Balkanski marifetluci u Hrvatskom saboru

0
302
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Unatoč Tuđmanovom i Pupovčevom protivljenju da se razriješi Nadzorni odbor HRT-a, Njonjo Jandroković je ipak skupio većinu za smjenu. Kada čovjek pomisli da smo dosegli dno u pogledu promicanja i toleriranja kriminala u državnim institucijama, dojam je da ćemo ipak gledati još groznije stvari na hrvatskoj političkoj sceni. Istodobno će s povećanjem kriminala i korupcije, razmjerno rasti i popularnost stranci na vlasti

Poziv za sudjelovanje kao plenarni predavač na kongresu “Vrednote u svijetu mijene” (“Values in a Changing World”) u talijanskoj Macerati, dobio sam od prijatelja Marca Buzzonija, jednog od vodećih talijanskih stručnjaka za filozofiju znanosti, profesora na sveučilištu u Macerati. Kolega Buzzoni je član Brusselske akademije za filozofiju znanosti, te pariškog “Institut International de Philosophie”. Osim Odjela za humanistiku Sveučilišta u Macerati, konferenciju o vrednotama u svijetu koji se mijenja, organizirali su Filozofski fakultet Normalnog sveučilišta u Pekingu (Beijing Normal University), Institut za poslijediplomske studije humanistike Sveučilišta Hubei (Institute for Advanced Humanistic Studies, Hubei University), te Međunarodna udruga za istraživanje vrednota (International Society for Value Inquiry).

Od kolege Buzzonija sam saznao da je većinu troškova ovog uglednog kongresa platila kineska komunistička Vlada. Dok je komunizma, bit će i fešta na visokoj znanstvenoj razini. Za razliku od hrvatske Vlade koja troši novac na samopromociju vlastitih gluposti, kineska Vlada očito ima sluha za konferencije na kojima se vodi rasprava na visokoj razini. Polovica sudionika na konferenciji u Macerati bili su s kineskih sveučilišta. Neke od njih upoznao sam prije nepune dvije godine tijekom boravka u Pekingu. Na konferenciji su sudjelovale i jake snage kineskih prevoditelja i prevoditeljica s vrsnim poznavanjem engleskog jezika. Gotovo dvije trećine kineskih izlagača održali su svoje predavanje na materinjem jeziku, naravno uz simultano prevođenje. Znakovito je također da su predavanja kineskih sudionika većinom imala komparatistički karakter jer su glavne teme iz europske etičke baštine uspoređivali s raspravama kod kineskih klasičnih mislitelja. Socijalizam, marksizam i slične akrobacije imale su uglavnom marginalno obilježje tijekom diskusije, a potezali su ih u većini slučajeva sudionici iz Europe i Sjedinjenih Američkih Država.

Svoje izlaganje sam fokusirao na ulogu prosudbe u razmatranju relevantnosti etičkih vrednota za životnu praksu. Iskoristio sam priliku prezentirati neke od ideja sa svoga istraživačkog projekta “Relevantnost hermeneutičkog prosuđivanja” koji od ožujka ove godine financira Hrvatska zaklada za znanost. Tema je sudionicima konferencije bila jako zanimljiva što je posebno bilo vidljivo po intenzivnoj diskusiji. Na Facebooku sam napisao da se poslije ovakvih kongresa broj akademskih prijatelja u pravilu povećava, što je uostalom u završnom govoru istaknuo prof. John Abbarno, jedan od organizatora konferencije.

Organizatori konferencije odabrali su Sveučilište u Macerati zbog dugih povijesnih veza. Namjera je kineske Vlade nastaviti kulturno-znanstvenu suradnju i promicanje dijaloga o aktualnim društvenim temama gdje će u velikom broju biti zastupljeni također kineski filozofi i stručnjaci za humanistiku. Macerata je jedno od najstarijih talijanskih sveučilišta, osnovano 1290. godine s jakim naglaskom na proučavanje humanističke baštine, ali i razvijanju kreativnosti duha. Akademija likovnih i primijenjenih umjetnosti jedna je od najuglednijih u Italiji.

Međutim, glavni razlog intenzivne suradnje između Macerate i kineskih sveučilišta svakako je čuveni talijanski misionar u Kini, isusovac Matteo Ricci (1552. -1610.). Ricci je jedan od velikana Katoličke crkve koji je naviještanje kršćanstva tumačio kao poziv na dijalog među kulturama i civilizacijama, što je kod kineskih učenjaka i vlastodržaca izazvalo posebne simpatije i poštovanje. Svoje glavno djelo, “Istiniti nauk Gospodara Neba” (1594.), Ricci je napisao na kineskom jeziku s intencijom da u njemu objedini cjelokupnu europsku znanost i kulturu i usporedi ju s kineskom kulturnom i znanstvenom baštinom. Ovo djelo Ricciju je poslužilo kao ulaznica među pekinšku znanstvenu elitu, jer Peking je tada u vrijeme dinastije Ming slovio kao “Zabranjeni grad” u koji strancima nije bilo dopušteno ulaziti. Ricci je morao čekati 19 godina da bi mogao ući u Peking i stupiti u kontakt i dijalog s kineskim elitnim učenjacima. Gdje god se pojavio, Ricci je plijenio pozornost i simpatije svojom akademskom učenošću i izvornom kršćanskom jednostavnošću. Kao isusovac u službi obnove Katoličke crkve nakon Reformacije, shvatio je da kinesko podneblje zahtijeva drukčiji pristup da se dobiju simpatije prema kršćanstvu i njegovim istinskim vrijednostima. Znakovito je da je cijelo vrijeme nosio odjeću budističkih redovnika, te naglašavao sličnosti između kineske i europsko-kršćanske kulturne baštine. O kršćanstvu je Kinezima govorio jezikom koji oni razumiju. Papu je, primjerice, nazvao “Carem zapadnjačke civilizacije”. Riccijeva otvorenost prema kineskoj kulturi i religiji imala je za posljedicu da su neki vodeći carevi ministri i ugledni učenjaci, prihvatili kršćanstvo. Kao vrstan stručnjak za kozmologiju i kartografiju stavio je pri izradi atlasa Kinu u središte svijeta, odstupivši tako prvi put od uobičajenoga eurocentrističkoga svjetonazora pri izradi geografskih karata.

Kinezi mu to nisu zaboravili. Kineska Nacionalna enciklopedija uvrstila je Riccija u sto najuglednijih osoba. Prigodom proslave početka novoga tisućljeća, u Pekingu je 2000. godine postavljen velebni spomenik Ricciju. Četiristota obljetnica Riccijeve smrti pompozno je proslavljena uz impresivnu nazočnost Kineza na Sveučilištu u Macerati, gdje je svoje prve korake u obrazovanju započeo Matteo Ricci. Kada sve to čovjek ima u vidu, može biti posebno sretan jer nastavlja akademski dijalog među različitim civilizacijama, kao što je bio slučaj s konferencijom “Vrednote u svijetu promjene”, na način kako je to činio veliki Matteo Ricci.

U Macerati sam bio prije točno dvadeset godina sudjelovavši na konferenciji “Hermeneutika konačnosti”. Ljubav i simpatija prema ovom predivnom renesansom gradu nikada nisu prestajale. Teško je to objasniti. Veličinu i ljepotu Macerate osjetite tek kada ju napustite. Ljubav na posljednji pogled, rekao bi Baudelaire. U hotelu „Arcadia“ svirala je klasična glazba, što govori o profilu gostiju. Kada napustite restoran u Macerati, spontano vam se javlja želja da opet navratite, jer je posluga izvrsna, cijene su pristojne, a jelo je fenomenalno. Tako je bilo i s restoranom “La volpe e l’uva” (“Lisica i grožđe”), gdje nam je kao “peti tanjur” na završnoj večeri, ponuđena vrsna janjetina s roštilja. Ako dođete slučajno nekada u ljeto u ovaj gradić sa 40-ak tisuća stanovnika, koji je udaljen od mora nepunih sat vremena vožnje autom, iznenadit ćete se kako bogat kulturni program nude svojim građanima i brojnim turistima u vrijeme kada Talijani hrle na svoj popularni “ferragosto”. Simpatični konobar u restoranu “Hosteria del Buonumore” u središtu grada, gdje sam na njegovu preporuku pojeo najbolju pizzu u životu, ispričao mi je kako sa svojom partnericom ide na godišnji odmor u Rijeku, gdje će istodobno popraviti svoje zube. Razlika u cijeni popravljanja zubi u Macerati i Rijeci, dovoljna mu je da plati cijeli godišnji odmor sebi i partnerici…

Pri povratku na brod za Anconu, taksistkinja Daniella, simpatična katolkinja s jakim crtama maniheizma, ponudila je mojoj supruzi i meni da nas odvede u popularno svetište Majke Božje u Loreto. Ispričao sam Danielli da je i slavni René Descartes zavjetovao da će hodočastiti Majci Božjoj u Loreto, ako ga oslobodi filozofijske sumnje. Kada sam ispričao taksistkinji u čemu je srž rezultata Descartesova hodočašća u Loreto, “mislim, dakle jesam”, nije bila baš posebno impresionirana. Nakon što sam joj rekao da je Descartes također smatrao da sva istina u našem mišljenju i spoznaji dolazi od Božje istine, samo sam donekle kod svoje vozačice poboljšao sliku o filozofu koji slovi kao utemeljitelj europskog racionalizma.

Na ulazu u svetište u Loretu stajali su ponosno “Templari cattolici”. Jedan od njih podsjetio me izgledom na bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora, akademka Željka Reinera. Reiner se tužio prošloga tjedna jednom mome prijatelju, saborskom zastupniku, da ga je sramota kad vidi tko sve predstavlja HDZ u Saboru, Vladi i tako dalje. Vrli akademik Reiner privatno misli jedno, u javnosti nastupa drukčije poštujući vjerno stranačku stegu. Prije tri mjeseca Reiner je kao potpredsjednik Sabora rezolutno stao u obranu ministra znanosti i obrazovanja, dr. Pave Barišića, poručivši iz sabornice javnosti da ono što je zaključio saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju glede ministrova plagiranja, ne treba uzeti ozbiljno. Akademik Reiner je ponovno bio vjerni vojnik stranke u glasovanju pri smjenjivanju članova Nadzornog odbora HRT-a, na čijem je čelu bila “ikona desnice”, ugledna glumica Anja Šovagović. 

Da podsjetimo, gotovo isti zastupnici iz HDZ-a, na čelu s Milijanom Brkićem Vasom, glasovali su za imenovanje Nadzornog odbora koji su prošli tjedan razriješili. Činilo se da će ovaj put imati problema s brojem ruku u Saboru s obzirom na činjenicu da je prof. Miroslav Tuđman pročitao izvješće Nadzornog odbora

HRT-a o korupciji u “hrvatskoj dalekovidnici”, a pridružio mu se u čitanju i najvjerniji HDZ-ov koalicijski partner, Milorad Pupovac. No, unatoč Tuđmanovom i Pupovčevom protivljenju da se razriješi Nadzorni odbor HRT-a, Njonjo Jandroković je ipak skupio većinu, jer kada je HDZ u “velikoj nuždi”, tu su uvijek vjerni dr. Zlatko Hasanbegović, njegova Pepeljuga i hrabri Feldmaršal. Ulogu egzekutora u sabornici ovaj put je odigrao Jasen Mesić, sanaderovac, iz ugledne komunističke obitelji. Dok je tatica Milan Mesić djelovao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao vjerni pristaša šuvarovske reforme i teoretičar radničkog samoupravljanja, sinek se učlanio u kulturne postrojbe Bože Biškupića i neprestano slovio kao predloženik oporbe za ministra kulture, posebice u vremenu kada je u HDZ-u vedrio i oblačio Tomislav Karamarko. Na primjedbu šefa oporbe, Davora Bernardića, da HDZ smjenjuje članove Nadzornog odbora HRT-a, jer su ukazali na spletke i korupciju u državnoj televiziji, Jasen Mesić je proklamirao novu haiku poeziju kako je Bero – “pao s kruške”.

Kada čovjek pomisli da smo dosegli dno u pogledu promicanja i toleriranja kriminala u državnim institucijama, dojam je da ćemo ipak gledati još groznije stvari na hrvatskoj političkoj sceni. Istodobno će s povećanjem kriminala i korupcije, razmjerno rasti i popularnost stranci na vlasti.