Zadnji prije Plenkovića koji je rekao da je požar zanimljiv, bio je Neron

0
281
Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Ako četnici pale Hrvatsku, tko pali Italiju, Španjolsku i Crnu goru? Tamo su krive vrućine, a ovdje "sistem koji ne funkcionira", Vlada, peta kolona!

Katastrofa koja to nije

Masovna histerija koja je izbila u medijima i javnosti nakon požara u Dalmaciji, dobar je pokazatelj hrvatskog mentaliteta. A taj mentalitet je glavni razlog što smo tu gdje jesmo, pa i toga što su nam političari kakvi jesu.

Loading...

No krenimo redom: krajem prošlog mjeseca u šumskim požarima u Portugalu je izgorjelo do smrti 62 ljudi. Uzrok požara je, kažu, munja. U Francuskoj su zbog šumskih požara bile zatvorene turističke ceste i pruga Pariz – Marseilles. Uzrok je opušak bačen uz cestu, vjerojatno iz automobila. Italija gori već tjednima, vatra se spustila do kuća u Napulju, a gašenje je, kažu, nemoguće: gori Vezuv i gotovo cijela Sicilija. Gori i u svim ostalim zemljama Mediterana, uključujući Španjolsku i Grčku, i nama susjednu Crnu Goru koja je zatražila međunarodnu pomoć. Gore Tivat, Herceg Novi, a izgorjelo je i odmaralište Luštica. Turisti su evakuirani. Gori i u Kaliforniji, kao i svakog ljeta, a gore i šume u Kanadi: tamo je evakuirano nevjerojatnih 40.000 ljudi u inače slabo naseljenom području, a površina šume koja je izgorjela je otprilike na razini manje naše županije. Ne zna se koliko je farmi izgorjelo, ali zna se da je broj, kako kaže glasnogovornica tamošnjih vatrogasaca, “velik, vrlo velik”.

Zašto smo mi onda toliko bahati i arogantni da koristimo požar, koji je na ovom dijelu Mediterana ljeti ništa drugo do li elementarna nepogoda, neovisno o tome tko ga je i zašto izazvao, za najprimitivnije političke obračune i međusobne optužbe? Zašto kod nas nitko nikad ne može povjerovati da je požar izazvao opušak ili dalekovod, nego razvijamo teorije zavjera? Ako četnici pale Hrvatsku, tko pali Italiju, Španjolsku i Crnu goru? Tamo su krive vrućine, a ovdje “sistem koji ne funkcionira”, Vlada, peta kolona! Zašto mislimo da mi možemo imati neku “strategiju” kojom to možemo spriječiti, kad ne uspijevaju niti puno organiziranije i bogatije zemlje od nas – niti jedna od njih!? U Australiji, zemlji koja može samo biti uzor po manje-više svemu, prije nekoliko godina je u jednom požaru njihovog “busha” izgorjelo 173 ljudi, u neposrednoj okolici Sidneyja. Gorio je puna tri tjedna bez prekida i nitko nije tražio smjenu Vlade! Kod nas je jedan ogroman požar ugašen za dva dana, bez ljudskih žrtava!

Budimo realni, gdje god ima velikih vrućina, velikih šuma, duge suše i vjetra, ima i šumskih požara. To je nemoguće spriječiti: na stotine požara izbiju svakog mjeseca u Dalmaciji, iz raznih razloga, no da bi se proširili potrebni su ovakvi uvjeti kakvi su sada. I da, otkad ja pamtim nije bilo vrućeg ljeta da nije bilo požara po Hrvatskoj i svuda po Mediteranu, a pamtim jako dugo.

Da, lako je razvijati teorije zavjera o tome tko pali požare, četnici, peta kolona, piromani, ali je nebitno. Bitno je da se požari šire radi vrućine, bure, i suše. Bitno je znati da je njih praktički nemoguće gasiti, naročito po buri, da zapaljeni češeri kad puknu odlete stotinjak metara, zapaljene životinje trče okolo i šire požarište, zapaljene iglice lete prilično daleko nošene vrelim zrakom i pale šumu i stotinama metara daleko.

Bitno je da treba čestitati vatrogascima, i svima koji su sudjelovali u gašenju. A tu su u prvim redovima bili inače prezreni navijači i ratni veterani koji su organizirano krenuli braniti kuće od požara. U zadnjima su naravno bili urbani zaštitnici šuma, razni “zeleni”, jer oni šume brane samo od zlih ljudi koji zagađuju. I oni iz Radničke fronte i s Nove ljevice koji inače stalno prijete da će otići u šumu boriti se protiv fašizma. A kad treba otići u šumu boriti se protiv vatre, onda ih nema.

Zapravo je grozno slušati svo to cendranje kako je sustav zakazao, gdje je zakazao? Nitko ne spominje da gori posvuda po Mediteranu i da su posljedice puno teže, a gašenje puno neučinkovitije. Nitko u Italiji ne traži ostavku Vlade jer iznad Napulja gori brod već tjedan dana. Skupa s kućama u predgrađu. Ne, mislim da je sustav pokazao da je vrlo učinkovit! Jer jedini učinkovit način gašenja šumskih požara – ako takav uopće postoji – je uključiti što više ljudi. Doduše, pitanje je što bi bilo da bura nije stala – ali s druge strane, da je nije bilo, ne bi bilo ni velikih požara.

Naravno, to ne znači da ne treba strogo kažnjavati zatvorom one koji, namjerno ili slučajno, potpaljuju. Ne znači da ne treba uvesti oštre kazne za one koji zapuste svoje zemljište i imaju maslinike pune korova, jer se tako vatra širi i koji ne grade vatrogasne puteve. Takav zakon uostalom postoji. Svi koji su imali posla sa šumskim požarima znaju da su veći problem zapuštena i zarasla polja, makija, otpad i to što vlasnici zemljišta ne rade požarne puteve, nego to što je oprema stara.

Ali najlakše je reći “prokleta Vlada”, psovati majku ministrima na facebooku, tražiti smjene svih i svakoga. Kao da će to pomoći vatrogascima i ljudima na terenu, sad ili ubuduće! Vatrogasne jedinice ionako nisu u nadležnosti Vlade, nego gradova i općina, lokalne samouprave. Vlada, zapravo, nema ništa s tim, kao ni s vatrogasnom službom. Ima s vlastitim glupim izjavama i postupcima, no činjenica je da protupožarni sustav u Hrvatskoj funkcionira mnogo bolje nego u većini drugih zemalja Mediterana. Možda bolje nego i u bilo kojoj drugoj, kad se pogledaju štete ovog ljeta. A senzacionalizam tipa, “vatrogasna kola su nam stara 25 godina”, je upravo to, senzacionalizam. U SAD-u su nerijetko i puno starija, jer su racionalni i ne mijenjaju ih dok god su dobra i služe svrsi. Ako su ispravna i održavana, u čemu je problem? Nije to statusni simbol da se mijenja svakih pet godina, nego radni stroj. Jasno, ako općine po Dalmaciji imaju novca i potrebe za novijima, neka ih kupe, ali to nije stvar strategije borbe protiv požara niti Vlade. Sviđalo se kome ili ne, ali vatrogasna služba i sustav gašenja u RH sasvim dobro funkcionira. A, ako netko misli da se borovu šumu može gasiti nakon što je tjednima bilo +35, a puše bura, neka provjeri činjenice.

Jako interesantan i atraktivan požar

Vladu ne treba kritizirati za ono za što nije kriva, ali treba se osvrnuti na ono što su uprskali. To, srećom, nema izravne veze s gašenjem požara, ali ima s njihovim imidžem.

To što se Plenković nije pojavio u Splitu isto večer je manji problem, doduše. Bandiću se to sigurno ne bi dogodilo, on je iskusni populistički političar i zna što se od njega očekuje. Ali, u stvarnosti, meni je draže da je Plenković s većinom ministara ostao u Zagrebu. Da se i pojavio, nikakva korist od njega ne bi bila na požarištu, samo bi smetao. Istina, običaj je u politici i popularno u narodu da se vladajući pojave tamo gdje se desi kakva nesreća, no to je tek simbolična, iako lijepa gesta. No, da se i pojavio, vjerojatno bi ga kritizirali da koristi požar za samopromociju i naslikavanje. I ne bez razloga.

A glupe izjave, uostalom, može davati i iz Zagreba. Najgluplja je svakako ona da je požar u Splitu “interesantan iz razloga što je praktički došao do kuća”, te “atraktivan jer je sam Split u pitanju”.

Koliko se sjećam, zadnji političar koji je dao takvu izjavu prije Plenkovića, bio je stanoviti ludi rimski car, Neron. A i to je veliko pitanje, jer nema vjerodostojnih povijesnih izvora o njemu, najraniji povijesni zapisi o njemu su nastali oko stoljeće nakon što je umro.

Političari bi trebali paziti što govore, njima se lupetanje ne zaboravlja olako. Naročito oni koji se furaju na image ozbiljnih i odgovornih i kojima lupetanje gluposti nije dio imidža. Da, političari ne raspolažu empatijom, inače ne bi bili političari, ali od njih se očekuje da je pokažu kad god treba. Takva izjava zvuči krajnje bezosjećajno i jednostavno je nešto što ozbiljan političar nikad ne bi trebao izgovoriti. Inače, i saobraćajne nesreće su jako zanimljive, samo nitko ne želi da mu se dogode. A i eksplozije vulkana su atraktivne. Kad ih gledate na TV.

A tu treba dodati i Reinera, koji se usred ljeta probudio iz zimskog sna i ispalio da dva dana nije imao pojma da negdje nešto gori. On je pak htio pokazati empatiju, ali jednostavno je promašio loptu.

Koga je ciljala Predsjednica?

I za Kolindu Grabar-Kitarović važi ona, “ako ne možeš unaprijediti tišinu, nemoj reći ništa”. Ona je rekla kako vojska nije reagirala na vrijeme, kako je mogla i ranije izaći na teren i time se uključila u idiotske, prizemne i primitivne politikantske obračune koji se u ovoj zemlji događaju svaki put kad bilo što pođe po zlu. Meni je idiotski da to kaže osoba koja je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga! Uostalom, jako dobro se zna tko može pozvati vojsku na teren: može ona, a mogu i, redovnim putem, vatrogasni zapovjednici i to je i urađeno.

Koga je Kolinda tom izjavom ciljala? Kaže da nije Krstičevića, no on je taj koji je, kao ministar obrane, podnio ostavku. Nije bitno koga je ciljala, uostalom, bitno je koga je – pogodila.

A pogodila je ministra koji je bio u Splitu kad je gorjelo, i to ne se naslikavati, nego pomagati. I koji ionako nema ovlasti izravno davati bilo kakva naređenja vojsci, jer je ministar politička funkcija. Vojska može doći samo na poziv vatrogasaca, ili po njenoj odluci.

Moram priznati da razumijem Krstičevića. Cijela ta hajka na sve živo i mrtvo nema smisla. Cijelo to međusobno okrivljavanje, kojem se pridružila i predsjednica, je degutantno. Uostalom, ona bi tim više trebala paziti na takve izjave, jer se i nju prozivalo na sličan način. Kad je izbio požar, bila je u Salzburgu. Kad je počelo gorjeti, prozivali su je da zašto je tamo, zašto je otišla, a trebala je znati valjda da će se zapaliti šuma. Kad je prekinula posjet i vratila se, opet su je prozivali da zašto je uopće došla, i to predsjedničkim zrakoplovom. A usput i da je kasno došla.

Krstičević je razmjerno kompetentan ministar, i bit će šteta ako radi ove nepotrebne izjave ode. No, ne treba zaboraviti da je jedna takva, vjerojatno ipak dobro ciljana izjava Predsjednice o Lozančiću kao špijunu SDP-a (koja je bila točna!) dovela u konačnici do pada Oreškovićeve vlade i Karamarkove političke smrti. Pa sam tako ipak malo skeptičan oko toga da ona nije ciljala Krstičevića. Tim više što nije rekla, ako nije ciljala njega, koga onda je? Samu sebe? Kolinda Grabar Kitarović nije diletant u politici, pa da ne zna kako će se njene izjave protumačiti. A nije diletant ni u gađanju.

Kako se zakopao Dobrović

Prošlog se tjedna bivši ministar Dobrović (Most) našao u ovoj rubrici zbog napada na ministra financija Marića (HDZ). Naveo sam tada da je malo čudno da Dobrović, koji je glasao za HBOR-ov kredit Agrokoru, za to okrivljuje Marića, koji za taj kredit nije glasao, jer mu je “sugerirao” kako da glasa. Naime, ako već u Mostu smatraju da je Marić “Todorićev špijun” i da su svi koji su ikad na ikoji način pomagali Agrokoru veleizdajice, a glasaju onako kako im “Todorićev špijun” sugerira, onda im treba oduzeti poslovnu sposobnost i proglasiti ih mentalno retardiranima.

U međuvremenu je iscurio i audio zapis sjednice, iz kojeg je razvidno da je Marić samo rekao da kao bivši zaposlenik Agrokora neće sudjelovati ni u raspravi, ni u odlučivanju o tom kreditu. Što će reći da je Dobrović priču, valjda, na sugestiju Bože Petrova, izmislio.

Dobrović se time zakopao jako, jako duboko. Usput je zakopao i Most, što i nije neka šteta: zbog te stranke smo izgubili dobre dvije godine, bacili smo ih u vjetar, jer su se dvije vlade morale više baviti same sobom nego vladanjem i provedbom reformi.

Zapravo, malo je bilo patetično to Mostovo bičevanje mrtvog konja, odnosno “afere Marić” izvađene iz naftalina. Čak mi je Dobrovića pomalo i žao, izgleda da je jednostavno nedorastao smicalicama svog senseija Petrova. Ali zato ćemo i dalje od cijelog Sabora zacijelo najviše slušati Bulja i Grmoju, koji repliciraju svakom na sve. Očekujem da Bulj uskoro počne replicirati i samom sebi.

Šimlešina peticija

Bruno Šimleša, stručnjak opće prakse, proslavio se pred desetak dana ingenioznom konstatacijom da neka cajka, koja na instagramu stalno naslikava svoju guzicu i dekolte, novac zapravo zarađuje prvenstvevno pokazivanjem sisa i guzica. Što je otkriće ravno onom da je zemlja okrugla. Hajde, nije mu za zamjeriti, ali ta inače idiotska polemika između “intelektualca” i cajke, danima je punila novine i portale i zabavljala javnost. Ljeto je, sezona kiselih krastavaca.

No, čovjeku se novostečena medijska slava omilila, pa je odlučio pokrenuti peticiju kojom su mi zatrpali inbox. Širila se brže od šumskog požara po buri. A peticija se sastoji od toga da se traži da se saborski zastupnici odreknu jedne svoje plaće kako bi je dali vatrogascima, odnosno kako bi oni koji su sudjelovali u gašenju požara, bili nagrađeni za trud.

Ne, nisam potpisao peticiju. Ali ako se Šimleša odrekne jedne svoje plaće i donira je vatrogascima i ja ću se odreći jedne svoje. Najlakše je, s oproštenjem, s tuđim gloginje mlatiti, pa makar taj tuđi pripadao i “uvaženim” zastupnicima. Šimlešina peticija je zapravo esencija socijalističkog načina razmišljanja, koji inače prezirem: kad nekom treba pomoć, uzmite iz novčanika čovjeka do sebe, nipošto iz svog i dajte mu! Na to se socijalizam svodi: uzmite novac osobi A da biste ga dali osobi B, a zasluge pripišite sebi. U kršćanskom je duhu pak pomagati drugima svojim novcem, ne tuđim. Zato dobijem ospice kad mi kažu da je Isus bio “prvi komunist”: koliko ja znam, Isus je naučavao da treba davati siromašnijima od sebe, od svog, naravno, a ne od tuđeg, a komunizam naučava da treba otimati bogatijima od sebe. Uočite razliku između “davati nekom” i “otimati od nekog”. Brate, ako hoćeš pomoći vatrogascima, izvoli! Ali izvadi iz svog džepa prvo, pa onda traži da drugi izvade iz svog!

A ono što posebno ljuti je kad ljudi koji u gašenju nisu sudjelovali, pokušavaju ušićariti pažnju i bodove na onima koji jesu. Da im on sam nije pritom ničim pomogao. Postavlja se kao moralna vertikala, kao da je osobno pilotirao kanaderom, previo pet-šest ozlijeđenih, nosio brentače i gasio požare bosim nogama. A da nije sisa Lidije Bačić, za njega nitko ne bi čuo.

Pernarova pomoć

Status Ivana Pernara, čovjeka koji kao da je u Sabor ušao ravno iz Malnarove Noćne more, glasi: “Najbizarnija misao čovjeka koji je maloprije od mene tražio pomoć, bila je da nije tražio pomoć od Brune Esih i Milana Bandića za koje je glasovao na izborima, zato što zna da mu oni neće pomoći. Zamislite, zna i bez da ih je pitao, da tima kojima je dao svoj glas, nije briga za njega. Istodobno je znao da bi mene moglo biti briga i što je najzanimljivije, ja bih mu i pomogao, tj. dao sve od sebe da riješim njegov problem da je dao glas za Živi zid na izborima. Ovako sam odbio, jer ne vidim smisao u tome da podupirem ljudsku glupost. Onima koji svjesno daju glas za one za koje znaju da im neće pomoći, takvima ne treba pomagati, jer je to jedini način da nauče kome trebaju dati svoj glas“.

Kod ovog živopisnog statusa još živopisnijeg političara treba uočiti tri stvari: Prvo, jedina osoba kojoj je Ivan Pernar ikad pomogao je – Ivan Pernar. Majmuniranjem po deložacijama nije spriječio niti jednu, nekima je natovario i dodatne globe zbog ometanja službene osobe, ali je sebe, bez škole i znanja o bilo čemu, uspio uvaliti u Sabor. Čovjek koji prije politike nije zaradio, valjda, niti jednu kunu, tako je došao do sasvim lijepe plaće lupetajući o borbi protiv korupcije.

Druga stvar je sama korupcija. Pomagati samo onima koji su glasali za njega je upravo to, korupcija. Kada bi HDZ-ov ili SDP-ov zastupnik rekao da će namještati radna mjesta u državnoj službi ili davati financijsku pomoć od države samo onima koji su glasali za njega, vjerojatno bi završio u zatvoru. No, od Pernara se ovakve eskapade i očekuju. Zato ga je možda dotični i pitao što ga je pitao. Jer, vjerojatno, zna da mu Esih neće namjestiti ništa što mu po zakonu ne pripada. Pernar za glas možda i hoće.

A treća je da Pernar laže, jer Esih i Bandić nisu bili na istoj listi. Pa tako neimenovani tražitelj nije mogao glasati za oboje, kako Pernar tvrdi. No, takvi detalji njegovim biračima obično promaknu. Jer nisu puno pametniji od njega.

Žuljevi Saše Broz

Unuka svog djeda, koja Hrvatsku običava nazivati “rvacka”, ustvrdila je kako je Marin Čilić, koji se nakon poraza u finalu Wimbledona požalio na žuljeve koji su ga usporili, zapravo simulant, jer, kaže, balerine imaju krvave žuljeve na nogama pa se ne žale. To je pojačala snimkom nogu balerine i ustvrdila da sve one imaju takve, izranjavane noge.

Ne znam previše o baletu, ali znam o profesionalnim ozljedama ono što i svi. One postoje u baletu, sportu, pa i kopanju ugljena: siguran sam da je najdraži rudar djeda najdraže unuke, Alija Sirotanović, natukao prilično žuljeva kad je iskopao 16 tona ugljena u rudniku Kreka, nadmašivši Rusa Stahanova i time zaslužio svoju sliku na novčanici od deset dinara. Na stranu što slika nije bila njegova, jer je bio ružan i krezub, usto teški kronični alkoholičar, nego malo idealizirana predodžba socijalističkog pregaoca. No, slavilo ga se više nego Čilića ovih dana.

Ali, prilično sam siguran da balerine ne plešu Labuđe jezero ni Orašara sa žuljevima na nogama, jer to ne bi naročito dobro izgledalo. Čilić bar nije predao meč, kako to običava uraditi Novak Đoković čim vidi da mu ne ide. No, stvar je u nečem drugom. Stvar je u tome da unuka najvećeg sina pokušava omalovažiti jedan veliki uspjeh jednog hrvatskog sportaša.

Istina, i za Sašu Broz i za Marina Čilića su svi u Hrvatskoj čuli. No, razlika je što su za Marina svi čuli jer je vrhunski sportaš, šesti tenisač svijeta. Dok je Saša svima poznata uglavnom zato jer je unuka svog djeda. Druga je razlika što su za Marina čuli i svi izvan Hrvatske, što zemlji popravlja image, dok za Sašu baš i nisu. I treća je što je Marin za ta svoja tri žulja u Wimbledonu dobio više od milijun eura. Koliko Saši u Europi plaćaju za njene profesionalne dosege, ne znam, no nekako mislim da nije osoba koja bi trebala omalovažavati tuđe uspjehe.