Hrvatske dužnosnike usmjeravaju njihove slovenske mamice

0
116
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Za veliki broj "hrvatskih" dužnosnika i novinara, Domovina je Slovenija. Naši sjeverozapadni susjedi dobili su podršku i od svojih simpatizera u Hrvatskoj, uključujući ljubavnice i ljubavnike. Možemo zaključiti da se uz "odluku kontaminirane arbitraže" svrstala daleko šira interesna skupina od prilično brojne pete kolone.

Istarski ribar Danilo Latin pita zašto smo prihvatili avnojske granice Hrvatske, ako ih Slovenija dovodi u pitanje. Smeta ga što smo prihvatili novokomponovanu slovensku terminologiju, jer nije riječ o Piranskom zaljevu, nego o Tršćanskom zaljevu. Prema odluci arbitraže sa Slovenijom, kupači na hrvatskoj strani trebaju ulaziti u vodu s putovnicom u gaćama. Europska komisija maltretirala je Hrvatsku prilikom predpristupnih pregovora, i to se nastavlja nakon što je Hrvatska punopravna članica Unije. Ovih sam dana zaprepašten lakoćom s kojom EK (suicidno) kreira novo potencijalno ratište u okvirima Unije. Pa i s mahnitim bujanjem slovenskog fašizma, koji najavljuje etničko čišćenje, odnosno “humano preseljavanje stanovništva”. Nikada nisam niti pomislio da će Hrvatska i Slovenija ratovati, a to postaje neizbježno, samo se čeka pravi trenutak, po narudžbi nekog centra moći, u Uniji ili izvan Unije. Hrvatska se mora hitno pripremiti za nuklearnu katastrofu, jer onaj tko provodi ili planira etničko čišćenje, zasigurno će proizvesti havariju na nuklearki u Krškom, koja će kontaminirati teritorij nizvodno, odnosno Hrvatsku i BiH, pa i Srbiju. Netko nedobronamjeran na slovenskoj strani može to jednostavno provesti ako je na poziciji da parcijalno suspendira slovensku zaštitu, dopuštanjem nekom teroristu da izvede diverziju u Krškom. Trebamo najozbiljnije ispitati koliko smo danas izloženi negativnim utjecajima nuklearke u Krškom, u njenoj ovakvoj funkciji. Slom Agrokora krenuo je s kupnjom Mercatora, a umiješane su i ruske banke, pa se teško oteti dojmu da je aktualna financijska havarija Hrvatske proizvedena obavještajno, uz iskorištavanje hrvatske duboke korupcije. Zašto bi Slovenci tako lako prepustili veliku prodajnu mrežu u Hrvatskoj, BiH i Srbiji? Preuzimanje Mercatora trebamo i revizorski i protuobavještajno staviti pod povećalo.

Probuđeni slovenski spavači

Slovenci su obavještajno aktivni protiv Hrvatske već stotinu godina, može se reći od trenutka kada je kreiran slovenski nacionalni identitet (na tragu rušenja Austrougarske). Nevjerojatno je kakva se žestoka nacionalna skupina može razviti iz glupe dosjetke Rusa i Britanaca. Josipu Brozu Titu, onome koji je završio u ruskom zarobljeništvu, majka je bila Slovenka Marija Javoršek. Rusi i Slovenci podmetnuli su Zapadu “ruski plan Polarna zvijezda”, koji je najavljivao brz prodor sovjeta u Slobodnu zonu Trst, kroz Austriju. Zbog toga je glupi Zapad podržao glupu podjelu Tršćanskog zaljeva na talijanski i jugoslavenski dio, koji su prigrabili Slovenci. U svezi izmišljene sovjetske opasnosti dobili smo besmislene Osimske sporazume, pomoću kojih su Hrvati prodali svoje da bi nešto “kupili” Slovencima. Tako su Rusi preko Slovenije, uz relativno male troškove, izašli na toplo more. Ruska topovnjača prijeteći plovi između Kopra i Pirana. Mrske Nemce to ne smeta, Talijani su plaćeni da štite slovensko nebo, a i Mađari su uvijek bili skloniji Slovencima nego Hrvatima. Ipak, Orban je ponudio Zagreb da s nastavkom varaždinske autoceste do Austrije zaobiđemo Sloveniju i slovenske prometne blokade, ali, po svemu sudeći, u administraciji imamo previše budnih slovenskih spavača.

Hrvatsko zagorje dalo je najpoznatije protagoniste na širem prostoru Illyricuma. Na žalost, Hrvati s takvima nisu imali sreće. Susjedna je Slovenija, pa se svaki treći Zagorec ženio sa Slovenkom, i baš su u politiku ulazili Zagorci koji bi vidjeli “svijeta”, odnosno susjedno zabito selo preko meje. Većini najviših dužnosnika SRH/RH majka je Slovenka. Jeli to slučajno? Kada je 90-tih na Zagrebačkom velesajmu slovenska obavještajna mreža organizirala neku vrstu plenuma, bila je protuobavještajno detektirana, ali su hrvatske protuobavještajne službe ostale na distanci. Kao, nisu nam neprijatelji Slovenci, nego Srbi. Dobro, a tko su nam prijatelji? E, takvih nema. Vidite, naši “prijatelji” Germani stalno su govorili o velikom njemačkom i austrijskom dugu prema Hrvatima, pa danas investiraju kod naših susjeda i nameću smjernice na štetu Hrvatske. Cijela Europa digla se na noge da prihvatimo kontaminiranu arbitražu glede naših granica sa Slovenijom. Nema razuma! U svakoj graničnoj vali, prirodna je crta po sredini vale. Kada su Hrvati u pitanju, moraju svojatati cijelu valu da bi dobili polovicu.

Nije vjerovati niti novinarima

Denis Kuljiš naglašavao je svoje ruske korijene, pa nas sukladno tome pita što je to Hrvatska u arbitraži izgubila? “Napuštanje arbitražnog postupka na koje se odlučila Milanovićeva vlada pokazalo se promašenim” – uvjerava nas, zapravo više ubjeđuje Kuljiš, koji tvrdi da nam u najboljem slučaju pripada samo trećina uvale kod Pirana, u Tršćanskom zaljevu. Da odluka arbitraže nije štetna za Hrvatsku tvrdi nam i Željko Trkanjec, koji svoje prezime zasigurno nije naslijedio u Tuzli. Ako je najvažnije konačno definirati granicu između Slovenije i Hrvatske, možemo Slovencima prepustiti i cijelu Istru. Trkanjec nam veli da nije dobro zamjeriti se Berlinu, iako je očigledno da je Berlin u Regionu posve zanemario Hrvatsku, i da otvoreno vuče poteze na štetu Hrvatske. Na kraju nam Trkanjac reče da je presuda arbitražnog suda “bolja od sporazuma Račan – Drnovšek”, koji se zapravo nikada nije dogodio, jer je Račan parafirao slovenski prvi draft samo zato da Slovenci kasnije ne mašu s nekim drugim tekstom kao svojoj prvom ponudom. Na propagandu slovenske strane reagirao je Hrvatski sabor, koji se izjasnio protiv bilo kakve slične interpretacije uručenog prijedloga Slovenije, za što postoje posve drukčije normirani kanali dostave. Danilo Latin napominje da takozvani “sporazum Račan – Drnovšek” nikada nije ušao u proceduru u slovenskom parlamentu.

Hvala Bogu, autonomni novinar Borislav Ristić ostao je lojalan svojoj naciji. Eto, Angela Merkel zabila nam je nož u leđa – napominje. Njemačka i Rusija izabrale su lojalnu Sloveniju! “Nakon izbacivanja Ukrajine iz igre i gašenjem projekta Južni tok, trenutačno je infrastrukturno povezivanje zemalja srednje Europe kroz inicijativu Tri mora jedina alternativa rusko-njemačkoj energetskoj dominaciji u Europi.” Prisjetimo se pogubne suradnje Stipe Mesića i Jadranke Kosor, kada je Mesić izdao “antifašiste Ruse” i zajedno s Kosoricom usmjerio Hrvatsku na libijske rezerve plina, preko talijanskih korporacija, što je podiglo značaj luke Kopar i Slovenije glede ruske ponude. Tih godina Kosorica i Mesić povukli su niz poteza u korist Slovenije, sve pod opravdanjem pridruživanja Uniji, koje je se za nas pokazalo smrtonosno. Navodno su Nijemci već preuzeli Kopar kroz tajnu dugogodišnju koncesiju. U istom smislu moramo razumjeti podršku koja nam je došla od SAD-a i nenadano od Britanije. Mađarima je uvijek Rijeka bila glavna morska luka, a danas biraju Kopar. Vodite računa i o tome da su neke njemačke korporacije preselile dio svoje proizvodnje u Sloveniju, dok su slovenski brandovi iz tih pogona prebacili svoju proizvodnju u Kinu i Tursku, što ste vjerujem već uočili po slabijoj kvaliteti “slovenskih” proizvoda. Današnja Njemačka investicijski se oslanja na rusku zaštitu, pa radije podiže tvornice u Sloveniji i Srbiji nego u Hrvatskoj.

Vdor Dežele

Otac hrvatskog plamenog seljačkog Vođe bio je Slovenac Ivan iz okolice Celja, a njegova majka bila je kći Hrvata i Poljakinje. Vladimir (Vladko) Maček rodoslovno nije bio Hrvat niti u frtalju. To je garantiralo određenu kvalitetu. Za Mačeka se HSS transformirao u jugoslavensku stranku, koja je pobjeđivala i u srpskim selima. Maček je bio kum Banovine Hrvatske, autonomne jedinice bez autonomije žandarmerije i sudstva, sve u funkciji državnopravnog odvajanja Bosne od Hrvatske. Zanimljivo, Maček je kao drugi čovjek jugoslavenske vlade prihvatio jugoslavensko i velikosrbih priklanjanje Hitleru (Srbiji je obećan Solun), ali isto nije pozdravio u slučaju NDH, nakon raspada prve Jugoslavije. Suprotno lažima da su ustaše radićevce i mačekovce proglasili komunistima, Slavko Kvaternik uključio je u sustav NDH banovinski administrativni aparat i postrojbe Hrvatske seljačke i građanske zaštite, njih 142 tisuće. Jedino prihvatljivo pomirenje Hrvata dogodilo se 1941. Najviše je stršio Vladko Maček, pa se uvijek pitam što je bio njegov stvarni identitet? Nakon završetka Drugog svjetskog rata, jednostavno je nestao, kao strani agent koji je ispunio svoju misiju.

Zašto su “hrvatskim” vođama biografije redovno kontradiktorne. Kada bilo kojem komunjari pogledate dostupne obiteljske podatke, onda je često izostavljeno ime oca i ime majke. Nemate baš ništa. Za Ivicu Račana nešto se pronađe. Navodno je rođen u obitelji Ivana i Marije Draženović. U nacističkom radnom logoru! Ivan Draženović spominje se kao anarhist i pripadnik internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu. Da se dodatno zamuti podrijetlo, imamo podatak da je “obitelj preživjela bombardiranje Dresdena i pronađena u podrumu, četiri dana nakon bombardiranja”. A Ivica je rođen u kući Njemice koja je pomogla njegovoj majci Mariji u vrijeme trudnoće. Nakon što je Marija rodila, “dobra Njemica” poslala je 1943. Mariju i njenog sina svojoj sestri u Dresden, gdje su se sklanjale izbjeglice iz Poljske i Rusije. I sada dolazi ta nelogičnost: iz koncentracijskog logora spasili su ih Amerikanci, nakon rata. I još jedna: sam Ivica Račan priznao je kako je 1993. godine pronašao svoju krštenicu i tako saznao da je nije rođen 1943. nego 1944. godine. A bombardiran je u Dresdenu kao dvogodišnja beba. Valjda je uračunata trudnoća. Ivica je nekoliko mjeseci živio u Bratislavi, i onda se njegova majka vratila u Hrvatsku s futurističkom zadaćom da jednog dana njen sin sruši bokeljku Savku, koja se u Hrvatsku vratila iz Logora El Shatt. Ivica će dogurati do Partijske škole u Kumrovcu, a Savka se 1948. vraća sa školovanja u Lenjingradu. U okvirima poruge od strane njene drage Partije, formalno je pala zbog “njene namjere da autocesta Zagreb – Split postane sletna pista za ruske vojne zrakoplove”. Na žalost svih nas, Ivica nije položio prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Drugarski završava pravo (jednostavnim dolaskom po prolaznu ocjenu) baš uoči drugarskog gušenja drugarice Savke i Hrvatskog proljeća. Račan je bio jako povezan s drugovima iz Slovenije, s kojima je organizirao partijske teniske mečeve i kartaške turnire, na kojima su se dominirale karte Dežele.

“Račan nam je podjelu takozvanog Piranskog zaljeva tumačio na slovenskoj karti Jadransko morje” – kaže nam Dražen Budiša. Napominje kako je Zlatko Tomčić to žestoko napao, a pridružio mu se i sam Budiša, da bi svoje nezadovoljstvo iskazali i Kajin i Debeljuh. Nekoliko disidenata HSLS-a govorili su: “Nemojmo se svađati oko dvije lignje”, a jedan od njih bio je Goran Granić. Goran i Mate sinovi su partizana Ivana. Budiša je tvrdio da su mu u Vladi tajili najvažnije podatke. Suradnja te vlade s Haaškim sudom te ugovor o nuklearci Krško sa Slovenijom bio je razlog odlaska Budiše iz vlade. Budiša je tako otvorio polemiku o tempiranoj atomskoj bombi u Krškom, koju sam uvodno komentirao. Goran Granić tada ostaje lojalan Račanu zajedno s drugim ministrima iz HSLS-a, s kojima osniva novu stranku Libru i ostaje u Vladi, a stranka se 2005. klijentelistički utopila u klijentelistički HNS. Dražen Budiša u posjedu je slovenske verzije “Atlasa zgodovine” izdavačke kuće “The Times”, koju je 1986. objavila Cankarjeva založba. Granica između Hrvatske i Slovenije ide sredinom vale kod Pirana. U verziji za ostatak Jugoslavije, Slovenija je označena crvenom bojom, a u verziji na slovenskom jeziku, Slovenija je označena zelenom bojom. Nevjerojatno je na kakve su detalje Slovenci pazili, i koliko su sve ostale narode Jugoslavije perfidno obmanjivali. Bojim se da je havarija u Krškom već zacrtana, u minutu.

Šeks, Manolić, Mesić i Kosorica

Vladimir Šeks veli da se izmirio sa svima osim s Manolićem i Mesićem. Ali, zapravo se s njima nije nikada posvađao. Šeks je objavio svoje “memoare” da bi to prikrio. Već 28 godina u Hrvatskoj dominira isti udbaški trijumvirat. Neki internetski portali objavili su transkripte Šeksovih razgovora sa Zdravkom Pejićem, agentom Udbe, sve do raspada Jugoslavije. Šeksova obrana je nekakva potvrda Josipa Perkovića iz 2006. godine(!) da je Šeks bio pod nadzorom Udbe. A Perković vam je onaj lik kojemu trebamo vjerovati – osuđen je u Njemačkoj za sudjelovanje u konkretnom ubojstvu. Neki smo dan u Bujici gledali kako udbaš tvrdi da je posve normalno što je Marko Grubišić u udbaškoj istrazi vezan za radijator, što se dogodilo i Mili Dedakoviću pod udarom Manolićeve komisije. Rodoslovno podrijetlo Šeksa ostalo je misterija. Onako na prvu, izgleda kao Slovenac predoziran s pivom. Pokušavao se obući kao Slavonac, a ispadao je Slovenac. Za njega je sve igra riječi. Pravno je posložio RH kao zemlju za potrebe pete kolone i obrnute diskriminacije. I iz Manolića izvire nešto slovensko. Njegova supruga navodno se zvala Marija Eker, a za izvjesnu Bjelovarčanku Mariju Eker znamo da je uhićena zbog komunističkog djelovanja i preko zatvora u Zagrebu poslana u Staru Gradišku. Nakon nekog vremena je puštena i odvedena u bjelovarsku policiju. Ondje su joj rekli da će je pustiti ako se makne iz Bjelovara i ode na rad u Njemačku (HDA, ZKRZ, kut. 220). Treba provjeriti jesu li Marijini roditelji bili Štefa i Julius Eker. U NDH su Ekere otpuštali iz logora, čak i kada su pritvoreni kao partizanski jataci. Josip Manolić 1945. nije uzvratio milostivo.

Manolićev veliki interesni prijatelj Stipe Mesić može biti svašta nešto. Čije je dijete opaki partizan Dušan Bilandžić “prenio preko potoka”? “Jadranka Kosor iz paštete” javno je poslužila kao predmet sprdačine od strane Mesića, da bi se nakon pada Ive Sanadera razotkrila tajna veza Mesić – Kosor. I podrijetlo Kosorice ostalo je tajna. Na Internetu je neko vrijeme bila popularna teza da je Jadranku Kosor odgojio “četnički vojvoda sa Papuka Dušan Vlaisavljević, kojemu je rođaka po majčinoj liniji”. Ako je to istina, možete misliti koliko se sekirala zbog graničnih pretenzija Slovenije. Ovih se dana pojavila teza da je Jadranka Kosor kroz svoju medijsku avanturu s Borutom Pahorom zapravo prikrila svoje slovenske korijene i svoje djelovanje u korist Slovenije. Tko je Slovencima dostavljao najpovjerljivije podatke o Ivi Sanaderu, koji je u Ljubljani označen kao neprijatelj Slovenije? Slovenski agenti stopirali su vozače na cestama prema Zagrebu i plasirali famu o Sanaderu kao homoseksualcu. Naravno da je sve razotkriveno, jer su istim cestama prolazili vojnici i policajci koji su bili zaposleni u Zagrebu, pa su donijeli glas o neobičnoj slovenskoj obavještajnoj aktivnosti. Naše tajne službe ponovno su zakazale. Nitko od slovenske agenture nije priveden, da bi ostala fama o homoseksualcu na čelu Vlade RH, koja je očigledno Slovencima bila jako važna, što potvrđuju i neke Sanaderove izjave o razlozima njegovog suludog odlaska s pozicije premijera RH. Sanader se zamjerio Slovencima, a onda bježao preko Slovenije.

S povratkom Ivice Račana na vlast u SRH/RH, vratio se i Stipe Mesić, koji je zaposjeo Pantovčak, s značajno smanjenim ovlastima u odnosu na Franju Tuđmana. Moć Stipe Mesića nije izvirala iz države nego iz paradržave. Uz poziciju predsjednika RH održavao je svoj zaseban paradržavni trijumvirat s Hrvojem Petračem i Ivom Pukanićem. U jednom trenutku, svi šefovi hrvatskih tajnih službi bili su kumovi ili bliski prijatelji Hrvoja Petrača, koji je pao nakon otmice sina Vladimira Zagorca. Sukob Petrač – Smradaner početno se razvijao u korist tadašnjeg premijera, da bi u konačnici pobijedio Petrač, kojeg je Mesić neko vrijeme sklonio u Izrael. Još od 90-tih, tko se u državi upustio u nabavku vojne opreme, a zaboravio mito za “Štakora na Pantovčaku”, bio je brzo smijenjen ili je završio u pržunu. A onda je Božo Dimnik, slovenski lobist, izjavio kako je on osobno dao Stjepanu Mesiću novac za stanove, odnosno vilu. Koliko je Mesić upetljan sa Slovencima?

Uvijek sam se pitao koja je obiteljska tradicija navela “velikog hrvatskog nacionalistu Franju Tuđmana” da prvom sinu podari ime Miro, odnosno Miroslav? Istina, u poratno vrijeme takvo ime bilo je prihvatljivo. Kad ono, Franju je odgojila pomajka, a njegova biološka majka, navodno Justina Gmaz, bila je Slovenka ili tu negdje. Ops! Kada se Drugi svjetski rat proširio na naše krajeve, Tuđman je imao samo 19 godina. Drugom sinu dao je ime Stjepan po svome ocu, a ne po tamo nekom Radiću. Tuđmanov identitet razotkriva činjenica da se pridružio ruskoj agenturi i orjunašima protiv NDH. Za potrebe kreiranja nove jugoslavenske nacije, disciplinirano je oženio drugaricu partizanku Ankicu Žumbar, navodno Hrvaticu, pa se obitelj Tuđmanovih kasnije formalno uklopila u hrvatsku populaciju, uz to početno odrastanje djece u Beogradu. Meni je Miro Tuđman ponekad neuvjerljiv, kada postaje odvjetnik svog oca, jer on i njegov otac nisu iste nacionalnosti. Hrvat je Miro Tuđman, a ne njegov otac Franjo Tuđman, koji je “više puta izbjegao robiju, jer su se za njega kod komunističkih struktura zauzimali njegovi prijatelji”! Tko je bio Miroslav Krleža? Što se ono veli, nije svakom dopušteno pjevati ispod sela. Ostaje tajna zašto Franjo Tuđman nije regulirao granice sa Slovenijom. Odrekao se BiH, uništio HOS, ostao nijem na zločinačke likvidacije najvećih hrvatskih domoljuba, i još je potpisao paradržavnu Republiku Srpsku u BiH. I Dežela je u širini povijesti obična paradržava.

Slovenski Hrvat Davorin Rudolf

U njegovu Domovinu ulazila je Savudrijska vala, a u njegovu Otadžbinu ušao je nepostojeći Piranski zaljev – riječ je o vali Tršćanskog zaljeva. Presjek čine 3/4 vale kod Pirana! Danas je teško proniknuti tko je sve zakazao glede naše granice sa Slovenijom. Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i predsjednik državne komisije za granice Davorin Rudolf žalio se da su Slovenci uporni. Ali, zašto on sam nije bio dovoljno uporan? Njegov otac je Slovenac. Neki Rudolfovi komentari ukazuju na to da je bio lojalan Hrvatskoj, ali su bitnija njegova konkretna djela, kao i mogući grijeh nečinjenja, kako njega tako i Franje Tuđmana. Možda je Rudolf pomogao, a možda je odustajao. “Nema toga tko će natjerati zemlju tuženicu da prihvati odluku suda ako ona to ne želi. Recimo, tako su Turci tužili Grke zbog spora u Egeju, a Grci su na to samo odmahnuli rukom. No, istinabog, kod Međunarodnog suda u Haagu, koji je, nota bene, glavni sudski organ Ujedinjenih naroda od ukupno njih šest – postoji jedna pravna mogućnost da se sudska odluka provede tako da onoga koji ju ne želi poštovati, primijeniti, na to prisili Vijeće sigurnosti, ali to je neka krajnja mjera koja se još nikada nije provela.” – izjavio je akademik Rudolf. “Inače, Međunarodni sud pravde u Haagu rješavao je sporove između Nizozemske i Danske, Francuske i Velike Britanije, Libije i Tunisa, i uvijek se do sada pokazao kao objektivan u rješavanju graničnih prijepora. Pa, toliki slovenski brodovi, od trgovačkih, ribarskih do vojnih, prolaze našim teritorijalnim morem svih ovih godina i nikada nije bilo ni najmanjih problema, i neće ih ni biti. Mi u Splitu imamo Slovensko kulturno društvo “Triglav”, Hrvati i Slovenci zajedno slave Dan neovisnosti, sedamdeset godina smo živjeli zajedno u miru i tako ćemo i nastaviti i dalje” – veli nam Rudolf. Da, ali u Tršćanskom zaljevu plovi ruska topovnjača Triglav.

Rudolf je objasnio pravilo iz svih udžbenika međunarodnog prava: kad granična rijeka naglo mijenja tok, granica ostaje u njenom starom koritu. Rijeka Dragonja, koja je negdje oko 6 kilometara daleko od vale, odnosno od mora, naglo skreće prema sjeveru i da ne plavi ta područja 1953. godine je tamo probijen kanal sv. Odorika, koji smjer Dragonje nastavlja dolje do mora, južnije. “Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4×2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož” – objasnio je Rudolf. Ova me njegova izjava ostavila u dvojbi: “Što se tiče Junctiona, nudio sam Slovencima da ćemo trpjeti sve brodove i podmornice kroz naše more. Carinu i policijske poslove neka obavljaju Slovenci. Evo, to su sad dobili u tom Junctionu, a to smo im mi oduvijek nudili. To imaju i po državnom pravu. Oni se raduju, a potrošili su šest milijuna eura.” Što je tom Rudolfu? Samo na mito otišlo je barem 600 milijuna eura! I, čemu uopće razgovarati o onome što je regulirano međunarodnim pravom?

Talijani su tako jeftino popušili, što se veli, jer cijela kampanja Slovenaca za izlaskom na otvoreno more praktično zatvara Tršćanski zaljev. Hoće li Slovenci plaćati talijane da im čuvaju Tršćanski zaljev? Cijelo “slovensko” primorje izmišljeno je kao smetnja za komunikaciju i zbližavanje Italije i Hrvatske. Hrvatska se mora vratiti Rimu i Talijanima, uz priznanje Talijana tko je odgovoran za Mussolinija i sve te fašističke i partizanske zločine i gluposti. Pokazalo se da Slovenci nisu samo mlada i agresivan nacija, nego i snažno ustrojena interesna skupina. Zato nemaju nikakvih problema s manjinama. U Sloveniji svi dotepenci brzo ukopčaju da je pametno prikloniti se najbrojnijoj i najsnažnijoj grupaciji. Vrijeme je da se i Hrvati tako postave. Posebno glede Hrvata snažnije priključenih na Sloveniju. Ovako su Hrvati jedina nacija koju baš u svemu predstavljaju ne-Hrvati. “Hrvati” rodoslovno i obiteljski uvezani na Srbe kroje nam odnose sa Srbijom i Rusijom, a oni rodoslovno, obiteljski i interesno povezani sa Slovencima, kroje nam odnose sa Slovenijom. U Tursku kao svoje predstavnike šaljemo muslimane, koji su se pokazali lojalniji od Hrvata katolika. Vrijeme je za temeljito redizajniranje hrvatske nacionalne svijesti, u skladu s konkretnim životom i našim konkretnim interesima.