako bi se razumjela pozicijska moć Hrvatske u velikim europskim pregovorima i dogovorima.

Vladimir Šeks: „Nije moć u Hrvatskom saboru, u parlamentu, to je jedna velika iluzija…”

Voditelji: „Ali Most očito želi … A gdje je onda moć?”

Vladimir Šeks: „Moć, politička moć se već u cijeloj Europi odvija u neformalnim grupama gremija, političkih gremija, koji donose stvarne političke odluke. One se samo tehnički provode preko izvršne vlasti i vlade i na kraju zakonski uređuju u…“

Voditelji: “Čemu onda sve ovo?”

Vladimir Šeks: „Sumrak parlamentarne demokracije je već dugo vremena na djelu u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Izvršna vlast dominira, po Ustavu, Vlada odgovara Hrvatskom saboru. U praksi, u stvarnom političkom životu je obrnuto. Dominira politička vlast, a Sabor je samo jedna pozornica, na kojoj se izglasavaju već davno ranije donijete odluke, odluke koje su donesene na drugim mjestima” (Matrix World, 12. rujan 2016.).

Kanaliziranje odlučivanja

Napuštajući europske visoko stilizirane salone uz još jedan u nizu osjećaj prizemljenja u realnost, povratak u hrvatsku stvarnost, opterećenu s puno toga, sigurno nije očekivan put uspona djece nasljednih navika. Upravljanje zemljom s osrednjim kadrovima, okupljenim na stranačkim rasutim odnosima, doima se u svakodnevnici kao rudarski kop s malo rezultata i isplativosti. Izlaz iz takvih okolnosti uvijek leži u prezentaciji uspjeha kojeg hrvatski puk, niti vidi, niti osjeća, a izgovaranje u prvom licu vlasništva Vlade, stranke, pa i same Hrvatske, daje osjećaj važnosti i usput izravno djeluje na podanike u okruženju koji se čak vole nazivati njegovim ili njezinim ekselencijama.

Vrijednosni društveni, znanstveni, općenito obrazovni i svaki drugi sustav u takvim okolnostima ne postoji, a kanaliziranje odlučivanja prema samo jednoj osobi dovodi do zastoja, odugovlačenja i praktički prekida očekivanih razvojnih procesa. Hrvatska kao da stoji na pomoćnom peronu i čeka neku nevidljivu silu koja će već poprilično amortiziranu kompoziciju nekud odvući, dok su gospodarski i naročito demografski pokazatelji u usporedbi s ostalim zemljama nove europske zajednice i onima koje to nisu, sukladni stajaćoj pomoćnoj poziciji.

Usprkos svemu jedino je važno čuvati i očuvati vlastiti izbor i prema javnosti prikazivati europsku uljuđenost, kao da će se hrvatski i ostali europski puk jednostavno naviknuti na izbornu osrednjost, super birokratiziranost, svjetlosnu razdvojenost visinske diplomacije i prizemne obične ljudske svakodnevnice i usmjeravanje europskih društava prema stabilnima i ostalim nebitnima. Nova hrvatska vremena, bez odluka i jasnih usmjeravanja procesa u nacionalnom interesu i uz vidljivu razdvojenost hrvatske domicilne i iseljene populacije, izgubljena su priča čiji završetak kao i u svim vedrim pričama treba biti pun radosti, optimizma, dječjeg smijeha i unutrašnje i vanjske vedrine. Moguće, samo uz najbolje što Hrvatska ima i s novim pristupom, konceptom i jedinstvenom nacionalnom strategijom.

Novi koncept stabilnosti

Kakav i koji problem danas postoji, postaviti u hrvatsku izvršnu vlast najbolje u svojim djelatnostima:

– po lojalnosti nacionalnom konceptu,

– po intelektualnim pretpostavkama,

– po obrazovanju i primjeni tog obrazovanja u hrvatskom društvu i prostoru,

– po osobnosti i čvrstini stavova,

– po radnom iskustvu,

– po javnoj prihvaćenosti u dosadašnjem djelovanju,

– po razvijanju i branjenju hrvatskih civilizacijskih vrijednosti,

– po širini ophođenja, bez razlike na političku i inu poziciju,

– po spoznajnim, analitičkim, projekcijskim i modelskim potencijalima,

– po uključenosti u dohvatu hrvatske slobode i slično.

Promatrajući i razmatrajući političko mučenje izvršne vlasti po puno osnova,  čini se kako ne postoji niti jedan jasno vidljiv problem, ali se, ipak, ta postavljanja ne događaju i ponovo nam se vraćaju misli o iluziji moći u Hrvatskoj malo prije napisane. Jer, kako ćeš provoditi tehnički odluke uske neformalne skupine nazvane političkim gremijima, nego kroz nestručnu, neobrazovanu i osrednju izvršnu vlast, pokrivenu stranačkim/partijskim podanicima, kojima je biti na poziciji u izvršnoj vlasti – nebeski doseg. Njegova je obrana u takvom obrascu jedini smisao njihovog političkog i izvršnoga djelovanja, pa se pritom niti ne mogu razlikovati politička i izborna demokracija od trgovinske prisile političkih gremija na nižim razinama. Stvari su,  zapravo, jednostavne i moguće, samo što je za to potrebna hrvatska izvršna vlast s navedenim pretpostavkama prilikom izbora suradničkog okruženja.

Samo borba za vlastiti opstanak…

              Blokirani, ovršeni i frankirani, iseljeni i nezaposleni, izvanstranački i ostavljeni, stari, nemoćni i napušteni, bolesni i nezbrinuti i slični, zatim neuređivanje granice sa susjedima koji su se svi do reda zaželjeli dijela hrvatskog teritorija, neproglašavanje gospodarskog pojasa i proširenje ukupne hrvatske državne površine (morske i kopnene), nepostojanje temeljne nacionalne razvojne strategije, neusmjeravanje poreznog sustava na najvažniji problem suvremene Hrvatske, nepostojanje registra stanovništva i teritorijalnih jedinica, neuređenost mirovinskog, zdravstvenog obrazovnog i izbornog sustava i slična lamentiranja, samo su još dodatni teret izvršnoj vlasti u nesmiljenoj radnoj i stalnoj borbi za opstanak. Naravno – vlastiti…

Nema tu, naravno, niti stabilnosti koju nam poput dogme iz nasljedne prošlosti nameću s europskih visina, nema niti ozbiljnijeg razvojnog pomaka, nema niti pomaka s europskog dna, ali ima zato nestanka učenika osnovnih i srednjih škola brzinom i silinom koja zapanjuje i upozorava.

„Alarmantan statistički podatak dobiven je izračunom i analizom broja djece upisane u škole, a gubitak učeničke populacije podjednako je obuhvatio i djevojčice i dječake. Drugim riječima, sve školske ustanove, uključujući matične i područne osnovne škole, srednje, ali i umjetničke školske ustanove koje djeluju u Hrvatskoj, ukupno njih 2607, od 2013. do 2019. godine izgubile su 11.736 osnovnoškolaca i 32.673 srednjoškolca” (Večernji list, 8. srpnja 2019.).

Nakon svega, potpuno je jasno i laiku kako je Hrvatskoj potreban novi koncept stabilnosti i novi koncept države s funkcionalnim uključivanjem u razvojnom smislu ukupne hrvatske populacije. Samo ga najbolji među nama mogu postaviti i provoditi…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI