‘Studentski centar i njegova Kultura napokon idu u pravom smjeru!’

7dnevno

U Hrvatskoj pojedinci vladaju čak i tim alternativnim medijima i savladali su vještinu stvaranja lažne slike o nečijem radu. Zbog toga su reakcije javnosti onakve kakve su se mogle i očekivati, znači svi oni koji su imali koristi od Nataše Rajković dok je ona obnašala funkciju voditeljice djelatnosti Kulture u SC-u, skočili su na zadnje noge da pokušaju spriječiti njenu smjenu. Njihovi razlozi se broje u stotinama tisuća kuna i stoga ne iznenađuju reakcije...

Nakon što se uzburkala „kulturna“ javnost zbog smjene voditeljice Kulture Studentskog cetra, razgovarali smo s osobom koja već punih pet godina uporno ukazuje na nepravilnosti u radu studentske Kulture, mr. Ivanom Čarapinom, voditeljem Odjela kontrolinga u SC-u.

Već smo radili jedan intervju s Vama, kada ste ukazali na nepravilnosti i rastrošan način vođenja SC-ove Kulture. Recite nam Vaše mišljenje o posljednjim događanjima i reakcijama javnosti…

– Pokušavajući rastumačiti ponašanje medija i javnosti, sjetio sam se teksta kojim se najavljivala knjiga Noama Chomskog, „Mediji, propaganda i sistem“: „Da bi određene stvari bile otkrivene potrebno je mnogo rada i ustrajnosti. Chomsky naglašava da je određene istine teško otkriti kao ‘usamljeni pojedinac’ jer pojedinac ‘nema pristup alternativnim izvorima informacija’. Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjemu svijetu, u kojemu vlada nekoliko korporacija i u kojemu mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu. Slika stvarnosti koju ti mediji prikazuju je vrlo često u suprotnosti sa stvarnim problemima i teškoćama. Probleme malih ljudi mainstream mediji redovito izostavljaju, ili, ako se već odluče na to, spominju besmislene stvari vezane uz njihove vlade i gospodare. U takvoj situaciji su alternativni izvori neophodni, želimo li saznati pravu sliku svijeta i baviti se realnim problemima“.

Jer, u Hrvatskoj pojedinci vladaju čak i tim alternativnim medijima i savladali su vještinu stvaranja lažne slike o nečijem radu. Zbog toga su reakcije javnosti onakve kakve su se mogle i očekivati, znači svi oni koji su imali koristi od Nataše Rajković dok je ona obnašala funkciju voditeljice djelatnosti Kulture u SC-u, skočili su na zadnje noge da pokušaju spriječiti njenu smjenu. Njihovi razlozi se broje u stotinama tisuća kuna i stoga ne iznenađuju reakcije. Pametniji dio Kulturne i druge javnosti podržao je ovaj potez sanacijskog ravnatelja i sanacijske uprave SC-a. Zapravo biste se iznenadili velikom broju kulturnih djelatnika koji su zvali u znak podrške, a istodobno čudi njihov strah da to javno iskažu. Očito, postoji u kulturnoj javnosti strah od spomenute gospođe i njenih krugova…

Čak su i srpske ‘Novosti’ skočile u njenu obranu i napale upravu Studentskog centra…



– Vjerujte, da je itko pokušao gospođu Rajković smijeniti zbog bilo kakvih nacionalističkih ili desničarsko ljevičarskih opredjeljenja, ja osobno, a vjerujem i sanacijski upravitelj i sanacijsko vijeće, prvi bismo skočili u njenu obranu! Možda se stvar treba postaviti na drugi način; moje mišljenje je da je sanacijski upravitelj čak ugrozio svoju vjerodostojnost i svoju funkciju predugo tolerirajući ovakav rad i medijske istupe Nataše Rajković, koja nije propuštala priliku da ga omalovažava i vrijeđa. Što se tiče samih „Novosti“, vjerujem da su tekst objavili zbog krivo stvorene slike u javnosti o razlozima smjene, kao što su i mnogi drugi mediji pali pod utjecajem agresivne kampanje određenog kruga ljudi.

Jeste li spremni iznijeti svoje osobno mišljenje o Nataši Rajković?

