Dok svijetom vladaju ratovi od nas se u EU-u očekuje samo – razum!

0
354
Photo: Davor Visnjic/PIXSELL

Postoje mnogi koji misle da ćemo moći riješiti nedoumice sa Slovenijom, bez da nam se premijeri namuče i svakojakim bravurama naprave stvar prihvatljivom. Od nas se, jednostavno, očekuje da svoje probleme riješimo sami i da to, po mogućnosti, napravimo bez da ikoga pritom uznemiravamo i da obje strane budu sretne i zadovoljne...

Sjedinjene Američke Države povećale su prag predostrožnosti za ljude koji putuju u tu federaciju. U naputku o vizama, koji je „procurio“ iz konzularnih kanala, spominje se da su im biografske pojedinosti o građanima drugih zemalja dobrodošle, informacije s društvenih mreža važne, imanje putovnice s biometrijskim podacima bitno, a spominje se i „svaki drugi oblik informacija o identitetu“. Svi tražitelji vize za SAD podlijegat će ozbiljnijim provjerama, Reuters je uvidom u okružnicu zaključio da se radi o provedbi smjernica o povišenju sigurnosnog praga prema građanima šest islamskih država o kojima je govorio Trump. Također se navodi da će SAD od drugih zemalja tražiti podatke o njihovim građanima, a putovnice koje su izgubljene, morat će biti prijavljene Interpolu. Po prvi put se traži i jamstvo zemalja da će svoje državljane „primiti nazad“ ukoliko ih SAD želi izručiti, dok druge zemlje ne bi smjele blokirati prijenos podataka o vlastitim državljanima koji putuju. U slučaju odbijanja suradnje, SAD bi mogao sankcionirati druge zemlje. To je jedna od mjera kojom se pokušava smanjiti opasnost od terorizma, ali nam ukazuje i na sveopću sigurnosnu situaciju u svijetu.

I naš MUP je oglasio informaciju koja glasi: „Ako ste policiji prijavili krađu ili nestanak putne isprave i u međuvremenu ste ju pronašli, molimo vas da odmah obavijestite nadležne službe u vašoj državi o pronalasku“. Naime, Republika Hrvatska provodi provjeru svih putnika na graničnim prijelazima i ako se utvrdi da je putna isprava potražna, moguće je zadržavanje na granici i zabrana ulaska u Hrvatsku. Putnici se „češljaju“ na prijelazima i sve ukazuje na postojanje visokog stupnja ugroze od terorizma i rata u svijetu. Krizna žarišta toliko su gusto porazmještena da nas samo kulturna i civilizacijska dostignuća dijele od trećeg svjetskog rata. Mnogi koji prizivaju ratove, po bilo kojoj osnovi, nailaze na „plodno tlo“ kod mnoštva opravdano nezadovoljnih ljudi, pa se često čuje da je – „bolji bilo kakav rat, od ovakvog mira!“ To uglavnom govore oni koji ne znaju što je rat, potpomognuti harmonijom glasova raznih „pasa rata“ koji uvijek postoje i čiji lavež poprima političku dimenziju onih koji im redovito pružaju povod za to. Naš problem s granicama potaknuo je nadu kod nekih militantnih, s obje strane, da šire klimu koja nikome nije dobrodošla. Kako bih osvijestio svakoga tko misli da je nekakav sitan granični problem unutar EU-a bilo kome zanimljiv, nabrojat ću samo neke postojeće ratove:

Loading...

UKRAJINA-RUSIJA – U Ukrajini je anektirana regija Donjeck i ruska okupacija traje bez nekih dodatnih promjena u ponašanju okolnog svijeta. Sankcije koje je Europa zadala Rusima, više škode zemljama EU-a nego Rusiji.

SJEVERNOKOREJSKA KRIZA – Sjevernokorejska kriza proždire ogroman novac koji se troši na održavanje pripravnih flota u akvatoriju, a čija uloga doista ne bi mogla ozbiljnije spriječiti lansiranje nuklearnih projektila. Napetosti između Kine i Japana oko otočja Senkaku/Diaoyu obilježene su sa 570 preleta kineskih borbenih zrakoplova iznad japanskog teritorija, dok su Japanci presreli 199 kineskih kontraobavještajnih poruka i time umanjili značaj kineskih manevara lanjskoga travnja.

NAPETOSTI U JUŽNOKINESKOM MORU – Presudom Haaške arbitraže od 12. srpnja 2016., kojom se Kini odriče pomorsko dobro koje, prema presudi, pripada Filipinima, čime Kina nije nimalo uzdrmana i tvrdi da kao potpisnica „Konvencije UN-a o pomorskom pravu, ne podliježe sudbenosti tog suda“. Riječ je o teritoriju na kojem postoje 11 milijardi barela neiskorištene nafte i oko 190 bilijuna kubika plina, te čitavo bogatstvo u ribljem fondu. Malezija, Vijetnam, Brunei, Taivan, Indonezija i Filipini tvrde da polažu prava na neke od otoka, kao što Otočje Spratly i neke od zona, dok je Kina nad tim područjem proglasila svoju gospodarsku zonu, na što je Japan prodao ratne brodove i vojnu opremu, Vijetnamu i Filipinima. Teritorijalna i pravosudna razmimoilaženja u Južnokineskom moru nastavljaju se sa zatezanjem odnosa između Kine i drugih zemalja Jugoistočne Azije, što bi lako moglo uzrokovati vojnu eskalaciju. Posebice, kada se uzme u obzir da je Kina posljednjih godina tamo napravila nekoliko vojnih aerodroma, te postavila radarski sustav. To sve nas dovodi i do recentnog ISIL-ovog separatizma na Filipinima gdje, dok ovo pišem, bilježimo petstotinjak mrtvih, te ne moramo biti jako dalekovidni da bismo shvatili tko je “zakuhao” čitavu stvar, jer za rat treba imati novca…

