Jačanjem pokreta Živi zid, sve više će dolaziti do zbližavanja HDZ-a i SDP-a, jer velika koalicija je jedini način da se spriječi ono što Živi zid sada obećava: jačanje hrvatske suverenosti izlaskom iz Europske unije i NATO saveza. Istanbulska konvencija i antifašizam, temeljna su baza oko koje će se okupiti velika koalicija za nastavak uspješnih vazalskih odnosa s Bruxellesom...
Jedan moj prijatelj, Bernardićev kolega sa studija, ispričao mi je zanimljivu zgodicu iz života čelnika hrvatskih socijaldemokrata. Kada je Davor Bernardić diplomirao fiziku na zagrebačkom PMF-u, sa zavidnim prosjekom ocjena 4,93, njegov politički mentor, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, organizirao mu je na trošak poreznih obveznika nezaboravnu terevenku s tamburašima u kultnom zagrebačkom restoranu „Okrugljak”, s nadom da će iz Bernardića isklesati sebi podobnog političara koji bi mogao naslijediti Ivicu Račana. Bandić je tada još bio član SDP-a i trebao je jaku političku podršku partije u borbi za gradonačelničku fotelju, a Bero je već tada bio šef zagrebačkog Foruma mladih SDP-a. Da podsjetimo, Milan Bandić se zamjerio tadašnjem šefu SDP-a jer je mortus pijan bježao pred policijom, vozeći u gluho doba noći nezapamćeni “rally” zagrebačkim ulicama. U međuvremenu je ostvaren Bandićev san; Bernardić je zasjeo u fotelju hrvatskih socijaldemokrata, no Milan i Bero nisu više na istim političkim pozicijama. Od čuvene tamburaške proslave iz „Okrugljaka“, ostalo je samo političko „tamburanje”. Bandić to čini s nevjerojatnim talentom uvjerljivog populističkog demagoga, a Bero je bez takta i osjećaja za realnost, poput lošeg bubnjara u nekom seoskom bendu.
Uoči prvosvibanjskih blagdana, Plenkovićeva vlada pokušavala nas je za Međunarodni dan rada, po ne znam koji put, demagoški uvjeriti kako dobro živimo, da je uočljiv gospodarski rast u svim segmentima.
Nažalost, podatci Državnog zavoda za statistiku šokirali su nas uoči prvomajskih blagdana konstatacijom da je industrijska proizvodnja u ožujku pala 4,3 posto u odnosu na veljaču, dok pad u odnosu na ožujak prošle godine, iznosi 1,7 posto. U takvom stanju gospodarskog kolapsa, gospoda iz Vlade su zašutjela, ali se javio Bandićev “tamburaš” Bero, nastupivši u emisiji “Oporbeni zarez” Hrvatskog radija. Umjesto da opali po potpredsjednici Vlade i ministrici gospodarstva, Martini Dalić, koja je pretprošli tjedan preživjela glasovanje o nepovjerenju u Saboru, Bero je, na opće iznenađenje, napao Plenkovićevu vladu da – „okreće glavu od antifašizma i srame ga se”.
Kamo sreće da je ova Bernardićeva tvrdnja točna. Nažalost, Plenkovićevo je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima propustilo jedinstvenu priliku da osudi totalitarnu vladavinu komunističkog pokreta, koji je pod sloganom „antifašizma” gurnuo Hrvate ponovno u Jugoslaviju, njihovu tamnicu naroda, uspostavio jednopartijsku diktaturu, pri čemu se pristaše i zagovornike demokracije stigmatiziralo fašistima i klasnim neprijateljima.
Ostavimo sada po strani pitanje, koliko je autonomno djelovalo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, ili je izvršavalo naredbe premijera Plenkovića. Hrabri istup rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. Željka Tanjića, zapravo, je pokazao u kojem grmu leži zec, odnosno gdje su ključni propusti Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Uspoređujući ustaški i komunistički totalitarizam, rektor Tanjić je naglasio da smo se u proteklom razdoblju dosljedno obračunavali samo s ustaškim totalitarizmom, dok smo komunistički sustavno prešućivali, a njegove posljedice ignorirali: „Kolikogod je ustaštvo negativno djelovalo na hrvatsko društvo, ne samo zbog svojih brutalnosti, nego i zbog kompromitiranja hrvatske borbe za slobodu i nezavisnost, nema nikakve dvojbe da je materijalistički, represivni i pseudosocijalni komunistički poredak najviše odgovoran za nazadovanje hrvatskog društva i njegovu sporu obnovu u proteklih 28 godina tranzicije”.
Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je komunistički totalitarni režim trajao jedanaest puta duže od ustaške vladavine, pa su razumljivo i posljedice njegova djelovanja – veće i dalekosežnije.
Uspoređivanje antifašističkog pokreta u Hrvatskoj s antifašizmom u Francuskoj ili Italiji, kao što čini Bernardić, posve je neumjesno. Dok su francuski i talijanski antifašisti, nakon njemačke okupacije, ponovno uspostavili svoje države kao i demokratski sustav, te djelovali u duhu patriotizma, antifašisti su u Hrvatskoj sve do raspada Jugoslavije, oštro osuđivali svaki spomen hrvatske države poistovjećujući ga s ustašlukom. Bernardić bi, kada već naglašava da je “antifašizam” europska kulturna stečevina, trebao odgovoriti na pitanje – što je dobra donio hrvatskom narodu taj famozni antifašizam?
U spomenutoj radijskoj emisiji Bernadić se žestoko obrušio na politički pokret Živi zid koji će, najvjerojatnije, do kraj godine prešišati njegovu partiju u pogledu podrške građana. Bernardićeva kritika Živog zida, zapravo, je samo izraz nemoći pred pokretom koji sve više osvaja mlade ljude u Hrvatskoj: „Čuli smo s Kongresa Živog zida da neće koalirati s HDZ-om, a za ministra predlažu demografa koji je HDZ-ovac. Nismo čuli njihove stavove o antifašizmu, pravima žena i ratifikaciji Istanbulske konvencije, reviziji Vatikanskih ugovora, vjeronauku, pobačaju, o onima koji su drukčiji po nacionalnoj i vjerskoj osnovi i o LGBT zajednici. Građani moraju znati vaše stavove. Danas vidimo raznorazne snage koje pokušavaju revidirati povijest, Ustav, političke snage koje bi bile najsretnije da antifašizma nema u Ustavu.”
Ne vjerujem da je dobrodušni Bernardić, na temelju Sinčićeve fotografije sa suprugom i dvoje male dječice, postavio pitanje – što čelnik Živog zida misli o LGBT zajednici i kakav mu je stav prema temeljnoj poruci Istanbulske konvencije? Poštivanje Ustava i zakona obveza je svih nas, ali je također demokratsko pravo svakog građanina, pa tako i političara, tragati za boljim rješenjima u interesu hrvatskih građana. Prvi kongres Živoga zida najavio je politički zaokret u dva segmenta.
Na unutarnjem političkom planu, Sinčić je obećao „odluke donositi u Hrvatskoj, za interes hrvatskog naroda”, a u pogledu vanjske politike, najavljen je izlazak iz NATO saveza, te referendum o izlasku iz Europske unije. To za početak zvuči jako radikalno, a vrijeme će pokazati hoće li ovaj zaokret pridonijeti novom rastu ili će doći do stagnacije političkog pokreta s nogometnom metaforom. Stranka, čija podrška u anketama stalno raste, postaje ozbiljan čimbenik na političkoj sceni. Nedvojbeno je da će Plenkovićevo političko skretanje ulijevo biti voda na mlin Živoga zida koji će postupno prerastati u “alternativu za Hrvatsku”. Činjenica da lijeva inteligencija, na čelu s Puhovskim, trenutačno vidi u Plenkoviću optimalno rješenje za ostvarenje ljevičarskoga nauma, razumljivo će kod ljudi, poput dr. Stjepana Šterca, tražiti nova i drukčija rješenja, odnosno alternative u odnosu na postojeću situaciju.
Napadom na Ovršni zakon, koji je hrvatske građane doveo na prosjački štap, Živi zid će dobivati sve veće simpatije kod građana. Dok se na Trgu svetoga Marka bude vodila politika ulizivačkog dodvoravanja Europskoj komisiju u Bruxellesu, pozicija Živog zida, kao alternative za Hrvatsku, sve više će jačati. Angažiranje stručnjaka, poput Stjepana Šterca, koji je pokušao s HDZ-om ostvariti svoj projekt demografske obnove, ali Plenković to nije prihvatio, samo je potvrda da Živi zid radi ozbiljno, te da njihove izjave, “…kad dođemo na vlast…”, nisu više prazna tamburanja. Bernardić očito ne shvaća da je hrvatskim građanima daleko važnije pitanje ukidanje Ovršnog zakona, nego antifašizam ili, pak, koliko će kolona građana ići na komemoraciju u Jasenovac.
Nakon konvencije Živoga zida, javila se na fejsu čelnica pokreta Pametno, stranke, koja će kada dođe na vlast, za potpredsjednicu Vlade predložiti svoju simpatizerku, sadašnju ministricu gospodarstva, Martinu Dalić. Gospođa Marijana Puljak, koja sa suprugom vodi politički obrt pod nazivom Pametno, napisala je na fejsu, a svi mediji krenuli s natjecanjem tko će joj dati više pažnje i pozornosti: „Nakon ludih obećanja koje smo jučer čuli u Lisinskom, jedini savjet koji vam mogu dati je uključite se i pomozite nam spasiti ovu zemlju od letećeg cirkusa.
Opasnije od svega je promatrati ovo sa strane i ne činiti ništa. Neće nas spasiti štampanje i dijeljenje novca, izlazak iz svih međunarodnih integracija, udaranje po poduzetnicima, zabrane cijepljenja. To je crni scenarij i ako vas je imalo briga dignite se od fejsa i uključite se. Ljudi koje čekamo da mijenjaju stvari smo mi sami.”
Nije mi jasno, kome se obraća gospođa Puljak pišući – “vam” i “vas” – malim slovom? Možda se šefica pokreta Pametno obraća samo članovima partije s kojima je “na ti”? Nije mi jasno kako će tako spasiti zemlju od crnog scenarija?
Kako stvari sada stoje u Hrvatskoj, što hajka protiv Živog zida bude veća, srazmjerno će rasti i njihova popularnost. Dok su djelovali na prvi pogled neozbiljno, broj njihovih birača je rastao. Sada, kada su postali alternativa u odnosu na druge partije, ne bi nas trebalo čuditi da uskoro postanu najmoćnija stranka u državi. Jačanjem pokreta Živi zid, sve više će dolaziti do zbližavanja HDZ-a i SDP-a, jer velika koalicija je jedini način da se spriječi ono što Živi zid sada obećava: jačanje hrvatske suverenosti izlaskom iz Europske unije i NATO saveza. Istanbulska konvencija i antifašizam, temeljna su baza oko koje će se okupiti velika koalicija za nastavak uspješnih vazalskih odnosa s Bruxellesom…