Hod za život u sjeni celibata

Inicijativa Hod za život ima taj svoj civilizacijski prihvatljiv naziv, ali je tu i neugodna civilizacijska karakteristika: zabrana. Normiranje je temelj svake visoke civilizacije i svake velike religije. Dekalog se svodi na 10 zabrana. Jeli dopustivo da muškarci koji su odabrali celibat odlučuju o pravu žene na prekid trudnoće?

Koliko možemo očekivati od inicijative Hod za život? Jeli namjeran prekid trudnoće česta pojava? Prema istraživanju Guttmacher Instituta, od žena koje su ostale trudne nakon silovanja samo 1% takvih odabere prekid trudnoće. Od žena koje su ostale trudne u incestu, manje od 0,5% njih odlučuju se za prekid trudnoće. Neke države u SAD-u uvele su zabranu abortusa bez izuzeća silovanja ili incesta. Albert Veliki uzimao je za početak ljudskog života sam trenutak začeća. U tezi Tome Akvinskog o susljednom očovječenju embrija spominje se Aristotelova teza da muški embrij postaje ljudsko biće 40 dana nakon začeća, a ženski nakon 90 dana. Žene su komplicirana stvorenja, pa treba više vremena da se formiraju. Za početak života može se uzeti i usađivanje zametka u maternicu, koje se događa dva tjedna nakon začeća. Kako naglašava Valentin Pozaić, mogućnost jednojajčanih blizanaca ukazuje na podjelu jajašca u prva dva tjedna trudnoće. Tu je i mogućnost objedinjavanja blizanaca ili trojki natrag u jednog pojedinca, u prva dva tjedna trudnoće. Religije imaju dodatni problem trenutka ulaska duše u tijelo. Kako naglašava  B. Haring u svome djelu “Medical Ethics”, teorija hominizacije koja se veže na razvoj moždane kore ne može biti argument da embriju oduzmemo temeljno pravo na život. Kako to pronalazimo u tekstu “On the Beginning of Human Life” iz časopisa Scientist for life, bio si mladić, prije toga dijete, još ranije dojenče, prije rađanja fetus, još ranije embrij, u maternicu si usađen kao blastocista, prije toga bio si morula, a na samom početku zigota ili oplođeno jajašce, odnosno informacijski i genski dovršena stanica – organski algoritam.

Pobačaj od strane vremena

Heidegger je pisao o bačenosti čovjeka u vrijeme. A čovjek se iskazao kao najveće zlo za ovu božansku Zemlju. Bilo bi bolje da se dogodio pobačaj od strane vremena. Umjesto zabrane prekida trudnoće, zastupam obvezan pobačaj za neke društvene skupine. Primjerice, svi su naši političari očigledno poremećeni. Bilo bi spasonosno uvesti obvezan pobačaj za parove u kojima je jedna strana unutar te defektne populacije. Provesti nekakav oblik celibata za političare, da manje kradu i manje odvlače u svoje domove i u svoje jazbine. Za katoličke svećenike ukinuti celibat. Već skoro cijeli jedan milenij, najprihvatljivija grla za obnovu stada čine svećenici, a oni kod nas žive u celibatu. Pogledajmo strukturu krda u Lijepoj našoj. Saborski zastupnici i članovi vlade čine najviši uzorak populacije. Crno nam se piše. Kako normalna žena može dopustiti čin oplodnje od strane saborskog parazita? Zamislite krkana s njegovom nesteriliziranom špricom, kako skače na neku jadnicu kao pećinski čovjek. Udara je toljagom, jer mu je to u genima. Dijete ne može biti normalno! Isto tako, tko ženi sve te bakice u saborskim klupama?      

Zaboravili smo nesretnu Razu Babić

Bilo bi podnošljivo da sve možemo promatrati na razini vica, ali se događaju zastrašujuće tragedije. Za vrijeme snimanja filma “Turist” 2010. u Veneciji, Angelina Jolie posjetila je Razu Babić u izbjegličkom kampu Splavište kod Goražda. Nesretnica je godinama silovana u srbijanskim logorima. Prekid trudnoće nije bio dopušten, niti je mogao biti obavljen. Četnici bi Razi oduzeli svako rođeno dijete i dali ga na usvojenje u neku srpsku obitelj bez djece. “Vodili su me po kućama i silovali” – svjedoči nam Ružica Barbarić. Navodno je jedan od četničkih silovatelja i/ili zlostavljača nesretne Ružice postao zastupnik u Hrvatskom saboru. Gdje se krasno uklopio i još je koalirao! Prekid trudnoće je uvijek nešto loše, a zabrana prekida trudnoće nešto najlošije. Uz zabrane se vežu izopćenja. Danas je samohrana majka vrijednost, ali to prije nije bilo tako. Djevojka koja bi zanijela i rodila dijete izvan braka bila je označena kao osoba bez morala i bez valjanog kristjanskog odgoja. Često čitamo kako je dijete ostavljeno ispred nečijih vrata, čime je grubo involviran neodgovorni ševac. Ako “šprica u obliku čovjeka” oda ime majke, zakonita supruga zapitat će se kako je to njemu poznato. Događa se i sebično ubojstvo djeteta od same majke.



Država treba preuzimati neželjenu djecu

Iza Hoda za život stoje crkvene strukture. Koje su birale celibat i time rekle ne novom životu. Praktično imamo specificiran zahtjev Crkve u Hrvata da “hrvatska” država preuzme na sebe negativne normative. Crkva i država trebaju posve drugačije afirmirati život, sve u okvirima demografske obnove. Osim što Crkva i država trebaju upoznati Javnost da žele što više djece i da će preuzeti “neželjenu” djecu, potrebito je omogućiti svakoj djevojci ili nezaposlenoj samohranoj majci da za vrijeme trudnoće i dvije godine nakon rađanja djeteta boravi u odgovarajućoj medicinskoj ustanovi, uz stručnu kontrolu, potrebite vježbe, i drugu moguću njegu i potporu, sve uz strožu kontrolu takvog procesa od strane državnih institucija, sve daleko od korupcije, zloporaba, a napose što dalje od pedofilskih lanaca. Manjine su na distanci od takve pozitivne promjene, zapravo dosljednog apliciranja postojećih zakona, jer bi se spašena djeca praktično asimilirala unutar većinske nacije. Ideju odgoja djeteta u nacionalnom i vjerskom duhu silovatelja prepoznajem kao teški idiotizam, koji je moguć samo u jednoj reokupiranoj zemlji. Silovatelj ne smije imati nikakav utjecaj na odgoj djeteta, niti tijekom sudskog procesa, niti nakon odslužene kazne. Nema pravo niti da se djetetu prezentira kao otac, da tako djeluje na identitet djeteta. Isto tako, ne smijemo dopustiti da se prihvaćanje “neželjene” djece od strane hrvatske države ili Crkve u Hrvata reinterpretira u smislu nacističkog arijevskog projekta Lebensborn. Zakonska ili religijska zabrana prekida trudnoće podiže cijenu abortusa na crno. Intervencije se obavljaju u higijenski neprihvatljivim uvjetima. Povećavaju traumu i sveukupan rizik takvog postupka.  

Celibat je represija

Prirodna je apstinencija monaha u pustinji, gdje isposnički provode svoj oskudni samački život, ali je celibat u naseljenim mjestima velika kristjanska perverzija. Esseni su prakticirali celibat, a u Novom zavjetu nema nikakvog zapisa o tome da je Isus bio essen, ili da je bio sklon celibatu. Esseni nisu nametali seksualnu apstinenciju, nego slobodno uparivanje, prema trenutnim sklonostima i potrebama članova essenske zajednice. Zapisano je da je Isus izliječio Petrovu punicu (Matej 18:14). Poznati novozavjetni parovi bili su Priscilla i Aquila (Rimljanima 16:3), Andronicus Panonski i Junia (Rimljanima 16:7), Anania i Sapphira (Djela 5:1). Prema Eusebijevoj Povijesti Crkve (Historia Ecclesiastica), adoptirani apostol Pavao bio je oženjen. Celibat je konflikt koji nisu nametnuli Isus i apostoli, nego je proizvod ambicija pohlepnog pape Grgura VII. Na Prvom lateranskom koncilu 1123. za pripadno svećenstvo uveo je obvezan celibat, da priloge za Crkvu ne odnose doma, u svoje obitelji. Svećenstvo je bilo konsternirano – većina svećenika bili su oženjeni, imali su djecu, svoj obiteljski život, svoje velike obiteljske potrebe. Mišljenja sam da je reformaciju prvenstveno proizveo celibat, a iza toga su odlučivali ekonomski faktori, u koje možemo ubrojiti simoniju i indulgenciju. Danas se susrećemo s modernim oblikom indulgencije. Primjerice, skoro dnevna prodaja oprosta Hrvatima za zločine drugih. Isus se protivio svakom normiranju. Crkva je nakon smaknuća Isusa uvela svoje normative. Pape su nametale zabrane preko feudalnih struktura, a danas Crkva pokušava nametnuti zabrane kroz zakone država.

Kratka povijest prekida trudnoće

Godine 1827. otkriveno je jajašce i konačno ispravno objašnjen osnovni proces začeća. Usprkos tome, glede početka života, filozofija i teologija ostale su na svojim prethodnim podjelama. Kod Židova život majke ima prvenstvo u odnosu na život zametka. U Kini i Indiji visok natalitet relativizirao je zabranu prekida trudnoće. Abortus se spominje u indijskoj Ramayani. U drevnom Egiptu, namjerno izazvani prekid trudnoće spominje se u medicinskom “Ebersovom” papirusu iz 1550. prije Isusa. “Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž.” (Izlazak 21:22-24) Eto, Biblija to ne kvalificira kao ubojstvo. Ranokristjanski spis Didahe zapovijeda: “Ne ubij dijete pobačajem, ne ubij novorođenče!” Tertulijan je držao da je prekid trudnoće dopustiv samo ako položaj zametka ugrožava zdravlje trudnice. Augustin je dopuštao kiruršku intervenciju samo ako je fetus iz nekog razloga umro u samoj maternici. Arheološki nalazi potvrđuju jako rane pokušaje odstranjivanja fetusa. Sanskrit tekst iz 8. stoljeća daje naputak za žene da stimuliraju pobačaj tako da sjede iznad zagrijane posude s vodenom parom ili s kuhanim lukom. Tehnika poticanja pobačaja pritiskanjem abdomena aplicirala se na Dalekom istoku. Maori Novog Zelanda izazivali su prekid trudnoće stezanjem abdomena s remenom. Hipolit je pisao o ženama koje čvrsto stegnu pojas da odstrane ono što su učinile. Platon je spomenuo mogućnost prekida trudnoće u ranoj fazi trudnoće. U Ateni i Rimu se namjerno izazvani prekid trudnoće od strane trudnice kvalificirao kao zločin protiv supruga. Stoici nisu vidjeli fetus kao živo biće sve do trenutka rađenja. Stoga Rimljani nisu prepoznavali pobačaj kao ubijanje ljudskog bića. Helada je kao kontracepcijsko sredstvo koristila biljku silfion. Plinije je pisao da se ta biljka može koristiti i za izazivanje menstrulanog odliva. Soranus je u drugom stoljeću preporučavao sredstva za dehidraciju i brži krvni protok kao sigurne metode za izazivanje prekida trudnoće. Preporučivao je prekid trudnoće u slučajevima kada je trudnoća donosila zdravstvene komplikacije ili emocionalne probleme. Hipokrat je savjetovao trudne prostitutke da skaču gore – dolje tako da im stražnjica dodirne pete. Tertulijan je spominjao kirurške instrumente za ekstrakciju i evakuaciju uterusa. Aulus Cornelius Celsus, starorimski enciklopedist iz 1. stoljeća u svome djelu “De Medicina” dao je detaljan opis procedure za odstranjivanje mrtvog fetusa. Za izazivanje prekida trudnoće korišteni su i narkotici, pa i neki otrovi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI