Tri a ne dvije kćeri dijelit’ će 100 milijuna eura!

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Već mjesecima među odvjetnicima traje rat za klijente koje je dosad zastupao Hanžekovićev ured. Ishod te bitke dovest će do nove piramide moći, a tek onda na red će doći preslagivanje u Hanza mediji koja, među ostalim, izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Gloriju, Globus i još niz specijaliziranih, te lokalnih novina. Kažu, pobjednik će na kraju uzeti sve!

Prošle je nedjelje, 28. siječnja u ranim jutarnjim satima, samo deset dana poslije svoga 66. rođendana, umro Marijan Hanžeković od posljedica karcinoma gušterače s kojim se borio nešto duže od godinu i pol. Samo dan kasnije, prema vlastitoj je želji, pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju u krugu najuže obitelji. Istodobno, na društvenim se mrežama vampirski orgijalo nad smrću najbogatijeg, ali i najomraženijeg hrvatskoga odvjetnika koji će u memoriji većine naših ljudi ostati upamćen kao beskrupulozni kralj ovrha.

Ali, nije Hanžeković bio samo odvjetnički isljednik, kako tvrdi manjina koja ga je u smrtnom času ljudski uzela u zaštitu, pa je ta manjina ustvrdila da je on bio samo posljedica kriminalnog Ovršnog zakona. Ne! Marijan Hanžeković bio je i uzrok i posljedica, on je bio i arhitekt najnepravednijeg Ovršnog zakona u Europi, kojeg je sudac Mislav Kolakušić okarakterizirao – genocidnim. Uostalom sam se Hanžeković za svog posljednjeg gostovanja na HTV-u, kod Stankovića u Nedjeljom u dva, pohvalio da nije posao s ovrhama za HRT dobio preko nikakve političke veze, nego ga je sam izmislio i ponudio svoje usluge besplatno tadašnjem ravnatelju HRT-a, Mirku Galiću.

Dok je HRT provodio ovrhe uspijevao je godišnje naplatiti između  400 i 800 tisuća kuna, danas ukupno pet odvjetničkih ureda, uključujući i moj, ovrhama naplati 60-70 milijuna kuna TV pristojbe“, rekao je Hanžeković, te je lakonski ponudio najbolje rješenje kako da se smanje troškovi ovrhe: „Platite svoje račune na vrijeme!“ Reći takvo što u zemlji u kojoj deseci tisuća ljudi rade za 3000 kuna, tisuće ih umire s mirovinom od 500 kuna, a gotovo je 200.000 ljudi nezaposleno, brutalan je, bešćutan i prvorazredni cinizam!

Znao je kako pridobiti ljude

U jednom ga je trenutku u životu glad za novcem ‘prebacila’. Ja ga znam duže od 25 godina, dosta smo se intenzivno družili i surađivali na sportskom polju. Možda je zbog korpulentnosti i garda djelovao na prvu arogantno, ali vjerujte mi bio je izrazito blage naravi, bez želje za samoisticanjem. Pretpostavljao sam da će inzistirati na pogrebu u najužem krugu obitelji. Ne zato što bi se bojao da će mu narod nahrupiti na posljednji ispraćaj s trnjem i koprivama, nego zato što su diskretnost i samozatajnost bili dio njegove prirode. Bio je vrlo realan i razuman čovjek, nije se nikad razmetao obećanjima. Znao je kako pridobiti ljude oko neke svoje ideje ili projekta, te sportu ili klubu u kojem djeluje namaknuti novac. On je preko svog prijatelja i prvog velikog klijenta, Josipa Gucića, Hrvatskom košarkaškom savezu, kojim je predsjedavao kratko vrijeme (1997./1998.), donio prvi veliki novac, milijun njemačkih maraka. Ne pamtim da je davao svoj novac, možda je u nekim drugim sferama života i bio mecena, ali u sportu sigurno nije. Evo, predsjednica Grabar-Kitarović kaže da je, valjda ona zna osobno, uostalom cijeli Zagreb priča da ju je financijski podupirao“, govori nam jedan od Hanžekovićevih dugogodišnjih sportskih suradnika, pa nam priča da je katkad znao reći, „ja sam predsjednik svega nevažnoga“.



Nije se pritom žalio, ni mislio ništa loše, dapače govorio je da je čovjekova dužnost da volontira i pomogne gdje može. Umro je kao predsjednik Košarkaškog kluba Zagreb, predsjednik Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac i Zagrebačkog zrakoplovnog saveza. Jedno je vrijeme bio i predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza, ali tamo ga je potukla Anka Mrak Taritaš. Bio je i član Matešina Vijeća u Hrvatskom olimpijskom odboru, ali s njim se razišao. Osim vječnoj ljubavi košarci, kojom se u mladosti bavio, ali nije bio osobito talentiran, vjeran je ostao i Zdravku Mamiću i Dinamu u kojem je bio početkom stoljeća član Izvršnog odbora, a godinama poslije, do smrti, bio je jedan od najistaknutijih članova klupske Skupštine. Bio je i arhitekt sportskih zakona koji su pogodovali krokodilima u nogometnoj močvari, a nagađa se i da je bio mozak operacije izvlačenja novca iz Dinama putem off shore računa.

Dugo su godina, priča nam naš sugovornik, Marijanu Hanžekoviću u životu ravnopravno „igrale“ žene i novac, a onda se okrenuo zgrtanju novca. I tada su uz lovu išle i žene, ali mu one više nisu bile u fokusu kao nekada. Njegova prva supruga Iva, ljubav iz studenskih dana, s kojom je dobio i dvije kćeri, Anu i Doru, bila je njegova najveća životna ljubav, partnerica uz koju je najduže ostao i do smrti surađivao s njenim javnobilježničkim uredom. Većina ostalih žena u njegovu životu imala je „nešto Ivino“. I sve te druge nisu trajale dugo.

Oženio se ubrzo poslije razvoda s Ivom za dipl. ing. biologije Andreju Maceljski, ženu koja je u svoje doba u svijetu zagrebačkih muškaraca smatrana prvorazrednim trofejom. No, taj brak nije potrajao ni mjesec i pol, jer je u njega Hanžeković sletio na krilima svoga ega, a ne istinske ljubavi. Što je bivao stariji, njegove su pratilje bile sve mlađe, nerijetko bitno mlađe i od njegovih kćeri, a bio se spetljao i sa kćeri jednog svoga prijatelja. Iznimka u tom mlađahnom društvu bila je glumica Nataša Dorčić, koja opčinila Hanžekovića u ljeto 2007. svojim izvedbama u „Snu ljetne noći“ na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ona je tada imala 39 godina, a iza sebe propali brak s glumcem Svenom Medvešekom i troje djece, dvojicu sinova i kćer. Novi se par intenzivno družio i javno pojavljivao na brojnim kulturnim događajima. I, kad je već zagrebačka špica počela nagađati o svadbenim zvonima, Hanžeković je s novom, znatno mlađom odabranicom, u biznis klasi odletio prema toplom moru. Nimalo kavalirski, Natašu Dorčić je o prekidu romanse obavijestio SMS porukom iz aviona. No, na kraju se iskupio velikodušnom gestom, sa 70.000 eura zatvorio je glumici, majci troje tada još maloljetne djece, kredit za stan pod kojim bi, u suprotnom, stenjala još danas.

Ostavština se dijeli na tri dijela

U sapunasti dio Hanžekovićeve biografije uklapa se i njegovo predsmrtno priznanje kćerima Ani i Dori prošloga ljeta, da on ima još jednu odraslu izvanbračnu kćer, a one polusestru. Ne jednom se u posljednjih godinu dana znao s naočitom mladom ženom prošetati rukom pod ruku zagrebačkom špicom. No, nije mu to bila nova pratilja u njegovim teškim bolesničkim danima, nego treća kći koja je liječnica, te živi i radi u Njemačkoj. Dora, mlađa Hanžekovićeva kći iz braka s gospođom Ivom, prihvatila je mirno novu osobu i nove okolnosti u svom i očevom životu, dok je starija Ana vrlo teško podnijela očevo priznanje. Kao prvorođena Hanžekovićeva kći, Ana je smatrana očevom ljubimicom, a svoju razmaženost nerijetko je znala demonstrirati na razne načine. Posljednji put javno ju je demonstrirala kada je ne tako davno, u organizaciji Cateringa Kvatrić, pod šatorom proslavila 40. rođendan sa 400 uzvanika!

Otac Marijan nije im samo priopćio da mu one nisu jedine kćeri, nego i da će njegovu ostavštinu podijeliti na tri dijela. Ako je Ana i bila dodatno potresena zbog te činjenice, dijeli li se očev imetak na dva ili tri dijela, bit će dovoljno, pa i previše za sve. Pa, ako je ovo dosad bio pjenušavi dio Hanžekovićeve biografije, optočene luksuzom u svakom smislu – skijanja u Aspenu, egzotična putovanja na najskuplja ekskluzivna odredšita, krstarenja, jedrilice, vrhunske umjetnine, vrhunski interijeri, provorazredna odjeća, skupocjeni accessories itd. itd. – sad slijedi onaj hardcore njegova životna puta iz svijeta odvjetništva, politike, moći i ortakluka, čime je na stranu za svoje nasljednice pospremio 100 milijuna eura! Tako barem tvrdi jedan njegov prijatelj iz odvjetničkih krugova. On je to malo drukčije formulirao. Žalostan zbog gubitka prijatelja, velikog hedonista, turobno je izustio: „Ode čovjek, a ostade sto milijuna eura! Nitko to ne bi znao potrošiti kao Hanža…“

E, sad, je li tih sto milijuna eura bila samo zgodna i prigodna stilska figura rastuženoga frenda ili stvarna procjena Hanžekovićeve ostavštine, nikada nećemo saznati.

Ja sam skeptičan prema takvim informacijama, jer ima on i dugova… Mislim da se za svu njegovu lovu nikada neće saznati, kao ni to čiji je sve to novac. Ne bi me čudilo niti da sad njegovi saveznici, kompanjoni, ortaci… počnu tovariti na njega svoje grijehe, pa da uživaju u zavjetrini mirno i u tišini. Znate li vi koliko se sad može zamagliti na njegov račun?“, glasno razmišlja jedan osebujan kroničar naše hibridne društveno-političke scene. Svi naši sugovornici zatražili su da budu anonimni držeći se one – „o mrtvima sve najbolje“ – a opet dražilo ih je da ponešto i kažu, ali pod uvjetom da ih ne imenujemo.

Znam da je sve na vrijeme prenio na kćeri, na mlađu Doru svoje odvjetničko društvo, a na stariju Anu izdavačku kuću Hanza media. E, sad, što je to ‘baš sve’ i  je li ‘baš sve’, pitaj Boga. Ja mislim da su one barem dvije godine praktički vodile sve poslove, a on im je bio mentor i nadzornik. Pa svako malo je bio negdje na liječenju, pa oporavci. Možda se dogodi ono: i poslije Hanže, Hanža. Ovisi što one odluče, a mislim da bi to odgovaralo i kompanjonima. Ah, a opet radi se o velikoj lovi, velikim poslovima, velikoj izdavačkoj kući, velikim udjelima tko zna gdje sve ne. Evo, priča se da ima udjela i u Adris grupi svoga prijatelja Ante Vlahovića. Hanžeković je uostalom pripremao Adrisovo preuzimanje Croatia osiguranja iz državnoga portfelja. Tko zna kako je to naplatio… O ovršnom biznisu da ne govorim. Kažu da je nastala prava tarapana tko će preuzeti gro njegovih poslova s ovrhama. Pitanje je, hoće li njegovo odvjetničko društvo bez njega, njegove moći i njegovih veza i mreža uspjeti zadržati ‘zlatku koku’ ovršnog biznisa. Prvenstveno tu mislim na poslove sa zastupanjem Grada Zagreba koje mu je osigurao njegov interesni saveznik Bandić. Čujte, pa nije on bez veze dobio od Grada 173.000 predmeta, a ostali odvjetnički uredi po 1000. Inače, Bandić i Hanžeković se razlikuju po karakteru, obrazovanju, intelektu, senzibilitetu, manirama, interesima… kao nebo i zemlja, ali ono što ih je najčvršće spojilo je – ljubav prema novcu. S tim da Bandić voli novac zbog moći koju njime kupuje, a Hanžeković je volio novac zbog svih blagodati luksuza koje mu je novac mogao osigurati. Bandić se nije maknuo s Kozari boka, a Hanžeković je još prije trideset godina, zajedno s Goranom Štrokom, jedrilicom prešao Atlantik,“ govori pokojnikov kolega iz suparničke odvjetničke kuće.

Vlasnici dionica Hanza medije

Saznajemo da već mjesecima među odvjetnicima traje rat za klijente koje je dosad zastupao Hanžekovićev ured. Ishod te bitke dovest će do nove piramide moći, a tek onda na red će doći preslagivanje u Hanza mediji koja, među ostalim, izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Gloriju, Globus i još niz specijaliziranih, te lokalnih novina. Kažu, pobjednik će na kraju uzeti sve! No, to baš i neće biti tako jednostavno ako se uzme u obzir brojna i zamršena, te nadasve tajanstvena vlasnička struktura Hanza medije, nekoć medijskoga carstva Ninoslava Pavića pod imenom Europapress holding.

Naša je novina još prije dvije godine otkrila najstrože čuvanu tajnu o tome za koga u Hanza mediji, Hanžeković „drži“ dionice. Najveći pojedinačni paket ima aktualni predsjednik Nadzornog odbora, a bivši dugogodišnji direktor Zagrebačke banke, Franjo Luković, koji kod Hanžekovića ima deponirano 38 posto dionica. Odmah iza Lukovića je obitelj Hanžeković (tata Marijan i kći Ana) koji imaju kontrolni paket od 25,6 posto vlasništva. Treći po količini dionica je Dinamov gazda Zdravko Mamić, koji ima 12,1 posto dionica, a sedam posto dionica je u vlasništvu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Dalje slijede poduzetnici Jako Andabak sa (3,6%), Pavo Zubak (2,9%) i Dubravko Grgić (1,2%). Iznenađenje na popisu je bivši hrvatski premijer, Franjo Gregurić, koji, navodno, posjeduje 2,3 posto. Bivši Pavićev šef, Tomislav Wruss, zadržao je 1,2 posto vlasničkog udjela, dok je Hanžekovićeva prijateljica Marijana Raguž dobila 0,5 posto, kao i Ante Samodol. U izabrano društvo ugurao se i Davor Šuker koji ima 0,5 posto, te sportski urednik i novinar Janko Goleš, koji ima 0,4 posto. Spekulira se kako je to njima dvojici zapravo poklonio sam – Mamić. Prema riječima ljudi iz Hanza medije, taj je ortački ugovor apsolutna tajna, a zaključen je u Hanžekovićevom odvjetničkom uredu, nešto kao ortački ugovor(i) iz devedesetih. Kako su spomenuti stvarni vlasnici stekli svoje udjele, ostaje tajna i dan danas kojom se nije pozabavilo ni jedno službeno državno tijelo.

Ni kao prijatelj, ni kao partner ni kao odvjetnik nije bio svima odan, godinama je zastupao kartičnu kuću Diners i njegova utemeljitelja, osobno Žarka Kraljevića, da bi ga na kraju kompliciranim transakcijama i pravnim smicalicama pokušao izvlastiti. Nije skroz uspio u svom naumu, ali kao djelomični vlasnik Dinersa pri njegovoj prodaji Erste banci, zaradio je 50 milijuna eura. Jedno se vrijeme nagađalo, kad je postavio Zvonimira Bobana tamo gdje je već jednom bio u doba Nine Pavića, dakle na mjesto predsjednika Uprave Sportskih novosti, da se priprema, zajedno s bivšim kapetanom vatrenih, preuzeti Dinamo iz Mamićevih kandži. Hanžekoviću ne bi bilo prvi put da usred igre za jednu momčad preodjene dres i zaigra uglavnom za sebe, ako ne i za suparnika. Recimo, bio je mastermind operacije kojom je Borislav Škegro smijenjen sa čela “Quaestus Nekretnina” d. d. koje su upravljale fondom što ga je Škegro osmislio, organizirao i u njega privukao kapital od 225 milijuna kuna. Marijan Hanžeković je s punim Škegrinim povjerenjem sjedio u Nadzornom odboru fonda, a na kraju je razvlastio i “Quaestus” da upravlja fondom i imenovao drugo društvo za upravljanje – FIMA Global Invest. 

Izigrao je on i Ninoslava Pavića s kojim je kao partner trebao upravljati EPH-ovim medijskim carstvom. U postupku predstečajne nagodbe uspio je izgurati Pavića i njegove najodanije ljude kroz izlaz za poslugu. Hanžekovića je na računu EPH-a dočekalo 34 milijuna kuna, te dobit za 2014. od 50 milijuna kuna. Za poslovne običaje i obraz naših tajkuna, sasvim dovoljno razloga da se izigraju partnerstva i prijateljstva.

Nikad nije isticao osobitu političku ambiciju iako je početkom ’90-ih bio aktivan u HSLS-u i u HNS-u. Objašnjavajući svoje odustajanje od politike, znao je reći: „Meni politika i vlast ne mogu ponuditi ništa što nemam i naravno da sam, u društvu ljudi koji nešto žele ostvariti kroz politiku, nepodobna osoba.“

Htio srušiti i Bandića…

Pa ipak, u jednom je trenu poželio osvojiti metropolu i postati gradonačelnik Zagreba i o toj su njegovoj ambiciji bili upoznati najvažniji urednici njegovih novinskih izdanja. U to je doba njegov interesni partner i klijent, Milan Bandić, bio teško kompromitiran (bez)brojnim aferama, istragama i pritvorima i Hanžeković je tu ugledao priliku za sebe, no sve njegove životne planove zaustavila je početkom 2016. teška bolest.

Raku gušterače, jednom od najsmrtonosnijih karcinoma, podlegao je 2011. u 56. godini jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena, osnivač Applea, Steve Jobs. Od istog karcinoma preminuo je hrvatski mini Rockefeller koji je mogao izabrati da na drugi, bolji i pozitivniji način utječe na političke tokove u Hrvatskoj. Ali nije, pa će naše generacije pamtiti omrznutog kralja ovrha tek kao prvog i najbeskrupuloznijeg među mnogim vražjim odvjetnicima, jer je gulio sirotinju, a branio političku i sportsku mafiju.

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI