Europski ustav za BiH – politički oksimoron?

0
1053
screenshot

Može se reći da je najveći dobitak neumske konferencije nastup papinskog nuncija u BiH, nadbiskupa Luigia Pezzurta koji je ujedno i doajen diplomatskog zbora u BiH. Gospodin Pezzurato je jasno artikulirao politički stav Vatikana da, naime, u BiH 'nije moguće promatrati samo građanina bez uvrštavanja u vlastitu etničku skupinu. Ovdje je građanin vezan uz narodnost kojoj pripada.' Time je indirektno poručeno što Vatikan misli o predsjedničkim izborima na kojima su izabrani predstavnici Bošnjaka, Srba i jedan 'predstavnik građana' koji se nominalno deklarira Hrvatom, a materinski jezik mu nije hrvatski, nego bosanski

Prošli tjedan u Neumu je pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora održan znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod naslovom “Europski ustav za Bosnu i Hercegovinu”. Na konferenciji je bila nazočna cjelokupna politička i akademska elita bosansko-hercegovačkih Hrvata. Ugledni akademik, Davorin Rudolf, jedan od sudionika znanstvenog skupa, rekao mi je tijekom svečane večere da nešto slično u Hrvatskoj nije moguće organizirati. Organizacijski odbor konferencije pokazao je visok stupanj tolerancije i uvažavanja u pogledu odabira panelista. Među izlagačima nisu bili samo intelektualci bliski bosansko-hercegovačkom HDZ-u, nego i njegovi oštri kritičari, poput prof. dr. Mile Lasića, te pisca ovih redaka.

Ako je jedna od značajki prošlogodišnje neumske konferencije bila da su na njoj dominirali oporbeni političari iz Hrvatske, poput Tonina Picule, Joze Radoša, Mate Arlovića, Ingrid Antičević-Marinović, ove godine imali smo na djelu blisku suradnju dviju sestrinskih stranaka što će međunarodni mediji u nekom budućem osvrtu o BiH istaknuti kao uplitanje Republike Hrvatske u bosansko-hercegovačku politiku. Utjecajni njemački Der Spiegel svaki put kad nešto napiše o političkim problemima u BiH, ne propusti spomenuti činjenicu da u Republici Hrvatskoj jednako kao i u Republici BiH dominira Tuđmanova partija HDZ. Slično je stanje stvari s britanskim i američkim medijima u njihovim rijetkim osvrtima o BiH.

Većina sudionika neumske konferencije bila je oduševljena Plenkovićevim nastupom, a imam dojam da je takvo mišljenje zastupao i Čovićev savjetnički tim. Moj dojam je da se „iza srdačnog susreta” čelnika dvaju HDZ-a može uočiti skrivena poker igra. Vješti i uspješni političar, prof. dr. Dragan Čović, već je preživio promjenu četiriju čelnika HDZ-a pa će sigurno nadživjeti i Plenkovića koji pokušava preuzeti kontrolu nad vlastitom partijom. Moj dojam je da će se Plenkoviću „bodulizacija” HDZ-a uskoro obiti o glavu. Ako su Plenković i njegova vanjsko-politička marioneta, Marija Pejčinović Burić, ignorirali prošlogodišnju konferenciju u Neumu, gospoda s Trga žrtava fašizma u godini izbora za europski parlament nisu mogli ignorirati moćno biračko tijelo bosansko-hercegovačkih HDZ-ovca. Gospođa sa Zrinjevca, Marija Pejčinović Burić, bila je najavljena na prošlogodišnjoj konferenciji u Neumu, ali se nije udostojala pojaviti. Ove godine nije ni pozvana, kao ni Milijan Brkić Vaso. Neumska konferencija je potvrdila da je Vaso totalno marginaliziran u HDZ-u, a ulogu Plenkovićeve nevidljive ruke za BiH, preuzeo je Zvonko Milas, šef Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Plenkovićev nastup u Neumu nije me nimalo impresionirao. Meni je bilo daleko dojmljivije da su ugledni intelektualci panelisti u desetom redu, gdje sam i ja osobno sjedio, ostali sjediti kad je Plenković ušao u dvoranu. Svi ustaše, mi ostadosmo nepomični na svojim stolicama. Andrej Zlatousti je u svom slatkorječivom obraćanju političkim čelnicima i osobama iz akademskog života Bosne i Hercegovine napravio za jednog političara nedopustiv politički “faux pas”. Naglasio je, kada god dolazi u BiH, da dolazi “iz zemlje koja je veliki prijatelj i zagovornik BiH, prijatelj sva tri konstitutivna naroda.” Hrvati mu to vjeruju, za Bošnjake i Srbe nisam baš siguran, što je uostalom potvrdilo sarajevsko “Oslobođenje” naslovom, “Čović i Plenković u Neumu – miješanje u unutrašnje stvari”.

Plenković je otvoreno rekao kako Hrvatska nema “skrivenih namjera. Samo želimo da hrvatski narod bude ravnopravan, a BiH ide što brže prema članstvu u Europskoj uniji. To bi najbolje stabiliziralo zemlju i spriječilo nove krize”. Nakon lijepih riječi, Plenković je sudionice i sudionike neumske konferencije suočio s krutom realnošću. Naglasio je da Hrvatska ubrzano korača prema prijemu u Schengen, da hrvatsku granicu svakodnevno uspješno čuvaju desetci tisuća policajaca što je „bolje od žice”: „Nismo optirali za žicu ili ograde. Ne bih volio da je bodljikava žica sada ovdje kada ulazimo u Neum.” Ergo, umjesto žice i zida, hrvatsku granicu od opasnih izbjeglica iz BiH štite brojni hrvatski redarstvenici koje Bruxelles uredno plaća. Svoj famozni “faux pas”, Plenković je završio konstatacijom da tu u blizini Neuma, Kinezi grade Pelješki most, koji je „dobar projekat koji će dati boljitak i Hrvatskoj i BiH. I samo da kažem da je visok 55, dok je onaj Šangaju 35 metara”. Hrvatima u Neumu, hrvatski premijer je jasno poručio kako će Hrvati iz Republike Hrvatske uskoro na putu za Dubrovnik zaobilaziti hercegovački izlaz na more.

Inače, nelegitimno izabrani predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH, Željko Komšić, dao je svoj komentar o Plenkovićevu nastupu na konferenciji u Neumu, da “demonstrira veliki nedostatak kućnog vaspitanja.” Pitam se, kakvim kućnim odgojem raspolaže gospodin Željko Komšić ako je pristao biti u Predsjedništvu BiH u fotelji koja je namijenjena predstavniku Hrvata, a Komšić je izabran glasovima Bošnjaka?

Jedan moj prijatelj, ugledni hercegovački intelektualac, prokomentirao je Plenkovićev nastup riječima — „izdržali smo mi dosta podrški ovakve naravi koje dolaze iz Hrvatske, izdržat ćemo i ovu.” Ranije su iz Zagreba, posebno u vrijeme Ive Sanadera, dolazile uglavnom direktive od kojih je svakako najpoznatija osnivanje alternativnog „HDZ-1990″, famozne „Devedesetke” na čelu s Božom Ljubićem, sa svrhom da se marginalizira bosansko-hercegovački HDZ na čelu s prof. dr. Draganom Čovićem. Raskol je, nažalost, ostao do danas, pa se moralo ići u osnivanje Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a), krovne političke organizacije koja će artikulirati i zaštititi interese Hrvata u BiH.

Nije mi poznato kako je predsjednik HNS-a, prof. dr. Čović, doživio onaj dio Plenkovićeva izlaganja koji će suočiti BiH s krutom činjenicom da će se stabilnost Hrvatske kao članice Europske unije mjeriti i prosuđivati u Bruxellesu, na temelju učinkovitosti hrvatskih redarstvenika uz jednu od najdužih europskih granica. Bit će to demarkacijska crta koja će dijeliti Europu od izbjeglica s Balkana. U svom govoru, prof. dr. Dragan Čović, naglasio je da se “trećom konferencijom” u Neumu pokušalo “ponuditi prijateljima u BiH put u iznalaženju boljih rješenja za modernu, europsku BiH.” Problem bosansko-hercegovačke politike je u „nesporazumima i međusobnim uvjeravanjima da je BiH samo njihova”. Ako nastojanja oko stvaranja europskog ustava za BiH ostanu samo “na plećima najmalobrojnijeg naroda — hrvatskog naroda, i ako drugi ne žele čuti to što mi govorimo o europskoj budućnosti, teško ćemo uspjeti, ” naglasio je prof. dr. Dragan Čović. Ideja europskoga ustava ostat će u tom slučaju politički oksimoron. Trećom neumskom konferencijom predsjednik bosansko-hercegovačkih Hrvata učinio je jamačno veliki politički iskorak u pogledu europeizacije bosansko-hercegovačke politike. Postavljanjem europskih političkih standarda, postaje jasno da će suživot triju konstitutivnih naroda stajati na razmeđu između europeizacije i balkanizacije.

Može se reći da je najveći dobitak neumske konferencije nastup papinskog nuncija u BiH, nadbiskupa Luigia Pezzurta koji je ujedno i doajen diplomatskog zbora u BiH. Gospodin Pezzurato je jasno artikulirao politički stav Vatikana da, naime, u BiH „nije moguće promatrati samo građanina bez uvrštavanja u vlastitu etničku skupinu. Ovdje je građanin vezan uz narodnost kojoj pripada.” Time je indirektno poručeno što Vatikan misli o predsjedničkim izborima na kojima su izabrani predstavnici Bošnjaka, Srba i jedan „predstavnik građana” koji se nominalno deklarira Hrvatom, a materinski jezik mu nije hrvatski, nego bosanski.

Među izlagačima na neumskoj konferenciji valja svakako spomenuti prof. dr. Miroslava Tuđmana, akademika Davorina Rudolfa, te ustavnog suca dr. Matu Arlovića. Svatko od njih je dao značajan doprinos složenom pitanju kako u BiH doći do Ustava s europskim standardima. Bosansko-hercegovačke kolege, Ugo Vlaisavljević i Zvonko Miljko, dali su prijedlog ustavnih reformi po kojima pripadnici konstitutivnih naroda mogu birati svoje predstavnike na cijelom teritoriju BiH, dok je kolega Mile Lasić isticao potrebu naglašavanja kolektivnoga prava naroda kao jednog od europskih standarda. Zadarski povjesničar Mladen Ančić, inače rođeni Sarajlija, izrazio je svoju skepsu u pogledu donošenja europskog ustava. Dosadašnja praksa pokazala je da su Visoki predstavnici Međunarodne zajednice u BiH tumačili Daytonski sporazum na način da zakinu Hrvate kao brojčano najslabiji narod u BiH u njihovim političkim pravima.

U svome izlaganju „Liberalizam i federalizam» pokušao sam pokazati kako je Federacija BiH postala poprište novoga sukoba civilizacija gdje većina bošnjačkih političara političke standarde vide u liku i djelu turskog imperatora Recepa Tayyipa Erdoğana, dok hrvatski političari zagovaraju europske standarde. Bez duha zapadnog liberalizma neće biti moguća demokratizacija Federacije BiH.

U mnoštvu političara koji su prodefilirali neumskom konferencijom svojom pojavom i prezentnošću najviše me je impresionirao financijaš, Vjekoslav Bevanda. Kratko smo popričali „u prolazu”, kao što bi rekla Meri Cetinić. Bevanda je rijetka endemska biljka među mostarskim Hrvatima koji u govoru ne razlikuje glasove „č” i „ć”. U moje vrijeme to je u mostarskom žargonu bila normalna pojava. Osobno i danas kavu naručujem formulacijom koju koristi popularni Baka Slišković: „Kraću i jaću”. Vjekoslav Bevanda, Čovićev financijski ekspert s naušnicom, trebao bi zbog markantne pojavnosti svoje vrijeme provoditi u hollywoodskim salonima i mlatiti lovu, a ne gubiti ga u natezanjima koliko novca kome isplatiti u posvađanoj mulitiministarskoj državi…

Loading...