Plenkovićeva titoistička komisija za prošlost formirana je da za dvije-tri godine odgodi uklanjanje Titovog imena s naših trgova i ulica. Svi su Hrvati jako žalosni što u povjerenstvu nije neki Čičak. Tko je taj izmišljeni lik?
U potrazi za dobrim štivom, svratio sam u svoju omiljenu knjižaru i pristojno zatražio auobiografski uradak Ivana Zvonimira Čička pod naslovom “Klerofašist u komunističkom pržunu”, o njegovim doživljajima u zatvoru. “E, toga nema” – odrezala je kompetentna Stela. Dobro dajte mi “Karton na dupetu” od Dražena Budiše. Nema niti toga. Nema niti “Po glavi u Lepoglavi” od Franje Tuđmana. “Vi vjerujete da su ti ljudi zaista robijali?” – pitala me knjižničarka oprezno. Istina je, ti su ljudi bili pismeni, pa da su zaista bili utamničeni, o tome bi nešto napisali. Jesu li uopće postojali? Kada se famozni Ivan Čičak pojavio na televiziji, razveselila me ta montaža – tijelo Krleže i glava Mr. Beana. Možete li povjerovati da je takva prispodoba recitirala Krležin Plameni vjetar: “Jednoga će dana krvavo jutro svanuti, jednoga će dana crljeni vihor planuti, o, jednoga dana, nad piramidom mrtvih domobrana buknut će plamen iz bezbrojnih rana.” Kao što su to Tito i Krleža demonstrirali te tragične 1945. godine, pobjednica je Njezino Veličanstvo Smrt. Protagonisti su zapravo ubojice.
Sin lekara JNA
U raji ima svega, a realno postoje samo suvereni i njihovi namjesnici. Mi smo prva država u kojoj legalno izabrani suveren provodi državni udar da postane namjesnik. Problem je što želi više od toga – dodatnu titoizaciju. Odrastao je kao titoist i traži da svi postanemo titoisti. Najprije narod bira suverena, a onda namjesnik bira narod. Titovo ime ostaje na našim trgovima i ulicama još barem dvije-tri godine, koliko će trebati da komisija nešto ustanovi, a dobro znamo da će svaka nova vlast formirati svoj kurikulum. Plenković je optimist. Nada se da će nakon njegovog namjesničkog mandata nastupiti nove okolnosti. Moguće je da Tile postane unosan izvozni artikl, poput Hitlera u Njemačkoj. Najbliže ga prezentira simpatični Negan iz 7. sezone bleiburškog serijala “The Walking Dead”. Znate, i Tito je ubijao s batinom – štedio je streljivo za pohod na Trst. Privatizacijska pljačka je i zasipanje društvenih nametnika s našim novcima. Mi smo jedina nacija na ovome svijetu koja se brine da njeni neprijatelji žive kraljevski. Za razliku od Tileta i Negana, Plenkovića ekonomija ne zanima.
Tko ostavlja trag koji ne blijedi? Tko je neizbrisivi protagonist? Ubojica! Da Tito nije pobio tolike Hrvate, tko bi znao za njega? Ispao bi običan partijski bravar, koji se cijeli život skrivao kao ilegalac. Da Plenković ne nastavlja genocid nad Hrvatima kroz njihovo iseljavanje, po čemu bi djelovao na sudbine tolikih mladih? Po čemu bi bio zapamćen? Još uvijek nismo posve sigurni da zaista postoji, iako se njegovo ime pojavljuje u putnim nalozima. Prirodno realnoj životnoj podjeli na protagoniste i žrtve, svi članovi prijekog suda za NDH su iskazani titoisti. Nekada bi vas bacili u pržun samo ako zucnete protiv Tita i Partije, a danas su mudriji pa kažu otprilike ovo: “Svi znamo da je ustaški režim bio zločinački, a komunizam trebamo prepustiti povjesničarima”. Ako je tako, onda trebamo formirati Povjerenstvo za suočavanje s komunizmom. Takozvano “Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću” toliko je titoističko da je neganovcu Hrvoju Klasiću bilo neugodno da se i on priključi. Bio je ponuđen od “akademika Zvonka Kusića”, navodno stručnjaka za gušu, i za gušenje u ovakvom hrvatstvu. Plenković poput Pilata pere ruke. Churchil bi rekao: “Ako ne želiš riješiti problem, formiraj komisiju!”
Dok se ostali Hrvati bave sa svojim suvišnim postojanjem i sa promašenom nacionalnom prošlošću, namjesnik Andrej Plenković nesmetano nastavlja privatizacijsku pljačku. Na udaru je HEP, time i svi mi koji i ovako plaćamo najskuplju struju u Uniji. Ukinuta je odredba Zakona o tržištu plina koja je obvezivala Inu da jeftini domaći plin prodaje domaćem tržištu. Plenković se opako trudi da sruši našu konkurentnost. Uostalom, to je njegova zadaća. Najgore od svega, namjesnik Plenković ostavlja ovaj fašistički i okupatorski ovršni zakon, kakav ne možete pronaći nigdje u svijetu, pa niti u najgoroj diktaturi. Po “novome”, stan će se moći ovršiti za dugove veće od 20 tisuća kuna. Zbog duga od tri tisuće eura, banda vam uzima vaš dom. I pravo vam budi, jer niste “za dom spremni”.
Sin samoga sebe
Ovih je dana u Večernjaku osvanuo zanimljiv izmišljeni lik, na skoro 64 stranice. Titova žrtva iz 1971. Koga je Tile ubio te godine? Koliko znam, svakog svog agenta u Hrvatskoj tiho je provukao kroz robiju na kojoj zapravo nije bio, a ostali su išli u kraljevski kućni pritvor. Uđete u neku domaću sigurnu kuću Crvenih brigada, a u njoj banče i kartaju Savka, Mika, Zvone i Franjo. To su vam oni Hrvati koji svaku svoju tezu nabace kao nacionalisti, a istu dovrše kao titoisti. Čičak zamjera Plenkoviću što je najavio “da ćemo osuditi ustaški režim i fašizam, a komunistički ćemo ‘preispitivati’. To će društvo nastaviti relativizaciju komunizma, mnogi od njih tu jednostavno čuvaju svoje biografije. Nadalje, nitko tko je kontaminiran komunizmom ne bi smio sjediti u tom povjerenstvu. A Komunistička partija bila je zločinačka organizacija koja je držala pod jarmom narod, kao što su to činili i ustaše.” Ops! Čičak je “spremno” osudio oslobodilački Ustaški pokret. Koji se to narod suočava s hrvatskom prošlošću? Hrvata nema! Neprijatelji Hrvata dopuštaju privid hrvatske države da za njihove potrebe možemo svoj na svome sve rasprodati.
Sjećam se kao danas, na arheloškom lokalitetu kod Kostajnice, pažljivo smo otkopavali kostur iz antičkih vremena, kad evo ti stiže dvojac Zvone-Žare i onako partizanski upadne, kontaminirajući nalazište. “Srbin?” – pitao je Mr. Bean. U sagledavanju Čičkovog identiteta, važno je imati na umu činjenicu da broj spaljenih srpskih kuća množi s tisuću. Pravda se da su on i Puhovski od UN-ova generala Foranda preuzeli lažni podatak o 40 tisuća spaljenih kuća nakon Oluje. Sve je raskrinkao naš povjesničar Ante Nazor, što mu Čičak neće nikada oprostiti. Znate, od istine je važniji samo Čičkov imidž. Čičak reče da su u Plenkovićevom povjerenstvu „i neki pik-zibneri i ljudi koji žele stvoriti lažnu sliku o stanju ljudskih prava tijekom Domovinskog rata, primjerice Ante Nazor“. Oprostite, Čiča, hrvatska država smaknula je Antu Paradžika a ne vas. Vi ste zapravo profesionalna žrtva! Čičak povremeno zna biti objektivan: “Svi ciljevi koje je zacrtala velikosrpska politika i dalje su na stolu. I dalje ne odustaju od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag. I to ne zastupaju neke trećerazredne budale, nego vrh njihove politike.” Eto, vrtim mnoge Čičkove izjave i ne mogu pogoditi s kim imam posla. Malo je ustaša, pa je malo partizan. Vrluda poput Proljeća.
Za dom nespreman
Nisu ustaše i hrvatski grb s početnim bijelim poljem proveli genocid nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata, nego su to učinili partizani, četnici, orjunaši, antifašisti i petokraka. Hrvatski grb je ukras za svadbe, a povijest je petokraka – ona je ostavila neizbrisiv trag. Pod petokrakom je izvršena i ne tako davna i učinkovita velikosrpska agresija na Hrvatsku, koja je ostvarila svoj glavni cilj – titoisti su ostali u svim strukturama “nove” jugoslavenske republike. Činjenica da su ustaše smaknuti kada i posve nevina hrvatska djeca, u istom projektu, morala bi obvezivati lažnog klerofašista da olako ne odbacuje Ustaški pokret. Ustaše blijede u našem sjećanju samo zato što nisu ubijali. Čičak iz istog razloga ne pridaje veliku važnost Domovinskom ratu. Morali smo se obraniti tako da nikoga ne ubijemo! Čičak ne može razumjeti niti naše prve dragovoljce. Pod HOS-ovim pozdravom “Za dom spremni” obranjen je Jasenovac i pripadno Spomen područje. Možete uzeti šarafciger i poskidati spomen ploče poginulim HOS-ovcima, ali nad Spomen područjem Jasenovac još uvijek je prisutna jeka braniteljskog pozdrava “Za dom spremni”. Čemu tolika briga? Obrana doma i krilatica “Za dom spremni” pripadaju žrtvama.
Zvali ih vi ustaše ili žrtve, svejedno, možemo reći da nisu ništa izmislili, nego su prirodno prihvatili hrvatske simbole. Činjenica da su ustaše neki simbol prihvatili zapravo je dokaz da je on postojao i prije ustaša. Čak i da je taj pozdrav prvi put upotrijebljen od ustaša, riječ je o jeziku i biću nacije, koja bira dom, obitelj i Domovinu nasuprot brlogu, porodici i Otadžbini. Meni je zapravo šokantno da neki “obrazovani Hrvat” ne može razumjeti da je bilo nemoguće da neka naša postrojba u povijesti prije NDH ne koristi pozdrav „Za dom spremni“. To je bilo lingvistički neizbježno. Svejedno, Večernjakov Čičak traži konkretan arheološki dokaz za pozdrav „Za dom spremni“. Dakle, trebamo odbaciti sve svoje riječi koje su prvi put zabilježene u NDH? „A što ćemo s vašim crnokošuljaškima koje ste vi 1991. postrojavali u Širokom Brijegu?“ – pitao je Davor Ivanković. „Riječ je o fotomontaži koju je napravila Hloverka Novak Srzić u dogovoru s državnim vrhom“ – izjavio je Čičak. Ops, Čičak je godinama puštao da ga prati glas velikog ustaše iliti žrtve, da bi se razotkrio kao protagonist.
Današnji Čičak je kolekcija krivotvorina o njemu samom
Ponekad se upitam postoji li Ivan Čičak konkretno, kao fizička osoba, ili je nekakav virtualan lik iz komunističkih i tranzicijskih arhiva, koji se ne može oteti proizvedenim krivotvorinama o njemu samome. Zašto se Čičak toliko lijepi na fašističke strukture Unije, a mi trebamo povjerovati da mu nisu pasale one jugoslavenske. Čičak ili njegov duh u Večernjaku kaže da novi zakon o (komunističkim) arhivima pripremaju kompetentni ljudi u Ministarstvu kulture. „Smatramo da se prvo mora prikupiti sva građa iz vremena komunizma, od Ustavnog suda, Komisije CKSK za zaštitu ustavnog poretka, Predsjedništva SRH. I arhiva Hrvatskog sabora od 1982. do 1990., koja još nije predana Državnom arhivu, kao ni arhivi SDK, banaka i drugih ključnih poduzeća koja su financirala ilegalnu aktivnost tajnih službi. A sve je to ništa ako se prvo ne provede digitalizacija, za što se može dobiti i novac od EU. Padom komunizma otkrilo se da je u (republičkoj) Udbi radilo 850 ljudi, samo je 10 posto njih otišlo u mirovinu, ostali su ostali raditi i razmiljeli se po svim institucijama. Neki od njih su i dalje aktivni i skrivaju svoje biografije. U Vrhovnom sudu i dalje sjede neki koji su sudjelovali u političkim suđenjima. To je, dakle, moralno i političko pitanje – mogu li ti ljudi i dalje biti tamo. Mi i dalje imamo za državnog odvjetnika g. Cvitana koji je imenovan u zadnjoj komunističkoj generaciji, a iz njegovih poteza vidi se da on i dalje razmišlja na boljševički način.“
Tezu o 850 republičkih udbaša nemojte uzeti posve ozbiljno, jer je vjerojatno došla od generala Foranda. Zna se da je u republičkom sustavu sigurnosti od 1945. do 1990. radilo oko pola milijuna ljudi, izvan JNA i Teritorijalne obrane, i da je Jugoslavija najveća sredstava trošila na doušničke mreže. Kontaminirana je trećina nacije, i to je razlog zašto hrvatski domoljub ima osjećaj da Hrvata zapravo nema.