Ako je RH = Labrador, možemo li reći da su generali u RH zapravo podoficiri Labradora? Kroz visoke "hrvatske" činove i visoke pozicije omogućeno im je učinkovito protuhrvatsko djelovanje. Time je neprijatelj elegantno riješio i problem njihovog financiranja.
General-pukovnik Slobodan Praljak i ostali osuđeni hrvatski generali, u svim hrvatskim zemljama, zapravo su izuzeci koji potvrđuju pravilo: domaći tajkuni, državna administracija i svi ti prekobrojni generali, sve je to mreža Labradora. Nešto se pitam, da su potvrđene opake prvostupanjske haaške presude generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, tko bi od njih digao ruku na sebe? General-legionar Gotovina bio bi na sto muka, jer je i on imao dvije majke. Prisjetimo se da je se uoči Oluje na našu obalu iskrcala jedna opaka francuska interventna postrojba, i posve nesmetano prošla prema Drvaru, Gotovini pod nosom, da spriječi naš mogući brzi prodor prema Banja Luci s juga. General-motors Čermak vjerojatno bi nastavio iz zatvora voditi svoj i tko zna čiji naftni imperij. Ne vjerujem niti da bi kandidat za samoubojstvo mogao biti general-lovac Markač.
Nakon što je hrvatski narod tisuću godina čekao svoju državu, pokazalo se da Hrvati nisu narod, nego uglavnom lopovi, odnosno tajkuni, generali i dužnosnici. Svi uglas viču: “Ne damo naše generale!” Sve je poduzeto da generala-likvidatora Josipa Perkovića ne izručimo njemačkom sudstvu – imamo taj jedan jedini slučaj da je neki hrvatski general optužen za konkretno ubojstvo, kao direktan počinitelj ubojstva. I fenomen da se u Haagu nije sudilo sovjetskim tvorevinama RH i BiH, nego onoj tisuću godina sanjanoj Hrvatskoj, samoj hrvatskoj nacionalnoj ideji. Optuženi Hrvati nisu osobno počinili zločine, pa se možemo reći da je Tribunal praktično osudio njihovu suzdržanost glede zločina. Bosanski muslimani iliti Hrvati islamske vjere glupo su likovali zbog “pravosudnog” progona Hrvata katolika, da bi županijsko tužiteljstvo u Bihaću uhitilo pripadnike Armije BiH: Hamdiju Abdića (pobočnik generala-muftije Atifa Dudakovića), Dedu Karabegovića, Jasmira Topala, Ramiza Bajramovića i Envera Keranovića. U bijegu su Ramiz Ružnić i Indian Alibegović. Ispričavam se ako sam nekoga od njih pogrešno upisao. Svi su osumnjičeni da su 8/9. ožujka 1995. ubili Vladu Šantića, legendarnog generala HVO-a. General-muftija Armije BiH Atif Dudaković prethodno je Šantiću polomio zube, ali Dudaković nije obuhvaćen istragom. Čemu istraga, kada svi znamo tko je naš Atif. Zaboravio je Starčevićevu istinu da su bosanski muslimani potomci hrvatskih plemića, onih koji su nakon turske okupacije prešli na islam da sačuvaju svoje posjede. Imamo fenomen da danas hrvatsko plemstvo optužuje hrvatsku raju, kao u stara feudalna vremena.
