Mnogi sudionici agresije na Vukovar, pa i zločinci, slobodno šeću Vukovarom, rade u državnim institucijama, silovane žene ih susreću na ulici, a majke, koje traže grobove svojih sinova, također ih susreću i tuguju i ogorčene su što se godinama ne procesuiraju ratni zločinci za koje se zna da su počinili zločine, za koje postoje dokazi, ali se iz političkih razloga procesi ne otvaraju...
U povijesti svakog naroda, pa čak i u povijesti i životu svakog pojedinca, postoje sudbinski dani kada se odlučuje o budućem životu i naroda i pojedinca. Postoje i mitska mjesta u povijesti svakog naroda u kojima se odlučivala ili odlučuje sudbina naroda. Nema nikakve dvojbe da je u novijoj povijesti, Vukovar određivao, ali i da danas određuje sudbinu hrvatskog naroda. Zato je sve što se događa u Vukovaru i vezano za Vukovar od izuzetnog značenja i zato svaki domoljub mora donijeti i osobnu odluku kako će se odnositi prema bitnim događajima u prošlosti vukovarske epopeje, ali još više i danas kada su se sukobile različite silnice i različite politike.
Želim reći da ni jedan Hrvat, a pogotovo ni jedan branitelj, nema pravo ostati po strani, da se mora u skladu sa svojom savjesti opredijeliti kako razriješiti kvadraturu kruga vezano za najavljene prosvjede u Vukovaru za 13. listopada. Prije nego što tražim od drugih da se jasno izjasne pristojno je da precizno i jasno kažem svoje stavove i da ih argumentirano obrazložim.
Na mjestu Plenkovića otišao bih u Vukovar…
Podržavam prosvjed, podržavam mladog gradonačelnika Vukovara jer je postupio u skladu sa svojom savješću. Poznajem gospodina Penavu, više puta smo razgovarali, poznajem njegov rad kao i rad njegovih suradnika. Poznato mi je već nekoliko godina da se branitelji u Vukovaru nalaze u vrlo teškoj i neugodnoj poziciji, jer u vukovarskoj policiji rade oni koji su se borili protiv stvaranja hrvatske države, jer je na čelu okupiranog Vukovara bio gospodin Stanimirović koji zajedno s gospodinom Pupovcem upravlja Vukovarom, ali na neki način bitno utječe i na upravljanje Hrvatskom jer je bitan koalicijski partner HDZ-a i na razini države i Vukovara, od čijih glasova zavisi kakvu će politiku voditi Hrvatska i na razini države i na razini Vukovara.
Mnogi sudionici agresije na Vukovar, pa i zločinci, slobodno šeću Vukovarom, rade u državnim institucijama, silovane žene ih susreću na ulici, a majke, koje traže grobove svojih sinova, također ih susreću i tuguju i ogorčene su što se godinama ne procesuiraju ratni zločinci za koje se zna da su počinili zločine, za koje postoje dokazi, ali se iz političkih razloga procesi ne otvaraju…
Dakle, mladi gradonačelnik Vukovara je moralan i savjestan čovjek koji je smatrao da, bez obzira na teškoće i pritiske na koje nailazi, mora nešto učiniti. Odolio je svim pritiscima i zato mu treba dati podršku, a podrška se može dati samo tako da se dođe na prosvjed. Ta podrška je važna jer mediji i vodeća politička struktura sve čini da obeshrabre, pa i na različite načine onemoguće dolazak na prosvjed. Dakle, dolazak na prosvjed je pitanje morala i časti svakog domoljuba. Svi kojima zdravstveno stanje dozvoljava, trebaju doći.
Duboko sam zabrinut zbog podjela među braniteljima koji su se podijelili na više grupa. Jedni daju veliku podršku prosvjedu, jer znaju da od tog prosvjeda zavisi kojim će putem krenuti Hrvatska, hoće li se konačno naći snage u HDZ-u i u cjelini u hrvatskoj politici i državi, da se odlučno promjeni dosadašnja politika. Kada bih bio na mjestu Andreja Plenkovića, ja bih otišao u Vukovar, kao što sam kao potpredsjednik Ratne vlade odlazio na prve linije fronta jer je djelom trebalo stati uz branitelje, a ne samo riječima.
Zato bih na mjestu Plenkovića otišao u Vukovar i tamo jasno poručio hrvatskom narodu da će on i njegova Vlada bitno promijeniti dosadašnju politiku, ne samo svoje Vlade, nego i ranijih Vlada, te da će sve učiniti da se slome politički otpori u Hrvatskoj procesuiranju ratnih zločina, da se čvrsto odgovori na lažne optužbe iz Srbije, ali i vrhova političkih stranaka u Hrvatskoj iz kojih se optužuje ne samo vlada Franje Tuđmana, nego i Plenkovićeva vlada da provodi ustašizaciju Hrvatske…
Dolaze povijesni trenutci…
Dakle, Andrej Plenković se nalazi na raskrižju kada se mora odlučiti, hoće li raskinuti koaliciju s Miloradom Pupovcem i na razini države i u Vukovaru, kako bi se otklonile političke smetnje utvrđivanju istine o Domovinskom ratu i počinjenim zločinima.
Ako Plenković nastavi sa sadašnjom politikom bezuvjetne obrane SDSS-a, a to znači sprječavanje procesuiranja članova SDSS-a koji su počinili zločin, ako nastavi braniti Milorada Pupovca, koji ne prestaje sa svojim provokacijama i neprijateljskim djelovanjem protiv hrvatskog naroda, onda će doći, htio to Plenković ili ne, do velikog sukoba između većine hrvatskog naroda i branitelja s – premijerom Plenkovićem.
Nije moguće više imati i ovce i novce. Nije moguće braniti istinu o Domovinskom ratu i istinu o Vukovaru, a u isto vrijeme tretirati Milorada Pupovca kao svetu kravu koju nitko ne smije kritizirati, a koji provodi velikosrpsku politiku u Hrvatskoj. Ne može se sjediti na dvije stolice.
Dakle, nastupa trenutak istine, nastupa trenutak kada se donosi odluka – stati na stranu istine i branitelja Vukovara, stati na stranu žrtava ili i dalje perfidno i na različite načine onemogućavati utvrđivanje istine, štititi ratne zločince i dopuštati petoj koloni u Hrvatskoj, koja je i dalje moćna a koja djeluje i u političkim strankama i u medijima i drugdje, a čiji dio je i SDSS, da lažno optužuje Hrvatsku, kako kaže Mrak Taritaš da je ustašizacija Hrvatske skoro potpuno dovršena.
Dakle, dolaze povijesni trenutci kada Andrej Plenković i vrh HDZ-a moraju odlučiti, hoće li stati na stranu žrtve i branitelja, na stranu istine i hrvatskog naroda, ili će činiti sve što mogu da onemoguće i umanje borbu za istinu i da diskreditiraju vukovarskog gradonačelnika i sve one koji se zalažu za prosvjed…
U povijesnim trenutcima i povijesnima danima, kakav će biti 13. listopada, bez obzira što će se sve događati, svaki čovjek, svaki Hrvat, svaki branitelj nalazi se pred ispitom vlastite savjesti. Nitko neće moći reći da nije znao o čemu se radi.
Tako i oni branitelji koji su se uključili u diskreditiranje prosvjeda, koji su protiv istine i koji sve čine da prosvjed ne uspije i da ostane status quo u hrvatskoj politici, ne mogu sa sebe skinuti moralnu odgovornost za budućnost Vukovara i hrvatskog naroda.
Svaka braniteljska udruga i svaki pojedinac imaju pravo na vlastitu odluku, vlastito mišljenje i vlastito ponašanje, na vlastitu politiku, ali s tim pravom dolazi i odgovornost za odluke i ponašanje.
Poštujem one koji kažu da neće ići na prosvjed, ali ne dajem im pravo da napadaju i vrijeđaju one koji suprotno misle i koji će ići na prosvjed ili koji podržavaju prosvjed. Hrvatska je demokratska država, odnosno mora biti demokratska država ako želi opstati. Zato je u Hrvatskoj izuzetno važno da vlast ni na koji način ne sprječava slobodu govora, pisanja pa i slobodu prosvjeda. Nije dobro što se pokušava stvoriti atmosfera da oni koji iskreno i s pravom traže da se konačno procesuiraju ratni zločinci i utvrdi istina, navodno rade neku štetu Hrvatskoj. Ne, upravo je obrnuto, oni rade u korist Hrvatske, demokracije i istine!
Koliko je puta Pupovac rušio hrvatski Ustav?
Ovih dana, s još devetoricom poznatih novinara, publicista, umjetnika, branitelja, podnio sam privatnu tužbu protiv Saše Miloševića, urednika biltena Srpskog narodnog vijeća, u kojem me već godinama klevetama i lažima, kao i druge koji su podnijeli tužbe, proglašavaju ustašom i mrziteljem srpskog naroda. Među nas deset je i Predrag Peđa Mišić, etnički Srbin, junak Domovinskog rata u Vukovaru. Činjenica kako njega optužuju da je mrzitelj srpskog naroda, pokazuje koliko Srpsko narodno vijeće, SDSS, Stanimirović, Pupovac i društvo već godinama vode pravi rat protiv hrvatskog naroda. Oni stvaraju mržnju, lažno optužuju, a svakog onog koji se tome suprotstavi proglašavaju – ustašom.
Interesantno da su na našoj konferenciji pred Saborom bile sve televizije i svi mediji, snimali su naše izjave, ali nitko ništa nije objavio. To znači da postoji neka nevidljiva ruka koja nameće cenzuru. Ovih dana pročitao sam da je u Gospiću stvorena nova koalicija između SDSS-a i HDZ-a. Ovih dana bruje mediji kao o najvažnijoj vijesti, da je neki neimenovani počinitelj bacio ostatke hrane, odnosno ćevapa, prema Pupovcu.
Taj događaj je pretvoren u glavnu vijest i glavni dokaz kako se, eto, i u Hrvatskoj realizira politika mržnje, ne samo prema Pupovcu, nego i prema cijelom srpskom narodu. Osuđujem svaki čin bilo kakvog napada na bilo kojeg čovjeka, pa tako i ovaj na Milorada Pupovca, ali ne mogu prešutjeti reći da je napad zlouporabljen da se napravi obrat i da se Pupovac, od čovjeka koji širi mržnju prema hrvatskom narodu, pretvori u lažnu žrtvu.
Iz svega što sam napisao mislim da je ključno pitanje od kojeg zavisi budućnost, ne samo HDZ-a, nego i Hrvatske – hoće li HDZ čvrsto stati u obranu Tuđmanove suverenističke politike, hoće li uvidjeti da sa Stanimirovićem, Pupovcem i Miloševićem ne mogu biti u koaliciji i ne smiju im dati priliku da oni odlučuju o sudbini Hrvatske?
Milorad Pupovac kaže da je šest puta prisegao na hrvatski Ustav, a pitam ga – koliko je puta obezvrijedio, popljuvao hrvatski Ustav? Koliko je puta neposredno, ne samo svojim riječima nego i djelima rušio taj Ustav…?
Rušio ga je kada je za vrijeme rata lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je Katolička crkva pod njegovim vodstvom prisilno pokrstila 11 tisuća pravoslavne djece.
Rušio ga je kada je za vrijeme rata odlazio na sastanke sa Slobodanom Miloševićem. Kada je odlazio u tzv. Krajinu.
Rušio ga je kada je Oluju proglašavao, zajedno s velikosrpskim agresorom, najvećim zločinom poslije II. svjetskog rata.
Rušio ga je kada je dolazio kao saborski zastupnik sa žutom trakom na zasjedanje kako bi prije Vučića pokazao da je Hrvatska, navodno, nacistička država.
Rušio ga je kada je mirno slušao kako predsjednik Srbije optužuje Hrvatsku da je – nacistička država.
Rušio ga je kada je u Srbu niz godina slavio četnički ustanak, umjesto službenog dana ustanka koji se slavi u Brezovici u Sisku.
Rušio ga je i ruši ga kada traži da Srbi dobiju status naroda koji će dijeliti vlast s Hrvatima, kada je podržavao plan Z4.
Ruši ga svakim svojim govorom u kojem, kao i u ovim svojim biltenima, hrvatske domoljube proglašava ustašama.
Sudbinski dan za vodstvo HDZ-a i HDZ u cjelini
Dakle, da zaključim. Bez obzira što će se sve dogoditi, 13. listopada bit će zabilježen u hrvatskoj povijesti kao jedan od sudbinskih dana kada je hrvatski narod odlučio kojim putem dalje želi ići. To će biti i sudbinski dan za vodstvo HDZ-a i HDZ u cjelini, jer će se odlučivati – hoće li se HDZ vratiti, ne samo na riječima, nego i na djelu, na izvornu Tuđmanovu suverenističku politiku ili će nastaviti sa sadašnjom politikom koja će dovesti do velikih problema u Hrvatskoj, a ne samo u HDZ-u.
Dakle, još nije kasno da se politika HDZ-a u odnosu na SDSS, Pupovca i Stanimirovića – promijeni. Još nije kasno da, ne samo Plenković, nego i drugi vodeći ljudi HDZ-a ne samo jasno kažu, nego da i jasno postupe u obrani istine na prosvjedu istine koji će se održati 13. listopada.
Sve je poznato, svatko zna o čemu se radi i svatko ima pravo da u skladu sa svojom savješću postupi, ali ne samo da ima pravo, nego ima i obaveze, ali mora biti svjestan da mora snositi političke konzekvence i odgovornost za svoje postupanje.
Uvijek se u povijesti stjecanjem okolnosti nađu pojedinci koje sudbina izbaci na površinu, koji svojim osobnim ponašanjem bitno odlučuju o sudbini svoga naroda. Stjecanjem okolnosti takav pojedinac je mladi gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava.
Hvala mu na moralnoj snazi, poštenju i odlučnosti!