– Prvo bih naglasio da u mojim istupima nakon napravljenih analiza nije bilo nikakve želje vrijeđati i omalovažavati bilo koga, niti sam to činio. Bilo tko drugi, da se našao na njenom mjestu i radio na način na koji je ona radila, bio bi meta mog ukazivanja na učinjene nepravilnosti u radu, često i na rubu i preko ruba zakonitosti. Digao sam glas prvenstveno zbog toga što je uloga kulturne djelatnosti u ustanovi bila potpuno pogrešna. Voditeljica je trošila enormni novac (160 milijuna kuna) kako bi stvarala image uspješne kulturne djelatnice, zaboravljajući na Statut ustanove u kojoj je radila, gdje jasno stoji da je ustanova osnovana radi zadovoljavanja, između ostalih, i kulturnih potreba studenata Zagrebačkog sveučilišta. Pa da je čak tih 112 milijuna kuna gubitka, utrošeno na kulturne manifestacije koje bi ona organizirala, ili organizirali studenti i bile bi namijenjene studentima, rekao bih da to ne bi bila bačena sredstva. Što se mene osobno tiče, mjeru je prevršila kada je napisala da joj stručne službe Studentskog centra ruše „njen međunarodni ugled“. Tada sam imao potrebu napisati Otvoreno pismo koje ste objavili, u kojem sam postavio sasvim legitimno pitanje – koliko je od 160 milijuna utrošenih u Kulturu Studentskog centra u vrijeme njenog upravljanja, utrošeno za stvaranje njenog međunarodnog ugleda, a koliko za kulturu namijenjenu studentima, što je trebala biti namjena utrošenih sredstava? Ako me pitate, što mislim o gospođi Nataši Rajković, onda priznajem da sam se divio nekim kazališnim predstavama tandema autora Bobo Jelčić/Nataša Rajković, a za nju osobno ne znam što je radila kada je radila bez njega… A o njenom načinu vođenja djelatnosti Kulture u Studentskom centru, kao netko tko je prošao radna mjesta od referenta do direktora u Končaru, radio u poslovnoj zajednici za malu privredu, u turizmu, u kulturi, imam samo tri riječi: neshvatljivo, neodgovorno i rastrošno…

Je li Vas iznenadila reakcija medija?

– Nije. No, nevjerojatna je fascinacija Natašom Rajković nekih polupismenih novinara. U intervjuu u 24expressu, Nina Ožegović o njoj piše kao što smo u vrijeme socijalizma čitali kada se pisalo o Velikom vođi: „…ta beskompromisna i slobodoumna šefica Kulture promjene, filozofkinja…“ U tom intervjuu ona priprema tužbu protiv ministrice Divjak, koja je za Natašu provincijalka i vazal. Sanacijsko vijeće „nema nikakvog upravljačkog znanja“, strana koja nju ne podržava je strana „neznalica i mediokriteta“. Izjavljuje da „nije lako ići ispred drugih“. Vodeći Kulturu Studentskog centra ona je očito prebrzo išla ispred drugih, pa tu kulturu nitko nije mogao stići niti pratiti – ni publika niti studenti! Ona navodi kako su sanacijskom upravitelju smetali EU fondovi, što je totalna izmišljotina. Ono što ja znam je da je sanacijski upravitelj postavio pitanje isplate mjesečnog honorara iz sredstava dobivenih za APAP program osobi koja je bila navedena u medijima i kao APAP koordinator, a mi nismo mogli utvrditi što ona uopće radi, jer od Nataše Rajković nismo mogli dobiti na uvid rezultate njenog rada. I odmah da napomenem, spomenuta vanjska suradnica je odmah, čim je smijenjena Nataša Rajković, poslala zahvalu i izjavila da dalje ne može surađivati sa Studentskim centrom! Simptomatično, zar ne… Govori o gašenju kulture u Studentskom centru, a to nikada nikome nije palo na pamet. Čak novinarka postavlja pitanje, kako je Mirko Bošnjak tražio da se Kultura financira prodajom karata, što je također laž, za koju bi sanacijski upravitelj, po mom mišljenju, trebao tužiti novinarku. Svakom pametnom je jasno da se Kultura ne može financirati vlastitim sredstvima, ali se pri tome ne mogu sredstva dijeliti bez ikakvog kriterija, a da je svako propitivanje o troškovima i ukazivanje na propuste napad seljačina i primitivaca na nedodirljivu voditeljicu. U tom intervjuu se tuče po bivšem ministru Hasanbegoviću, pljuje po svemu i svakome uz nevjerojatnu konstataciju – “kulturu i umjetnost ne smije se i ne može sabijati u svjetonazorske i ideološke okvire“!!!! To je izjavila Nataša Rajković! Pogledajte sve njene partnere i suradnike, strane i domaće, suradnike te famozne nikada nigdje registrirane „kulture promjene“… Ako to nije usko sabijeno u ideološki okvir, onda ne znam što je… Premijer Plenković je za nju jadan, „makar govori pet jezika“, a ona za sebe na kraju intervjua izjavljuje: „I na kraju barem mogu neskromno reći da sam i ja jedna od superjunakinja…“

Ovaj intervju, uključujući novinarku, je stvarno djelo ljudi koji ne hodaju po zemlji! Kakav Veliki vođa, da se ovakvima da vlast, pola bi nas pohapsili… U ime slobode!

Ima li bar neki svijetli primjer u radu djelatnosti Kulture Studentskog centra u mandatu Nataše Rajković?

– Nakon svih ovih godina u Studentskom centru, svijećom sam ga tražio. I našao. Po mom mišljenju, mada se s njim ne bi složio jedan dio djelatnika, to je primjer rada Plesne škole Studentskog centra, jedne od aktivnosti koju je opstruirala Nataša Rajković. Plesnu školu Studentskog centra već dugi niz godina vodi Marinko Čorak, koji je svih tih godina ostvarivao prihod sebi kao vanjski suradnik, ali i Studentskom centru kao ustanovi. To je, zapravo, jedini dio Kulture koji je u cijelosti bio namijenjen studentima, odvijao se u prostorima Studentskog centra, a više puta tjedno su studenti pohađali sate plesa. I ono što je najvažnije oko te škole, gospodin Čorak se prošle godine odlučio povući, osposobio je studente da sami nastave voditi i organizirati daljnji rad škole plesa. To je za mene primjer rada djelatnosti Kulture u Studentskom centru: organiziraju školu i vode ju studenti, koriste ju studenti, a Studentski centar pri tome čak ne stvara gubitke, nego nešto sitno i zarađuje. Isto je i sa funkcijom sporta, koji je po Statutu jedna od osnovnih djelatnosti Studentskog centra. Mislim da bi mu trebalo vratiti prijašnju ulogu, a u njegovom radu ionako najviše rade studenti, uz neophodnu koordinaciju Studentskog centra. I to ne samo teretane i fitness, nego i organiziranje ozbiljnijih studentskih sportskih natjecanja, lige i međusveučilišnih susreta. Napominjem, ovo je samo moje mišljenje, a Uprava SC-a će odlučiti u kojem smjeru dalje.

Najveća se prašina digla oko Teatra &TD…

– Zapravo, Teatar &TD ne postoji! Nataša Rajković je u svom mandatu ukinula mjesto ravnatelja ili kako se već zvalo, umjetničkog voditelja &TD-a. Izbrisala je Teatar &TD iz ustroja ustanove, a dvoranu je svela na trećinu mjesta. Obzirom na predstave koje je u njemu organizirala i prodaju karata, uistinu se može reći da je ITD potpuno uništeno kazalište. Da ja odlučujem, postavio bih ponovo ravnatelja kazališta, ali kojem bih uvjetovao da se kazalište okrene mladim autorima, studentima akademija i omogućio bih izvođenje diplomskih predstava zagrebačkih diplomanata. Pokušao bi sponzorstvima riješiti dio troškova, a natjecao bih se za sredstva za kazališne potrebe. Isto tako, osposobio bih i sve dvorane u domu na Savi (plesnu dvoranu, kino, legendarni i zaboravljeni Pauk) i u njima organizirao festivale studentskih predstava, pa čak i međunarodnih. O ovome smo dosta razgovarali, ali to je dio o kojem će dalje brinuti novoimenovani voditelj kulture, gospodin Davor Šišmanović, koji ima veliko iskustvo u radu u kulturi, bio je i voditelj nekih emisija o filmu na televiziji. Uostalom, sada ima i iskustvo i dosadašnjeg rada u Kulturi Studentskog centra, prema onoj narodnoj – budala se uči na svojim greškama, a pametan na tuđim… Znam da planira objaviti javni poziv mladim autorima i institucijama kako bi kazalište i kulturu Studentskog centra vratio mladima i studentima. Premijerni program za Teatar ITD, koji je pripremio za ovu kazališnu sezonu, bit će iznenađenje za mnoge, a vjerujte mi, Teatar ITD će biti opet ono što je bio.

Sanacijski upravitelj je već najavio i osposobljavanje kino dvorane na Savi, što je studentski domski odbor tražio nekoliko puta. Osposobljavanje tih petnaest godina potpuno zapuštenih prostora omogućit će i studentima uvjete za kreativni zamah. Možda sam sentimentalan, ali mislim da pametno vođenje djelatnosti Kulture može vratiti u Studentski centar one slike iz vremena novog vala, Filma, Haustora i Azre…

Kako dalje? Naime, poslije Nataše, javnost je informirana da je, što se tiče kulture u Studentskom centru, sve stalo i da se sve – gasi…

– Zamislite, te suradnice su novcem Studentskog centra napravile plakate u kojima najavljuju Zadnji Ganz Festival? Poslije mene potop! Nevjerojatni su ti istupi i koliko je te suradnice njihova bivša šefica uvjerila kako je to njihova privatna firma. Njena suradnica, Davorka Begović, na faceu objavljuje kako ona neće prijaviti program Izlog suvremenog zvuka na natječaj Ministarstva kulture za 2019 godinu.

ONA neće prijaviti??? Te djelatnice zaboravljaju da su dugi niz godina primale dobru plaću u Studentskom centru i radile svoj posao, a da programe prijavljuje ustanova Studentski centar, a ne one privatno! Koliko su to smatrale privatnim poslom, ponavljam, osnovale su i privatnu udrugu pod istim nazivom – Kultura promjene, kako su nazivali i Kulturu Studentskog centra! Bojim se da im se preklapao virtualni i stvarni svijet! Problem je u tome što nikoga ne zanima u čemu su se ta udruga i Kultura promjene Studentskog centra preklapale, a obzirom da su je 2017. godine ugasile, vjerojatno se nikada neće ni doznati! Prema posljednjim informacijama, spomenuta kolegica je napravila raskid ugovora sa Studentskim centrom. Očito, samo plaća nije dovoljna…

Istodobno, kao ekonomist, odmah naglašavam da Studentskom centru i nije neki preveliki interes javljati se na natječaje Ministarstva kulture, jer ono Studentskom centru ne priznaje nikakve troškove realizacije. Ali, ti natječaji su bili omiljeni voditeljici Kulture, jer su joj omogućavali da sav novac podijeli za autorske honorare, a Studentski centar je pokrivao ogromne troškove i tako radio gubitke. Studentskom centru jedino bi bio zanimljiv program i natječaj Ministarstva kulture koji bi bio namijenjen za kulturu namijenjenu studentskoj populaciji, ali takvi su bili rijetki…

Kod natječaja Gradskog ureda za kulturu je druga situacija, oni korektno priznaju i troškove organizatora do 25 posto. Zanimljivo je da te troškove Studentskog centra Nataša Rajković niti jednom nije prijavila, a u obrascima Gradskog ureda za kulturu čak ima rubriku za prijavu tih troškova:

· Neprihvatljivi troškovi su: kamate, dugovi i rate za otplatu duga, sporna potraživanja, gubici na projektu, troškovi prijavljeni i pokriveni kroz neki drugi projekt, pretjerani ili nerealni troškovi (npr. neuobičajeni honorari, neuobičajeni troškovi najma i prijevoza), doprinosi programa u naturi, troškovi održavanja bankovnih računa, knjižne publikacije koje nisu vezane uz ugovorni program.

· Gradski ured priznat će one troškove koji su izravno vezani za provedbu projekta a isti su navedeni u prijavnici, troškovi navedeni u prijavnici kao ostali troškovi ( knjigovodstveni troškovi, prehrana i piće, troškovi telefona, taksi prijevoz, mjesečni najam prostora, uredski materijal, troškovi komunalija, općenito troškovi redovne djelatnosti) ne mogu iznositi više od 25% ukupne dodijeljene svote.

· Molimo ispuniti sve točke, odnosno pitanja koja se odnose na sufinancirani program. Ako neka točka nije zastupljena programom molimo unesite „x“.

Uputa o priznavanju troškova, Izvod iz obrasca za pravdanje utrošenih sredstava financiranih sredstvima Gradskog odbora za kulturu, rubrika koju Nataša Rajković u svojih 13 godina vođenja kulture Studentskog centra nikada nije ispunila, čime je izravno oštetila Studentski centar

Najaktivniji u obrani Nataše Rajković je – Miran Kurspahić?

– Gospodin je pokrenuo čak peticiju protiv smjene, podigao šator, daje intervjue… Ja ga u potpunosti mogu razumijevati. Da meni i mom krugu ljudi netko daje takve novce, a mi izvodimo program koji nitko ne gleda, i ja bih poginuo da sačuvam tu osobu. U Teatru ITD se igraju razni autori. Svaka čast Oliveru Frljiću, čije predstave su gledane svugdje gdje se izvode i karte rasprodane. Ne ulazeći u to jesu li razlog tome njegov vješt marketing ili umjetnička vrijednost predstave, Oliver Frljić je neizostavna osoba cjelokupne hrvatske kulture. I ne samo hrvatske, on je izuzetno talentiran za razaranje tabua u bilo kom okruženju u kojem djeluje. Što se tiče umjetničkih vrijednosti njegovih predstava, o njima više govore kazališni kritičari, od kojih ga neki hvale, a neki sasijeku. Njegove predstave se igraju uvijek pred ispunjenim gledalištem. I dobro je da se njegove predstave igraju u ITD-u.

Ali, tko je, zapravo, Miran Kurspahić??? Za njegove predstave vrijedi ona šala iz korespondencije Georga Bernarda Showa i njegovog prijatelja Winstona Churchila. Bernard Show ga zove na premijeru, uz opasku da povede i nekog prijatelja, ukoliko ga ima. Winston Churchil odgovara istom mjerom, da mu je žao, ali da na premijeru ne može doći, ali će rado doći na iduću predstavu, ukoliko je uopće bude. Tako je i s predstavama Mirana Kurspahića, često puno repriznih i ne bude, jer se karte ne prodaju. Osobno ga znam iz žute štampe i emisija koje gledam na televiziji dok vrtim kanale između dobrih emisija, a zapamtio sam ga više po frizuri i brkovima, nego po umjetničkom radu. Po onom što radi u Studentskom centru, redatelj je čije predstave ne dožive više od desetak repriznih prikazivanja, i za koje se proda vrlo malo karata. Te predstave koštaju onda Studentski centar više od stotinjak tisuća kuna, a donesu prihod od desetak tisuća! Treba ga razumjeti, bori se za vlastitu egzistenciju… I za daljnja ljetovanja na Baliju, sjetih se da je i ta njegova fotografija bila u nekoj rubrici nekih žutih tiskovina… Međutim, ne vidim niti jedan razlog da njegove troškove financiraju studenti Zagrebačkog sveučilišta svojim radom…

Kako predviđate daljnji razvoj situacije u Studentskom centru?

– Svi mi zaposlenici se nadamo završetku sanacije, jer prema svim pokazateljima Studentski centar je doveden u samoodrživo stanje, čak i prije usvajanja sistematizacije radnih mjesta. I to sve bez većih stresova za djelatnike. U ovoj godini, bez sanacijskih sredstava, uspjelo se poslovanje dovesti u pozitivu. Ukoliko bi se još napravila i usvojila dobra sistematizacija i uveo kvalitetan informatički sustav, stvarno bi ustanova trebala dobro poslovati. Obzirom da ni u proračunu nisu predviđena nova sredstva za sanaciju, mislim da će uskoro biti završena.

Ono što se mora znati, je da je Studentski centar neprofitna ustanova osnovana radi zadovoljavanja potreba studenata Zagrebačkog sveučilišta. Iako ima i dio komercijalnih funkcija, ne smije se izgubiti iz vida suština postojanja ustanove. Komercijalne djelatnosti trebaju postojati samo ako povećavaju prihode radi zadovoljavanja tog primarnog cilja, a ako ne, Studentski centar ih treba prepustiti drugima.

Moja želja je da djelatnici Studentskog centra, Uprava i studenti postave zajednički cilj i zajednički ga pokušaju ostvariti. Nažalost, posljednjih godina to nije bilo tako i to je rezultiralo sa dvije sanacije. Osobno se nadam se da je ovo zadnja sanacija u mom radnom vijeku. Prvi preduvjeti za to su stvoreni, ali ne smije se dozvoliti povratak na stanje kada troškovi koji se stvaraju nisu važni, da se rade programi koji nisu važni studentima (niti kome drugom), da se istupa po medijima blateći ustanovu koja vam daje plaće, a odbijati bilo kakav razgovor o uštedama i suradnji unutar ustanove. Kao što sam rekao u prošlom razgovoru, kulturu treba vratiti studentima. Čak bih se u tome složio s Natašom Rajković, da djelatnost Kultura treba ostati osnovna djelatnost. Zbog toga je i ministrica Obuljen stavljala prigovor sanacijskom upravitelju, a ne zbog nekakve izmišljene zaštite Nataše Rajković. Ja bih išao i dalje od toga, djelatnost sporta bih također vratio u samostalnu djelatnost, jer tako je zapisano i u Statutu Studentskog centra. Studenti Zagrebačkog sveučilišta u svakom prostoru Studentskog centra se moraju osjećati kao u svom prostoru, da ne pretjeram, kao doma. Zato smo osnovani i takva nam je uloga data… Opet, naglašavam, ovo je samo moje mišljenje, a sanacijski upravitelj i vijeće možda misle drukčije…

Nataša Rajković je nakon smjene podnijela tužbu protiv Studentskog centra?

– Moram priznati da i tu neke stvari ne razumijem. Ona, valjda, misli da mora biti doživotna pomoćnica ravnatelja za kulturu i da je sve drugo protuzakonito!? S druge strane, čitam da je gradonačelnik na sudu zbog pogodovanja nekakvoj udruzi jer joj je dao besplatne štandove na korištenje. Nataša Rajković nije davala besplatno štandove, nego dvorane, tehniku, zaposlenike i čak uz to dogovarala i plaćanje autorskih honorara glumcima za tuđe, privatne predstave! I to, ponekad, bez ikakvih ugovora! Ima sreću da, valjda, državnim institucijama nije važna, jer nije u političkoj stranci. Obzirom da je tužila Studentski centar, mislim da bi i Studentski centar trebao podnijeti krivičnu prijavu, jer to što je posljednjih trinaest godina rađeno u privatiziranoj Kulturi Studentskog centra, je milijun puta gore od ovoga za što se tereti gradonačelnik. Ali, Bogu hvala, o tome ne odlučujem ja…

Kakvu ulogu Studentskog centra vidite u budućnosti?

– Najvažnije je da se uvela bolja kontrola poslovanja u djelatnosti Kulture, ne miješajući se u umjetničku vrijednost programa, bolji nadzor nad utroškom namirnica u Prehrani, bolji nadzor nad utroškom materijala u smještaju i radionicama. Moje mišljenje je da se konačno krenulo u dobrom smjeru! U tom kretanju neki će odmagati, kao što to čine suradnice bivše voditeljice Kulture, dok u tom pozitivnom kretanju i same ne postanu bivše, neki djelatnici skloni sitnim manipulacijama će se protiviti pojačanim kontrolama, ali će se prilagoditi, ali većina djelatnika shvaća da su sve ove promjene učinjene sa ciljem da Studentski centar postigne svrhu za koju je osnovan, da bude ustanova čija je osnovna djelatnost briga o studentima kroz smještaj, prehranu, kulturu i sport, uz dobre uvjete rada za njegove djelatnike i plaće od kojih će se moći pristojno živjeti. Jer, plaće djelatnika u Studentskom centru su danas ispod gradskog prosjeka.

Zamislite da je 112 milijuna kuna gubitka u Kulturi, koju nitko nije doživljavao i koja nije bila namijenjena studentima, utrošeno u povećanje plaća djelatnicima ili u izgradnju i modernizaciju studentskih domova. Gdje bi nam bio kraj…?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI