A koliko je postotaka Tito bio zločinac?

Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Koliko god ističemo Domovinski rat kao obrambeni i oslobodilački, velik broj Srba hrvatske branitelje otvoreno nazivaju ustašama, u negativnom smislu. Čak i Vesna Teršelič traži preimenovanje Domovinskog rata, jer takav naziv vrijeđa Srbe

Eto, došli smo do tog tužnog trenutka da čupavog helenskoga filozofa Sokrata trebamo izbaciti iz školskih udžbenika. Kako odstraniti sve te brade? Svaka je na svoj način četnička, pa i ona Stipe Mesića. Trebamo li ozakoniti obvezno brijanje? Da idu pod britvu i brčići ratnika Marka Skeje, bili oni Chaplinovi ili Hitlerovi. Trebamo li nulovati sve žene koje preferiraju frizuru Eve Braun?

Tito je redovno brijao sebe i druge, ali se ipak ponio kao najgori četnik. Naši neprijatelji nameću nam sinkronu preocjenu HOS-a i Tita. Zar to nije otvoreno rušenje svih civilizacijskih vrijednosti? Časni HOS zaustavio je titoističke i velikosrpske zločince. Ako je Staljin zapovijedio Titu da provede genocid nad Hrvatima, onda je to bio pravi trenutak za NE Staljinu, a ne kasniji Staljinov zahtjev da Jugoslavija uđe u širu balkansku federaciju, pod predsjedanjem famoznog bugarskog Georgija Dimitrova, šefa Kominterne, koji je bio osuđen zbog spaljivanja Reichstaga. Tada je Dimitrov bio daleko poznatiji i ugledniji od šumskog bandita Tita, rođenog ubojice. Danas znamo da bi velikosrbi teže ostvarili svoju dominaciju u federaciji koja bi uključila i Bugare. Suprotno nametnutim predrasudama, Titovo NE Staljinu iz 1948. bilo je jedna velika nesreća.

Eutanazija nacije

Odstranjivanje HOS-ove “ustaške” spomen ploče iz Jasenovca, razotkrilo je nevjerojatan podatak da u Hrvatskoj samo na području Slavonije i Baranje imamo 39 četničkih ploča, koje vrijeđaju Hrvate. Pobuna Srba protiv samostalne SRH/RH i agresija Srbijanaca na hrvatske zemlje, prikazuju se na razini obrane Vukovara. Znamo da su Beli orlovi i drugi pripadnici agresorskih i/ili pobunjeničkih formacija stradali u napadu na Vukovar i u sveukupnoj agresiji na Hrvatsku, u borbama s braniteljima, ali na spornim pločama uredno piše da su smaknuti od ustaša. “I da su to krajinski junaci, koji su svojom žrtvom zaboli srpsku zastavu u srpsku zemlju” – napominje Davor Ivanković u Večernjaku. Meni je sve teže prepoznati što dolazi od Belih orlova, a što od Crne ruke. Koliko god ističemo Domovinski rat kao obrambeni i oslobodilački, velik broj Srba hrvatske branitelje otvoreno nazivaju ustašama, u negativnom smislu. Bezobrazluk ide tako daleko da osobe poput Vesne Teršelič traže preimenovanje Domovinskog rata, jer navodno takav naziv vrijeđa Srbe. Zašto su ovih dana u ovoj spomeničarskoj kakafoniji naglo zašutjeli Teršelička i Savo Štrbac? Usmjeravaju li konflikt iz pozadine, ili pripremaju drugi val, nakon što bujica odradi svoje?

Treba li me biti sram što sam Hrvat? Ne zbog Ustaškog pokreta, nego zbog hrvatske korupcije, u koju ulazi i sramotno odricanje Hrvata od Ustaškog pokreta. Pogledajte to hodanje po vlastitim jajcima Marinka Jurasića, Zvonimira Despota, pa i Slavena Letice. Koliko su pojedini samozvani i nazvani društveni arbitri uložili truda da dokažu da pozdrav “Za dom spremni” nije ustaški, ili da je to zanemarivo. Kao da mu je to nekakva mana. Pozdrav “Za dom spremni” utoliko je više braniteljski i dostojanstven ako je korišten i od Ustaškog pokreta. Postao je običaj da se svi prijepori iznose s početnim izgovaranjem moderne kolaboracionističke lozinke: “Nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je ustaški režim bio zločinački, ali …”, pa onda slijedi namigivanje kroz tekst, pa onda priskoči jednako uškopljen frend i doda svoju pohvalu: “Bravo stari, kak si im to spustio, da ti niš ne mogu”. Sve se prezentira kao umijeće pisanja, a zapravo je riječ o klasičnom kukavičluku. Možete fizički osjetiti gušt naših neprijatelja dok u svojoj nacionalnoj državi šaljemo takve kodirane poruke. Koji ustaški režim? Kompetencije ustaškog “režima” prestajale su izvan prostorija ustaške vlade – “Nezavisna” je bila peterostruko okupirana. Ustaški Glavni stan bio je hrvatsko veleposlanstvo u okupiranim hrvatskim zemljama. Budi čovjek i reci: Teško je u našoj povijesti pronaći nešto časnije od Ustaškog pokreta. Iza kampanje “za i protiv” HOS-ove spomen ploče gradi se novi nacionalni “konsenzus” protiv Ustaškog pokreta i ustaškog “režima”, zapravo protiv hrvatskog nacionalnog određenja.



Četnička trigonometrija

Kad već HOS-ova spomen ploča mora putovati, bilo je prirodno da preseli na spomen područje Domovinskog rata “Trokut-Novska”, gdje kameni monoliti i središnji križ podsjećaju na 314 poginulih hrvatskih branitelja, iz 17 postrojbi. Svejedno je to zasmetalo HDZ-ove koalicijske partnere Furija Radina, Milorada Pupovca i Predraga Štromara. Nakon što su postigli traženo, sada ih smeta svaka HOS-ova spomen ploča, neovisno o tome gdje je postavljena. Privid je da svi oni pomažu Andreju Plenkoviću da osigura parlamentarnu većinu, a zapravo je takva koalicija proizvedena da bi Plenković dobio izgovor za svoje protuhrvatske projekte na svim razinama.

Najprije je podignuta galama protiv pozdrava “Za dom spremni” na nogometnim stadionima, pa je protuhrvatska peta kolona na Poljudu nacrtala svastiku, onako kako je Labrador rušio židovske svetinje da kompromitira Hrvate i Hrvatsku, pa je onda korak po korak izgrađena koalicija za potrebe odbacivanja hrvatskih simbola i hrvatskog nacionalnog određenja. Nezapolesnost, besparica, nastavak privatizacijske pljačke i žestoko iseljavanje zapravo su oružja istog projekta. U “Samostalnoj” ponovno imamo dobro poznatu jugoslavensku i velikosrpsku matricu: sve hrvatsko je ustaško, a sve ustaško je nacističko. Pozdrav “Za dom spremni” zapravo je strogo lingvistička i civilizacijska značajka, u kojoj nas može zasmetati samo to što ono “spremni” ima vojni prizvuk. Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima dobilo je nepisanu zadaću da preko reinterpretacije hrvatskih simbola potisne hrvatski jezik i hrvatsko nacionalno određenje.

U svezi svega oglasio se i Srđan Milaković, “zamenik predsednika Demokratskog saveza Srba”. Kaže da Pupovac i SDSS treba da izađu iz Vlade, da “bar malo umanje sramotu koju nanose celom srpskom narodu”. Onako na prvu, stekao sam dojam da Milakovića smeta što se Pupovac buni zbog preseljenja HOS-ove ploče u Novsku, a ono Milaković traži još oštriju reakciju. Naravno da je došlo do sukoba između profesionalnih Srba oko toga tko bolje zastupa srpstvo. Pupovčevi uzvraćaju da im DSS neće određivati što da rade, ali prihvataju prvenstvo u pljuvanju, pa ističu svoje nezadovoljstvo s neodlučnošću Andreja Plenkovića da do kraja raščisti problem, znate na što misle. A vascela politika Plenkovića vodila je u tome pravcu – da Srbi i HNS-ovci postanu presudan faktor, ili barem dobar izgovor. Navodno je Vesna Pusić prihvatila Andreja Plenkovića kada se pokušao učlaniti u HNS, ali je mudro savjetovala da se isti učlani u HDZ, jer tamo HNS-u može biti korisniji. Slično je Franjo Tuđman savjetovao Zdravka Tomca da ostane u SDP-u.

“SDSS ne može nositi teret vlasti, jer su Srbi manjina, i to nam je donelo samo probleme. Oni učestvuju u svakoj vlasti na državnom nivou, jer kao opozicija, tobože, ne bi mogli da realizuju potrebe srpske zajednice, no takva pragmatičnost ne donosi nikakvu korist zajednici, nego isključivo novac i nekoliko pozicija SDSS-u”, kaže nam Milaković. Time se vraćamo na ključni problem iščašene obrnute diskriminacije: zastupnici manjina sudjeluju u formiranju parlamentarne većine, pa se sva politika svake vlade svodi na ustupke manjinama i balansiranje tih ustupaka, tako da razvojne reforme izostaju. Kao što komunjare govore da se partizanski simboli ne mogu izjednačiti s ustaškim, Milaković kaže da se krajiški simboli ne mogu izjednačiti s ustaškim.

Zabrane su poticaj

Sama činjenica da premijer Plenković osniva povjerenstvo određuje zaključke u skladu s njegovim osobnim predrasudama. Neće biti nikakvog znanstvenog istraživanja, niti prihvatljivog znanstvenog revizionizma, niti provjere što je sve pogrešno i zlonamjerno podignuto na znanstvenu razinu, nego će pasti zaključci, onako od oka, i to je to. Saznajemo da će spomenuto vijeće za prošlost uvažiti razlike između pojedinih oblika nedemokratskih ražima, što zaudara na tvrdnju da se ništa ne može izjednačiti s ustaškim režimom. Dakle, zločinačka petokraka neće biti zabranjena. Nada su nam Židovi, zapravo više država Izrael, ali Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, razlikuje rasizam i progon političkih protivnika. Vidite, Židovi su viša rasa, Izabrani narod, prošli su progone i Holokaust, pa Izrael svejedno ne sankcionira izlaganje nacističkih simbola! Koji skandinavski uzor? Neke skandinavske zemlje zadržale su rasne zakone i nakon pada Hitlera. Imali smo slučajeve “skandinavskog” steriliziranja tisuća doseljenih žena, zbog rasne čistoće.

Biskup Mate Uzanić govorio je o fenomenu zabrane koja potiče bunt. Primjerice, pjesma “Ustani bane” bila je za komunizma zabranjena, i baš zbog toga često se pjevala, da bi u tranziciji skoro posve nestala. Danas su kao izrazi bunta prema vlasti i represiji u ime demokracije ostali pozdrav “Za dom spremni” i pjesma “Evo zore, evo dana”. Ako želi da ga narod slavi i opjeva, Andrej Plenković treba zabraniti vlastito ime. Nekako želim da se komunistički simboli pojavljaju na razini bunta, nakon zabrane, kakva je provedena u zemljama istočne Europe. Nikako ne trebamo pristati da se petokraka zabrani zbog toga što je pod tim simbolom provedena posljednja agresija na RH i BiH. Jer, prije toga, cijeli svijet mora znati da je pod petokrakom proveden jezovit genocid nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata i da se tiranija istih zločinaca nastavila i u poratnom razdoblju, i da ima svoje metastaze i danas. Gušenje djevojčica, živih zazidanih s roditeljima, ne može se ničim opravdati, pa u tome smislu možemo govoriti da se ništa ne može izjednačiti sa zločinima antifašista. I da nitko ne može Titu zaključiti prolaznu ocjenu.

Uvijek originalni Nino Raspudić ukazao je na problem odmicanja nekog hrvatskog simbola ili spomenika izvan dometa signala pijeteta s nekog stratišta. Koliko god udaljite HOS-ovu ploču od Jasenovca, to nije dovoljno, jer četnici i profesionalni antifašisti jednostavno pojačaju signal. Šireći pokrivenost, što zbog propagande, što zbog ratne odštete, što zbog genocida i represije nad Hrvatima, četnici i antifašisti proizveli su milijun i pol ustaških žrtava u Jasenovcu. Još malo, pa će nam poput HEP-a naplaćivati angažiranu snagu Jasenovca, bez obzira koliko je osoba tamo stradalo ili umrlo od starosti ili bolesti. U odnosu na Jasenovac, Auschwitz je bio dječji vrtić. Eto, tako se to pametno kaže. Da vam niš ne mogu. Znate na što mislim?

Koliko je postotaka Tito bio zločinac?

U svome tekstu u Večernjaku od srijede, naš najpoznatiji analitičar napominje da je Deng Xiaoping izjavio kako je njegov prethodnik Mao Ce-tung bio 70 posto u pravu, a 30 posto u krivu. Slaven Letica prezentira nam i Tuđmanovu ocjenu Tita iz 1997.:

“Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskoga rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio veoma pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u sklopu Jugoslavije, a želio je isto tako da i ta Jugoslavija, ta njegova socijalistička Jugoslavija, bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski Savez, odnosno na Staljina. Zasluge Tita su, što se hrvatskog naroda tiče, u tome što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih, demokratskih sila, antifašističke koalicije, što je omogućilo da se stvori federalna država Hrvatska i po Ustavu, od prvog Ustava 1945. do Ustava iz 1974., što je omogućilo da imamo i pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske. To su mu zasluge što se tiče unutarnje politike.

Zasluge u međunarodnoj politici u tome su da je pružio takav otpor Staljinu kad su zapadne sile bile gotovo bespomoćne u odnosu na taj komunistički blok, sovjetski blok, a i u odnosu na širenje komunizma u čitavom svijetu. Negativno je što je bio komunist i što je bio odgovoran za uvođenje komunističkog režima, čak i za sve one zločine koje je taj komunistički režim činio, ne samo u ratno vrijeme, nego i poslije rata. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira na to je li naredio ili nije osobno naredio, a vjerojatno nije, ali snosi odgovornost i za tragediju hrvatskog naroda u Bleiburgu, zatim poslije rata za progone i Hrvata i nacionalno demokratskih elemenata u drugim zemljama. On je bio čovjek koji je, i kao komunist, uvijek ostao Hrvat, dokaz je da je u Zagrebu prijateljevao s hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom, s kojim sam i ja bio prijatelj i koji je na kraju spasio mene od progona svog komunističkog režima”.

Iznenadilo me da je Letica u svojoj knjizi “Vječni titoizam i ljudožderska politika” kod Tita pronašao “42 posto dobra i pozitivnog, a 58 posto zla i negativnog”. U Tuđmanovoj izjavi iz 1997. imamo Mesićeve teze. Istina je posve suprotna. Nije bilo ništa pozitivno u Staljinovom likvidatoru, koji u Drugom svjetskom ratu nije preveo Hrvate na pobjedničku stranu, nego je nad Hrvatima zapovjedio i proveo jezovit genocid, takav da ga ne može opravdati niti moguća tajna zapovijed Staljina. Prijateljevanje s Miroslavom Krležom nije dokaz hrvatstva, nego pristajanja uz komunizam. Nije Krleža spasio Tuđmana od progona Titovog režima – Tuđmana je progonio zločinački režim koji je bio i njegov.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI