Već 15 godina četvrtina mirovinskih izdvajanja, oko 5,5 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove II. mirovinskog stupa, u vlasništvu banaka. Namirivanje mirovina na razini tog minusa prepušteno je državi, proračunu, svima nama. U tijeku je kampanja bankarske hobotnice da sve tako ostane
Naravno da će banda hladno provesti svoje, a problem je samo jedan: ta nova pljačka hrvatske države i hrvatske sirotinje protivi se našem Programu konvergencije 2017.-2020., koji je Vlada RH u travnju uputila Europskoj komisiji, promovirajući ga tako kao svoju platformu i svoju obvezu. Naime, u travnju je domaća mafija još uvijek lagala naciju da je obvezan II. mirovinski stup nešto dobro za umirovljenike i sve nas, pa su u Programu konvergencije i pripadnim tumačenjima istaknuta naša velika očekivanja glede početka protoka novca u suprotnom smjeru, iz fondova II. stupa natrag prema umirovljenicima.
Rudimenti
Potrebito je usklađivanje kognitivnih mapa, uz racionalno biranje kratica. Primjerice, bp#20% označava sveukupnih 20 posto iz bruto plaća, koliko se slijeva u mirovinske fondove. Do 2002. sve se kumuliralo u T1H – temeljni i jedinstveni solidarni državni Mirovinski fond, koji sve do danas namiruje sve mirovine, iako je kroz mirovinsku “reformu” 2002. preimenovan u Prvi mirovinski stup i tada reduciran na bp#15%. Te je godine izdvojen Drugi mirovinski stup s njegovih bp#5%, odnosno četvrtinom sveukupnih mirovinskih kumulacija mk#1/4, koji označavamo s O2B, jer je obvezan i još je četvrtina mirovinskih doprinosa realno odvojena u fondove u vlasništvu stranih banaka: Zaba, PBZ, Erste i Reifeisen.
Za one manje koncentrirane, napominjem da su bp#5% i mk#1/4 isti iznos, oko 5,5 milijardi kuna godišnje. Suština te perverzije i te privatizacijske pljačke: mirovine su se u cijelosti namirivale iz T1H, država se skupo zaduživala zbog tako proizvedenog manjka u T1H, dok strane banke već 15 godina kumuliraju oko 5,5 milijardi kuna godišnje, bez ikakvih obveza, uz mogućnost da svoje loše portfelje prebace na konto “štednje” mirovinskih osiguranika, koja će tako biti ispražnjena prije nego što se pokrene povrat umirovljenim “štedišama”.
Sve su zemlje zamrznule O2B ili su provele njegovu potpunu dekonstrukciju. Sve osim Hrvatske. Redoslijed obustave O2B bio je redoslijed izlaska iz krize. Domaća spontana inicijativa preneraženih znanstvenika, za zamrzavanjem O2B, ugušena je snažnim medijskim protuudarom bankarske hobotnice, koja traži povećavanje postotka izdvajanja u O2B. Predatori nemaju mrvicu srama, pa ovih dana predlažu da mirovine i dalje namiruje samo T1H, da banke jednostavno zadrže naših 5,5 milijardi iz naših plaća, svake godine, i da se država za tako proizveden manjak u T1H skupo zadužuje kod tih istih banaka. Dajte mi svoje novce, a onda ću vam iste plasirati kao skupi kredit! Možete li to pojmiti: zacrtano je da do 2019. bankarske mirovinske kumulacije ostanu bez obveza! I da tek te godine krenu prva umirovljenja osiguranika kojima bi se mirovine nadopunjavale i iz O2B. Ovih je dana “ogromnu štednju” O2B uzdrmalo svega 17 umirovljenika s beneficiranim radnim stažom.
Dakle, imamo monstruoznu ideju da II. mirovinski stup ostane obvezan, da fondovi tog stupa ostanu u vlasništvu banaka, da banke nemaju nikakve obveze prema mirovinskim osiguranicima, i da se obveze II. stupa (referentno četvrtini mirovinskog izdvajanja – preračunato oko 27 posto u odnosu na dio mirovine iz I. stupa) prebace na državu, odnosno na sve nas, kao nekakav dodatan namet i razlog za dodatno skupo zaduživanje države. Umjesto jednostavne dekonstrukcije promašenog O2B, bankarska hobotnica traži da svi porezni obveznici preuzmu suprotne obveze O2B, i da se bp#5% nepovratno prelijeva bankama. Tu je ta stalna idiotska mantra o našoj nasušnoj potrebi za stabilnim bankarskim sustavom. Kao, bankarski sustav bit će stabilan ako svake godine u njega nepovratno upumpavamo 5 posto iz naših bruto plaća.
Novinari banaka
Kada novinarski “par” Ljubica Gatarić i Gojko Drljača iz dvije različite dnevne tiskovine sinkrono pokrenu neku kampanju, možete biti sigurni samo u jedno: riječ je o nekom potkopavanju interesa malog čovjeka i cijele hrvatske nacije, sve unutar nekog širokog zločinačkog pothvata, u kojemu su oni samo pješadija, obični izvršitelji volje instaliranih urednika, sve pod kapom stranog kapitala i stranog interesa. Nevjerojatno je to farbanje od strane Drljače, koje je usavršio na roditeljskom sastanku u predškolskom Jutarnjem listu: “Drugi mirovinski stup je budućnost naše djece!” Što kažu ostali roditelji? Jer, njih svega 17 koji danas primaju mirovinu na temelju oba stupa bijesni su na tu “najuspješniju reformu od osamostaljenja RH”. Djeca su iz nekog razloga preselila u Irsku, valjda da tamo pričekaju smrt svojih roditelja i onda se vrate u naslijeđeno mirovinsko blagostanje O2B. “Zbog II. stupa mirovina mi je manja 1600 kuna” – žali nam se strojovođa i roditelj Branko Komar. Priskače i Kristina Turčin, da ga u svome tekstu u Večernjaku uvjeri kako mirovine ne trebaju dopunjavati fondovi O2B, nego svi mi, kroz zaseban dodatak na razini mk#1/4, preračunato 27 posto mirovinskog izračuna za T1H.
Kod nas je razvijena društvena solidarnost za uhodane linije kriminala. Ako netko već 15 godina živi od drskog drumskog razbojstva, on je na to navikao, i treba ga pustiti da i dalje zaskače karavane i osobe. U kampanju za još smrtonosniju dozu sindroma O2B uključeni su brojni političari. Javljaju se i zaposlenici Ekonomskog instituta(?) Zagreb, a napose Danijel Nestić, dok su se znanstvenici uglavnom izjasnili protiv O2B. Donedavno se u korist banaka pridodavao i “nezavisni” analitičar Velimir Šonje. To opet najvjerojatnije znači da je mirovincima naplaćivao određene usluge. Znate, nije Šonje toliko glup da svojom osobnom voljom i svojim “oslobođenim radom” brani jedan evidentno promašen projekt. Zvuči nevjerojatno, ali se za O2B žestoko zauzimao i Silvano Hrelja, predsjednik HSU – Hrvatske stranke umirovljenika.
Nametnici i diletanti
Na obrani sigurnog hrvatskog puta u bankrot angažirani su svi oni koji ugodno žive od tih naših bp#5%, koliko se svaki mjesec nepovratno prebacuje u banke. Osim što su banke dobile mogućnost da na umirovljenike prevale svoje loše portfelje, mnogi stanovnici ove zemlje kraljevski žive kao različiti zaposlenici i lobisti istih fondova. Kada neki političar brije da se takva privatizacijska pljačka održi, budite posve sigurni da je izravno ili posredno nečiji plaćenik, na temelju ispraznih elaborata ili sličnih usluga od strane poduzeća njegove supruge ili njegove djece i obiteljskih prijatelja, i svašta nešto unutar korupcijske mašte hrvatskih neradnika. Ima i onih koji podržavaju nove obmane zato što su sudjelovali u mirovinskoj “reformi” s početka milenija, pa sada ne žele priznati svoju kratku pamet. Istinski znanstvenici davno su se izjasnili protiv O2B, dok prodavači magle tjeraju svoje. Nameće se pitanje: zašto HDZ ne obustavlja tu stalnu privatizacijsku pljačku propisanu od SDP-a? Pa, korupcija duboko prožima i HDZ. Ideja se rodila za HDZ-ova mandata! Sve u svemu, riječ je o najgorem zločinačkom pothvatu različitih nametnika i diletanata, nama za vratom.
Na što nas upozorava Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta Zagreb? Kakva briga njega muči? Nestić nas podsjeća da je Jadranka Kosor prije sedam godina dopustila povratak u I. mirovinski stup osobama koje su 2002. bile u dobi od 40 do 50 godina. Takvim osiguranicima dopušteno je da biraju hoće li ostati u II. stupu. Vidite, Nestić frenetično zastupa O2B, ali vidi kao nepravdu što su neki osiguranici rekli: ne, hvala! Jer se povratak u T1H gleda kao spas za te mirovinske osiguranike. Zašto ga to toliko smeta, ako je O2B nešto pozitivno za bilo koga osim za banke? Nešto mi tu ne štima. Imamo svu silu instituta i učilišta, koji su zapravo jalova poduzeća, daleko od svake proizvodnje, uključujući smislena istraživanja. Imamo i bezobzirnu krađu identiteta – svakodnevno se pojavljuju samozvani znanstvenici i analitičari. Znate, 15 godina Nestić gleda kako se svake godine prelijevaju naše milijarde, direktno iz bruto plaća u fondove banaka, država se za toliko skupo zadužuje, a on u tome ne vidi ništa loše za ovu zemlju i njene stanovnike. Je li u pitanju neznanje ili nešto drugo? Strani interes novači cijelu vojsku, koja nameće rješenja na štetu nacije i države. Bilo kako bilo, kada je u pitanju EIZ, želim čuti mišljenje dokazanog znanstvenika Dubravka Radoševića, a Nestić može projicirati svoje nebuloze ili svoje osobne interese na nekoga drugog.
Sprječavanje pobune nametom na pobunjenike
Pomicanje dobne granice za umirovljenje nije pomoglo, što može značiti da su mirovinski fondovi pokradeni i/ili ispražnjeni. Kreatori O2B računali su da će prve isplate krenuti 2019. godine. Dogodi li su im se radnici s beneficiranim stažom, pa sada fondovi koji se hvale s “kumulacijom na razini 100 milijardi kuna” dahću zbog 17 neočekivanih umirovljenja već u ovoj godini. Problem je isplata milijun kuna! Ljubica Gatarić pokušava to maskirati iza prestanka zakonske obveze namirivanja 27 posto mirovine za one koji će zagrabiti i u O2B. Kako to najedanput tumači Gatarić, ne trebaju se budući umirovljenici namirivati za četvrtinu mirovine iz O2B, nego su po njoj zakonski zakinuti za 27 posto u odnosu na T1H. Kao, nisu umirovljenici krivi što je izdvajanje u O2B bilo obvezno.
Dobro, ukinimo obvezno izdvajanje! E, neće ići, jer su se banke navikle da im novci sjedaju, bez ikakve muke, bez ikakvih obveza. To je obmanjivanje Javnosti koje se ne može ničim opravdati. Drži se da ćemo već slijedeće godine imat oko 200 “beneficiranih”. Jasno je da će 2020. doći do pobune, a fenomen je u tome da država namjerava spriječiti pobunu zbog nekog nameta tako da taj namet udvostruči.
Rumunji obustavljaju II. mirovinski stup kao obvezan i ograničavaju izdvajanje na 2,5 posto iz bruto plaće, za one koji se izjasne za taj mirovinski stup. Rumunji su prihvatili pozitivna iskustva zemalja koje su napustile obvezan II. mirovinski stup: solidarni državni I. mirovinski stup je učinkovitiji, i ne proizvodi zaduživanje države. Sama najava takvog zamrzavanja obveznog II. mirovinskog stupa povećala je kreditni rejting Rumunjske, podigla investicijsku klimu u toj zemlji, kao i sveukupno raspoloženje Rumunja, kojima su otvorena vrata nade.
Može li pogreškom stranog interesa na čelo Hrvatske doći vlast s dobrim namjerama prema iscrpljenim stanovnicima Lijepe naše? Koja će zamrznuti fondove Drugog mirovinskog stupa ili provesti potpunu dekonstrukciju mirovinske “reforme”.
Lobisti II. mirovinskog stupa ruše Davora Bernardića
U kampanje II. mirovinskog stupa već godinama se žustro pridodaje Mirando Mrsić, koji u svemu drugom slijedi komunikacijske sposobnosti kornjače. Iako je II. stup praktično postao obvezan za sve zaposlene, Mrsić koristi rječnik manjinaca i modernih rodijaka, pa spominje diskriminaciju. A zapravo i u slučaju O2B imamo zahtjev obrnute diskriminacije – da nečija “mirovinska štednja” ostaje nedirnuta i da njegovu mirovinu namirujemo svi mi, većina.
Kada Gordan Maras u Hrvatskom saboru viče “Ne dam svoj novac!”, u smislu da O2B ostane obvezan, imamo tri mogućnosti: (1) Ubire neku korist iz tog “biznisa”, (2) Spriječava HDZ da poentira na konto poništavanja promašene SDP-ove “reforme”, (3) Nema blage veze o ekonomiji, napose o financijama, što je tragično, jer će ponovno zauzeti ministarsku fotelju ako se SDP vrati na vlast. Zašto Marasa i ekipu smeta da II. mirovinski stup prestane biti obvezan? Prisjetimo se kako je Peđa Grbin u Hrvatskom saboru žestoko branio fašistički Ovršni zakon, načinjen za potrebe ovršne mafije. Socijalna i nacionalna neosjetljivost Ranka Ostojića već je opjevana, pa i dokumentirana.
Siniša Hajdaš Dončić je 2014. u korist O2B pokušao progurati monetizaciju autocesta. Svi su oni bili protivnici ili rezervirani glede konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hajdaš Dončić igrao je svoju igru baš kada su Zoran Milanović i Boris Lalovac planirali prepoloviti mirovinsko izdvajanje u O2B, i tako izaći iz procedure za prekomjerni deficit u godini kada je uvedena. Možemo reći da su svi današnji unutarstranački protivnici Davora Bernardića kasirani.
Kako kapital diktira rezultate izbora, Bernardić se ne može riješiti Mrsića, Grbina, Hajdaš Dončića, Marasa i Ostojića, a vraća se i Aleksandra Kolarić. Bernardiću preostaje odstraniti Milanku Opačić. Nakon što je riješio slučaj Franak i tako spasio mnoge nesretnike, Zoran Milanović trebao je glatko dobiti parlamentarne izbore, ali se to nije dogodilo. Na vlast se vratio kasirani HDZ, kao što će u SDP-u ostati kasirane komunjare. Kao što se SDP može vratiti na vlast samo kao posve kasirana stranka. Nakon što je shvatio koja moć stoji iza pobunjenika u SDP-u, Bernardić mijenja ploču.