Generali su češće ubojice nego samoubojice
Kada se postrojava hrvatska vojska, onda za govornicu izađe taj naš jedan jedini vojnik, a ispred njega su polja generala. Uglavnom su to pretile konjine, napuhane od vlastite važnosti. Kome treba vojska u kojoj ima više generala nego običnih vojnika? Da je NDH imala toliko generala, rat bi završio 1942. Danas je svaki drugi Hrvat general. Oni gluplji Hrvati su generali, a oni inteligentniji uglavnom su lopovi i kriminalci, a obje te skupine povezuju opasni psi rata. U jednom svom napadu inteligencije, general-nepisman Gojko Šušak uveo je plaću djelatnika MORH-a mimo ustrojnog mjesta, prema osobnom činu. Nakon toga su se u bjesomučnu utrku i otimačinu za više činove i za stanove uključili i obični administratori. Tako se dogodilo da RH ima više generala nego što ih ima ostatak svijeta. Primjerice, general-konjina Damir Krstičević danas je najpoznatiji hrvatski kentaur, mitski polu-konj ili polu-čovjek, naoko trkaće grlo JNA, ali ne tako davno obično tele u JNA. Poznato pašče rata ovih dana poput najglupljeg goveda kupuje skupe vojne zrakoplove, a ono je zemlja prezadužena, na rubu raspada, ako se ikada sabrala. General-konjina vraća nam ročnu vojsku, koju je ukinuo drugi ministar-konjina. Dobra je vijest da naš ratni pilot Mato Mikić dolazi na čelo našeg ratnog zrakoplovstva u činu ispod generalskog.
Od generala je ubijen samo legendarni Ivan Korade. Vjerovali ili ne, optužen je za felacio bez pristanka, od strane jednog prebjega iz jugoslavenskog sigurnosnog sustava. Nesretni Korade krivo je shvatio lustracije. Nije pristao na to da mi njima popušimo, i da na tome ostane. Niti on nije poginuo od četničke ruke, nego od strane hrvatske policije, što se u određenom smislu može tvrditi i za ubojstvo krilnika Blaža Kraljevića, generala HOS-a. Hrvatska policija ubila je usred Zagreba kao četnika krilnika Antu Paradžika, zapovjednika HOS-a. Ako izuzmemo takve slučajeve i samoubojstvo generala Praljka, ne trebamo strahovati za život nekog generala. Srpska i srbijanska agresija na RH i BiH pokrenuta je uglavnom za potrebe proizvodnje hrvatskih generala, kojih se namnožilo za izvoz. Nakon što su Srbi i Srbijanci kroz agresiju na RH i BiH proizveli hrvatske generale, agresija je obustavljena, jer je time srpski cilj ostvaren – takvi su jednostavno zažderali Hrvatsku. O našem su trošku požderali više pršuta nego ostatak svijeta. Nevjerojatno je da za ubijanje hrvatskih generala nije iskazan nikakav interes, pa to nije zanimalo niti četnike, koji su radije ubijali obične hrvatske branitelje. Bilo je strašno promatrati očaj Franje Tuđmana, vječitog generala još iz partizana i JNA, nakon što ga nitko nije htio smaknuti niti kao zapovjednika nekakve hrvatske vojske – tako se zove skupina meta koja ne uzvraća na neprijateljsku vatru. Svi pamtimo šaljivi trenutak kada je Petar Šale izašao na binu i visoko podigao upaljač za plinski štednjak. I slavodobitno uzviknuo: “Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen mr. dr. pr. pr. Franjo Tuđman!” Kada bi mi evidentno bezakonje ove države dopustilo da smaknem nekog generala, s gađenjem bih to odbacio.
Kada je haaški Tribunal počeo progoniti Hrvate, pokazalo se da su takvi sve sami generali, uključujući i Tihomira Blaškića, koji je imao 7 vojnika. Nije bio general, a Haag je tražio za žrtvu hrvatskog generala, pa je Labrador nesretnog Blaškića navukao u Zagreb i nakitio činom generala. Ima to nekakvu svoju vrijednost – pomislite da je u Haagu na sebe digao ruku običan vojnik Slobodan Praljak. Za ulogu generala pripremao se na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Kod nas su samoubojstvo počinili mnogi branitelji iz sličnih razloga, ali to nikoga ne zanima. Imamo velik broj generala, ali nitko od njih nije počinio samoubojstvo, osim osuđenog generala Slobodana Praljka i opkoljenog generala Ivana Koradea, koji nije imao mogućnost da takav čin izvrši pred televizijskim kamerama, u direktnom televizijskom prijenosu, pa ostaje sumnja da je mučki likvidiran. Eto, imali smo i nekakvu generalsku komemoraciju generalu Slobodanu Praljku pod ravnanjem generala-slembe Pavla Miljevca. To vam je onaj otužni lik kojega mnogi HOS-ovci prozivaju za prodaju i pad hrvatske Posavine u BiH. Prodali smo Posavinui za Dubrovnik. Prodali smo svoje za svoje! Ima to svoju širu opaku simboliku, jer je Slobodan Praljak jedno vrijeme igrao ulogu maršala Herceg-Bosne, koja nije uključivala hrvatsku Posavinu u BiH. Miljevac ima piskutav glas, poput Vladimira Bakarića, pa je na čelu HGZ – Hrvatskog generalskog zbora. Takvi su za vrijeme Domovinskog rata bili uglavnom pjevači.
Kakvi su ljudi naši generali pokazala je naša vojna “tajna” služba. Generali te službe obili su blagajnu službe, što je odjeknulo u svijetu, donoseći nam veliki vojni ugled. Udruženi lopovski pothvat! Napad na kasu proveden je genijalno, na razini Oluje, iz svih pravaca, pa i kroz zaleđe u BiH. Jedan od tih generala bio je rođak generala Josipa Perkovića, a drugi general bio je predsjednička picajzla. Najprije je virio iz dupeta Franje Tuđmana, generala u dvije vojske, a kada je Francek nepovratno otišao na nebeski Vodotoranj, Picek se preko istog stolca zalijepio za dupe generala-kameleona Stipe Mesića, koji je otvorio Tuđmanove transkripte, a zaključao svoj dosje i dosje Franje Tuđmana – iz ovog posljednjeg dalo se isčitati da su obojica bili pripadnici jugoslavenske mreže u SRH, odnosno šefovi Labradora. To što je netko bio doušnik, ne znači da nije bio nadziran od svojih šefova. Eto je neki dan preminuo i general-slikar Franjo Feldi, poznat po izjavi da je pred haaškim Tribunalom “general Mate Laušić oprao sebe tako što je izjavio da su generali Čermak i Gotovina zapovijedali Vojnom policijom”. Zvuči nevjerojatno, ali je Feldi izjavio kako obrane generala Gotovine i generala Markača nisu bile zainteresirane za rušenje “haaške” teze o udruženom zločinačkom pothvatu Franje Tuđmana i ekipe. Prema kazivanju Feldija, obrana Gotovine nije uzela kao svjedoke niti suborce Gotovine.
Opako važna nacija
Pamtite li sve te svete generalske mise u trošnom Vodotornju na zagrebačkom Kaptolu. Većina hrvatskih generala bili su samoproglašeni carinici, svatko u svojoj paradržavi, svatko u svome zapovjednom području. Iskrcate robu u priobalju, pa vas carini neki hrvatski časnik, pa onda opet neki drugi u unutrašnjosti, pa onda budući general na nekom “ratištu”, i još su namireni svi psi rata. Koga je ono general-general Tuđman poslao u Knin, nakon što je Knin oslobođen? Nije sva haaška istina u tome da je titoističko rušenje Mosta na Neretvi bilo legitimna vojna operacija. Navodno su time prikriveni neugodni forenzički i drugi nalazi nalazi, koji ukazuju na to da Stari most nije srušila hrvatska strana – Slobodan Praljak nije bio filmski autor te razine. Takve su scene odrađivali drukčiji stručnjaci.
Možete li akceptirati državu i “naciju” koju simboliziraju Tito, Dubajić, Bakarić, Račan, Tuđman, Mesić, Josipović, Plenković, Šeks, Jandroković, Stokić, Govedić i Konjina? Možete li biti dio takve nacije, kojoj pripadaju takve kreature? Na stranu eventualni zločini, ti su likovi bili ubojice već na estetskoj razini, sa samom svojom pojavom. Ako su oni Hrvati, u čemu je smisao hrvatskog identiteta? Nakon što je Jutarnji razotkrio svoje duboko grlo, svi smo očekivali da se glavna konjina Andrej Plenković distancira od prokazanog konja-udbaša, ali je to izostalo. Konj-uho nastavio se komotno istovarati, pa se tako očitovao i na godišnjicu odlaska generala-generala Franje Tuđmana. Nevjerojatni su ti protuhrvatski vektori: udbaši, labradorovci, kriminalci, titoisti, antife, četnici, tuđmanovci, konji i mazge, i sva sila nametnika, koji ovu državu i ovo društvo čine preskupim i nepodnošljivim.
==================================================
DRŽAVA KOJA TO NIJE
Nestali dosjei Stipe Mesića i Franje Tuđmana
Prema pisanju Željka Petrušića, kada je Jutarnji list zatražio uvid u Mesićev dosje, koji je na popisu dosjea koje je SOA dostavila u Hrvatski državni arhiv, rečeno je da tog dosjea nema! Jeli postojanje Mesićevog dosjea podmetanje, proizvedeno od osoba koje je baš Mesić doveo na čelna mjesta “hrvatskih” tajnih službi. Dosje Vladimira Šeksa ravnatelj HDA Dinko Čutura učinio je nedostupnim kroz objašnjenje da bi sadržaj mogao upućivati na osobu koja je tražila zaštitu osobnih podataka. I još vidimo da se pozicija Vladimira Šeksa u zaleđu premijera Andreja Plenkovića nije pomjerila niti za dlaku. Duboki su putevi Udbe, Kosa i Sida. Pripadnici tih službi i sveukupna mreža Labradora neće dopustiti da na čelo RH dođe osoba koju oni na neki način ne kontroliraju. Jako duboki, jer nigdje nije isplivao dosje famoznog “hrvatskog disidenta Franje Tuđmana”, pa su u tome smislu počišćeni i drugi dosjei, oni u kojima bi se Franju Tuđmana moralo usputno spomenuti, ako je nije bio infiltrant u našim redovima. RH je zapravo Labrador, a Hrvatska je još uvijek samo san, sve teže ostvariv.
====================================================
BOŽJE ČUDO
Minaret slomljen kao olovka
Labradorovci u našim redovima rušili su židovske i muslimanske svetinje, da nas kompromitiraju u svijetu. U BiH su se na tome planu angažirale i muslimanske tajne službe. Jedna duboko prikrivena britanska postrojba u BiH redizajnirala je agresiju Srba i Srbije, uvlačeći RH u rat u BiH makar na toj prividnoj sceni. U svim domaćim i svjetskim analizama rušenja Vodotornja u Ahmićima, propušten je jako važan detalj. Kako se minaret onako prelomio, kao da je olovka? Kako je moguće da netko pozove CNN da snimi ratni zločin prije nego što je zločin proveden? Tih je godina dominirala filmska franšiza “Batman”, u kojoj je glavni negativac bio Jocker, pa se u bosanskim gudurama pojavila cijela postrojba hrvatskih jockera, kao naručena za slanje protuhrvatske poruke u svijet. Ako ste zarobljene Hrvate islamske vjere ili uvezene mudžahedine ostavili da prenoće na otvorenom, onda je svijet dobio fotke o nehumanom ponašanju pripadnika HVO-a. Ako ste iste privremeno smjestili u neke kuće, one su proglašene logorom. Nakon što je glupa novinarka HTV-a uzela izjave nekih zarobljenih muslimana, kao dokaz da nije riječ o logoru, upravo su ti zarobljenici ubijeni i/ili nestali, nakon što su pušteni na slobodu. Možete na temelju toga razraditi više secenarija, a najmanje je vjerojatno da su nesretnici pobijeni od strane hrvatskih postrojbi, što je za haaški Tribunal jedina “istina”.