Usporedba hrvatskog oslobađanja vlastite zemlje od srbijanskog agresora s fašističkim djelovanjem i istim ciljevima koje je provodio i Hitler, znak je teške bolesti druge strane, na kojoj stoje pokorno i hrvatski politički koalicijski drugovi pognute glave i bez imalo potrebe i osjećaja obrane zemlje u kojoj politički djeluješ, koja te financira i izabrala još k tome za koalicijskog partnera
Temelj ili osnova djelovanja svake političke stranke u Hrvatskoj, bez obzira na predznak, interesno, a ne političko okupljanje, zaštita dijela hrvatske populacije ili slične razloge formalno političkog udruživanja, trebala bi biti čuvanje dostojanstva zemlje u kojoj politički djeluješ. Usprkos puno uvjetovanosti u stranačkom političkom djelovanju i puno različitosti i razloga političkog stranačkog okupljanja, zaštita bi hrvatskih nacionalnih interesa trebala biti jasno vidljiva u svakom postupanju, djelovanju, izričaju ili, pak, napisanom tekstu. Nakon te razine političkog zajedništva i osnovne korektnosti, svjetonazorske su i ostale političke različitosti moguće i potrebne kao dio ukupnog hrvatskog javnog bogatstva.
Temeljna korektnost prema osnovnim hrvatskim obilježjima i sadržajima državnosti, ustavna je obaveza političkog djelovanja u svakoj zemlji, pa, naravno, i u Hrvatskoj, a vezana je primarno za hrvatsko stanovništvo, teritorij i hrvatske granice. Dovođenje u upitnost samo i jednog segmenta hrvatske osnovne identifikacije političkim djelovanjem, a pogotovo političkim djelovanjem u Hrvatskoj financiranim izravno proračunskim izdvajanjima, apsolutno se može i treba smatrati protudržavnim djelovanjem. Primarna bi reakcija na takvo djelovanje, koje je danas u Hrvatskoj vidljivo iz aviona u jednom dijelu koalicijskog segmenta aktualne vlasti u Hrvatskoj, trebala uslijediti iz političkog vrha vodeće koalicijske stranke, odmah i bez posebnog promišljanja. Želi li se i dalje uvjeravati hrvatsku političku i ostalu javnost o primarnom političkom djelovanju i okupljanju u interesu Hrvatske…
Moglo bi se pronaći još puno aspekata upitnosti političkog djelovanja u interesu Hrvatske, od nesposobnosti pojedinaca, mirnog promatranja demografskog nestanka na što demografi godinama upozoravaju, sebičnosti u izboru prioriteta, zanemarivanja blokiranih i ovršenih, apsolutne zaštite stranačkih kadrova, njihovo zadržavanje za ukupni razvoj nepovoljnog izbornog sustava, provođenja jedne te iste reforme jer se za druge nema hrabrosti i sličnih. Svaki bi od ovih aspekata zaslužio posebnu elaboraciju, no ovih se slavljeničkih, ali i tužnih ispraćajnih dana, u najeksplicitnijoj i najbrutalnijoj formi ukazala antihrvatska gerila, formalno podržavana i financirana aktualnom političkom vlašću u Hrvatskoj.
Razina napada na Hrvatsku, svo njezino stanovništvo koje je u hrvatskom, nikad do sada doživljenom, zanosu dočekalo svjetske nogometne majstore ili bolje rečeno hrvatske umjetnike koji su osvojili svjetska srca i posebno razina napada na hrvatske ratne heroje, Hrvatsku vojsku i politiku koja je oslobodila Hrvatsku od srbijanske agresije, nikad nije bila veća, izravnija, brutalnija i prizemnija.
Koalicijski partner
Usporedba hrvatskog oslobađanja vlastite zemlje od srbijanskog agresora s fašističkim djelovanjem i istim ciljevima koje je provodio i Hitler, znak je teške bolesti druge strane, na kojoj stoje pokorno i hrvatski politički koalicijski drugovi pognute glave i bez imalo potrebe i osjećaja obrane zemlje u kojoj politički djeluješ, koja te financira i izabrala još k tome za koalicijskog partnera. Nevjerojatna slika moderne Hrvatske i njezinog, blago rečeno, podaničkog političkog sustava u atmosferi emocionalnog podizanja Hrvatske do svjetske razine. Hoće li se, konačno, tko iz političkog vrha oglasiti, hoće li tko, konačno, iz vrha HDZ-a presjeći i koalicijskom partneru Pupavcu pokazati gdje mu je mjesto i hoće li tko, konačno, imati hrabrosti izreći, nešto slično Milanoviću, izravno drugoj strani: “Te tipove je izabrao srpski narod, ali je to šaka jada, nažalost, šaka jada, nikakva, kako vi mislite, diplomatska sila, to je mali narod”.
Istodobno, glasilo istog tog koalicijskog partnera financirano državnim novcem, vulgarno, primitivno, polupismeno, patološki i na sve druge slične načine udara po hrvatskim istinama, svjetski prihvaćenim vrijednostima i podignutim hrvatskim emocijama, izravno pogođeni hrvatskim svjetskim dometima, sportskim i ratnim pobjedama i prihvaćanjem Hrvatske kao obrasca borbe malih na svjetskoj kontroliranoj pozornici. Okupljena protuhrvatska gerila nije slučajno pozicionirana u okvirima koalicijskog partnera, ali je ovaj put zaista prešla svaki prag dosadašnje tolerancije. Jednostavno nisu mogli izdržati i mirno promatrati slavljeničku i ponosnu Hrvatsku sa svom svojom simbolikom koju s ushitom prihvaćaju i drugi, praktički u svim dijelovima svijeta, a koju su toliko puta ponižavali, vrijeđali i uspoređivali s fašističkom u svojim tekstovima.
Vučićev im je patološki vapaj (“Motiv je važan isto kao zločin jer mržnja ne poznaje vrijeme. Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”, smatra srbijanski šef države, rekavši kako “ne zna šta je najveći zločin ako to nije zločin počinjen u ime krvi, nacije i vjere”. ), zato došao kao melem ili prešutno odobravanje vlastitog puta prema izokrenutoj istini koju cijelo vrijeme traže i nastoje nekome prodati. Ovaj je put Hrvatskoj prekipjelo i konačno se mora patološkoj mržnji prema zemlji u kojoj živiš reći dosta, a mora to konačno reći i samo Predsjedništvo HDZ-a, želi li se i dalje prikazivati zaštitnicima općih hrvatskih dobara i ukupne populacije koju vodi.
Koalicijski im je partner Pupavac, prisutan tom Vučićevom paranoičnom trenutku, u staloženoj maniri pokazao što misli o hrvatskim ratnim pobjedama, po povratku dužan apsolutnu ispriku ili su oni njemu dužni pokazati, konačno, hrvatsko dostojanstvo, rezolutnost, čvrstinu i snagu s kojom se dizala i gradila Hrvatska. Nastavak političkog prenemaganja i različitog tumačenja očitog u agresiji na Hrvatsku i u oslobađanju od nje, apsolutno politički šteti ovakvoj razigranoj Hrvatskoj, a još više hrvatskom društvu, hrvatskoj odlazećoj mladosti i konačnom definiranju hrvatskog identiteta i na osnovama ratne pobjede i oslobađanja naše zemlje od srbijanske agresije.
Potvrda primarnog interesa
Političke su najbolje i najuvjerljivije reakcije kad su izravne, brze, spontane i nedvosmislene. Po ne znamo koji su put one izostale ili su primijenjene u blagoj varijanti, od besmislenog Bačićevog: Pupovac se mora odrediti o Vučićevim izjavama (tportal.hr, 05.08.2018.)… do Plenkovićevog diplomatskog mudrovanja: Što je previše, previše je… (tportal.hr, 05.08.2018.). Predsjednik saborskog Kluba zastupnika HDZ-a, Branko Bačić, inače jedan od reprezentativnih primjeraka nesposobnih poslušnika na funkciji u HDZ-u, smatra kako se upravo Pupovac, koji je mirno sjedio u sali dok je Vučić izgovarao do sada najveći i najbrutalniji politički napad na Hrvatsku, treba odrediti prema tim izjavama. Čovjek ne može povjerovati do kuda snošljivost i mlakost vodećih predstavnika današnjeg HDZ-ovog vrha može ići, ili je njihovo poimanje političkog djelovanja u Hrvatskoj definitivno suženo na vlastiti opstanak na vlasti, a interesi su i dostojanstvo hrvatskog puka – usputna briga.
Pa, gospodine Bačiću, Pupovac se već odredio na sve što je izgovorio Vučić o Hrvatskoj, a jedino tko se nije odredio ste Vi i stranački vrh kojem nezasluženo pripadate. Pridajete tom Pupovcu ponovo, po ne znamo koji put, ulogu u Hrvatskoj koju zloupotrebljava do, eto, konačne eskalacije najgore vrste i umjesto Vašeg određenja i uvjetovanja Vi čekate njegovo!!! Prema kome će se on odrediti, prema Vama (misli se na stranku), prema Vučiću ili prema hrvatskom narodu? Puno on toga još nije prebolio, a nema u sebi niti snage za konačno usmjeravanje Srba prema hrvatskoj nacionalnoj državi. Uvjetujte, usmjerite, obrazujte i racionalizirajte vlastitog koalicijskog partnera, koji to objektivno nije, niti može prema pristupu Hrvatskoj biti. Prigrlivši njegovu (njihovu) iracionalnost, do besmisla ste doveli vlastito i uopće hrvatsko političko djelovanje i razlikovanje i pokazali i potvrdili sebičnost neprimjerenu za političku opciju kojoj je interes Hrvatske primaran. Koliko god pokušavali s pojašnjenjima, ne može se izbrisati pozadina koja je i pokazana u Vučićevom planskom i primitivnom govoru i mirnom saslušanju riječi koje ti, zapravo, gode. I nakon toga se vratiš u Hrvatsku pod koalicijsko okrilje i u kunsku sigurnost fašističke Hrvatske! Nevjerojatna simbioza koja nema ogledalo…
Ponižavanje Hrvatske ponižavanje je svih njezinih stanovnika koji uvijek, barem u tom segmentu političkog djelovanja, očekuju izravnu političku reakciju. Barem neka se tu pokažu ili barem neka neki put pokažu političku strast, ali je problem što to hrvatske političare ne vrijeđa i svoje ublažavanje smatraju diplomatskim stajanjem na loptu, mudrim izborim i finoćom. S kojom bi nas, inače, pomeli početkom devedesetih prošlog stoljeća. Doslovno pomeli i ponovo usmjerili istim putevima. Isti ti koji sad nakon poraza, brutalnom i izazovnom retorikom vraćaju stvari na početak. Čak i s istim partnerima, ovaj put u sigurnoj koalicijskoj ulozi…
Ne iznenađuje stoga mlakost premijera. Izjavu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je Hrvatsku usporedio s nacističkom Njemačkom hrvatski premijer Andrej Plenković komentirao je popodne u Sinju, ustvrdivši pritom kako se dobro zna da se rat vodio na teritoriju Hrvatske, a ne Srbije, da je Miloševićev velikosrpski režim izvršio agresiju na Hrvatsku i da je “Oluja” okončala okupaciju Hrvatske:
“Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja došla je 1998. i zaokružila našu teritorijalnu cjelovitost, a što se izjave tiče i usporedbi koje se odnose na holokaust, što je previše, previše je”.
Prema nekom drugom interesu…
Naravno, udivljeno je i podaničko okruženje odmah ovakvu izjavu proglasilo ispravnom, naravno diplomatskom i bla bla… umjesto da se jednom jasno i konačno izgovori: Hrvatska je izdržala srbijansku vojnu agresiju, ratni je pobjednik i ponašat će se dostojanstveno kao pobjednik i prema poraženom. Ovakvim će se mlakim pristupom, usmjeravanje na javnoj političkoj sceni Hrvatske prema fašističkom scenariju, nastaviti i ponovo ćemo se zapitati – kakvu to mi Vladu imamo i hoće li, konačno, HDZ pokazati usmjerenost prema strateškim nacionalnim interesima? Kako mladi mogu uopće razumjeti povijesnu zbilju iz tog vremena, ukoliko se mi eksplicitno ne očitujemo oko svega i ne stavimo to, konačno, u obrazovni program i u temelj njihovog razvoja.
Slično je, zapravo, i oko svega drugoga, ovog momenta i puno važnijeg od retoričkih agresija s istoka, čak i koalicijski podržavanih. Drugi mirovinski stup potpuno amortiziran i bez temeljne razvojne funkcije, porezne reforme s promjenama samo nekoliko parametara koje to nisu i zamjenjuju na javnoj sceni sve moguće druge i te kako potrebne, o demografskom nestanku znaju već i Malena i Klepetan sve, decentralizacija državne uprave nije niti u snovima, a HDZ mirno plovi prema nekom drugom interesu…