Ova neprirodna i nenarodna Plenkovićeva koalicija onemogućit će donošenje svakog zakona koji bi Hrvatsku pokrenuo iz ovog letargičnog i depresivnog stanja, koje vodi u trule antihrvatske kompromise, zaustavljajući svaku pomisao na završetak postkomunističke hrvatske tranzicije.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), na svojim javnim sjednicama, etički je na temelju relevantnih dokaza osudilo za izdaju nacionalnih interesa niz osoba iz javnog političkog života Hrvatske. Tako su javno etički osuđeni, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović, Vesna Pusić, Vesna Teršelič, a Karl Bildt i Georg Soroš proglašeni su za „persone non grata“ u Hrvatskoj.
Na veličanstvenoj javnoj sjednici u prepunoj velikoj dvorani „Lisinski“, u hramu hrvatske kulture, grupa hrabrih hrvatskih sinova, vrhunskih hrvatskih intelektualaca, akademika, doktora znanosti, pravnika, relevantnih kulturnih djelatnika i povjesničara, uz potporu novinara koji pišu o istini, usudili su se javno, etički osuditi monstruma Josipa Broza Tita zbog njegove zločinačke i diktatorske vladavine u bivšoj Jugoslaviji, vladavine koja je bila usmjerena protiv sloboda, protiv života, protiv svakog oblika slobodne države Hrvatske. Uz zločinca JB Tita, etički su osuđeni i njegovi gorljivi sljedbenici na čelu sa Zoranom Milanovićem, koji je tada obnašao dužnost premijera u tadašnjoj „klateži“ i „odnarođenoj Vladi“.
Jedinstven i jedini razuman zaključak nakon svih održanih javnih sjednica HNES-a, a osobito nakon javne sjednice koja je bila ponovno posvećena zločincu Titu, a održana simbolično na njegov rođendan, 25. svibnja 2016. godine u velikoj dvorani „Mimare“, bio je: Hrvatskoj je potrebna lustracija! U tom smislu, iz pera poštovanog profesora Zvonimira Šeparovića, taj zaključak je i publiciran kao trajni povijesni dokaz kako se nikada ne bi moglo reći – „Nismo znali, pa nismo djelovali“!?
Iskustvo i mudrost ‘sijedih glava’
HNES, taj svojevrsni hrvatski trust mozgova sačinjen od umova iz najrazličitijih područja javnog života u Hrvatskoj, proširen na međunarodnu razinu s umovima istih kapaciteta iz Slovenije i dijaspore, trebao je biti cijenjeno i apostrofirano neformalno, političko savjetodavno tijelo kako je to običaj u svim normalnim državama zapadnih demokracija u kojima se daje osobita težina „trustovima mozgova“ koji svojim etičkim upozordbama usmjeravaju tijek političkih i ekonomskih zbivanja na dobro vlastitih država. Političko iskustvo i mudrost „sijedih glava“ svima je dragocjena, osim u Hrvatskoj.
I danas, kada nam se čini kako je dekapitacijom zločinca Tita s najljepšeg zagrebačkoga trga u režiji Zlatka Hasanbegovića HNES dobio satisfakciju za svoj neumorni rad u traganju za istinom, stvari izgledaju sasvim drukčije. Po onom Preradovićevom stihu: „ Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije, čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije“.
Odlazak Tita s trga, samo je prvi simboličan čin koji ni izbliza ne rješava ključne probleme u Hrvatskoj. To nikako ne može umanjiti hrabrost i umnost Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, ali to je svakako nedostatno da bi „hrvatsko srce zadovoljno bilo“. Bez zakona „Lex Tito“, zakona kojim bi se zabranio svaki oblik veličanja lika i djela tog monstruma, bez – „Lustracije nema Kroacije“. 7Dnevno prvi je ekskluzivno približio javnosti nacrt toga važnog zakona. I danas, kada nam se čini da se HNES umorio, kada nam se čini da je rušenjem Zorana Milanovića i odlaskom Josipovića s Pantovčaka riješen hrvatski problem, kada nam se čini kako više nije potrebno bilo koga etički upozoravati i osuđivati u redovima ove vladajuće nomenklature, stvari ponovno imaju sasvim drugo lice.
Jesu li oni koji su u čvrstoj koaliciji s osuđenim veleizdajnicima Miloradom Pupovcem i Vesnom Pusić, isto tako veleizdajnici ili samo „drže lojtre“ tim istim osuđenim veleizdajnicima? Jesu li oni koje na sva usta hvale Stjepan Mesić i notorni udbaš Josip Manolić, „Stepinčev ubojica“, veleizdajnici ili hrvatski suverenisti? Je li On, koji je bezrazložno protjerao Most iz hrvatske Vlade svjesno pristao biti dio tog monstruoznog političkog reketa u režiji udbaškog kalifata? Je li i On, s obzirom na obiteljsko nasljeđe, zapravo prirodni dio tog kalifata, dio genderizma, mentalnog komunizma ili je potpuno apatičan na svaki nacionalni osjećaj?
Ako netko misli da se varam i kako notorna antihrvatska agitatorica, Vesna Pusić, nema ništa s tom odnarođenom Plenovićevom koalicijom, krivo misli. Ta notorna projugoslavenska klika ima puno više u mozga u glavi nego što mi podcjenjivački mislimo. Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Josip Manolić, Milorad Pupovac, moćniji su i utjecajniji više nego što su to ikada bili, jer riječ je o vlastitom spašavanju osobne zločinačke i veleizdajničke budućnosti. Pametno, iz sjene, daleko od svjetala reflektora vladaju, reketaški kadroviraju i šalju poruku. Ili će biti tako kako mi kažemo ili ti Plenkoviću, pada ova „stabilna Vlada“! Jesu li oni koji bezuvjetno, po nalogu Angele Merkel, pomažu Srbiji na putu u EU – hrvatski nacionalisti ili veleizdajnici hrvatskih nacionalnih interesa? Velemajstorski su „žrtvovali kvalitetu“, prividno ih nema, ne postoje, povukli su se, kako bi Hrvatskoj iz sjene dali konačan šah-mat!?
Ulizivačka politika prema Beogradu
Više od 1600 beživotnih, izmučenih, „iskasapljenih“, raskomadanih, silovanih tijela hrvatskih branitelja i civila razbacani su po neznanim jamama, šahtama, jarcima i kanalima diljem „majčice“ Srbije. Njihovi životi su ugašeni na najsvirepiji način nakon torture u klasičnim koncentracijskim logorima, po uzoru na logore velikog srpskog prijatelja Hitlera za vrijeme Drugog svjetskoga rata. Istom silinom mržnje, kao što su to učinili u beogradskim koncentracijskim logorima Židovima u Drugom svjetskom ratu, Srbi su to učinili i Hrvatima u pravednom Domovinskom ratu. Ta činjenica, od hrvatske Vlade, ako nije odnarođena, od hrvatske Vlade ako nije veleizdajnička, traži jednostavno političko rješenje. Ultimatum, vremenski rok za povratak tijela i ostataka tijela umorenih branitelja ili prekid svih diplomatskih odnosa i blokada svih pregovaračkih poglavlja na putu Srbije prema EU. Nije li klasična veleizdaja ova ulizivačka politika prema Beogradu u režiji Milorada Pupovca, najvjernijeg Plenkovićevog koalicijskoga partnera? E, ali kada bi bilo političkog ultimatuma, pada Plenkovićeva Vlada i gle cinizma! Umjesto opravdanog hrvatskog ultimatuma Srbiji, Pupovac, kao Vučićev glasnogovornik daje ultimatum Plenkoviću!? Skriva srpske zločine da bi mogao uveličati hrvatske i nesmetano blati Hrvatsku putem svojih „Novosti“!
Ne događa li se isto što se dogodilo poslije Drugog svjetskoga rata, kada su gromoglasno prešućeni srpski koncentracijski logori i njihova državna politika antisemitizma, koja uz punu potporu SPC-a seže još u doba „Načertanija“ Ilije Garašanina? Srpski antisemitizam i koncentracijski logori su skriveni, a hrvatski Jasenovac falsifikatorski je narastao do neslućenih razmjera!? Neviđenom propagandom proizvodi se nepostojeći hrvatski fašizam, kako za unutarnje političke potrebe, tako i za potrebe onih međunarodnih krugova koji su uvijek bili za Jugoslaviju!
I onda se javlja Angela Merkel, ta sudbonosna Plenkovićeva druga mama, druga „vojna lekarka“, kao što reče drug Milanović! Što bi ona rekla na taj „mogući“ hrvatski ultimatum? Ne znam što bi rekla ona, ali znam šta bih rekao ja kao čvrst argument i povijesni presedan! Njemačka, koja je s pravom bila osuđena za monstruozne nacističke zločine, koja je s pravom osuđena za užase Holokausta i 6 milijuna umorenih Židova, nikada nije odustala od potrage za istinom o Katynskoj šumi. Naime, Staljin je optužio Njemačku i Hitlera da su Nijemci u Katynskoj šumi strijeljali više od 25.000 poljskih časnika i uglednih građana Poljske. Proces, kako bi se doznala istina o Katynskoj šumi, pokrenula je Hitlerova Njemačka još davne 1942. godine, a pravorijek je došao tek 1989. godine, kada je Gorbačov priznao da su Rusi, a ne Nijemci, strijeljali poljske časnike.
Demografska katastrofa
Pa što je trebalo Njemačkoj, nakon milijuna dokazano pobijenih ljudi, tražiti pravdu za „šačicu“ od 25.000 tamo nekih Poljaka i dokazivati kako oni s tim nemaju nikakve sveze? Riječ je o političkoj vjerodostojnosti, dosljednosti i zaštiti nacionalnih interesa. Mogla je i Njemačka veleizdajnički dići ruke od tog problema i politički reketariti s tom činjenicom!? Nisu li upravo to činile sve hrvatske Vlade, pa i ova sada, dižući ruke od 1600 umorenih hrvatskih branitelja? Digle su ruke i politički reketarile s aboliranim četnicima zbog osobnih partitokratskih interesa!? Ima li što svetije i plemenitije od obveze doznati sve o mučenim i umorenim hrvatskim braniteljima i tražiti njihov povratak u Domovinu u ime obitelji i u ime Vlade? Ali, ne pita se premijera, pita se veleizdajnika Pupovca i to je prava veleizdaja po svim etičkim i moralnim principima, to je pravi veleizdajnik i onaj koji mu drži „lojtre“! Imamo li mi pravo te spodobe, barem etički, upozoriti i tražiti njihovu odgovornost?
Hrvatska je u raljama bankaroidne, masonske, genderističke, mentalno komunističke i titoističke bulumente nacionalnih veleizdajnika, za koje vrijede Milanovićeve formule o „slučajnoj državi“ i sa „slučajnim narodom“. Ova neprirodna i nenarodna Plenkovićeva koalicija onemogućit će donošenje svakog zakona koji bi Hrvatsku pokrenuo iz ovog letargičnog i depresivnog stanja, koje vodi u trule antihrvatske kompromise, zaustavljajući svaku pomisao na završetak postkomunističke hrvatske tranzicije. Hrvatska po njima mora ostati u ovom balkanskom duhovnom, moralnom i ekonomskom siromaštvu, kako bi jednog dana, stavljajući nas pred svršen čin, mogli reći kako je neka treća Jugoslavija najbolje rješenje za Hrvatsku koja se nije uspjela dokazati kao ravnopravna članica EU-a.
Govori se o demografskoj katastrofi u Hrvatskoj, govori se kako Hrvatska umire, svjedočimo masovnom iseljavanju najboljih hrvatskih sinova i kćeri, a na djelu je, zapravo, klasično protjerivanje hrvatske mladosti trbuhom za kruhom. To protjerivanje nije ni malo slučajno, ono je smišljeno i efikasno se provodi. Prvi okidač za odlazak iz Hrvatske je prezaduženost i nemogućnost vraćanja dugova. A sve je počelo benignim, dopuštenim prekoračenjima na tekućim računima na kojima banke zarađuju enormne svote dobiti. Ljudi navučeni u tu sačekušu, trošili su i tri puta više nego što su zarađivali, ljudski apetiti su se povećavali, što je psihološki normalno, a uslijed nekontroliranog konzumerizma počelo se ulaziti u neotplative kredite i uslijedio je bijeg u inozemstvo, bijeg od duga od kojega kao robovi nikada neće moći pobjeći.
Masoni su pokupovali gotovo sve medije, genderisti propovijedaju svoju rodnu ideologiju i provlače to kroz kurikul obrazovanja, mentalni komunisti nikada nisu prihvatili istinsku demokraciju i tržišnu ekonomiju, titoisti žive na filozofiji jugoslavenske nacije, a naša Vlada sve to tolerira, jer je ucijenjena u neprincipijelnoj koaliciji koju nije odabrao hrvatski narod. Sve to, uz skrivenu potporu hrvatskih Juda unutar vladajuće stranke nosi isti nazivnik: veleizdaja hrvatskih nacionalnih interesa!