MIANMAR – Bivša Burma je zemlja gdje su, unatoč lanjskim izborima, sukobi između budista i muslimana svakodnevica i sve izbija na granicu s Bangladešom gdje bilježimo nedavni pokolj službenika pogranične karaule. Izbjeglička i humanitarna situacija je iznimno teška, a upravo se vodi diplomatska borba kako bi se postiglo da snage UN-ovog monitoringa uopće dobiju vizu za ulazak u Mianmar.

XINJIANGŠKI UIGHUR – Xinjiangški Uighur je pokrajina koja tvori jednu šestinu Kine u kojoj živi dvadeset milijuna pripadnika trinaest etničkih grupa, od kojih je najveća Turkmenska zajednica od desetak milijuna. Istočno-turkmenstanski pokret (ETIM) koje je utemeljio Hasan Mashum, djeluje u smislu osamostaljenja, ali i dominacije nad tim prostorom. Procjene o povezanosti s Al-Qaidom dovele su i do izvršne zapovjedi SAD-a br. 13224, kojom se nalaže obustava materijalne potpore osobama i organizacijama koje bi mogle biti povezane s teroristima. Riječ je o kriznom žarištu, gdje se pod okriljem kineskog suvereniteta kuje islamistički terorizam u kućnoj radinosti!

INDIJA-PAKISTAN – Na oko 700 kilometara, te dvije susjedne zemlje se ne mogu složiti oko granične crte; tako na tri mjesta postoji velik teritorijalni spor s ukupno 150.000 četvornih kilometara, što je veličina triju kopnenih površina Hrvatske. Južna Azija je epicentar terorizma i vjerskog ekstremizma, pa je samo pitanje kada će postojeće „čarke“ poprimiti oblik rata.

PAKISTAN – Pakistan je zemlja za koju se procjenjuje da ima oko 130 nuklearnih glava, u kojoj je samo SAD dronovima neutralizirao 2799 terorista i zemlja u koju se slilo 383 milijuna dolara samo američke pomoči. Ujedno je i kolijevka „Terik-e-Taliban Pakistan (TTP)“ i drugih militantnih skupina.

AFGANISTAN – Pakistanski susjed, zemlja je od značajnog djelovanja talibanskih skupina. Iako su i Rusija i Amerika tamo slomile vratove, a zemlja je pokorena, divlji duh talibana nije. Sjecište je trgovanja drogom i oružjem gdje danas 13.500 vojnika NATO snaga, među kojima su i naše postrojbe, održavaju umjetni mir, koji će prestati onog trenutka kada te snage odu.

IRAK – ISIL u Iraku djeluje na svim mjestima na kojima može, pa je samo pitanje prisutnosti vladinih i međunarodnih trupa odgovor na odsutnost ISIL-ovih skupina.

RUSIJA – Rusija nije pošteđena ničega što ne bi bilo vezano uz rubne države u kojima se želi ostvariti „Islamska država,“ samo što u Rusiji teroristi odu na izlet u St. Petersburg kako bi poubijali putnike u podzemnoj, ili se pak raznesu u Volgogradu pred samo otvaranje Olimpijade. Bilo kako bilo, Rusija je okružena velikim prijetnjama od terorizma i nad Moskvom je izrečena kletva ISIL-a – Jabhatiz sirijske Al-Qaide se zavjetovao na osvetu.

GORNJI KARABAH – Gornji Karabah je neriješen slučaj od 1988. godine. Etnički je nastanjen s Armencima, a nalazi se u Azerbejđžanu. Uloga susjedne Armenije nije mala, a glavnu ulogu u odnosima još uvijek igra Rusija.

KURDSKO PITANJE U TURSKOJ – Preraslo je na čitavu regiju – petnaest milijuna Kurda ne uživaju u Turskoj politička prava, pa je njihovo djelovanje nerijetko predmetom neke od disciplina koje graniče s ratovanjima i terorizmom.

KURDSKI PAŠMERGE – Imali su značajan udio u neredima u Siriji. Libanon je primio 1,070,854 registriranih izbjeglica iz Sirije, što je na četiri milijuna Libanonaca nepodnošljiv broj. Snage Hezbolaha zaratile su sa sunitskim stanovništvom i nakon velike pauze demokratskih procesa, očekuju se izbori u svibnju 2018. godine, kada bi se i doseljenicima trebao omogući neki od statusa.

IZRAEL-PALESTINAKonflikt je svima poznat, pa nećemo posebno obrazlagati, no jasno je da je upravo taj konflikt razlog i ishodište mnogih drugih zala.

EGIPAT – U Egiptu bilježimo jačanje islamističkih militanata koji su proglasili svoju državu 2014. godine, a 2015. su preuzeli odgovornost za rušenje ruskog zrakoplova, te 2016. za rušenje zrakoplova „EgyptAira“ na letu iz Pariza. Te skupine su se formirale u Egiptu još od vremena svrgavanja Mubaraka, a cilj im je osigurati prevagu na Sinajskom poluotoku.

LIBIJSKI RAT – Libijski rat toliko je svjež i poznat događaj, da ga ne moram posebno opisivati, ali svima je jasno da od svrgnuća Gaddafija, međunarodne snage vraćaju na vlast ljude bliske vlastima koje su upravljale tom zemljom za vrijeme kraljevine i da zapravo većinu stvari diktiraju oni koji su prije bili kolonizatori tog prostora.

SIRIJA – Sirijski rat, koji je pokušaj kopije libijskog, prouzročio je velik broj izbjeglica koje su destabilizirale okolne zemlje, a i značajno umanjile djelotvornost sloboda koje su bile zamišljene kao temelj EU-a. Terorizam je iznimno porastao, osobito u zemljama frankofonije.

JEMEN – Iako je lani u Jemenu uspostavljen dijalog i oformljeno „političko vijeće“ kako bi se ostvarilo primirje između hotskih skupina i vlade Mansour Hadija koju podržava Saudska kraljevina, „Islamska država“ proglasila se i tamo, te sada napada sjedišta hotskih i šijitskih vojski koje tamo djeluju.

SOMALIJA – U Somaliji, povrh svih nevolja, oformila se skupina Al-Qaide, pod nazivom „Al-Shabab“ i sa desetak tisuća vojnika provodi teror nad, poglavito, kenijskim stanovništvom.

SUDAN – U Južnom Sudanu je poginulo oko 50.000 ljudi od izbijanja građanskog rata 2013. godine. Salva Kir koji pripada plemenu Dinka i Riek Machar iz plemena Mahar, nakon što su zaratili oko vlasti, učinili su konflikt međuplemenskim i neizbrisivim iz povijesne zbilje. To je ujedno i jedan od najokrutnijih okršaja koji još uvijek traje.

BURUNDI – Burundi bilježi teške političke krize jedanaest godina nakon okončanja građanskog rata, a oko pola milijuna ljudi je izbjeglo u okolne države. Od 1994. godine neprekidno traje krvoproliće u Kongu, gdje su zaratili Tutsi i Hutu, a Angola, Namibija i Zimbabve su se suprotstavili pobunjenicima koje su podupirali Uganda i Ruanda, pa je na tako oformljenom bojištu do sada poginulo oko pet milijuna ljudi. NIGERIJA – Nigerijom od 2011.godine vlada strah od snaga Boko Harama čije se djelovanje prenosi na sve susjedne države.

CENTRALNA AFRIČKA DRŽAVA – Unatoč optimizmu nakon izbora 2016. godine, Centralnom Afričkom državom vladaju okršaji plemena Fulani s plemenima Gula i Runga, okupljenih oko Narodnog preporodnog fronta (FPRC), dok oko 2,3 milijuna žitelja umiru od gladi. MALI – Mali održava privid mira samo zahvaljujući UN-ovim snagama koje osiguravaju Burkina Faso, Chad, Mauritania i Niger.

MEKSIČKE BANDE – Meksičke bande koje dominiraju i u Guatemali, Hondurasu i El Salvadoru, predstavljaju latentnu opasnost od rata na obratnici.

ŠPANJOLSKA – U isto vrijeme si Španjolska utvara da će pobuditi empatije svijeta i „pritisnuti“ Ujedinjeno Kraljevstvo da im vrati Gibraltar…

Postoje i mnogi koji misle da ćemo moći riješiti nedoumice sa Slovenijom, bez da nam se premijeri namuče i svakojakim bravurama naprave stvar prihvatljivom. Od nas se, jednostavno, očekuje da svoje probleme riješimo sami i da to, po mogućnosti, napravimo bez da ikoga pritom uznemiravamo i da obje strane budu sretne i zadovoljne. U mnogim slučajevima nam pomaže međunarodno pravo, u nekima plebisciti i referendumi, a u rijetkim slučajevima, poput našeg, samo zdrav razum i pribranost dviju država koje moraju proći kroz teška vremena. Premijeri, Cerar i Plenković, dokazali su već razboritost i umijeće u vođenju svojih država, ali pred njima se otvorio preveliki zadatak, a da bi ga netko sam mogao, sa svojim znanjem i osobnošću, preuzeti na sebe. U vrijeme kada svijetom vladaju ratovi i nemiri, od nas se u EU-u očekuje razum i svako klicanje o neprijateljstvima je – neprihvatljivo, osobito stoga što je riječ o državama koje imaju isti rođendan!